Nacrt platforme Islamske zajednice u BiH za dijalog

NACRT PLATFORME ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH ZA DIJALOG

- Prijedlog -

I. ISLAMSKA ZAJEDNICA I MEĐUVJERSKI DIJALOG

- Polazeći od konstitutivne i interpretativne tradicije muslimani u svojoj vjeri i praksi od vremena Poslanika, a.s., do danas priznaju prava drugima na slobodno vjerovanje i manifestiranje vjere. To pravo im je dao Uzvišeni Bog, jedno je od zaštićenih vrijednosti u šerijatu, a primjenjivano je ovisno od društvenih i historijskih okolnosti u kojima su muslimani živjeli sa drugima. Islamska zajednica (u daljnjem tekstu: IZ) se zalaže da se pravo na slobodno vjerovanje i manifestiranje religije jednako poštuje na cijelome teritoriju BiH;

- Slobodno manifestiranje religije i poštivanje drugačijeg uvjerenja i religijske prakse bitan je aspekt postizanja modernih demokratskih standarda i nastavljanje višestoljetne prakse u BiH u kojoj su ljudi različitih religijskih uvjerenja živjeli i manifestirali svoju religioznost;

- IZ je otvorena za vjerski dijalog napose sa predstavnicima monoteističkih religija: kršćanstvom (kršćanskim denominacijama: pravoslavnom, katoličkom i protestanstskom) i judaizmom;

- IZ je spremna voditi dijalog i sa novim (i brojčano manjim) vjerskim zajednicama u BiH;

- IZ nije spremna voditi dijalog sa zajednicama i pojedincima koji vrijeđaju i omalovažavaju islamsko učenje;

- IZ smatra da je posebno važan dijalog sa tradicionalnim crkvama i vjerskim zajednicama u BiH;

- IZ smatra da se međureligijski dijalog u BiH može odvijati na razini obrazovnih institucija, na razini organizacionih jedinica vjerskih zajednica i crkava, pojedinačno između imama i svećenika, vjernika itd.;

- Dijalog može biti organiziran putem simpozija, seminara, okruglih stolova, tribina, javnih elektronskih i printanih medija, druženjem vjernika itd.;

- Na akademskom nivou mogu biti tretirana sva važna pitanja iz učenja vjere i vjerske tradicije, a na popularnom nivou treba tretirati pitanja koja su od općeg interesa za sve vjerske zajednice i crkve u BiH;

- U međuvjerskom dijalogu moraju se poštivati prava drugih, izbjegavati negativan govor o drugima i afirmirati vrijednosti tolerancije i prakse komšijskog suživota u BiH;

- IZ smatra da svaka zajednica i crkva mora osuditi i sankcionirati pojedince ili skupine iz svojih redova koji šire vjersku mržnju, negativno govore i omalovažavaju vjerovanja drugih ili potiču netoleranciju i netrpeljivost prema pripadnicima drugih vjera ili uvjerenja;

- IZ smatra da se o svim pitanjima može razgovarati, ali također smatra da ne treba organizirati zajedničke molitve pripadnika različitih religija, s obzirom da su ta pitanja doktrinarnog i obredoslovnog, a ne znanstvenog ili dijaloškog karaktera;

- IZ se zalaže da se u obrazovnom sistemu vjerskih škola i fakulteta, ali i u udžbenicima javnih škola ( u predmetima koji su prikladni za to) uvrste programi o tradicionalnim vjerama, vjerskim zajednicama i crkvama u BiH, koje bi napisali predstavnici svake zajednice, te na taj način dali punu informaciju svim učenicima i studentima u BiH o toj važnoj temi;

- IZ se zalaže da se povremeno u nastavi na fakultetima angažiraju profesori koji bi predstavili učenje svoje vjere, zajednice ili crkve o doktrinarnim pitanjima i pitanjima drugih u vlastitoj vjeri i praksi;

- IZ će nastaviti afirmirati vrijednosti međuvjerskoga suživota, tolerancije, poštivanja drugačijih uvjerenja, uvjerena da je to put koji BiH i njene građane može približiti zemljama koje imaju visok nivo sigurnosti, stabilizacije i poštivanja različitosti u društvu.

