Dan žetve

„Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.“ (Fuṣṣilet: 46. )

Prepričava se da je jedan čovjek naredio svome radniku da posije pšenicu, a radnik umjesto pšenice zasije ječam. I tako osta. Kada dođe dan košnje i kupnje, vlasnik primjeti tu promjenu i upita svoga radnika: „Šta je ovo? Kako se to desilo?“

Radnik mu odgovori: „Posijao sam ječam misleći da će pšenica niknuti.“

Vlasnik bašće mu reče: „Ahmaku jedan, gdje si to koga vidio da sije ječam a ubire i kosi pšenicu?“

Radnik mu odgovori: „To sam gazda vidio kod Tebe, činiš neposlušnost Gospodaru svih svjetova, a tražiš rahmet i magfiret. Pa, kako onda Ti očekuješ da neposlušnost i loša djela urode rahmetom Božijim.“

Navodi se da je Isa, a.s. ispričao svojim havarijunima da je jedan vlasnik sijao pšenično sjeme; no, jedne noći dođe neprijatelj i u to polje ubaci sjeme kukolja. Za „kukolj“ je upotrjebljen izraz koji na hebrejskom jeziku ima isti korijen kao i imenica "sotona" i doziva u svijest pojam razdjeljivanja.

Svi znamo da sotona sije kukolj, on uvijek nastoji razdvojiti osobe, porodice, narode. Ljudi bi smjesta htjeli iščupati kukolj, ali time bi naudili i pšenici: jer svi znamo da je kukolj, kada raste, veoma sličan pšenici i postoji opasnost da ih se zamijeni.

Zanimljivo je da sotona dolazi sijati kukolj noću, u tami, u nejasnoći; on ide sijati kukolj tamo gdje nema svjetla. Neprijatelj je lukav: posijao je zlo sred dobra, tako da je nama ljudima ponekad nemoguće jasno odvojiti jedno od drugoga.

Strpljivo sačekajmo  Dan žetve. Na Danu žetve će se uredno kukolj od pšenice razdvojiti.

Bog će to, na kraju, kada dođe vrijeme, učiniti.