Sarajevo, 10. april 2011. (MINA) - Pod pokroviteljstvom ministra pravde Omana Abdullaha bin Muhammeda bin Seida el-Seidija u Muskatu, glavnom gradu Omanskog sultanata, jučer (subota 09.04.2011) je otvoren deseti redovni fikhski forum: Razvoj fikskih nauka u Omanu o temi: Islamsko pravu u promjenljivom svijetu.
Na otvaranju četverodnevnog fikskog foruma u Omanu govorili su vrhovni omanski muftija Ahmed bin el-Halili, koji je pozvao ulemu da se hrabro i razumno suoči sa pitanjima sadašnjeg svijeta i da da svoj doprinos miru i sigurnosti u svijetu. U svom uvodnom obraćanju turski vrhovni muftija Mehmed Gormez je ukazao na važnost veze između fundamentalne nauke (usūl el-din) i primijenjene nauke (usūl el-fiqh).
U okviru dvanaest sesija Omanskog fikhskog foruma, četrdesetak vrhunskih muslimanskih pravnika (fekīha) razmotrit će u Omanu važna pitanja koja se tiču savremenog života. Bit će govora o fetvama preko interneta do internet trgovine i vjenčanja. Većina muslimanske uleme sve više iskazuje spremnost da se suoči sa savremenim izazovima, koji nisu bili poznati klasičnoj ulemi, te da traže odgovore na nova pitanja na temelju Kur'ana, Sunneta, opće islamske tradicije, ali i vlastitog znanja i iskustva. To i jeste osnovni cilj Omanskog fikhskog foruma - da otvori nove horizonte u razumijevanju vjere u kontekstu savremenog ljudskog iskustva i ljudskih potreba.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je govorio na drugoj sesiji o temi: Uloga fikhskih mezheba i komparativnog fikha u idžtihādu i tedždīdu. Naglasivši da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima Vijeće za fetve, kojim predsjedava vrhovni muftija a vodi fetva-i emin, reisu-l-ulema Cerić je izrazio zadovoljstvo što mu se pružila prilika da prezentira referat na Omanskom fikhskom forumu kojeg je napisao dr. Enes Ljevaković, fetva-i emin, kako bi i na taj način upoznao svjetsku muslimansku ulemu na kojem stupnju je fikhska nauku u Bosni i Hercegovini.
Zatim je reisu-l-ulema Cerić rekao: - Tradicionalno, bosanski muslimani baštine hanefijski mezheb u fikhu a maturidijsku teologiju u akaidu, ali su u duhu komparativnih mogućnosti otvoreni prema svim mezhebima koji su u okviru ispravnih fundamentalnih načela islama. Želim posebno naglasiti da prije nego se govori o tedždīdu (novoj vjerskoj misli i praksi), mora se imati na umu tesdīq (vjerodostojnost autentične objave), jer posljednji Allahov Poslanik Muhammed, a.s., nije bio mudžeddid (donositelj nove vjere), već je bio musaddiq (potvrditelj) autentične poruke Tevrata, Indžila i Zebura. Nadam se da je savremena uleme svjesna svoje zadaće i da je sposobna da prihvati odgovornost koju ima u odgoju i obrazovanju sadašnjih i budućih generacija za dobrobit cijelog čovječanstva. Kao ulema, ne bismo smjeli propustiti povijesnu priliku koja nam se pruža da kroz predani rad i istinsko suosjećanje sa patnjama svih ljudi i naroda ponudimo rješenja koja su u duhu kur'anske poruke o suživotu i toleranciji, kao i u duhu Poslanikove pouke da je najbolji onaj čovjek koji koristi ljudima. Hvala Omanskom ministarstvu vakufa na čelu sa omanskim vrhovnim muftijom Ahmedom bin el-Halilijem što nam je omogućeno da se sastanemo u ovoj lijepoj i prosperitetnoj zemlji plemenitih i gostoljubivih ljudikako bismo razmijenili mišljenja o bitnim pitanjima za naš ummet, ali i za cijeli svijet koji prolazi kroz teška iskušenja- završio je svoje izlaganje u Omanu reisu-l-ulema Cerić.