II. MEĐUNARODNI ODNOSI, LJUDSKA PRAVA I NASILJE

- IZ BiH se zalaže za mir u svijetu i rješavanje svih sporova medju državama mirnim putem. Polazeći od islamskog stava da svi ljudi čine jednu zajednicu, IZ odlučno osudjuje svaku agresiju, hegemoniju i iskorištavanje siromašnih od strane moćnih.

- Kao što u okviru pojedinih država smatra ključnim osiguranje vladavine prava, IZ, isto tako, naglašava potrebu da medjunarodni odnosi budu podvrgnuti medjunarodnom pravu. Očekujemo da muslimanski narodi svijeta daju svoj puni doprinos daljem razvoju medjunarodnog prava i u njega unesu principe i vrijednosti islamskog učenja.

- IZ takodje podržava potrebu ubrzanog rada na globalnoj zaštiti ljudske okoline, kao zajedničkog dobra koje je Uzvišeni Bog dao ljudskoj zajednici kao amanet.

- Zaštita ljudskih prava predstavlja jednu od najznačajnijih tekovina savremenog pravnog razvoja a medjunarodne kodifikacije visoka dostignuća koja treba da se prevedu u nacionalna zakonodavstva i stvarni život. IZ posebno naglašava neophodnost punog ostvarivanja i zaštite slobode vjere ili uvjerenja i uklanjaju svih oblika diskriminacije, posebno na ovom osnovu.

- U toku napora za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda neophodno je nastupati principijelno a ne da se ova borba pretvori u sredstvo vanjske politike pojedinih država i selektivno primjenjuje radi vlastitih interesa.

- IZ odbacuje i osudjuje upotrebu nasilja. Ovo je posebno važno podcrtati u naše doba kada se pojedinci, grupe i države, nekada i sa pozivanjem na vjeru, koriste terorizmom radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva. Terorizam, shvaćen kao ilegalna upotreba sile usmjerena protiv zabranjenih ciljeva ili uz korištenje zabranjenih metoda, predstavlja u miru ono što je ratni zločin u ratu. Sve ove vrste nasilja IZ odbacuje i smatra zločinima kažnjivim i po Božjem i po ljudskom pravu. IZ takodje osuduje i državni terorizam, koji s obzirom na državni monopol sile, može imati teške posljedice.

- IZ posebno osudjuje pojedince ili grupe koje se pozivaju na Islam u vršenju terorističkih akata. Oni ne predstavljaju Islam niti muslimane svijeta i svojim aktima pored nasilja nad žrtvama svojih akata vrše i nasilje nad muslimanima i Islamom. Uzroke terorizma ove vrste treba utvrditi i njima se baviti u borbi protiv terorizma. Sama ta borba mora se voditi zakonitim sredstvima.

- IZ osudjuje i pojave islamofobije koje generiraju neodgovorni političari ili mediji na Zapadu. Poznato je kakve su katastrofalne posljedice u prošlosti proizvedene putem predrasuda, teorija «zavjere» i navodima o odgovornosti cijelih etničkih ili vjerskih grupa. Neophodno je uvijek individualizirati odgovornost i činiti razliku izmedju jednog učenja i njegovog iskrivljavanja.

III. BOSNA I HERCEGOVINA: PROŠLOST I BUDUĆNOST

a. Rat 1992.-1995.: njegova narav i uzroci

- Interes muslimana Bosne i Hercegovine bilo je njeno očuvanje unutar konfederativne Jugoslavije i zato su njihove vođe do kraja pokušavali spasiti Jugoslaviju. U rat su ušli preko volje, nespremni i velikim dijelom iznenađeni i zatečeni, što objašnjava veliki broj žrtava među njima posebno u prvim mjesecima rata.

