Zadržavanja novca od putnih troškova
- Kategorija: Rad/zarada/imovina
U firmi u kojoj radim plate su male i neredovne. Ali to se može nadomjestiti na sljedeći način: kada radnik ide na teren dobije određenu količinu novca predviđenu za spavanje u hotelu. Radnik pak prespava u prenoćištu, za manju sumu novca, a kasnije firmi prikaže drugi račun ( kojeg kupi u hotelu iako ne prespava tamo ). Ostatak novca zadrži za sebe. Ili jednostavnije: dobije 60 KM za spavanje, spava u prenoćištu za 30 KM, a firmi, kada pravda putni nalog prikaže račun od 60 KM ili približno, te ostatak novca zadrži. Mnogi radnici se pravdaju time da su plate male, neredovne, statusom i haosom u firmi, nepravdama prema radnicima, i drugim sličnim razlozima.
Također, radnik dobije putni nalog za tri dana, ali na putu provede dva dana, i odradi taj posao. Pritom zadrži dnevnicu za treći dan. Iako prva dva dana, narodski rečeno, "zapne sa poslom", potrudi se i radi više nego inače da bi mu ostao slobodan dan.
Zanima me Vaš stav o ovim pitanjima. Kako posmatrati ovaj slučaj, je li
to zabranjeno, može li se smatrati krađom firme i poslodavca, pa bez obzira na njegovu nepravednost prema radnicima, mora li se ostatak novca vratiti poslodavcu ili se može zadržati?
Odgovor
To što radnik smatra da mu je plata mala, da je prima neredovno, da je zakinut za neka prava i sl., ne daje mu za pravo da vara firmu s računima i dnevnicama. Ako radnik dobije od firme za prenoćište npr. 60 KM, bez obzira koliko ono stvarno košta, te da ostatak može zadržati za sebe, onda mu je to dozvoljeno. A ako dobije ta sredstva da plati koliko stvarno košta prenoćište, a da ostatak vrati firmi, onda je dužan tako postupiti. Isti je slučaj s dnevnicom. Zadržavanje tog novca, mimo znanja firme nije dozvoljeno. S upravom firme se može dogovoriti cijena dodatnog rada kojim bi se smanjio broj dnevnica uz plaćanje dodatnog rada. Radnik treba osjećati firmu kao svoju, jer u njoj zarađuje nafaku za život. To treba cijeniti i poštovati, bez zakulisnih radnji na štetu firme. Firma, također, mora voditi računa o pravima radnika i ne zakidati ih. Uzvišeni kaže: "Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način". (El- Bekara, 188).