Sarajevo, 7. april 2011. (MINA) - Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, kao institucija koja više od jednog stoljeća rukovodi vjerskim poslovima muslimana, duboko je zatečena i povrijeđena potpuno neočekivanim stavovima predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića o muslimanima, ali unatoč tome, mada s gorčinom, prima k znanju percepciju muslimana u hrvatskoj državnoj politici (i) u evropskom kontekstu.
Za Islamsku zajednicu izjava predsjednika Republike Hrvatske otvara brojna politička i društvena pitanja i nedoumice, te stavlja pod lupu sve deklarativne i slatkorječive iskaze koji dolaze iz Zagreba i regiona. Malo je kazati da je za Islamsku zajednicu i muslimane krajnje uvredljiva i uznemiravajuća percepcija muslimana u državnom vrhu Hrvatske, ali to prihvata kao legitiman stav koji može izreći najviši državni predstavnik. Za jednog od Josipovićevih prethodnika je poznato da je bio opsjednut idejom da je njegova zemlja predziđe kršćanstva.
Islamska zajednica i muslimani u Bosni i Hercegovini vjeruju da je bolja neprijatna puna istina izrečena u lice, od praznih riječi koje zamagljuju stvarne namjere i postupke. Zato muslimanima poruka predsjednika Republike Hrvatske može biti otrježnjavajuća, da još jednom sagledaju i definiraju svoj odnos i svoju sigurnost naspram svih onih ideologija i projekata koji su ih vodili do fizičkog uništenja, psihičkog nakaženja i mentalnog sluđivanja, da se teška učmalost, san i unutarnja netrpeljivost zamjene budnošću i čvrstim zajedništvom ideje i akcije.
Muslimani u Bosni i Hercegovini na svojoj koži dugo osjećaju stigmu „sigurnosne prijetnje". Već mjesecima se drže pritvoreni muslimani u Imigracionom centru u Lukavici, jer su označeni kao sigurnosna prijetnja, bez prava da se njima ili njihovim porodicama dadne bilo kakvo objašnjenje ili na njih primjene važeći zakonski propisi. Muslimani se stavljaju na različite spiskove osumnjičenih za sve i svašta, ti spiskovi kruže medijima i stvaraju atmosferu linča i psihološkog rata i pritiska.
Muslimani su krivi svima, onima koji su napustili Bosnu i Hercegovinu krivi su, onima koji su ostali u Bosni i Hercegovini krivi su zato što su sada, navodno, drugačiji i nisu kao oni muslimani iz njihova djetinjstva. Srbima iz Hrvatske su krivi zato što traže svoju imovinu koju su im zauzeli. Muslimani su krivi i za genocid i etničko čišćenje, jer da nije bilo njih, ovdje ne bi bilo ni genocida ni etničkog čišćenja, jer se ne bi imao nad kim sprovoditi. Sada nas predsjednik Hrvatske obavještava da smo sumnjivi i krivi i stvaramo probleme Hrvatskoj zato što Bosna i Hercegovina, u kojoj ima puno muslimana, graniči sa Hrvatskom. Očito da u Bosni Hercegovini nema muslimana tada ne bi bio problem susjedstva. Šta ova izjava implicira? Dakle, Hrvati i Hrvatska kada se nađu u situaciji gdje ima puno muslimana postaju osjetljivi i sigurnost im je ugrožena, čak i kada se muslimani nalaze u susjednoj državi.