- Rat 1992.-95. je po svojoj naravi bio prvo jednostrana a jedno vrijeme i dvostrana agresija sa elementima građanskog rata koji je potpaljen iz susjednih zemalja. Rat su izazvali velikodržavni projekti političkih elita susjednih zemalja čiji su zagovornici među političarima, vojnicima, akademskim, univerzitetskim i kulturnim radnicima te novinarima i vjerskim službenicima javnosti dobro poznati. U ovom ratu vjera jeste bila zloupotrijebljena ali on nije bio vjerski jer on nije vođen radi prevjeravanja već radi uništenja prije svega muslimana.

- Objašnjavanje rata stoljetnom mržnjom je znak intelektualne lijenosti ili pogrešne informiranosti jer niti su za genocid i masovne pokolje potrebna stoljeća mržnje niti su ona prepreka suživotu (EU).

- Iako su sva tri velika naroda u BiH učestvovala u ovome ratu oni nisu jednako odgovorni za njega jer žrtva i zločinac se ne mogu izjednačavati samo po osnovu toga što nose oružje. Zlikovčeva upotreba oružja je nelegitimna dok žrtva ima ljudsko i Božije pravo pa i obavezu da se brani. Izjednačavanje krivice je najveća uvreda za desetine hiljada muslimanskih žrtava, među kojima je mnogo djece, žena i starijih civila čije su kosti više puta prenošene po bosanskim jamama i zabitima. Izjednačavanje krivice je najveća greška nekih svjetskih političkih krugova u Bosni i ujedno posljednja strategija lokalnih advokata opakih zločina počinjenih 1992.-95. Pored toga što je nemoralno, izjednačavanje krivice prijeti da nagradi zločin i tako potakne njegovo ponavljanje.

- Muslimani BiH su pretrpjeli najveće žrtve u ovom ratu jer je nad njima izvršen sistematski zločin genocida i tzv. etničkog čišćenja. Koncentracioni logori, masovna silovanja, progoni, raseljavanje, rušenje njihovih vjerskih i kulturnih objekata te opstrukcija povratka, povrata i obnove imovine i vjerskih objekata, te izvođenja zločinaca pred lice pravde samo su dio općeg plana uništenja muslimana u cijelosti ili na većem dijelu BH teritorije.

- Krivična odgovornost jeste individualna, ali političku i moralnu odgovornost snose svi oni koji su svojim glasovima na izborima, javnim istupima, konzistentnim nijekanjem zločina, ili na bilo koji drugi način cijelim tokom rata pomagali zločince ili to čine i danas.

- Za masovna ubijanja, silovanja, zatvaranja, mučenja i rušenja u periodu 1992.- 1995. ne mogu se kriviti samo bivši komunistički generali i oficiri. Za izvršenje masovnih zločina i njihovo sistematsko zataškavanje bile su potrebne hiljade zločinaca-pojedinaca.

- Srebrenica je velika mrlja na savjesti ne samo srpskoga naroda u i izvan BiH i Srpske pravoslavne crkve već i većeg dijela međunarodne zajednice i jednog dijela međunarodne javnosti.

- Netačnim smatramo tvrdnje da muslimani nisu počinili velike zločine zato što nisu mogli. Uvjereni smo da je islam dao snažan doprinos da se Bošnjaci u proteklom ratu ponašaju drugačije od ostalih.

b. Vjerske zajednice, crkve i rat

- Nijedna vjerska zajednica nije bila spremna na ovaj rat i to posebno važi za IZ. Ipak, smatramo da smo sveukupno časno prošli kroz njega. U ratu je ubijeno 13% imama što je najveći postotak stradanja u bilo kojoj profesiji. Svakako da su razlike postojale ne samo među nego i unutar vjerskih zajednica kad je očuvanje integriteta vjerskog službenika u ratnim uvjetima u pitanju.

