Džemat Maribor obilježio 25. godišnjicu rada
U nedjelju, 17. decembra 2017. godine, Izvršni odbor džemata Maribor organizirao je svečanost povodom kupovine novog objekta, te 25. godišnjice od osnivanja. Kupovina novog objekta značajan je projekat za IZ-u u cjelini, a posebno za džemat Maribor, jer se otvaraju mogućnosti za funkcionalno djelovanje džemata na vjerskom, odgojno-obrazovnom i kulturnom planu.
Svečanosti su prisustvovali muftija prof. dr. Nedžad Grabus, mr. Nevzet Porić, generalni sekretar IZ-e u R. Sloveniji, članovi Sabora IZ-e u R. Sloveniji, članovi izvršnih odbora IZ-e, imami: imami Ifet-ef. Suljić, Sead-ef. Karišik, Senad-ef. Karišik, Samir-ef. Jusić, Nazif-ef. Topuz, Redžep-ef. Hodžić, Fahrudin-ef. Smajić, Mustafa-ef. Gavranović, mr. Hamza-ef. Muratspahić, Adnan-ef. Merdanović, Bilal-ef. Efendić, Zikrija-ef. Hodžić, Šaban-ef. Kazimoski, Nevres-ef. Mustafić te brojni članovi i aktivisti džemata Maribor. Svečanost su učenjem Kur'ana, ilahija i kasida uljepšali članovi hora Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo.
Nakon učenja odlomka iz Kur'ana, prisutne je poselamio Zinaid-ef. Mahmutagić, imam u džematu Maribor od novembra 2012. godine, te svim prisutnim zaželio dobrodošlicu na svečani program.
Zatim se obratio hadži Hilmo Avdić, predsjednik Izvršnog odbora džemata Maribor od 1995. godine do danas, te se nakon zahvale svim prisutnim na prisustvu svečanom programu, prisjetio osnivanja džemata Maribor 1992. godine i najvažnijih aktivnosti koje su obilježile proteklih 25 godina. Pozvao je članove džemata Maribor da i dalje nastave zajednički rad na jačanju i unaprjeđenju Džemata. Današnji dan nazvao je historijskim za džemat Maribor, jer se otvara mogućnost za djelovanje Džemata na raznim poljima. Također, istakao je važnost uključivanja mladih u rad džemata Maribor te ih pozvao da svojim znanjem i entuzijazmom doprinesu razvoju Džemata.
Ibrahim-ef. Malanović, imam je u džematu Maribor od 1992. godine. Ibrahim-ef. je govorio o osnivanju i razvoju džemata Maribor kroz imamsko iskustvo sabrano u proteklih 25 godina. Također je govorio o prvim tragovima muslimanskog prisustva na širem području Maribora te o značajnim historijskim spomenicima koji su nedavno otkriveni a koji će pomoći da se objektivno sagleda prisustvo i doprinos muslimana ovom području. Ibrahim-ef. je spomenuo i mevlud koji je u džematu Maribor organiziran davne 1988. godine. Posebno je naglasio jedinstvo džemata Maribor, koje uprkos svim izazovima kroz koje je Džemat prolazio, nikada nije dovedeno u pitanje. U tom smislu Ibrahim-ef. je spomenuo najvažnije vakife i aktiviste Džemata koji su dali veliki doprinos njegovom razvoju, te uglednim pojedincima koji su danas uspješni na različitim društvenim poljima a pohađali su mektebsku nastavu u džematu Maribor. Zatim je detaljno govorio o ideji i načinu na koji je realiziran projekat kupovine objekta na adresi Trebušakova ulica 5.
Izvršni odbor džemata Maribor uručio je zahvalnice pojedincima i organizacijama koji su značajno pomogli kupovinu novoga objekta.
