Bilten „Majčinstvo danas – izazovi, podrška i perspektiva“

Uprava za vjerske poslove priredila je i štampala Bilten br. 7 pod nazivom „Majčinstvo danas – izazovi, podrška i perspektiva“. Bilten sadrži referate izložene na Osmom savjetovanju za koordinatorice Odjela za brak i porodicu koje je održano u Sarajevu, od 23. do 24. septembra 2023. godine.

Na dvodnevnom Savjetovanju učešće je uzelo 110 koordinatorica Odjela za brak i porodicu muftijstava, medžlisa, medresa i fakulteta iz Bosne i Hercegovine, domovinskih zemalja i krovnih organizacija Islamske zajednice iz dijaspore, a online putem program je pratilo preko 50 koordinatorica.

 „Nama je bitno da se koordinatorice okupe na jednom mjesto kako bi povremeno razmijenile iskustva, podsjetile se na ono što su ranije naučile, pa i da nauče nešto novo, a sve kako bi poruku i svoje znanje prenijele na nove generacije, na aktivistkinje i aktiviste s kojima sarađuju. Tema savjetovanja je majčinstvo, a prvenstveno želimo podsjetiti na našu obavezu poštovanja i dobročinstva prema roditeljima, a posebno prema majci“ – istakao je izaslanik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. hfz. Mensur-ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Izlagači na Savjetovanju bili su eminentni stručnjaci iz oblasti teologije, medicine, psihologije i pedagogije.

U okviru prve sesije o majčinstvu u islamu, judaizmu i kršćanstvu govorili su dr. Senad Ćeman, docent na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, Igor Kožemjakin, hazan sarajevske sinagoge i dr. Hrvoje Kalem, docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Docent. dr. Senad Ćeman u svom tekstu navodi da je „snaga majčinstva najveća snaga koju može imati ljudsko biće. Postoji više definicija majčinstva, izdvojit ćemo onu koja majčinstvo definira kao „sistem u kojem je majčin status veći od očeva na vlasti, i u kojem loza ili naslijeđe sežu do majke“. Pojam majka u Kur'anu se spominje na 28 mjesta, govori se o majkama i majčinstvu kroz različite primjere i prilike u kojima se ljudi mogu naći. Kroz te primjere dolazimo do onoga što se naziva edeb ili transgeneracijsko sjećanje koje formira naš ukupni identitet, u kojem uzvišeno mjesto pripada majčinstvu i onome što nerijetko ne umijemo razgovijetno iskazati a što, sigurno, negdje u dubini duše osjećamo kao majčinu dovu, brigu ili toplinu. U svom izlaganju hazan Igor Kožemjakin naglašava da je „majka ta koja je u stanju sjediti i učiti s djetetom na njegovom nivou, uz nježne riječi pune ljubavi. Riječi koje nas najdublje pogađaju su riječi koje su došle do nas iz dubine srca i tako prodrle u naša srca do srži. Naša ljubav prema učenju naslijeđe je naših jevrejskih majki. Ta jevrejska majka gleda svoju djecu i ne vidi samo sadašnjost. Ona se trudi vidjeti i njihovu budućnost. Ona je već tu, proživljava to i nastavlja, živi kroz svoju djecu sve dok je tu. A, poprilično sam siguran, i poslije.“ Predstavljajući majčinstvo u kršćanstvu i posebnost majčine uloge doc. dr. Hrvoje Kalem ističe da se „posredstvom majčina lica, djeca otkrivaju sebe, svoju osobnost. Identitet subjekta (djeteta) ne izvire iz progresivnog razvoja urođenih sposobnosti, nego bitno ovisi od posredovanja koje je osigurano pogledom Drugoga. Taj Drugi je majka. Majčino lice za dijete nije samo majčino lice, nego lice svijeta. Djeca doživljavaju svijet kroz majčino lice. Zbog toga je od krucijalne važnosti susret djeteta s majčinim licem. Ako je ono turobno, namrgođeno, puno straha i nesigurnosti, zatvoreno i distancirano to će biti prva slika svijeta koja će se urezati u dijete te će ono tako doživljavati čitav svijet. Ako majčino lice ne uzvraća odgovor kojim pokazuje da prepoznaje život, ako se život (djeteta) ne osjeća željenim željom Drugoga (majke) tada dijete ne živi život kao onaj koji je željen, nego kao onaj koji mu je tuđ. Život djeteta tada vene; dijete tada odbacuje život. Dakle, ako podrška Drugoga (majke) ne stiže, ako je njen odgovor odsutan riskira se propadanje života, gubitak nužne podrške. To vodi tomu da djetetova percepcija može biti itekako uznemirujuća. Drugim riječima, mogućnost pristupa svijetu ovisi od formiranja samih sebe posredstvom majčina pogleda.“

Izlagači na drugoj sesiji bile su prim. dr. med. sc. Sanela Halilović-Šuškić, specijalista interne medicine u JU Bolnica u Travnik, prof. dr. Sabina Silajdžić, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i doc. dr. Vildana Aziraj-Smajić, specijalista kliničke psihologije u Kantonalnoj bolnici dr. Irfan Ljubijankić.

