Mišljenje Ustavnog suda o Prijedloga izmjena i dopuna Statuta Vakufske direkcije

Broj: US- 01-2-01-12/2015

Datum:       dne. 09. redžeb 1436. h. g.

                      dne. 28. april 2015. godine

Ustavni sud Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u Vijeću koje čine: prof. dr. Fikret Karčić predsjednik Suda kao predsjednik vijeća, doc. dr. Vedad Gurda kao sudija izvjestilac, prof. dr. Sulejman Topoljak i dipl. iur. Sabahudin Hajdarević, te dipl. iur. Nurif Herić, kao sekretar sudskog vijeća, povodom zahtjeva direktora Vakufske direkcije dr. Senaida Zajimovića radi ocjene ustavnosti Prijedloga izmjena i dopuna Statuta Vakufske direkcije, koji je na svojoj 16. sjednici, održanoj 30. 12. 2014. godine utvrdio Upravni odbor Vakufske direkcije, nakon vijećanja Suda  na 2. redovnoj sjednici održanoj u Sarajevu dne. 09. redžeba 1436. h. g./ 28. aprila 2015. godine temeljem člana 10. st. 1. al. 1. Pravilnika o radu Ustavnog suda Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, donio je slijedeće

M I Š LJ E NJ E

Prijedlog izmjena i dopuna Statuta Vakufske direkcije koji je utvrdio Upravni odbor Vakufske direkcije na svojoj 16. sjednici održanoj 30. 12. 2014. godine nije u suprotnosti sa odredbama Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (Glasnik RIZ BiH br. 11-12/1997., br. 9-10/2012. i 7-8/2014.).

O b r a z l o ž e nj e

I

Direktor Vakufske direkcije dr. Senaid Zajimović podnio je Sudu 07. 01. 2015. godine zahtjev za ocjenu ustavnosti Prijedloga izmjena i dopuna Statuta Vakufske direkcije koji je utvrdio Upravni odbor Vakufske direkcije na svojoj 16. sjednici održanoj 30. 12. 2014. godine.

II

Prethodno odlučujući da li je zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom podnesen od strane ovlaštenog lica ili organa, da li je blagovremen, da li je isti iz nadležnosti Suda, te da li je kao takav potpun, Sud je utvrdio slijedeće:

1.  Odredbama čl. 13. st. 1. al. 6. Pravilnika o radu Ustavnog suda Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pravo na pokretanje postupka pred Sudom, imaju direktori medresa, Vakufske direkcije i ustanova Islamske zajednice. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom podnio direktor Vakufske direkcije, Sud utvrđuje kako je predmetni zahtjev podnijet od strane aktivno legitimnog, odnosno ovlaštenog lica.

2.   Razmatrajući pitanje blagovremenosti podnijetog zahtjeva uvodno ukazujemo kako je odredbama čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu Ustavnog suda IZ u BiH od 17. safera 1425. h. g./07. marta 2004. propisano da se zahtjev smatra blagovremenim ako je podnesen u roku od 3 (tri) mjeseca od saznanja o donošenju akta, a najdalje do jedne (1) godine od njegovog donošenja. S obzirom da je predmetni akt, odnosno Prijedlog izmjena i dopuna Statuta Vakufske direkcije utvrđen 30. 12. 2014. godine, ovaj Sud konstatuje kako je zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom podnesen u objektivno dozvoljenom roku, te da je isti blagovremen.

3. Ustavni sud je utvrdio kako je postupanje u konkretnom predmetu u stvarnoj nadležnosti Suda, jer je odredbama čl. 10. st. 1. al. 1. Pravilnika o radu Ustavnog suda Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini propisano da Sud u okviru svojih nadležnosti odlučuje o ustavnosti normativnih akata Islamske zajednice.

4. Cijeneći da li je zahtjev, odnosno prijedlog za pokretanje postupka pred Sudom potpun, Sud je zauzeo pozitivno stajalište, te smatra kako isti mutatis mutandis sadrži i sve neophodne elemente takvog podneska koji su određeni u čl. 12. Pravilnika o radu Ustavnog suda Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

III

Odlučujući u meritumu, odnosno cijeneći ustavnost Prijedloga izmjena i dopuna Statuta Vakufske direkcije ovaj Sud je dao mišljenje i ocjenu usklađenosti svake pojedine odredbe predmetnog akta sa Ustavom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kako slijedi:

a) Članom 1. Prijedloga izmjena i dopuna Statuta Vakufske direkcije (u daljem tekstu: Prijedlog) predviđeno je da se u članu 6. stav 2. Statuta Vakufske direkcije (u daljem tekstu: Statut) riječi „Rijaset IZ“ zamjenjuju sa riječima „Vijeće muftija“.