Muftija prof. dr. Nedžad Grabus od preuzimanje funkcije 2006. godine, podržavao je, te svojim znanjem i iskustvom pomogao razvoj džemata Maribor. Obraćanje muftije prof. dr. Nedžada Grabusa na svečanom programu prenosimo u cjelosti:
Poštovani,
Odlazeća 2017. godina bit će upamćena po velikim svečanostima koje smo organizirali u IZ-i. Ove godine obilježili smo 100-tu godišnjicu od izgradnje džamije u Logu pod Mangartom i stotu godišnjicu djelovanja IZ-e u Sloveniji. Organizirali smo niz sadržaja o kojima smo širu javnost upoznavali putem različitih medija o djelovanju IZ-e.
Večeras smo se sastali u Mariboru da svečano podijelimo radost sa svim dobrim ljudima u razvoju džemata i snaženju infrastrukture IZ-e. U periodu od 25 godina, što nije ni radni vijek jednog čovjeka, džemat je ostvario izuzetan napredak. IZ u Sloveniji je prije 27 godina, dakle 1990., bila mala organizacija koja je ovisila od administracije u Zagrebu. Danas govorimo o IZ-i koja ima svoju prepoznatljivost i na Istoku i Zapadu. U proteklim godinama o džematu su brinuli volonteri i aktivisti koji su bili odgajani u muslimanskim porodicama i kojima su ljubav i odanost vrijednostima islama ulili odgojem njihovi roditelji. Niko ih iz organizirane institucije nije učio ni vještinama ni znanju kako raditi u džematu i voditi poslove Zajednice. Volonteri su uložili hiljade sati rada. Znali su da je stanje i razvoj IZ-e njihova briga i odgovornost. Volonteri nisu u svome radu zahtijevali nikakvu protuuslugu. Bilo im je važno da se džemat razvija i napreduje. Nisu se prepali ni posla ni odgovornosti, nisu djelovali oportunistički, naprotiv radili su posao koji je često nadilazio njihova znanja o organiziranoj instituciji kakva bi trebala biti IZ. Zato je ovo prilika da se zahvalimo svim volonterima koji su ulagali svoje vrijeme kako bi se uspostavio džemat i sistem njegovog djelovanja. Isto kao i na primjeru dobročinitelja, čestitih ljudi koji su hranili siromahe i siročad, oni su pomagali «jetima» IZ-u u Sloveniji koja nije imala ništa, a nisu tražili nikakvu nagradu. Za dobročinitelje Uzvišeni Bog kaže da je njihov pogled na život sljedeći: ''Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnost ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.'' (Tahrim, 9-10)
Naravno, ovo ne znači da ne trebamo zahvaliti ljudima, jer nas Poslanik, a.s., uči:“Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Bogu.”
Poenta je da ljudi koji se žrtvuju za više dobro, ne traže od ljudi nagrade, oni se nadaju Božijoj nagradi, a ljudska kultura i civilizacija razvila je izražavanje poštovanja i zahvalnosti svakom ko se ne bori za nagrade i priznanja nego za opće dobro.