Također, predsjednik Hrvatske je poučio muslimane u Bosni i Hercegovini da oni nisu samo sumnjivi i prijetnja kao susjedi, nego su globalni krivci. Krivi su za sve ono što se dešava u arapsko-muslimanskim zemljama. Zato hrvatski predsjednik upozorava da to treba znati Evropa, jer nije dovoljno što to samo Hrvati znaju. Muslimani u Bosni i Hercegovini su krivi za svako dešavanje u bilo kojoj muslimanskoj zemlji na kugli zemaljskoj i za postupak svakog muslimana. Bosanski muslimani, po ovoj Josipovićevoj interpretaciji, nemaju individualni identitet, nacionalni, kulturni i civilizacijski kod, nemaju ime i prezime, nemaju ništa, to je masa koja se u svakom momentu može radikalizirati, čak i kada se čini da dijele zajedničke vrijednosti i tada su sumnjivi. Bosanski muslimani su muslimani, a kao musliman za sve si kriv i sumnjiv, samo je pitanje vremena i okolnosti kada i ko će ti to saopćiti! Zbog toga, dakle, muslimanima treba efikasna kontrola od strane nemuslimana.
Pošto je Hrvatska osjetljiva na prisutstvo „puno muslimana" u njenom susjedstvu, pitamo predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića šta predlaže da se radi sa muslimanima da bi se Hrvati osjećali sigurnim, a Evropa sretnom? Da li da se pristupi kastraciji muslimana, da li da se, kao nekada, otvore koncentracioni logori, ili da se ponovi još jedan genocid nad muslimanima, ili da se donesu projekti asimilacije i kristijanizacije muslimana? Neka se saopći koje rješenje je optimalno da bi se muslimani doveli na mjeru koja će biti trpeljiva i sigurna za Hrvate i Hrvatsku? Muslimani i tu „bocu otrova" mogu progutati i ostati živi! I na kraju, hvala predsjedniku Josipoviću na iskrenosti, kao što je onomad i general Šiber bio iskren da Bošnjacima otvori oči i da ih probudi iz opasnog sna!
Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Izjava Ive Josipovića
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je u utorak u Dubrovniku u intervjuu za britansku novinsku agenciju Reuters govorio o nemirima u Libiji ističući kako je zabrinut da bi zbivanja u toj sjevernoafričkoj državi mogla utjecati na radikalne muslimane u susjednoj BiH.
"To je definitivno sigurnosni problem ne samo za njih (sjevernu Afriku), nego za cijelu južnu Europu", kazao je Josipović.
"Mi smo u posebno osjetljivoj situaciji jer graničimo s Bosnom u kojoj živi puno muslimana i nadam se da taj sukob, osobito u Libiji, neće utjecati na odnose različitih nacionalnosti u Bosni i u susjednim zemljama", zaključio je Josipović.
Istaknuo je da je zabrinut time što je u Bosni bilo radikala, osobito tokom rata u toj zemlji, koji su došli iz drugih zemalja i dodao da su "neki od njih još tamo, a neki su otišli iz Bosne".
"Mislim da je lokalno muslimansko stanovništvo samosvjesno, da razumije i dijeli europske vrijednosti i cijeni dobrosusjedsku saradnju", rekao je Josipović u intervjuu Reutersu, 05.04.2011. (Fena)
Sarajevo, 6. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio sudanskog ministra dr. Awad Ahmeda Eljaza sa saradnicima.
Reisu-l-ulema je zahvalio sudanskom ministru na razumijevanju i pomoći koju pruža Sudan BiH i njenim narodima.
Ministar dr. Awad je rekao da cijeni rad Islamske zajednice u BiH, posebno u oblasti međureligijskog dijaloga i saradnje među ljudima dobre volje što doprinosi trajnom miru u Bosni i Hercegovini.
Sarajevo, 5. april 2011. (MINA) - Zbog učestalih verbalnih uvreda i fizičkih napada na službenike i članove povratnike Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić uputio pismo zemljama članicama za provedbu mira (PIC), preko ambasada u Sarajevu: Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Turske, Francuske, Njemačke i Rusije te Uredu visokog predstavnika (OHR), u kojem ih reisu-l-ulema Cerić obavještava o kršenju slobode kretanja, kao što su nedavni slučajevi u Bosanskom Novom i posljednji slučaj u Foči.
