Najnovija pitanja

Pitanje:

Esselamu  alejkum!
Postovani,

Naime, riječ je o klanjanju dženaze jednoj našoj sestri iz Bosne, i rečeno je da će joj se kljanjati dženaza a mejjit neće biti dnijet iz gasulhane koja je oko dva-tri kilometra daleko od mjesta klanjanja dženaze. Dakle, postoje svi uslovi da mejjit bude prisutan pred džematom ali ovdje imam kaže da to nije uslov. Literatura koju ja imam pred sobom kaže da je šart (uvjet) da mejjit bude ispred džemata. Drugo pitanje je: može li se mejjit unositi u džamiju i te da mu se tu klanja dženaza-namaz?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

U svakom slučaju, Vi ste u pravu. Uvjet je da mejjit bude prisutan, tako da se ne može klanjati dženaza u džamiji, a mejjit u gasulhani. Dženazu po pravilu treba klanjati van džamije; unošenje mejjita u džamiju i klanjanje dženaze u njoj, u našem mezhebu, je mekruh (pokuđeno) i ne treba to prakticirati osim u slučaju prijeke potrebe.

Pitanje:

Esselamu alejkum!
S obzirom na to da je nasljedno pravo u šerijatu kompleksna tema, odlučila sam svoj slučaj objasniti Vama u nadi da ćete mi pojasniti šta trebam uraditi. Naime, situacija je sljedeća. Moji roditelji su kupili kuću na način da u kupoprodajnom ugovoru stoji da su oboje kupci u jednakim iznosima. Međutim, kako u Sudu nije nikada to uknjiženo na njihova imena, sada ne postoji papir koji bi sud mogao uzeti kao validan u ostavinskom postupku. Moj babo ima kčer iz prvog braka a majka ima sina, takođe iz prvog braka. Nakon smrti moga oca, predmet ostavinske rasprave na sudu je bio novčani iznos (ušteđevina roditelja) koji je sud podijelio na tri jednaka dijela i to majki 1/3, sestri 1/3 i meni 1/3 a bratu (od majke sinu) nije ništa dato. Kako pomenuta kuća nije imala validne papire, Sud nije htio dijeliti kuću te je ostala nepodijeljena i predmet svađa. Poslije toga je moja majka prodala (devastiranu kuću jer je bila tokomr rata granatirana) za 12 000 KM bez da je pitala moju sestru ili brata ili mene. Sada se moja sestra žali što nema udjela u toj kući. S obzirom da sam tek nedavno saznala da muslimani trebaju dijeliti imovinu u skladu sa šerijatom, interesuje me kako sada postupiti? Čitala sam i na Vašoj stranici i na portalu Islambosna.ba i drugim stranicama ali ovaj slučaj je specifičan te mi treba posebno objašnjenje jer neću da se hranim tuđim imetkom. Jedini problem kod provođenja šerijatske podjele imovine je to što se u porodici jedina ja "zalažem" za ovakvu podjelu, a majka, sestra i brat, da tako kažem, nisu baš za to tj. to im je velika nepoznanica. Mada ko zna, možda Allah da pa se slože sa šerijatskom podjelom inšaAllah. Međutim, moje je da im objasnim u ime Allaha i da dug sa sebe skinem (ako ga ima i ako sam pogriješila). Molim Allaha da riješim što prije ovu situaciju jer su se odnosi u mojoj porodici pogoršali do te mjere da jedni druge vrijeđaju, psuju i ogovaraju. Nije samo moja porodica u ovakvoj situaciji nego i mnoge druge gdje otac ostavi jednom od djece sve a ostalima ništa ili gdje se sinu i kčerki daje jednak dio a poslije se od sina očekuje da izdržava roditelje itd.

Nadam se da razumijete u kakvoj sam sada situaciji jer se od mene nekako ponajviše očekuje da budem na nečijoj strani, ali ne mogu biti jer ne znam propise vezane za podjelu imetka u konkretnom slučaju. Jer da su oni meni pravi brat i sestra, brat bio dobio koliko dvije sestre a i majka jedan dio. Tek kad dobijem Vaš odgovor tj. odgovor nekog šejha ili profesora koji se razumije u ovu kompleksnu oblast, moći ću koliko-toliko uticati na rješenje situacije i popraviti rodbinske odnose inšaAllah.

