A+ A A-

Pretraga pitanja

Najnovija pitanja

Veliki i mali grijesi

Pitanje

Da li postoje manji i veći grijesi ili su svi grijesi jedniki? Znam da samo dragi Allah zna ko će od nas završiti u Džennetu a ako u Džehennemu, ali me zanima da li se negdje u islamskim tumačenjima nalazi nešto u vezi toga da li će samo oni koji su bili apsolutno bezgriješni otići u Džennet a oni koji su bar nešto u životu griješili u Džehennem. Npr. ako je neko u duši i srcu vjernik i pridržava se nekih od osnovih vjerskih obaveza, da li je on/ona jednak nekome ko se uopće ne pridržava bilo kakvih vjerskih obaveza?

 

Odgovor

Postoje veliki i mali grijesi, to je posve evidentno u Kur'anu i sunnetu, i zato su i kazne za njih različite. Da su svi grijesi jednaki, i kazne bi bile jednake, što nije tačno. Nije isto nekoga udariti ili ga ubiti. Ogromna je razlika između ta dva grijeha. Nema apsolutno bezgriješnih ljudi, pa se ne može reći da će samo bezgriješni u Džennet, jer tada niko ne bi ušao u Džennet. U Džennet će ući samo bezgriješni u smislu da će Allah vjernicima oprostiti male grijehe, a ako hoće može oprostiti i velike, posebno ako se osoba pokaje za njih. Nije ista situacija osobe koja vjeruje, čini dobra djela, i ponekada griješi, kao i situacija osobe koja ne mari za vjerom uopće. Velika je razlika između vjerovanja, pa i kada se uz njeg čine neki grijesi, i nevjerovanja. Kao između Dženneta i Džehennema.

Zekat na štednju za hadž

Pitanje

Selamun alejkum!
Da li novac koji se štedi za odlazak na hadždž ulazi u obračun koji se tiče zekjata? Postoji li mogućnost da osoba koja nije u stanju duži period svog života da daje zekjat, a da skupi pare za hadždž i ode? Da li je normalna situacija da jedne godine uplatimo zekjat, a već sljedeće ne, zbog nemogućnosti? Ili nakon, npr. pet godina, zbog nemogućnosti. Možda su moja pitanja banalna, ali mlada sam i nezaposlena osoba pa zbog toga nisam bio u prilici nikada da izvršavam propise zekjata, a naročito hodočašće. Ponekad me grize savjest što ne mogu (nikada u srednjoj školi nisam bio dobar u matematici i ekonomiji uopće) da saznam više o zekjatu i hadždžu. Dosad sam smatrao da je to zbog toga što neobavljam ove propise zbog nemogućnosti da ih obavim. Da li ja ostajem musliman iako mi mnogo toga nije jasno po pitanju zekjata i hadždža, jednostavno zbog toga što nisam u mogućnosti da to prakticiram često, skoro nikako. 

 

Odgovor

Zekjat i hadždž su obaveze koje egzistiraju odvojeno, tj. svaka ima svoje posebne uvjete i jedna drugu ne isključuje. Kada se steknu uvjeti obaveznosti zekjata, zekjat treba dati, bez obzira na mogućnost obavljanja haždža. Drugim riječima, sredstva koja čovjek štedi, ulaze u obračun zekjata, ako se ispune uvjeti obaveznosti, osim ukoliko je osoba dužna, a dug je neodložan, tada će odvojiti iz zekjatske mase iznos duga, a na ostala će dati zekjat. Kada stekne dovoljno novca za obavljanje hadždža, uz ispunjenje ostalih uvjeta, izvršit će i tu obavezu. Pohvalno je to što kao mlada osoba želite da saznate što više o ovim islamskim propisima. Postoje i djela koja su napisana na te teme pa se čitanjem tih djela možete više informisati o njima. To što ne poznajete dosta toga od propisa zekjata i hadždža ne utiče na Vaš islam niti ga umanjuje. O onome što ne znate, a interesira Vas, možete slobodno pitati. Nastojat ćemo odgovoriti na Vaša pitanja, koliko budemo u stanju.

Određenje sudbine

Pitanje

Selamun alejkum!
Ako mogu, postavio bih par pitanja u vezi naše vjere na koje bi volio dobiti odgovore. Neka su teoretska i tiču se filozofije vjere a druga se tiču prakticiranja vjere.

