Menšura

 Menšura*

Svečani dokument kojim se potvrđuje da je određeno lice legalno imenovani, odnosno izabrani reisu-l-ulema i da je kao takav ovlašten, da u smislu šerijatskog prava daje slična ovlaštenja podređenim vjerskim službenicima naziva se u bosanskoj praksi menšura. Ovaj naziv je u bošnjačku islamsku administraciju došao putem osmanlijskih institucija, a Osmanlije su ga, opet, uzele od prethodnih muslimanskih država.

Termin menšur (od ar. nešere) u muslimanskoj diplomaciji ima značenje "potvrda ukaza, diplome o imenovanju".[1] U različitim muslimanskim državama dokument pod ovim nazivom mogao se odnositi na različite djelatnosti i profesije. U vrijeme Fatimija, na primjer, profesori su bili imenovani putem menšura, a u vrijeme Ejubija starješine uglednika ili upravitelji pokrajina.[2] Poznati hanefijski pravnik el-Hasan ibn el-Mensur el-Fergani (u. 592. h.) spominje menšuru kao dokument o imenovanju kadija.[3]

U osmanlijskoj praksi termin menšur korišten je uporedo sa nazivima berat i misal za pisma o imenovanju.[4] Pokrajinske muftije, uključujući i one u Bosni, imenovani su menšurom. U međunarodnim ugovorima o regulisanju položaja muslimana na Balkanu nakon 1912.-1913. termin menšura je korišten za značavanje dokumenata o autorizaciji lokalnih muslimanskih vođa (velikih/glavnih muftija) od strane šejhu-1-islama nakon provedene procedure izbora ili imenovanja u nacionalnim okvirima.[5] U tom smislu ovaj termin koristi Autonomni štatut iz 1909. godine i sva kasnija praksa Bošnjaka.

Tekst menšure kod Bošnjaka mijenjao se tokom proteklog stoljeća. Uopćeno govoreći, tekstovi ranijih menšura bili su mnogo bliži osmanlijskom uzoru dok su kasniji, posebno u vrijeme komunističke vlasti, pretrpjeli znatne modifikacije, što je na svoj način odražavalo marginalizaciju uloge islama u društvenom životu Bošnjaka.

Menšura se novoizabranom reisu-1-ulemi predaje svečano u prisustvu uleme, vjernika, državnih predstavnika, visokih dostojanstvenika drugih konfesija itd. Posebno značajno mjesto među gostima pripada visokim predstavnicima islamskih institucija iz svijeta. Prisustvo ovako impozantnog broja, neke vrste "svjedoka čina" (šuhudu-1-hal) razumijeva se među Bošnjacima kao priznanje legitimiteta njihovog vođsva i potvrda pripadnika Islamske zajednice u Bošnjaka univerzalnom islamskom Ummetu.

* Tekst je preuzet iz knjige "Istorijski razvoj institucije Rijaseta", priredio prof. dr. Omer  Nakičević, Rijaset Islamske zajednice, Sarajevo 1996., str. 56-58.

[1] W. Bjorkman, "Manshur", EI, vol. V, 246-248.

[2] Ibid.

[3] Fetava Siradžijje, vol. 3, 36.

[4] I.H. Uzunćaršili, op. cit., n.I, 78.

[5] W. Bjorkman, op. cit., 248.