U članu 6. stav 2. Statuta određeno je da u slučaju kada evladijet vakuf izgubi svoju svrhu propisanu vakufnamom, isti se pretvara u samostalni vakuf, o čemu odluku na prijedlog direkcije donosi Rijaset. Članom 1. Prijedloga sugerira se izmjena spomenute odredbe, te de lege ferenda predlaže prijenos nadležnosti za odlučivanje o spomenutoj transformaciji vakufa sa Rijaseta IZ na Vijeće muftija.

Sud ukazuje da su odredbama čl. 60. st. 4. Ustava IZ u BiH definirane nadležnosti Vijeća muftija, te da ovo tijelo, između ostalog, ima i određene nadležnosti vezane za institut vakufa. S tim u vezi, Vijeće muftija daje saglasnost za osnivanje vakufa (čl. 60. st. 4. al. 11. Ustava IZ u BiH), te donosi odluke o zamjeni vakufske imovine (čl. 60. st. 4. al. 13. Ustava IZ u BiH).

Kada je riječ o potonjoj nadležnosti Vijeća muftija iz alineje 13., odnosno, odlučivanju o zamjeni vakufske imovine, postavlja se pitanje da li ona obuhvata i odluku o pretvaranju evladijet vakufa u samostalni vakuf, odnosno transformaciju forme vakufa, a što definira čl. 6. st. 2. Statuta. Sud je mišljenja kako se predmetna ustavna odredba iz čl. 60. stav 4. alineja 13. kojom je propisana nadležnost Vijeća muftija da odlučuje o zamjeni vakufske imovine odnosi isključivo na zamjenu vakufske imovine za imovinu (dobro) drugog lica, naravno kada je takva zamjena nesumnjivo u interesu vakufa, a kako je to definirano čl. 30. st. 3. Ustava IZ u BiH. Dakle, Sud cijeni kako se odredba čl. 60. stav 4. alineja 13. Ustava IZ u BiH ne može ekstenzivno tumačiti, u smislu da ona obuhvata eksplicitnu ustavnu nadležnost predmetnog organa da odlučuje o svakoj zamjeni, odnosno transformaciji vakufske imovine, a što bi uključivalo i zamjenu forme vakufa iz evladijet vakufa u samostalni vakuf.

Međutim, Ustavni sud primjećuje kako Ustav IZ u BIH ne propisuje eksplicitnu ustavnu nadležnost niti jednog organa unutar Islamske zajednice da odlučuje o predmetnoj transformaciji forme vakufa, te s obzirom na tu činjenicu cijeni kako prijenos nadležnosti za odlučivanje o spomenutoj transformaciji vakufa sa Rijaseta IZ na Vijeće muftija shodno čl. 1. Prijedloga nije u suprotnosti sa Ustavom IZ u BiH.

Ipak, Sud je mišljenja da bi umjesto što je čl. 1. Prijedloga, odnosno čl. 6. st. 2. Statuta propisano da se evladijet vakuf kada izgubi svoju svrhu propisanu vakufnamom pretvara u samostalni vakuf, bilo primjerenije predvidjeti da se u takvoj situaciji evladijet vakuf pretvara u općekorisni vakuf. Naime, općekorisni (hajri) vakufi  stoje kao pandan porodičnim (evladijet) vakufima.

b) Član 2. Prijedloga propisuje da se u članu 8. Statuta riječi „Rijaset IZ“ zamjenjuju riječima“Vijeće muftija“.

Postojećim članom 8. Statuta normirano je da Direkcija može osnovati posebni fond, u koji će zainteresirana lica ulagati sredstva u iznosima i uvjetima koji će se odrediti posebnim pravilnikom, a koji na prijedlog direktora Direkcije donosi Rijaset IZ. Prijedlog izmjena jeste da odluku o tome treba donositi Vijeće muftija.