U pismu se traži od Vijeća za provedbu mira (PIC) u Bosni i Hercegovini da se izjasni o pitanju kršenja slobode kretanja, jer Islamska zajednica ne želi izlagati svoje službenike i članove povratnike verbalnom maltretiranju i fizičkom teroriziranju, ako lokalne vlasti na cijeloj teritoriji države Bosne i Hercegovine nisu u stanju ili ne žele da službenicima i članovima povratnicima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini osiguraju pravo na slobodu kretanja bez straha i bez napada.
Pismo reisu-l-uleme Cerića PIC-u dostavljeno je i članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine te Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 4. april 2011. (MINA) - U povodu nečasnog djela spaljivanja Kur'ana u Floridi i nasilja koje je ovaj provokativni čin izazvao u Afganistanu, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je izdao saopćenje u kojem se kaže:
Muslimani Kur'an doživljavaju kao istinsku autentičnu Božju riječ. Prema tome, svaki pojedini musliman i muslimanka, ali i svaka muslimanska zajednica u svijetu su razočarani i uvrijeđeni zbog mržnje i netolerancije prema vrijednostima islama i muslimana pod izgovorom slobode govora i izražavanja. Mislili smo da je prošlo vrijeme mračnog doba javnog spaljivanja knjiga.
No, isto tako iznenadilo nas je nasilje u Afganistanu od kojeg su ubijeni ljudi koji nisu krivi zbog grijeha nekog drugog. Islam nas uči da je grijeh, odnosno odgovornost za grijeh individualna te da: - Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. (Kur'an, 5:33)
Upravo u Kur'anu Svevišnji Gospodar je uspostavio princip svetosti i nepovredivosti ljudskog života! Stoga smo pogođeni i tužni što su neki ljudi pomislili da se riječ i poruka Kur'ana mogu čuvati i odbraniti brutalnim kršenjem njegovih propisa.
Zbog svega toga, uz osudu brutalnog čina spaljivanja primjerka Kur'ana, mi jednako osuđujemo nasilje koje je rezultiralo gubitkom preko tridesetak života u Afganistanu, te pozivamo sve vjerske i političke lidere da se suzdrže od zapaljivih izjava i da smire strasti. Ovo je poziv i svim ljudima dobre volje na mir i toleranciju - kaže se u saopćenju reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića.
Reisu-l-ulema: Napad na imama u Foči je napad na cijelu IZ
Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio Salema ef. Ćemu imama u džematu Mrežica u Foči i predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Foča.
Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Foča je obavijestio reisu-l-ulemu o verbalnom i fizičkom napadu kojem je bio izložen od strane 5 osoba u subotu, 02. 04. 2011. godine u poslijepodnevnim satima u gradu Foči. Tom prilikom imamu Ćemi su nanešene tjelesne povrede i upućene brojne verbalne prijetnje i uvrede, kao što su „vi se ovdje širite", „vičete Allahu ekber", te druge nepristojne riječi koje se ovdje ne mogu navesti.
Imam Salem ef. Ćemo poznat je po svojoj otvorenosti i tolerantnosti, obnaša poziciju predsjednika Medžlisa IZ Foča, nije ničim nikoga izazvao da bi ga se fizički uznemiravalo, no tajni i javni spiskovi koji se pojavljuju posljednjih dana u medijima, na kojima se nalazi i njegovo ime, mogu biti jedan od razloga za napad na ovog službenika Islamske zajednice u Foči.
Reisu-l-ulema je najoštrije osudio ovaj čin nasilja i napada na imama Salema Ćemu, te naglasio da je napad na imama u Foči napad na cijelu Islamsku zajednicu, bošnjački narod i sve povratnike koji imaju pravo da se vrate odakle su protjerani i koji uz minimalnu pomoć države istrajavaju, unatoč svakodnevnom kršenju njihovih ljudskih prava od Foče do Bosanskog Novog.
Pošto su učestali napadi na službena lica Islamske zajednice, reisu-l-ulema će uputiti pismo ambasadorima zemalja članica Vijeća za provedbu mira (PIC) i visokom predstavniku u BiH sa zahtjevom da međunarodna zajednica osigura slobodu kretanja prema Dejtonskom sporazumu ili da se označe mjesta u Bosni i Hercegovini gdje ne postoje garancije za slobodu kretanja, kao jednog od temeljnih prava i smislova Dejtonskog sporazuma.
