Pitanje
Imam oca, majku i sestru. Ja sam djevojka. Obavljam namaz i trudim se koliko mogu da Allah dž. š. bude prvi u svim sferama mog života. Moji roditelji i sestra ne obavljaju namaz, niti odlaze u džamiju, niti je njihovo znanje po temeljnim islamskim pitanjima nešto napredno. Ponešto i što znaju, ne razumiju.
Prije 5 godina moja sestra se razboljela. Zaboljela ju je glava, tresla se, plakala, nije spavala noćima, vrištala je, svađala se sa svima. Roditelji su je vodili ljekaru, njegova dijagnoza je bila klinička depresija, dobila je terapiju, neko vrijeme ju je pila i napustila. Agonija se nastavljala, nije bilo dana a da nije plakala, obavezno je govorila da će se ubiti i da život za nju više nema smisla. Bio je to pakao na dunjaluku, kroz šta smo prolazili i ona i svi ukućani.
Mama je doznala preko nekih svojih prijatelja za nekog hadžiju koji liječi Kur'anom, i to samo rukjom i na halal način. Odveli su je jedan jedini put, poslije toga se oporavila, hvala Allahu. Više nikad nije imala slične simptome, jednom ju je‚ prije trudnoće zaboljela glava ali koga ne boli.
Poslije se udala, rodila dijete, smirila se, nije više dolazila kući kasno i pila što je prije redovno prakticirala. Sada je nova osoba, da ne povjerujete!
Neki dan je mama izgubila neka menđuše pa me poslala da joj dodam njene kutijice u kojima stoji zlato. Kutijice su smještene u jednom plakaru u špajzi. Znala sam oduvijek da su tamo ali nikad, baš nikad, nisam provjeravala njihov sadržaj.
Dodala sam ih mami ali je ona jednu žurno uzela iz moje ruke i nekako je krila, i ne znam ni ja kako, kutijica se nekako okrenula i vidjela sam u njoj TROUGAO od papira dobro zamotan u neprozirni selotep. To me odmah podsjetilo na hamajliju. Naravno, reagovala sam. Nisam znala da to postoji u kući a da sam znala nikad ne bi ni ušlo u kuću, ne daj Bože.
Mama je objasnila da je to sestrina hamajlija koju joj je dao dajidža i rekao da je drži na visini iznad pazuha. Malo sam rasptivala pa sam‚ doznala da je pitao sestru i neka pitanja kao datum rođenja ili ime majke. Ne mogu reći da sam se naljutila, ali nije mi bilo drago sve to čuti.
Što je najsimptomatičnije, te godine kad je sestra ozdravila, ja sam se razboljela. Od čega? Ne zna niko, idem kod doktora, tu i tamo nešto nađu ali ništa značajno. Ulažem velike napore, maksimalno se borim, i obične sitnice koje neku ljudi odrađuju bez problema, ja se za njih toliko trudim, toliko se borim i potrošim brdo snage. Ne mogu reći da sam nezadovoljna svojim životom, to nikako NE, ne daj Allahu, jednostavno, često sam bolesna bez medicinskog uzroka. Išla sam jednom i na rukju i bila sam, hvala Allahu, čista.
PITANJE JE: Šta uraditi sa tom hamajlijom? Ja u hamajlije ne vjerujem i smatram da mi niko ne može nauditi bez Allahove dozvole. Što se mene tiče, ja bih je sutra odnijela negdje i zapalila. Ne znam šta je u njoj, kakav joj je sadržaj i značenje. Problem je u tome što to nije moje, ne pripada meni ali, ipak, stoji u našoj kući, i to u špajzi, zajedno sa hranom. Šta mislite o tome da to odnesem negdje dalako i zapalim? Kakav je šerijatski stav po ovakvim pitanjima? Kako reagovati? Ako je mogu zapaliti bez, insaallah, bilo kakvih posljedica, mogu li to uraditi u danima hajza ili je bolje da čekam vrijeme čistoće?
Odgovor
Najbolje je spaliti taj papir i ono što je na njemu napisano. Potpuno je ispravno Vaše vjerovanje da Vam niko ne može nauditi bez Allahove odredbe i dozvole i zato se samo na Njega oslonite i od Njega pomoć tražite. Ko vjeruje u te zapise, on će psihički biti u zavisnosti od njih. Stoga smatramo da ne biste trebali vezati vrijeme ozdravljenja Vaše sestre s vremenom nastanka neke Vaše bolesti. To može biti neka koincidencija ili iskušenje. Ne dozvolite da vam te stvari poremete porodične odnose i slogu.