Ustavom IZ u BiH nije propisana eksplicitna nadležnost Vijeća muftija da donosi akte ovakve naravi. Međutim, Ustav eksplicitno ne predviđa niti takvu nadležnost Rijaseta IZ u BiH, te stoga ovaj sud smatra kako prijenos nadležnosti po ovom pitanju sa Rijaseta IZ u BiH na Vijeće muftija nije u suprotnosti sa Ustavom, kao niti navedena odredba člana 2. Prijedloga.

c) Član 3. Prijedloga predviđa da se član 34. stav 3. Statuta mijenja i glasi: „Predsjednika i članove Upravnog odbora imenuje i razješava Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini“.

Članom 34. stav 3. Statuta određeno je da predsjednika i članove Upravnog odbora na prijedlog Rijaseta imenuje i razrješava Sabor IZ u BiH, što znači da se navedenom odredbom Prijedloga predviđa prijenos nadležnosti glede ovog pitanja sa Sabora IZ u BiH na Rijaset IZ u BiH.

Ovo pitanje nije eksplicitno normirano Ustavom IZ u BiH. Istina, odredbom čl. 57. alineja 8. Ustava propisano je da Rijaset IZ u BiH postavlja i razriješava upravne/školske odbore islamskih i drugih obrazovnih i odgojnih ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Vakufska direkcija jeste ustanova Islamske zajednice, no nije odgojno obrazovnog karaktera, te ovaj Sud smatra kako se navedena ustavna odredba ne može odnositi na imenovanje predsjednika i članova upravnog odbora Vakufske direkcije. No, za razliku od odredbi Ustava IZ u BiH, čl. 17. alineja 8. Pravilnik o organizaciji i radu Rijaseta (od 01. muharrema 1436. h. g./ 25. oktobra 2014.) je propisano da Rijaset IZ u BiH imenuje i razriješava upravne/školske odbore obrazovnih i drugih ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, što po mišljenju ovog Suda uključuje i ustanovu kakva je Vakufska direkcija.

Ustavni sud ukazuje da je odredbama čl. 15. Ustava IZ u BiH propisano da djelatnosti Islamske zajednice podliježu određenim načelima, kao što su načela zakonitosti, te javnosti i odgovornosti. Načelo zakonitosti, između ostalog, podrazumijeva zahtjev da pravni akti niže pravne snage budu usklađeni sa pravnim aktima više pravne snage. Premda je oba pravna akta, i Statut Vakufske direkcije i Pravilnik o organizaciji i radu Rijaseta donio isti organ, odnosno Sabor kao najveće predstavničko tijelo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sud smatra kako Pravilnik o organizaciji i radu Rijaseta predstavlja pravni akt veće pravne snage od Statuta Vakufske direkcije, jer normira rad Rijaseta koji u ustrojstvu Islamske zajednice predstavlja viši organ od Vakufske direkcije. Sud podsjeća da, shodno odredbama čl. 33. stav 2. Ustava IZ u BiH, Rijaset zajedno sa Saborom, Reisu-l-ulemom, Vijećem muftija i Ustavnim sudom predstavlja najviše organe Islamske zajednice.

Imajući u vidu navedeno ovaj Sud je mišljenja kako odredba čl. 3. Prijedloga neupitno doprinosi ostvarenju načela zakonitosti, te da je kao takva u skladu sa Ustavom IZ u BiH.

d) Član 4. Prijedloga propisuje da se u članu 35. Statuta riječ „Sabor“ zamjenjuje sa riječju“Rijaset“.

Članom 35. Statuta određeno je da Sabor može razriješiti predsjednika i člana upravnog odbora i prije vremena za koje je imenovan, ako utvrdi da je odgovoran za neuspješan ili nezakonit rad Direkcije, na njegov lični zahtjev i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom i pravilima Islamske zajednice.

S obzirom na navedeno da se zaključiti kako se navedenom odredbom Prijedloga predviđa prijenos nadležnosti i glede razrješenja predsjednika i članova upravnog odbora sa Sabora IZ u BiH na Rijaset IZ u BiH.