- Islamska zajednica priznaje da je bilo slučajeva kada su u ime islama ili muslimana počinjeni zločini i protivpravne radnje (kao što su slučajevi Kazana, Grabovice,  ..., te slučaj djelimične izgradnje džamije u Bradini na privatnom zemljištu jednog Srbina). Međutim, IZ je uvjerena da su to uvijek bili i ostali incidenti koji nikada nisu postali politikom i pojavom. IZ je posebno ponosna što nije bila uključena u djela poticanja i zataškavanja zločina kakva su odvoženje ostataka miniranih i zapaljenih vjerskih objekata, izmještanje masovnih grobnica, izgradnja vlastitih na mjestu tuđih vjerskih objekata, i sl.

- Rušenje vjerskih objekata posebno je sramna stranica protekloga rata. Iako su objekti rušeni na sve tri strane nesumnjivo je da su najviše stradali objekti IZ i to na način koji se ne može ni sa čim porediti. Njihovo rušenje, posebno u RS bilo je sistematsko tako da je u tom entitetu Dejtonski sporazum uspravno dočekala samo jedna džamija. Ukupno je od 1992.-1995. porušeno 832 džamije i mesdžida i oštećeno još 350 njih od ukupno 1700 džamija i mesžida koliko je bilo 1990. godine. Brojni su i drugi islamski vjerski objekti porušeni ili oštećeni. Razmjere i sistematičnost rušenja džamija, način na koji je to činjeno, pokušaji uklanjanja tragova, izmjene urbanističkih planova, pokušaji brisanja sjećanja i historije, te rušenje džamija u područjima nezahvaćenim ratnim dejstvima, govore o vrsti zločina: rušenje džamija je bilo dio sistematskog plana zatiranja muslimana BiH, odnosno genocida. Jedan čovjek može neopaženo zapaliti ili minirati džamiju ili crkvu, ali ne može neopaženo i sam odvući ostatke ruševina, izmijeniti urbanistički plan i na tom mjestu sagraditi parking ili objekat svoje vjere. Svi pokušavaju preuveličati vlastito stradanje ali je nepobitna činjenica da se 1995. pravoslavac imao gdje pomoliti i u Travniku, i u Zenici, i u Tuzli i u Sarajevu, a da musliman nije imao gdje obaviti džumu-namaz u Banjoj Luci, Prijedoru, Bijeljeni, Foči, Višegradu, ... zapravo ni u jednom gradu u RS-u. Također, nije svejedno da li su ti objekti rušeni u zonama rata ili tamo gdje rata praktično nije ni bilo: Banji Luci, na primjer. Žalosno je što pojedine vjerske vođe pišu predgovore za knjige o srušenim vjerskim objektima u kojima se iznose neistine ili poluistine iz kojih se može razumjeti da su crkve u Tuzli i Sarajevu granatirali muslimani, baš kao što su sami napravili masakr na Markalama u Sarajevu ili na Kapiji u Tuzli...Dezinformacije ove vrste grijeh su i zločin spram vlastitih sljedbenika i uvreda za pripadnike drugih vjerskih zajednica.

- Opstrukcija obnove vjerskih objekata je posebno sramotna i zabrinjavajuća jer govori da su rušilačke snage i danas izuzetno jake. Zabrinjava to što je Visoki predstavnik morao intervenisati kako bi se ukinule administrativne zapreke obnovi vjerskih objekata u RS-u.

- Predlagali smo i dalje predlažemo da svaka zajednica popravi ono što su njeni 'pripadnici' srušili. To ima veze sa našim uvjerenjem da sve tri strane u proteklom ratu nisu jednako krive.

- Vrijeme je i da se zauzme kritički stav prema prošlosti kada su zvaničnici crkava i danas dokazani ratni zločinci izjavljivali da najbliže sarađuju i da nište ne čine bez međusobnog dogovora. Umjesto toga, nažalost, još čujemo izjave visokih vjerskih zvaničnika da se haški bjegunci kriju u njihovim molitvama.

- IZ prihvata nadležnost suda u Hagu iako nije uvijek zadovoljna njegovim radom i presudama jer smatra da je Haški sud potreban radi objektivnijeg utvrđivanja istine. U BiH ubica jedne osobe dobija veću kaznu nego saučesnici u genocidu u Hagu, no to je najbolja pravda koja je za bosanske žrtve agresije i genocida u ovom svijetu izgleda moguća.