Reisu-l-ulema je izrazio suosjećanje sa imamom Salemom ef. Ćemom i svim Bošnjacima u Foči, te imamu obećao svaku vrstu podrške, posebno u njegovom oporavku od fizičkih i psihičkih ozljeda. Salem ef. Ćemo je zbog zadobijenih fizičkih povreda danas podvrgnut liječničkom pregledu u Sarajevu.
Sarajevo, 4. april 2011.
Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Sarajevo, 4. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio ambasadora BiH u Libiji Ferhata Šetu.
Ambasador Šeta je informirao reisu-l-ulemu o događajima u Libiji, s posebnim osvrtom na velike mogućnosti koje su imale bosanskohercegovačke firme u razvijanju privredne suradnje između BiH i Libije.
Ambasador Šeta je zajedno s reisu-l-ulemom podijelio žaljenje što je došlo do nemilih događaja u, nama prijateljskoj zemlji Libiji i što su hiljade bosanskohercegovačkih radnika ostali bez posla, a desetine hiljada njihovih porodica će osjetiti poteškoće.
Reisu-l-ulema je zahvalio ambasadoru na njegovom doprinosu u razvijanju prijateljstva između libijskog i bh naroda, posebno Bošnjaka koji neće zaboraviti libijsku pomoć, posebno djeci koja su bili gosti libijskog naroda.
Reisu-l-ulema dr. Cerić i ambasador Šeta su se složili da ovo što se događa u Libiji ne ide u korist mira u Sjevernoj Africi i svijetu i zato apeluju da se svi ljudi dobre volje uključe u zaustavljanju nasilja i ubijanja nevinih ljudi i civila, te da se libijskom narodu ostavi da odlučuje o svojoj budućnosti.
Reisu-l-ulema dr. Cerić i ambasador BiH u Libiji Ferhat Šeta se nadaju da će libijski narod pronaći rješenje za svoju budućnost i da će se Libija ponovo vratiti u miran život, a i naši odnosi s Libijom povrati tako da se nastavi poslovna suradnja i naši radnici što prije vrate u tu, nama prijateljsku zemlju.
Sarajevo, 4. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio predstavnike Udruženja „Srce za djecu koja boluju od raka u F BiH", Lejlu Kamerić, predsjednicu Udruženja, Amru Saračević, sekretara i Fikreta Kubata, člana Udruženja.
Oni su reisu-l-ulemu upoznali o Projektu „Roditeljska kuća" koji bi bio pomoć majkama koje dolaze iz drugih mjesta izvan Sarajeva kako bi mogle stanovati u toj kući dok su njihova djeca na liječenju. S obzirom da liječenje oboljele djece traje po nekoliko mjeseci i da su to uglavnom osobe iz drugih sredina i siromašnije, ovo bi im bilo od velike pomoći.
Udruženje je osnovano 2003. godine i broji oko 300 članova. Okuplja prijatelje i roditelje oboljele djece od raka. Sva oboljela djeca se liječe na klinici u Sarajevu, a procenat njihovog izlječenja je oko 70 posto, istakli su predstavnici Udruženja „Srce za djecu koja boluju od raka u F BiH".
Reisu-l-ulema je podržao zahtjeve Udruženja i istakao da očekuje od onih koji su odgovorni za zdravlje ljudi da će zahtjev Udruženja prihvatiti bezuvjetno i podržati u svakom pogledu.
Sarajevo, 1. april 2011. (MINA) - U sklopu posjete Beču, gdje je održao predavanje na Bečkom univerzitetu i imao susrete sa bošnjačkom zajednicom te susrete u ministarstvu vanjskih i unutarnjih poslova Austrije, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić jučer je imao privatni susret sa generalom Jovan Divjakom.
Reisu-l-ulema Cerić je poželio generalu Divjaku dobro zdravlje i što skorije oslobađanje od neosnovane optužbe.