Zanima me do koje mjere nam je sudbina odredila život? Vjerujem u sudbinu i ono što nam je dragi Allah odredio ali me buni do koje mjere nam je sudbina određena. Jer npr. ako je nekome suđeno da npr. izvrši preljub ili propusti namaz ili popije alkohol, kako onda se oduprijeti tome...ako je to sudbina tog pojedinca? Razumijem da je upravo stvar u tome što NE znamo šta nam je sudbina i da donesemo sud o tome šta treba a šta ne treba da radimo, ali opet mi se postavlja pitanje kako donijeti sud da nešto ne uradimo ako nam je suđeno da to uradimo, ništa nije jače od Božije sudbine, zar ne?

 

Odgovor

Pitanje kadaa i kadera, ili kako se to u narodu kaže: sudbine, nerazrješiva je enigma za ljudski razum. Nema zadovoljavajućeg odgovora na to pitanje, pa se njime i ne treba opterećavati. Poslanik a.s. se naljutio kada je jedne prilike čuo da ashabi raspravljaju o tom pitanju. U vezi tog pitanja i na temelju različitog shvatanja nastale su neke sekte u islamu (kaderije i džebrije, npr.). Ono što smatramo bitnim naglasiti u vezi toga pitanja jesu dvije postavke:
1. obaveza vjerovanja da sve što se događa biva Božijom voljom i određenjem;

2. obaveza vjerovanja da čovjek ima slobodan izbor da čini dobro ili zlo i da će odgovarati i biti nagrađen ili kažnjen za svoje djelo. I sloboda ljudskog izbora je u skladu s Božijom voljom i određenjem. Obje postavke imaju potvrdu u više kur'anskih ajeta. Način djelovanja Božije volje i određenja nije nam poznat, osim po spoljnim manifestacijama, ali nam je dobro poznato da nas ništa ne prisiljava da odaberemo dobro ili zlo mimo naše slobodne volje. Uzvišeni je rekao: "I reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!". (El-Kehf, 28)  "Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti". (Ed-Dehr, 3) Božija univerzalna volja (irade kevnijje) obuhvata sve, a Njegova šerijatska volja usmjerena je na ljudska djela sa zahtjevom da čine samo ono što je dobro. Niko nema pravo da se poziva na sudbinu opravdavajući svoja loša djela. To je pokušaj bijega od odgovornosti za njih, koji je unaprijed osuđen na neuspjeh. "Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga, a ko uradi koliko trun zla vidjet će ga", kaže Uzvišeni u suri Ez-Zilzal. Opširnije razmatranje ove teme možete naći u Đozinom djelu Islam u vremenu (Vidi: Đozo, Sabrana djela, 1/434-445)

Propisi glasanja u džematu

Pitanje

Selamun alejkum!
Imam dva pitanja koja se tiču glasanja u džematu za novi odbor.

Prvo pitanje je: Ako jedna familija kao kućna zajednica jednu vazifu plaća, je li onda samo otac kao glavni u kući može glasati ili djeca, koja su već napunila 18 godina a žive u toj kućnoj zajednici, imaju isto pravo za glasanje? Da li ima veze ako je dijete student ili radnik?

Drugo pitanje: Ako je neko član IZ-e, a ne plaća članarinu za tu džamiju gdje imaju izbori, je li on ima pravo da glasa u toj džamiji ili ne? Primjer u Bosni da plaća vazifu, a u Austriji da glasa. Interesuje me kakva su ustavna prava IZ-e u vezi ovih pitanja?
Zahvaljujem se unaprijed. Da vas Allah dž.š. nagradi.

 

Odgovor

1. Prema članu 3. Izbornih pravila IZ, aktivno biračko pravo (pravo glasanja) u Islamskoj zajednici ima svaki pripadnik džemata koji je navršio 18 godina života. Dakle, nije bitno da li živi u porodici sa ostalim punoljetnim članovima ili odvojeno, ima pravo da glasa na izborima. Pasivno biračko pravo (mogućnost da bude biran) ima onaj član džemata koji je navršio 18 godina života i koji izvršava svoje obaveze u džematu. (Nije precizirano koje obaveze, ali se vjerovatno misli na plaćanje članarine - vazife). Ako neki član radi, trebao bi za sebe posebno plaćati članarinu (vazifu), a ne oslanjati se na nosioca domaćinstva.

2. Prema članu 3. Izbornih pravila, takva osoba može glasati u Austriji, ako plaća vazifu u Bosni i Hercegovini, ali ne može biti birana u organe IZ u Austriji, već u mjestu u kojem plaća vazifu. Napominjemo da autentično tumačenje Izbornih pravila daje Sabor IZ u BiH.