- IZ pruža materijalnu pomoć optuženima pred sudom u Hagu jer vjeruje da su ti optuženi nevini dok se ne dokaže njihova krivica i jer želi da se svi optuženi suoče sa istinom u Hagu.

c. Mir, pravda, pomirenje i suživot

- Islamska zajednica u svom odnosu prema pripadnicima drugih vjerskih zajednica slijedi kur'ansku uputu o životu u miru, pravdi i dobru sa svim ljudima dobre volje: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašega ne izgone. Allah zaista voli one koji su pravični." (Kur'an, Mumtehine, 8)

- Za uspostavu trajnog mira i pravde mora biti zadovoljena i istina prihvaćena iako se mir može uspostaviti i prije zadovoljavanja pravde i potpunog prihvatanje istine.

- Suđenje ratnim zločincima je preduvjet da se zločini ne ponove. Ne budu li zločinci osuđeni, i ne bude li zločin neutralisan povratkom ljudi na njihova ognjišta i ponovnom izgradnjom imovine i vjerskih objekata, buduće generacije potencijalnih zločinaca bi mogle zaključiti da se zločin isplati i ponovo posegnuti za istim metodama. Jedino pravedno kažnjavanje zločina može prekinuti začarani krug zla koji nam donosi nasilje svakih par decenija. Zarad budućnosti zločin iz prošlosti mora biti kažnjen. Molitve i verbalna izvinjenja pravdu ne mogu nadomjestiti.

- Bilo koja komisija za istinu mora poći od činjenica utvrđenih u Hagu i masovnih grobnica i njen rad mora biti komplementaran, a ne alternativan, radu Haškoga i drugih sudova za procesuiranje ratnih zločina.

- Verbalno izvinjenje nije dovoljno za pomirenje. Njemu moraju prethoditi ili ga propratiti obeštećenje žrtava, povratak raseljenih, povratak i obnova oduzete i srušene imovine i vjerskih objekata, te obnova mostova među ljudima i uzajamno praštanje.

- Pomirenje i praštanje ne smiju biti na štetu prava na sjećanje. Otuda su sramni zahtjevi da se iz udžbenika vjeronauke izbace slike porušenih džamija Ferhadije u Banjoj Luci i Aladže u Foči.

- Pomirenju, dijalogu i suživotu u multikulturalnoj Bosni nema alternative i u tom je uloga vjerskih zajednica i crkava iznimno velika. Dijalog i suživot nisu naša taktika niti intelektualna naslada već strateško opredjeljenje jer u njima vidimo jedini način svoga opstanka. Za pomirenje je potrebna hrabrost čiji je prvi znak prestanak nijekanja zločina. Žalimo što je genocid u Srebrenici nijekan sve dok OHR nije na silu iznudio priznanje da se on desio. Akcija pravosudnih i drugih organa i institucija RS i BiH po Izvještaju komisije za Srebrenicu tek treba da uslijedi.

- IZ-u zabrinjava to što i dan-danas neki visoki vjerski zvaničnici koriste jezik mržnje. Još uvijek čujemo visoke crkvene zvaničnike kako govore da muslimani smrde, da su Turci, teroristi, itd.

- Mnogo je govora o islamizaciji Sarajeva i Bosne, te o eksploziji izgradnje džamija. Pri tome se redovno prešućuje da je dobar dio RS sistematski očišćen od muslimana i da ti ljudi nemaju kud nego u Sarajevo i druge gradove Federacije BiH. Za razliku od Srba iz Vogošće, Ilidže, Grbavice i drugih sarajevskih naselja koji su dobrovoljno na poziv svojih vođa otišli iz Sarajeva nakon potpisivanja Dejtona, ti muslimani su bježali ispred sigurne smrti. Pokušaj da se vrate na svoja ognjišta koštao je 60-ak njih života uključujući  esnaestogodišnju Melihu Durić iz Vlasenice koju je u ljeto 2001. ubio snajperista u Vlasinici dok je s ocem gledala TV. Policija nikad nije rasvijetlila ovo ubistvo, kao ni ubistvo Murata Badića koji je ubijen 7. maja 2001. kada je trebao bit postavljen kamen temeljac za obnovu Ferhadije džamije.