General Divjak je zahvalio reisu-l-ulemi na lijepim željama.
Sarajevo, 1. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.
MINA u cijelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme :
إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله.
Draga braćo i sestre, U mnoštvu zvukova koji nas zagušuju, hutba petkom kao obavezni dio džuma-namaza je prilika da čujemo zvuk Božanskog govora koji dotiče srce, hrani dušu i prosvjetljava um. Jer, najbolji govor je Božji govor u Kur'anu Časnom i hadis-i kudsiju, koji je jasan i direktan pa ga je zato lahko upamtiti i usvojiti. Zato poslušajmo ovaj hadis-i kudsi u kojem Uzvišeni Allah kaže:
يقول الله تعالي: يابن آدم! لا تكن ممّن يقصّر التوبة، ويُطَوِّلُ الامل، ويرجو الآخرة بغير عملٍ، يقول قول العابدين ويعمل عمل المنافقين، إن أُطِيَ لم يَقْنع، وإن مُنِعَ لم يَصبر، يأمر بالخير ولا يفعله، وينهي بالشرّ ولم ينته عنه، يحبّ الصالحين وليس منهم، ويبغُضُ المنافقين وهو منهم، يقول مالا يفعل، ويفعل ما لا يُأمَرُ، ويَسْتَوْفيِ ما لا يوُفِيَ.
O sine Ademov! Nemoj biti kao onaj koji odustaje od tobe - pokajanja, i koji odugovlači da dođe tobe, nadajući se da je spas moguć bez truda i rada. To je onaj koji govori kao što govore pobožni ljudi, ali radi kao što rade munafici - licemjeri; ako ga se daruje, nezahvalan je; ako mu se uskrati dar, nervozan je; traži od drugih da čine dobro, dok sam ne čini dobro; zabranjuje drugima da čine zlo, ali sam zlo čini; voli dobre ljude, ali im ne pripada; mrzi munafike, ali je njihov; zagovora ono što ne radi, a radi ono što se od njega ne traži; što god mu se povjeri, on to pronevjeri.
A onda Uzvišeni Allah upoznaje sina Ademovog, pa mu kaže:
يابن آدم! ما من يوم جديد إلاّ والأرض تُخاطِبك في قولها تقول لك: يابن آدم! تمشي علي ظهري، ثمّ تُخْزَنُ في بطني، وتأكل الشّهوات علي ظهري، ويأكلك الدودُ في بطني. يابن آدم! انا البيت الوحشة، أنا بيت المسئلة، وأنا بيت الوحدة، وأنا بيت الظلمة، وأنا بيت الحيّات والعقارب، فاعمرني ولا تخَرِّبني.
O sine Ademov, ne prođe ni jedan dan a da ti se zemlja ne obrati i kaže: O sine Ademov, Ti hodaš na mojim ramenima; skrivaš se u mojoj utrobi; hraniš se užicima sa mojih leđa; ali te na kraju pojedu crvi u mom stomaku. O sine Ademov, ja sam pusta kuća; ja sam kuća iskušenja; ja sam kuća usamljenosti; ja sam kuća zamračenosti; ja sam kuća zmija i akrepa, pa me zato ti gradi i izgrađuj, a nemoj me prljati i rušiti!
Ovdje su dvije poruke: o ljudskom moralu i ljudskoj egzistenciji na zemlji.
Svi znamo da je to tako, ali se opet iznenadimo kad nas se podsjeti na veliki jaz između onoga što se govori i onoga se radi u svijetu. Zato se u Kur'anu Časnom muslimani posebno upozoravaju da paze što govore, odnosno da kad nešto kažu da to mora biti potvrđeno djelom:
- O vjernici, muslimani, zašto govorite ono što ne radite. Oh, kada bi samo znali koliko Allah mrzi da govorite ono što u životu ne radite (Kur'an, 61:2-3).
U ovom ajetu, kao i u hadis-i kudsiju, Uzvišeni Allah nas navodi da ozbiljno razmislimo o tom očitom neskladu između onoga što, kao muslimani, govorimo i onoga što radimo.