U osvrtu na majčinstvo s medicinskog aspekta prim. dr. Sanela Halilović-Šuškić upozorila je na činjenicu da je „biološki sat svake žene podešen tako da žene u određenom životnom dobu mogu ostvariti kao majke. Neke se žene na ovaj korak odlučuju kao mlade, a neke u zrelijem životnom periodu, ali svaki trenutak ima svoje prednosti i nedostatke. Danas mnoge žene planiraju majčinstvo tek nakon što steknu poslovne i financijsku sigurnost, a mnoge žene žele se ostvariti kao majke u tridesetim, ili, pak, četrdesetim godinama. Svaka od ovih odluka je normalna, a svaka žena ima pravo postupati sa svojim tijelom kako želi. Biološki, najbolja dob za trudnoću, na osnovu stavova medicinske struke, upravo su rane dvadesete godine kada je začeće najlakše. Ipak, ono što se smatra biološki najadekavtnijim dobom, nije nužno i psihološki najbolja dob.“ Ukazujući na majčinstvo u kontekstu prilika u kojima živimo i profesionalnog angažmana žene prof. dr. Sabina Silajdžić naglašava „obavezu da se obrazujemo kao pojedinci, a i kao društvo smo na to pozvani. Poštovati učene ljude ne znači zapravo poistovjećivanje vrednovanja jednog muškarca, ili jedne žene kroz prizmu njegova ili njezina socijalnog statusa. Na razini društvenih konteksta, ne smijemo dozvoliti da bilo ko s nekim titularnim priimenkom biva poiman kao ostvarena žena, za razliku od divne žene i majke koja je svoj život posvetila djeci i porodici. Težnja za karijerom i uspjehom je težnja za ovozemaljskim, svjetovnim priznanjem i ona je legitimna, ali ne nužno hvale vrijedna ako je ona na neki način “nametnuta”, ili očekivana vrijednost bilo koga. To mora biti naše vlastito stremljenje. Dakle, odnos djece i karijere nužno treba biti na individualnoj razini, prepušten našim osjećajima, našim odlukama, a odgovore će nam Dragi Bog dati kroz naše molitve.“ Govoreći o majčinstvu sa psihološkog aspekta i vezi majke i djeteta doc. dr. Vildana Aziraj-Smajić ističe da je „važno da svome djetetu osiguramo dobar početak, budemo mu snažan oslonac i konzistentno podržavamo građenje njegovog čvrstog oslonca u sebi samome. Dokazano je da upravo kvalitet ovog odnosa u prvoj djetetovoj godini ima presudnu ulogu u kasnijem razvoju strukture ličnosti, slike o sebi, građenju stilova suočavanja u stresnim i problemskim situacijama tokom života, odnosima s partnerom, prijateljima, vlastitom djecom, kao i psihološke otpornosti na stres. Sam pojam privrženost označava koliko se dijete povezuje ili ne povezuje s roditeljima. To je srž naše slike o sebi – samopoštovanja, kako vidimo sebe, ali i kako percipiramo druge ljude oko sebe. Odnos privrženosti između majke i djeteta aktivno utječe na temeljni osjećaj sigurnosti i povjerenja djeteta u samog sebe i prema svijetu koji ga okružuje, kao i na razvoj kapaciteta za uspostavljanje i održavanje emocionalne veze sa svim drugim ljudima kasnije u životu.“

U okviru programa Savjetovanja upriličena je promocija knjige „Majčinstvo i dojenje – islamski i znanstveni aspekti“ autorice prof. dr. Emine Hadžimuratović. Promotori knjige bili su autorica, akademik Aziz-ef. Hasanović, muftija zagrebački i dr. Aida Hakimi-Osmanbegović, pedijatar na Klinici za ginekologiju i akušerstvo u Sarajevu. Na kraju promocije autorica je svim učesnicima Savjetovanja poklonila ovu knjigu koja će im uveliko koristi u daljem radu.

Bilten br. 7, „Majčinstvo danas – izazovi, podrška i perspektiva“ za čitatelje/ice je dostupan na stranici  islamskazajednica.ba, pod linkom „Brak i porodica“, kao i ostali bilteni i zbornici radova Odjela za brak i porodicu Rijaseta.