Danas su okolnosti drugačije. Nova generacija džematlija je, usuđujem se kazati, puno zahtjevnija, a manje spremna na samoodricanje i žrtvu u radu za džemat. Za ono što se voli zato se i žrtvuje. Mijenja se stil života, ljudi su općenito danas više skloni uživanju i ostvarivanju životnih želja prijekim i lakšim putem. Naša je obaveza razvijati kulturu koja će ljude učiti da samo ustrajnošću, tvrdim radom i s vjerom u Uzvišenog Boga možemo mijenjati i svoj život i općenito naše stanje. Generacija koja je utemeljila i razvila džemat imala je želju da se osnaži vjerski identitet, da se u periodu velikih promjena u Sloveniji, ali i u Evropi, artikulira muslimanski pogled na svijet i očuva duhovnost koja čovjeku nudi smisao života na ovome svijetu i nadu za spasenje na Budućem svijetu. Bio je to žar koji se javlja u «valovima» u ljudskoj povijesti, duh koji pokreće čestite pojedince i snaži duhovnost cijele zajednice. Oni čuju Božiji Glas: ''Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujete u Gospodara vašeg!’ – I mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, I učini da poslije smrti budemo s onim dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!'' (Alu Imran, 193-194)
Za jasniju profilaciju misije i ciljeva Zajednice bili su potrebni i učeni ljudi koji su mogli preuzeti obavezu liderstva i tumačenja vjere. U našoj kulturi razumijevanja vjere imam, efendija, hodža, ima središnju ulogu u džematu. U generacijskom prijelazu iz jednog sistema vrijednosti (mislimo na period jednopartijskog i autoritarnog režima) u drugi (pluralni, višepartijski i demokratski) sistem našli smo se potpuno nepripremljeni. Progoni, pritisci i zločini nad Bošnjacima u BiH početkom 1992. do kraja 1995. godine, prisilili su mnoge da napuste svoje domove. Mnogi naši sunarodnjaci došli su i u Sloveniji. U Mariboru je već bila grupa ljudi koja se aktivirala u radu džemata. Božijim emerom i kaderom, nakon početnih aktivnosti, nesnalaženja i napetosti u djelovanju džemata, u Maribor je došao mladić sa 25 godina života Ibrahim-ef. Malanović. Ibrahim-ef. Malanović vjerno je bio u službi razvoja džemata, snaženju muslimanskog identiteta i razvoju vakufa. Naša generacija morala je prije vremena sazreti, na to su nas prisilile okolnosti u kojima smo djelovali. Nismo imali supervizora, starijih kolega koji bi nas posavjetovali kako se susretati sa džematskim problemima i imamskim izazovima, nije bilo organizacije u današnjem smislu koja bi nam zagarantirala radna prava i sigurne ugovore. Teške životne izazove morali smo rješavati više putem «intuicije» nego kroz stvarno životno znanje i iskustvo. U proteklim godinama Ibrahim-ef. je zajedno sa našim timom radio na mnogim projektima u IZ-i. Ibrahim-ef. bih opisao kao snalažljivog, dosjetljivog, suosjećajnog, upornog i odanog zaljubljenika u IZ-u u Sloveniji, za koju je uradio puno dobra. U procesu odlučivanja i kupovine objekta u Mariboru prošli smo kroz težak period. Nismo imali osigurana sredstva. Kao što vam je poznato nepravedan, nepravičan i često nerazuman pritisak javnosti na nas u vezi sa izgradnjom džamije u Ljubljani ostavlja duboke tragove na naš život. Nismo se predali, ali smo pomalo “umorni” od bolesnih insinuacija i neprestanih prepreka vezanih za projekt džamije u Ljubljani. Posljednji primjer je pritisak Odjela za nekretnine Općine Ljubljana i DUTB-a u vezi vlasništva dijela zemljišta na dovoznoj cesti do IKC-a koju smo izgradili tokom ove godine. Ne mislim ovu svečarsku atmosferu opterećivati problemima, ali samo želim podcrtati u kakvim okolnostima radimo. Uslijed teških odluka koje moramo donositi u djelovanju Zajednice povremeno prolazimo kroz dramatična i teška iskušenja. U primjeru kupovine objekta u Mariboru zahvaljujući upornosti Ibrahim-ef. Malanovića, IZ je dobila ogroman prostor koji će omogućiti dalji razvoj i napredak