- Kod nekih pripadnika drugih vjerskih zajednica postoji i neopravdani strah od rekonstrukcije i gradnje džamija. IZ tvrdi da u BiH ne postoje 'političke' ni 'inat' džamije već da se one grade zbog stvarne potrebe vjernika za molitvenim prostorom. Posjete džamijama petkom u podne najbolje će pokazati takvu potrebu.

- Povratak raseljenih na njihova ognjišta je pravo raseljenih a obaveza svih nas je da im pomognemo u ostvarenju toga prava.

d. Mjesto vjere i vjerskih zajednica u bosanskom društvu

- IZ je svojim dosadašnjim radom i angažmanom pokazala da se zalagala i da će se zalagati za multireligijsku, multietničku, demokratsku Bosnu koja jeste građanska sa punim poštivanjem slobode vjere, nezavisnosti i odvojenosti vjerskih institucija od države te građanskim statusom koji nije vezan za vjersku pripadnost. IZ ne prihvata interpretaciju po kojoj se sekularna država svodi na odvajanje vjerskih institucija od države bez garantiranja vjerskih sloboda kako pojedinačnih tako i kolektivnih i praktikovanja vjere u privatnom i javnom životu. IZ se otvoreno protivi svakom fundamentalizmu pa i onom islamskom, katoličkom, pravoslavnom, sekularističkom i liberalnom.

- IZ-u posebno zabrinjava uspon agresivnog sekularističkog ili laicističkog fundamentalizma u izjavama nekih političara i posebno nekim javnim glasilima čiju isključivost i netoleranciju svakodnevno osjećaju posebno vjernice muslimanke čak i u sredinama koje se najčešće imenuju islamskim.

- Radom na «Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH» vjerske zajednice i crkve u BiH su pokazale da mogu zajednički djelovati na dobrobit svih. Podjednako je ohrabrujuća saradnja po pitanju vjeronauke.

- IZ dijeli zabrinutost lidera drugih vjerskih zajednica za javni moral i tradicionalne vrijednosti u našem društvu. Nastojanje vjerskih vođa da zaštite prava vjernika ili da dignu glas protiv nemorala nikako se ne može smatrati njihovim neprimjerenim miješanjem u politiku.

- Vjeronauka je pravo vjernika sve dok se u udžbenicima i na nastavi ne vrijeđaju osjećanja drugih učenika.

e. Ostala pitanja

- IZ se zalaže za naturalnu restituciju gdje god je ona moguća, odnosno za pravičnu nadoknadu. Restitucija je još jedan projekat na kojem vjerske zajednice mogu uspješno surađivati.

- Muslimani su od 11. septembra 2001. postali dežurni krivci i teroristi čiju krivicu nije potrebno dokazivati. Više puta su od najviših vjerskih i policijskih zvaničnika optuživani za zločine koje nisu počinili i niko im se nikada nije izvinio. Svaki incident makar to bila ružna riječ ili grafit na zgradi se koristi za obnovu napada i kriminaliziranje muslimanske solidarnosti. Islamska zajednica osuđuje sve takve, pa i najmanje napade na pripadnike drugih vjerskih zajednica. Istovremeno IZ je prestala voditi kampanju o takvim 'sitnim' napadima na svoje pripadnike jer ne može da riješi velike probleme kakvi su uklanjanje crkava sa temelja džamija, povratak oduzete imovine, isl. IZ se zalaže za objektiviziranje optužbi i krivice. Vjerujemo da bi jedna takva operacija pokazala da su muslimani BiH najmanje odgovorni i za ratne i za postratne zločine i prekršaje.