Zar nisu muslimani nauku, odnosno pismenost, podigli na najvišu razinu moralne i kulturne uzvišenosti islama, ali u stvarnosti znamo da nema zemlje sa muslimanskom većinom u kojoj su svi muslimani pismeni, odnosno veliki je broj muslimana još uvijek nepismen širom svijeta, pa i u našoj zemlji Bosni!?
Nadalje, zar čistoća nije svojevrsni kult islamske kulture, jer je čistoća dio imāna, vjere, (النظافة من الايمان) , ali znamo da je mnogo mjesta sa muslimanskom većinom gdje zbog nečistoće ljudi obolijevaju!?
Isto tako, muslimani se pozivaju na hadis Allahovog Poslanika da nije pravi vjernik onaj koji zna da mu je komšija gladan i zato je propisan zekat kako bi se iskorijenilo siromaštvo, ali mi znamo da su upravo u društvima sa muslimanskom većinom velike razlike između bogatih i siromašnih!?
Dakle, nema napretka dok se sa riječi ne pređe na djela. To važi i za nas ovdje i sada. Ne može se govoriti o ljudskim pravima, dok se ovdje i sada u našoj zemlji krši osnovno pravo na mir i slobodu; krši se pravo na slobodu od straha i bijede; ubija se mogućnost našem mladom naraštaju da se u sportskom duhu natječe sa svojim vršnjacima širom svijeta; krši se pravo ženama da saznaju šta je sa njihovim muževima, koji su odvedeni bez da im se kaže šta im je krivica, već se drže duže od dozvoljenog vremena u sabirnom centru, kao u logoru, pozivajući se na „zakon o tajnosti podataka", o kojem mi ništa ne znamo osim za strah od toga da nas se može osumnjičiti da smo opasnost za nacionalnu sigurnost, ako se naše ime nađe na njihovom spisku.
Narod koji ima iskustvo genocida ne može to podnositi, ne može spavati mirno od „zakona o tajnosti podataka". Mi nemamo tajne zavjere protiv bilo koga i zato ne možemo dopustiti da se kuju tajne namjere o diskriminaciji bilo koje osobe na osnovu rasnih, vjerskih, nacionalnih, kulturnih i drugih obilježja.
Zbog zakona o tajnim podacima u nekim zemljama su izbile revolucije. Nadam se da u našoj državi ima dovoljno odgovornih i savjesnih ljudi koji će umjesto zakona o tajnim podacima, primjenjivati zakon o javnosti podataka, ili zakon o transparentnosti, kao temeljnom načelu demokratskog društva.
Mi se ne bojimo istine i zato tražimo da se od nas ništa ne skriva, ništa ne taji, jer mi nikome zlo ne mislimo i zato očekujemo da se na nas ne gleda zlim očima.
Mi smo otvoreni prema svima i zato očekujemo otvorenost drugih prema nama. Mi dijelimo ovu zemlju sa drugima i zato očekujemo da i drugi razumiju našu potrebu da u miru spavamo uvijek i na svakom mjestu, uključujući i Bosanski Novi u kojem se ovih dana muslimani uznemiruju.
Važna je i druga poruka iz spomenutog hadis-i kudsija, poruka o ljudskoj egzistenciji, odnosno ljudskom odnosu prema zemlji kao izvoru života.
Uzvišeni Allah nas poučava da smo stvoreni od zemlje; da se iz zemlje hranimo te da se na kraju života u zemlju vraćamo. Mi na zemlji živimo; na zemlji dobro ili loše radimo; oko zemlje se dogovaramo ili svađamo; zemlja je naš dom i domovina.
No, najvažnije od svega je spoznaja da nam je zemlja izvor života sa zrakom kojeg ne vidimo, ali nam bez njega nema života, sa vodom koju vidimo, ali izbjegavamo da je u prirodi pijemo zbog straha od zagađenosti, sa hranom koju trebamo, ali je sve manje proizvodimo na svojoj vlastitoj zemlji, već nam hranu uvoze iz drugih zemalja, a mi je za teško zarađene pare na pijaci kupujemo.