Glasno učenje u namazu

Pitanje

Esselamu alejkum!
Naime kada čovjek stoji na kijamu dakle uči u sebi, da li smije učiti toliko glasno da ga susjedni klanjač čuje? Konkretno meni se na džumi namazu desilo da čovjek do mene uči toliko glasno da me zbuni i da moram ponovo učiti i odvraća mi pozornost?
Zanima me kakav je stav što se tiče ovoga?

Unaprijed hvala!

 

Odgovor

Nažalost, ima bahatih i neuviđavnih osoba koje svojim učenjem na namazu pometaju druge klanjače. To je pogrješna praksa. Kada se uči na namazu u sebi, u džamiji, ili u džematu općenito, treba to činiti na način da se drugi klanjači ne ometaju. Međutim, ako se nešto slično i desi, ne treba pokazivati preveliku nervozu i osjetljivost, već biti strpljiv i širokogrudan, pa za tu strpljivost zaraditi koji sevap. Treba se samo prisjetiti da se ta osoba svojim učenjem želi približiti Allahu. Ne smeta na ljubazan način upozoriti takvu osobu da bude pažljivija i da ne ometa druge svojim preglasnim učenjem (makar se radilo o učenju usebi). Bitno je da reakcija ne dovede do netrpeljivosti ili svađe među samim klanjačima, što bi bilo oprečno samoj svrsi i cilju namaza.

Islam kao najmlađa religija

Pitanje

Zašto se kaže da je Islam najmlađa vjera ako su Allahovi poslanici postojali i prije pojave Isa Božijeg poslanika (odnosno u katolika Isusa, začetnika katoličanstva)? Kako Islam može biti mlađa vjera ako su Tevrat i Indžil poslane po Božijim poslanicima prije Biblije, odnosno Indžil prije Tevrata (koji su Jevreji izmanipulisali i prihvatili kao svoju svetu knjigu Toru)? Nije li Islam najstarija vjera? Pod ovim pitanjem nameće mi se i pitanje kako to da Božiji poslanici prije Muhameda alejhiselama nisu "uspjeli" proširiti Islam na način i u omjeru na koji je to uspio Muhamed alejhiselam? Je li možda zato što su ih protivnici ubijali i prije nego su završili svoje poslanistvo ili...?

 

Odgovor

Svi Božiji poslanici naučavali su iste principe i doktrine vjerovanja, ali su se njihovi šerijati (normativni dio vjere) razlikovali. Budući da je Muhammed a.s. posljednji Božiji poslanik i da je šerijat koji je njemu objavljen posljednji šerijat objavljen ljudima, kaže se da je islam, tj. vjera sadržana u posljednjoj Božijoj objavi, najmlađa vjera. S obzirom na sadržaj vjerovanja, svi su Božiji poslanici bili muslimani - Bogu predani i pozivali su u islam, tj. predanost Jednom, Jedinom Bogu, ali s obzirom na sadržaj šerijata, može se govoriti o historijskom redoslijedu Božijih poslanika, pa je sa tog aspekta islam koji je objavljen Muhammedu a.s. u svojoj posljednjoj, konačnoj verziji, najmlađa vjera.

Liječenje sihira

Pitanje

Nosim hamajliju zbog toga što sam pomoć zatražila jer nisam mogla više da izdržim. Bila sam u lošem stanju, sad saznajem da je to grijeh i da nisam trebala ići nikom nego to obaviti rukjom, iskreno je da mi je bilo bolje ali još u potpunosti osjetim da stoji sve kako je bilo a tako isto se to i odrazilo u mom životu.

Dobila sam broj čovjeka koji to radi u Zavidovićima. Sad su kod mene postale sumnje. Ne znam šta da vjerujem, jedni kažu jedno drugi drugo..

Zašto je sad jedno ispravno a drugo ne. Zašto moram spalit hamajliju? Molim vas možete li objasniti?
Dovelo me je do toga da ne znam šta je sad ispravno u islamu, je li to sad različite grupe muslimana (arapske zemlje) tumače Kur'an na više načina i liječenje od sihra. Ako je tako kako pišu i kažu izgleda da je naša zemlja puna tih sihirbaza kako oni nazivaju mnoge hodže koje liječe zapisima i hamajlijama, ili je li to vehabizam koji liječi na taj način?
Nadam se da će te mi pojasniti!

 

Odgovor

Nije tu riječ o vehabizmu ili nečem sličnom, već o liječenju sihira na način potvrđen validnim šerijatskim argumentima, tj. rukjom - učenjem Kur'ana. Drugi načini liječenja, uključujući i hamajlije, nemaju šerijatsko utemeljenje i potvrdu.