Imajući u vidu da je prethodno spominjanom odredbom čl. 17. alineja 8. Pravilnika o organizaciji i radu Rijaseta propisano da Rijaset IZ u BiH ne samo imenuje, već i razriješava upravne/školske odbore obrazovnih i drugih ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, rukovodeći se istim razlozima i principima koji su navedeno u prethodnoj tačci (tačka c)) ovog Mišljenja, Ustavni sud cijeni kako je i čl. 4. Prijedloga u skladu sa Ustavom IZ u BiH.

e) Član 5. Prijedloga normira da se u članu 36. alineje 6; 10 i 11. Statuta riječ „Sabor“ zamjenjuje sa riječju“Rijaset“.

Članom 36. alineje 6; 10 i 11. Statuta predviđeno je da Upravni odbor Vakufske direkcije

-          Saboru predlaže donošenje opšteg akta o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Direkcije, te donosi druge opšte akte u skladu sa propisima IZ;

-          rješava sva pitanja odnosa sa Saborom

-          odgovara Saboru za rezultate rada Direkcije.

Dakle, odredbom čl. 5. Prijedloga predviđa se prenos određenih osnivačkih prava i nadležnosti sa Sabora na Rijaset IZ u BiH.

Ustavni sud ukazuje da je čl. 29. Pravilnika o organizaciji i radu Rijaseta predviđeno da su Sabor IZ i Rijaset osnivači ili upravljaju određenim ustanovama Islamske zajednice, u koje spada i Vakufska direkcija. Dodatno, Sud podsjeća da je i Ustavom izričito definirano vršenje određenih osnivačka prava i nadležnosti nad ustanovama Islamske zajednice, te je odredbama Ustava propisano da Rijaset vrši nadzor nad radom ustanova Islamske zajednice (čl. 57. alineja 5.), dok je Sabor ovlašten da daje smjernice tim ustanovama (čl. 68. al. 3. Ustava).

S obzirom da niti jedno od osnivačkih prava, odnosno nadležnosti navedenih u članu 36. alineje 6; 10 i 11. Statuta Ustavom nisu eksplicitno dodjeljena niti Saboru, niti Rijasetu, to ovaj Sud smatra kako prijenos istih nižim pravnim aktima, kakav je Statut, sa jednog na drugog osnivača nije u suprotnosti sa Ustavom IZ u BiH.

f) Član 6. Prijedloga predviđa da se u članu 39. stav 2. Statuta umjesto riječi „Rijaset IZ“ stavljaju riječi “Upravni odbor Vakufske direkcije“.

Članom 39. stav 2. Statuta propisano je da Rijaset IZ propisuje proceduru za izbor i imenovanje direktora posebnom odlukom.

Ustavni sud konstatuje kako ovo pitanje nije eksplicitno definirano Ustavom. Međutim, Sud podsjeća da je čl. 17. Pravila o ustanovama Islamske zajednice (od 01. muharrema 1436. h. g./ 25. oktobra 2014.) normirano da upravni odbor ustanove imenuje i razriješava direktora iste uz saglasnost osnivača. Kako ova pravila predstavljaju opći pravni akt kojim su definirana pitanja osnivanja i djelatnosti ustanova Islamske zajednice, to i osnivački akti i pravila svake pojedine ustanove, uključujući i Statut Vakufske direkcije sukladno principu zakonitosti moraju biti usklađena sa istim.

S obzirom da je spomenutom odredbom Pravila o ustanovama Islamske zajednice predviđeno da Upravni odbor ustanove imenuje i razriješava direktora iste, to se ova odredba odnosi i na rad Vakufske direkcije. U kontekstu navedenog ovaj Sud drži logičnim da Upravni odbor Direkcije koji je nadležan za izbor direktora iste svojom odlukom propiše i procedura za njegov izbor i imenovanje, a koje su prethodno već utvrđene postojećim tekstom Statuta, te smatra kako i odredba čl. 6. Prijedloga nije u suprotnosti sa Ustavom IZ u BiH.

g) Član 7. Prijedloga predviđa da se čl. 40. stav 1. Statuta mijenja i glasi: „Upravni odbor vrši izbor i razrješenje direktora Direkcije, uz saglasnost Rijaseta IZ u BiH.“

Član 40. stav 1. Statuta propisuje da Rijaset IZ predlaže izbor i razrješenje direktora Direkcije, čiji prijedlog potvrđuje Sabor.