Da, u pravu ste, draga braćo i sestre, tužno je gledati neobrađena polja širom naše domovine, tužno je i žalosno gledati tako lijepe bosanske rijeke, kao iz dženneta, kako su zapuštane i zagađene. A zar ovi kur'anski ajeti ne govore baš o tim našim bosanskim rijekama, baščama i zelenim poljima:
Allah je zemlju stabilnom učinio i na njoj planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; Allah dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih je ukusniji od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pamet imaju (Kur'an, 13:3-4).
Nažalost, kao što rekoh, bosanske rijeke su zapuštane i zagađene, i bosanske bašče su napuštane i korovom napadnute, i bosanska polja su pusta i tužna, kao da nam ne treba ni čist zrak, ni čista voda, ni zdrava hrana, i kao da nemamo pameti da shvatimo da onoliko koliko imamo čiste vode i onoliko koliko smo sposobni da proizvedimo hranu za svoje potrebe, toliko smo sposobni da se sami branimo od straha i bijede.
Nemojmo zaboraviti da nakon financijske krize najavljuje se prehrambena kriza u svijetu u vidu nestašice osnovnih žitarica, kao što su pšenica, kukuruz, riža itd., kriza koja će za male narode i nerazvijene zemlji značiti bukvalnu glad.
Već sada moćne zemlje, koje imaju monopol nad svim ljudskim potrebama, prave hambare za rezervu hrane, tj., pšenice, kukuruza i riže, koja će biti glavno oružje za moć i premoć u svijetu.
Ne smijemo ni pomisliti kakvo je stanje kod nas i šta nam može donijeti prehrambena kriza, jer ne vidimo ništa što bi nas uvjerilo da o nama, o našim potrebama, posebno u pogledu proizvodnje hrane na našim plodnim bosanskim poljima, neko ozbiljno vodi računa. Čini mi se da mi ne znamo ni šta može biti sutra sa našom ishranom a kamoli za sljedećih deset, pedeset ili sto godina.
Zbog toga, draga braćo i sestre, ovu hutbu posvećujem proljeću i pozivam sve imame i hatibe da savjetuju džematlije, koji još uvijek znaju kako se obrađuje bosanska zemlja i kako bosanska zemlja daje najbolje plodove, ako joj se čovjek posveti, da im savjetuju kao što je Jusuf, a.s., savjetovao kralja, tumačeći mu njegov san o sedam debelih i sedam mršavih krava, a to je da kralj organizira da ljudi sedam godina siju zemlju i da to što požanju ostave u svoje hambare, jer poslije toga doći će sedam teških ili mršavih godina, koje će pojesti tu rezervu.
Ne smijem ni pomisliti da naša država nema nikakvih rezervi, ali oni koji to znaju nagovorili su me da o ovom pitanju progovorim i zato to danas i činim te pozivam odgovorne dužnosnike u državi i savjesne ljude u društvu da ožive domaću proizvodnju hrane, posebno osnovne žitarice, kao što su pšenica i kukuruz, te da olakšaju i stimuliraju male i velike poljoprivrednike da što više proizvodu domaće hrane, kao i da osiguraju dovoljne količine rezervi u hrani kako nas ne bi zadesila glad od koje se gubi sloboda i čast.
Ne bez razloga Uzvišeni Allah nas pita: قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَن يَأْتِيكُم بِمَاء مَّعِينٍ
- Šta mislite šta će s vama biti ako vam vode presuše - ko će vam tekuću vodu osigurati!? (Kur'an, 67:30).
Allahu Svemogući, osnaži nas pameću i mudrošću da izbjegnemo ovozemaljska iskušenja koja ne možemo podnijeti!
Allahu Sveznajući, pouči nas da svoj govor uskladimo sa svojim radom prema načelima islamskog morala!
Allahu Milostivi, omili nam trud i rad od kojeg možemo pošteno živjeti i iskreno Tebi biti u pokornosti! Amin!