Ispoljavanje intimnosti

Pitanje

Esselamu alejkum!
Pitanje koje mi se već neko vrijeme pojavljuje na putu jeste vezano za mene i moju ženu. Žena mi je pokrivena te me je upitala da li je se stidim u javnosti? Naprotiv, odobravam njene sve napore i pružam joj moralnu potporu na putu u dinu islamu. Mada smo izbjegavali da jedno drugo poljubimo u javnosti.

Moje pitanje se odnosi na gore navedeno. Da li je muslimanima dozvoljeno da se poljube u javnosti, t.j. kao znak pozornosti ili na rastanku, kad kreću na put? Također, ovdje se pojavljuje i drugo pitanje: Kad krenem na džuma-namaz te izlazim iz kuće, žena me često pita zašto je ne poljubim. Ja sam to pravdao da sam pod abdestom, mada nisam siguran da li je to i ispravan i pravilan postupak. To jest, da li može muž ženu i žena muža poljubiti ako su pod abdestom?
Allah vas nagradio za svako slovo vašeg odgovora!

 

Odgovor

Nije dozvoljeno javno ispoljavanje intimnosti među bračnim drugovima. To se može činiti samo bez prisustva drugih osoba.
Ako osoba izlazi iz kuće na džumu namaz ili da klanja neki drugi namaz u džamiji pod abdestom, bez namjere da mijenja abdest, ne preporučujemo u tom slučaju činjenje onoga što spominjete u svom pitanju iz preventivnih razloga. Ako se izlazi iz kuće s nekim drugim ciljem, lijepo je postupiti kako Vam predlaže Vaša supruga.

Kalendar sa slikom u džamiji

Pitanje

Da li je dozvoljeno držati u džamiji kalendar sa vaktijom na kome se nalazi fotografija određene pozitivne historijske ličnosti, te da li je onome ko klanja u toj džamiji namaz batal? Kalendar se nalazi na vratima od minbere koja su prilikom obavljanja namaza zatvorena, otvaraju se jedino prilikom učenja ezana.

 

Odgovor

U spomenutom slučaju namazi koji se klanjaju su ispravni, ali je bolje takve kalendare ne držati u džamiji, odnosno prostoru u kojemu se klanja, ali se mogu držati u nekim sporednim prostorijama.

Odbijanje prosjaka

Pitanje

Esselamu alejkum!
Molio bih Vas da mi obrazložite šeri'atski aspekt danas aktuelne sve češće i sve veće pojave prosjačenja i raznoraznih prosjaka. Naime, po našim džematima skoro da ne prođe dan da neko ne dođe pred kuću tražeći (isključivo novac) - nekad za sebe, a najčešće za nekog bližnjeg koji teško boluje. Najčešće pri tom imaju neke izgužvane i izbledjele papire, a lično sam u nekoliko slučajeva se uvjerio da varaju (jedan je čak iz službenog akta potpisanog od reisu-l-uleme iskružio njegov potpis i kopirao ga na tekst koji je sam napisao).

Da li nam je grijeh vratiti današnje prosjeke ispred vrata, jer su to većinom 'profesionalci', a s druge strane da li smo griješni ako se među takvima nađe neko ko je zaista potreban, pogotovo što u narodu je duboko uvriježen stav da 'grijeh je vratiti ispred kuće'?

Mahsuz selam!

 

Odgovor

Esselamu alejkum!
Ne može se dati generalan sud da sve prosjake koji dođu na kućni prag treba vratiti i odbiti da im se dadne tražena pomoć pod izgovovorom da su svi oni "profesionalci". Možda među njima ima onih koji doista zaslužuju da im se pomogne. Ukoliko neko otkrije da ga prosjak vara falsifikovanim papirima ili na neki drugi način, ima puno opravdanje da ga ljubazno odbije, primjenjujući kur'anski ajet: "A na prosjaka ne podvikni!" (Ed-Duha, 10) U svakom slučaju neka svako procijeni na licu mjesta kako je najispravnije postupiti u konkretnom slučaju. Ne zaboravimo, također, kur'anski ajet: "Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od sadake koju prati vrijeđanje". (El-Bekare, 263) Bolje je pogriješiti dajući sadaku nego pogriješiti odbijajući prosjaka. Naravno, sve treba činiti s mjerom i islamskim edebom, pa i kada se radi o odnosu prema stvarnim ili lažnim prosjacima, dajući ili odbijajući dati sadaku.