Ustavni sud konstatuje da pitanje izbora/imenovanja i razrješenja direktora ustanova Islamske zajednice nije Ustavom IZ u BiH izričito normirano. Međutim, Sud ukazuje da je isto definirano čl. 17. Pravila o ustanovama Islamske zajednice, shodno kojem direktora ustanove imenuje i razrješava upravni odbor iste, uz saglasnost osnivača. Imajući u vidu da su osnivači Vakufske direkcije Sabor i Rijaset IZ u BiH postavlja se pitanje koji od ova dva organa bi trebao davati saglasnost na spomenuti izbor/imenovanje i razrješenje? Odredbama čl. 17. alineja 9. Pravilnika o organizaciji i radu Rijaseta normirano je da Rijaset daje saglasnost na imenovanje i razrješenje, između ostalih, i direktora ustanova Islamske zajednice.

Ovaj Sud iz prethodno navedenih razloga u tačkama c) i f) ovog Mišljenja smatra kako ova dva opća pravna akta predstavljaju akte veće pravne snage u odnosu na Statut Vakufske direkcije, te da sukladno načelu zakonitosti Statut mora biti usklađen sa njima. Obzirom da se predloženim izmjenama sadržanim u članu 7. Prijedloga vrši usklađivanje statutarnih odredbi vezanih za izbor i razrješenje direktora Vakufske direkcije sa relevantnim odredbama spomenutih općih pravnih akata koji uređuju organizaciju i djelovanje Rijaseta i ustanova Islamske zajednice, Sud cijeni kako su iste u skladu sa Ustavom IZ u BiH, jer doprinose ostvarivanju načela zakonitosti, kao jednog od stožernih načela propisanih Ustavom.

h) Odredbama člana 8. Prijedloga propisano je da se u čl. 41. alineja 9. Statuta poslije riječi „Sabora“ dodaju riječi „Vijeća muftija“.

U čl. 41. alineja 9. Statuta određeno je da direktor u svom radu izvršava odluke Rijaseta IZ, Sabora i Upravnog odbora Direkcije.

Kako shodno odredbama člana 60. st. 4. al. 11. i 13. Ustava IZ u BiH i Vijeće muftija ima određene nadležnosti vezane za vakufe kao osnovnu djelatnost Vakufske direkcije, a koje se odnose na davanje saglasnosti za osnivanje vakufa,  te odlučivanje o zamjeni vakufa, sasvim je razumljivo da će Direkcija, odnosno njen direktor morati sprovoditi takve odluke, te je prema mišljenju Ustavnog suda odredba člana 8. Prijedloga u skladu sa navedenim odredbama Ustava IZ u BiH.

i) Član 9. Prijedloga predviđa da se u čl. 43. Statuta riječi „Rijaset IZ“ zamjenjuju sa riječima „Upravni odbor“.

S druge strane, čl. 43. Statuta propisuje da u slučaju nenadanog prestanka sa radom direktora, Rijaset IZ imenuje vršioca dužnosti direktora na period od šest mjeseci, dok se u redovnoj proceduri ne izvrši izbor i imenovanje novog lica.

Dakle, spomenutom odredbom čl. 9. Prijedloga predlaže se prijenos nadležnosti vezanih za imenovanje vršioca dužnosti Direkcije sa Rijaseta IZ na Upravni odbor Direkcije.

S obzirom da čl. 20. Pravila o ustanovama Islamske zajednice određuje da vršioca dužnosti direktora ustanove imenuje Upravni odbor iste, Sud cijeni kako predložena izmjena čl. 43. Statuta doprinosi ostvarenju načela zakonitosti, te da je u skladu sa odredbama čl. 15. Ustava IZ u BiH.

j) Odredbama člana 10. Prijedloga propisano je da se čl. 44. stav 2. alineja 1. Statuta mijenja i glasi: „daje suglasnost na izbor i razrješenje direktora Direkcije“.

 Član 44. stav 2. alineja 1. Statuta predviđa da Rijaset Iz u okviru nadzora nad radom Direkcije „imenuje i razriješava direktora Direkcije i predlaže Saboru potvrđivanje njegovog imenovanja i razriješenja“.