džemata. U proceduri odlučivanja kupovine kao zakoniti zastupnik IZ-e dao sam punomoć Ibrahim-ef. da može potpisati ugovor o kupovini ovog objekta. Mešihat je usvojio potrebne odluke i podržao kupovinu objekta u Mariboru. Naravno, sada će s jedne strane biti teže raditi, jer smo prostorno brže rasli nego kadrovski. Pred nama je velika odgovornost u brizi i dobrom gospodarenju o imovini IZ-e. U svome radu još uvijek se oslanjamo na volontere. Neke službe će se morati profesionalizirati. Pitanje je koliko smo spremni za novi korak? To može biti nova radost u našem radu s puno optimizama, ali i, ne daj Bože, ako se ne uspijemo reorganizirati nova “mora” u našem djelovanju. Organizacija koja uspije sačuvati dinamizam u svome djelovanju, prilagođavanje novim okolnostima može izbjeći unutarnja “trvenja” i bavljenja samima sobom, suprotno ako se pojavi dekadencija u radu i razvoju nužno slijede unutrašnji sukobi i nesporazumi koji proizvode sektaštvo i obesmišljavaju misijski rad. Nužno je uložiti dodatni napor kako bi se IZ razvila u instituciju koja će dugoročno moći očuvati svoj unutrašnji mir kako bi mogla imati prosperitet. Unutrašnja snaga, jedinstvo u stavovima i djelovanju u proteklih 12 godina omogućili su da živimo preporoditeljski uzlet i razvoj IZ-e. Nismo samo razvijali infrastrukturu za djelovanje džemata, uspjeli smo značajno podići životni standard i uposlenika IZ-e, ne samo kroz primanja nego i stambeni prostor. Sretan sam da sam na takav način mogao pomoći džematu kroz projekt kupovine dvije kuće u Mariboru uz pomoć projekta kojeg sam radio sa IDB-om. Uvjeren sam da ćemo u narednom periodu uspjeti osmisliti i realizirati prilagođavanje prostora džamije u Mariboru, a ostalo će se razvijati prema potrebama džemata. Molimo Uzvišenog Boga da spusti Svoju Milost i blagoslov na muslimane i na našu Zajednicu.
U našem džematu Maribor, kao i drugim džematima, potrebno je nastaviti sa snaženjem unutrašnjeg razumijevanja i poštovanja među ljudima različitih etničkih grupa. Naša misija je islamska, naša misija nije politička. Islamski pogled na svijet svim ljudima bez obzira na njihov jezik, boju kože i porijeklo, garantira isti status pred Uzvišenim Bogom, jednakost i pravednost na ovome svijetu. Niko neće biti privilegiran na Budućem svijetu zato što je bio iz bilo kojeg naroda, nego koliko je bio svjestan Uzvišenog Boga. U svijetu punom podjela, nerazumijevanja i nesigurnosti naše djelovanje mora ostati tolerantno i dobronamjerno, jer je islam vjera mira i milosti. Nasilnici, zalimi nisu u Božijoj milosti. Nasilnici, ekstremisti bilo da su vukovi samotnjaci ili djeluju u grupama neprijatelji su islama i ne smijemo nikada pristati na činjenicu da ih imenujemo islamskim predstavnicima. Nasilnici i ekstremisti su protivnici islama. Bog ne voli nasilnike, bez obzira da li su vlast, opozicija ili individualci. Biti zalim, nasilnik znači biti izvan Božije Milosti. Potrebno je džemat učiti da voli svoju ulemu, svoju IZ-u i čuva zajedništvo koje nas kao malu Zajednicu povezuje sa ummetom Muhammeda, a.s. Osobe koje napadaju ulemu, imame koji su učili pred čestitim muderrisima i ljudima koju su čuvali iskru islama i kad je bilo najteže, osobe koje stalno napadaju IZ-u pokazuju svoj karakter i nedobronamjernost prema općim pitanjima muslimana. Taj fenomen je prisutan tokom cijele povijesti i kod sljedbenika ranijih poslanika, ali i u doba Muhammeda, a.s., i poslije njega. Poslanik, a.s., je učio ljude da ne pretjeruju u vjeri.
Trojica ljudi su se sakupili i rekli: ”Ja ću klanjati cijelu noć”, drugi je rekao: “Ja ću postiti svakog dana”, a treći je rekao: “Ja se nikada neću ženiti”. Kad je ova vijest doprla do Poslanika, a.s., rekao je: “Šta je s ovim ljudima koji govore to i to? Ja postim i mrsim, klanjam noću i spavam, a i ženim se, svako ko se udalji od mog sunneta nije od nas.” (Buharija).