Ustavni sud konstatuje da pitanje izbora/imenovanja i razrješenja direktora ustanova Islamske zajednice Ustavom IZ u BiH nije izričito normirano. Međutim, Sud ističe da je čl. 17. Pravila o ustanovama Islamske zajednice predviđeno da direktora ustanove imenuje i razrješava upravni odbor iste, kao i da je čl. 17. alineja 9. Pravilnik o organizaciji i radu Rijaseta normirano da Rijaset daje saglasnost na imenovanje i razrješenje, između ostalih, i direktora ustanova Islamske zajednice.

Imajući u vidu razloge navedene u tački g) ovog Mišljenja, a vezano za izmjene čl. 40. stav 1. Statuta, Sud cijeni kako je odredba čl. 10. Prijedloga u skladu sa Ustavom IZ u BiH.

k) Članom 11. Prijedloga je predviđeno da se u čl. 44. stav 2. alineje 6. i 7. Statuta brišu.

Ove odredbe propisuju da Rijaset IZ u BiH obavlja i

-          po prijedlogu Direkcije donosi odluke o prometu vakufske imovine u skladu sa šerijatskim propisima i aktima IZ,

-          po prijedlogu Direkcije odobrava uvakufljenje i osnivanje novih vakufa.

Ustavni sud utvrđuje kako su pitanja davanja saglasnosti, odnosno odobravanja uvakufljenja i osnivanja novih vakufa, te odlučivanja o zamjeni, odnosno prometu vakufske imovine shodno čl. 60. Ustava IZ u BiH u nadležnosti Vijeća muftija, te da su navedene odredbe čl. 44. stav 2. alineje 6. i 7. Statuta u suprotnosti sa čl. 60. Ustava IZ u BiH.  S obzirom na to Sud zaključuje kako čl. 11. Prijedloga ima puno opravdanje, te da doprinosi ostvarenju principa ustavnosti, odnosno usklađivanju nižih pravnih akata sa Ustavom kao temeljnim normativnim aktom Islamske zajednice.

l) Odredbama člana 12. Prijedloga propisano je da se čl. 64. Statuta mijenja i glasi: „Izmjene i dopune ovog Statuta donosi Rijaset IZ u BiH“.

Član 64. Statuta predviđa da izmjene i dopune Statuta donosi Sabor.

Dakle, predmetnom odredbom čl. 12. Prijedloga zagovara se prijenos osnivačkih prava vezanih za noveliranje Statuta sa Sabora na Rijaset IZ u BiH.

Ustavni sud ukazuje da ovo pitanje nije eksplicitno normirano Ustavom IZ u BiH, niti nižim pravnim aktima Islamske zajednice. Čl. 29. Pravilnika o organizaciji i radu Rijaseta propisuje da su Sabor Islamske zajednice i Rijaset osnivači ili upravljači, između ostalog, i Vakufske direkcije, no nije definirano pitanje vršenja dijela osnivačkih prava koja se odnose na vršenje izmjena i dopuna pravila konkretne ustanove. S obzirom da ta pitanja nisu izričito normirana Ustavom, niti drugim općim aktima Islamske zajednice, osnivači to pitanje svojim internim pravilima mogu uređivati na način koji žele, te shodno tome ovaj Sud smatra kako predložene izmjene čl. 64. Statuta nisu u suprotnosti sa Ustavom IZ u BiH.

m) čl. 13. Prijedloga određuje da „Izmjene i dopune ovog Statuta stupaju na snagu danom usvajanja od strane Sabora IZ u BiH“.

Ovaj Sud podsjeća kako pitanje stupanja na snagu pravnih akata koje donosi Sabor IZ u BiH nije izričito normirano Ustavom IZ u BiH, niti drugim pravnim aktima Islamske zajednice. Stoga, premda odredbama čl. 13. Prijedloga nije predviđen institut tzv. vacatio legis, one nisu u suprotnosti sa spomenutim Ustavom, jer pravni sistem Islamske zajednice ne propisuje predmetni institut.

                                                                                                                         Predsjedavajući vijeća

                                                                                                                       _______________________________

                                                                                                                             Prof. dr. Fikret Karčić

                                                                                                                      Predsjednik Ustavnog suda

Dostavljeno:  

1. Dr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije

2. arhiva Suda