Misija IZ-e je brinuti da većina muslimana u Sloveniji može slobodno prakticirati svoju vjeru, učiti svoju djecu temeljnim vrijednostima islama na način da im islam ne bude opterećenje ili put izolacije i getoizacije u društvu, nego da budu odgovorni građani kojima će razumijevanje vjere osnažiti karakter i odgovornost u životu, da brinu o svojim obavezama, tolerantni prema svojim ukućanima, dobri susjedi i pouzdani u društvu u kojem žive. Ljude ne treba opterećivati nevažnim pitanjima iz vjere, posebno ne onim pitanjima koji mijenjaju vjersku praksu ili formu, a zanemaruju karakter i snaženje ljudske ličnosti.
Drugi veliki izazov suvremenog doba u Evropi jeste snaženje nacionalističkih i desničarskih pokreta i stranaka koje su protiv islama kao takvog. To nije samo lokalni problem. Pogledajte, kao što unutar muslimanskih krugova postoje osobe koje zloupotrebljavaju vjeru, isto ih je tako veliki broj u Evropi i Americi. Imamo situaciju da se na jednom nivou govori veoma tolerantno, na drugom nivou su osobe iz vjerskih i političkih krugova koji sve svoje frustracije i neznanje svaljuju na islam. Islam im je najveći problem. Konzervativne i fundamentalističke ideje o optuživanju za islamizaciju sve su prisutnije u javnom diskursu. Suštinsko je pitanje koliko su institucije pravne države u evropskim zemljama sposobne suprotstaviti se tim trendovima. Mi se suočavamo s velikim problemom asimilacije. Veliki broj naših sunarodnjaka potpuno se asimilirao i izgubio svoj vjerski identitet. Kombinacija komunističkog naslijeđa i nove nezrele demokratske strukture u dijelovima Istočne Evrope koja je u EU, kao i u nekim evropskim zemljama razvijene demokracije, proizvode stanje društvene “napetosti” i nesigurnosti koja se hrani mržnjom prema drugima. Evropa je pluralna u političkom smislu, ali Evropa je uglavnom monokulturna, usprkos stalnoj priči o multikulturalizmu. Većina evropskih država poštuje demokratske standarde, to je razlikuje od mnogih država u svijetu. Zato i jeste napredna i to joj omogućava dinamičan razvoj. Prilagodba novom načinu života od nas zahtijeva kontinuirano učenje i napredovanje. Islamska zajednica u Sloveniji ima slobodu djelovanja, mi ne tražimo nikakve privilegije, ali želimo upozoriti da se često suočavamo sa nerazumljivim osporavanjem. Bez obzira na brojnost ili veličinu organizacije mi u Sloveniji pripadamo velikoj svjetskoj religiji i imamo odgovornost u tumačenju islama u široj društvenoj zajednici. U Evropi su puno bolja ustavna rješenja i zakoni o slobodi religije nego praktično ostvarivanje prava. Mi smo pokrenuli nekoliko pitanja, za koja smatramo da su važna za djelovanje IZ-e, preko Vladine komisije za odnose sa vjerskim zajednicama. Nema velikog napretka, ali to ne znači da ćemo odustati od ostvarivanja svojih prava. Ne pristajemo na činjenicu da smo dobri samo kao radna snaga. Gubimo energiju već pet godina da odgovorne uvjerimo da je sunećenje muške djece sastavni dio naše vjerske prakse. Ako ne možemo zakonski riješiti pitanje sunećenja, kako možemo očekivati da rješavamo pitanja dostojanstvenog obilježavanja velikih muslimanskih praznika i da je to regulirano zakonom, ili razvijanja vlastitog obrazovanja, organiziranje studentskih domova i slično. Ostat ćemo ustrajni u svojoj misiji, s vjerom u Uzvišenog Boga i nastojanjem da činimo dobra djela.
Molim Uzvišenog Boga da nas sačuva od iskušenja koja ne možemo podnijeti i da snage na našem radu za Istinu, završio je svoje obraćanje muftija dr. Grabus.