Odgovor:

Esselamu alejkum!
Nema dileme da je i spomenuta kuća trebala biti predmet ostavinskog postupka, jer je i ona dio zaostavštine umrle osobe. Budući da pola kuće, prema kupovnom ugovoru pripada supruzi (vašoj majci), predmet nasljeđivanja je samo jedna polovina kuće koja je pripadala rahmetliji (vašem ocu). Prema šerijatskom nasljednom pravu vama dvjema sestrama, kčerkama umrloga, pripada dvije trećine njegovog dijela kuće, a supruzi jedna osmina. Ne spominjete da li je umrli imao brata ili više njih, jer bi preostali dio on(i) naslijedio kao najbliži muški srodnik. Majka (njegova supruga) nije imala pravo sama raspolagati tom polovinom kuće budući da, iako je većinski vlasnik, nije jedini vlasnik tog dijela kuće. Njen sin iz prvog braka (vaš polubrat po majci) nema pravo na nasljeđivanje tog dijela kuće, jer s njim nije u rodbinskoj vezi, a u konkretnoj situaciji, preko majke bi to realno mogao ostvariti. U svakom slučaju, savjetujemo vam da se dogovorite i nagodite oko nasljedstva, a ne da ono bude uzrok vaših svađa i razmirica, jer su odnosi među rodbinom važniji od imovine i materijalne koristi. Također, beskorisno je insistirati na šerijatskoj podjeli nasljedstva ukoliko svi nasljednici nisu zainteresirani za to. Ukoliko neki od nasljednika ne izvršavaju neke važnije propise, poput namaza i ostalih islamskih šartova, kako očekivati ili tražiti od njih da poštuju islamske propise o nasljeđivanju?! Islamsko nasljedno pravo je dio ukupnog islamskog sistema i učenja i samo u okviru tog šireg sistema ima svoj puni smisao i razložnost.

Pitanje:

Selam!

Zamolio bih vas da mi date ispravan i pošten odgovor u vezi pravljenja mevluda u našim džamijama, zatim sedmina i četresnica koje su prisutne među našim muslimanima, jer živim u inostranstvu gdje pored našeg bosanskog džemata postoje i drugi džemati kod kojih se ne nalaze ove stvari, tako da me zanima da li pomenute stvari imaju uporište u našoj vjeri ili su one nekad kasnije uvedene i te su tako postale dio tradicije, a koje vjera nije propisala. 

Odgovor:

Esselamu alejkum!
Poštovani gospodine,
Ukoliko Vam je poznat "ispravan" i "pošten" odgovor, kako tražite u svom pitanju, onda nema potrebe da postavljate pitanje. Ono je suvišno. U suprotnom, Vaša formulacija u prvoj rečenici je uvrjedljiva, jer podrazumijeva da inače dajemo "neispravne" i "nepoštene odgovore", pa eto Vi naglašavate da želite ispravan i pošten odgovor. Takvu formulaciju pitanja smatramo, najblaže rečeno, neprimjerenom. O spomenutim pojavama, koje su u nekim elementima dio naše bošnjačke islamske tradicije, već smo govorili u ovoj rubrici, kroz odgovore na neka pitanja, pa ih možete potražiti pod odgovarajućim naslovima. Spomenuti običaji su se inkorporirali u našu islamsku praksu i tolerisani su od naše ranije i kasnije uleme, budući da u njima nisu vidjeli negativne, već uglavnom pozitivne sadržaje i utjecaje. Općepoznato je da navedeni običaji i praksa nisu spomenuti u Kur'anu i Sunnetu ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, tj. niti su naređeni, niti zabranjeni u ovim osnovnim izvorima. Zato i jesu predmet sporenja i različitog tumačenja. Neki ih zabranjuju kao novotarije općenito, a drugi dozvoljavaju kao korisnu praksu, sa stanovišta okupljanja ljudi, zajedničkog ibadeta, zikra, dova, učenja Kur'ana, namaza u džematu i sl. Ono što je zabrinjavajuće i za žaljenje jeste činjenica da su spomenuti običaji kod mnogih naših muslimana postali neka vrsta zamjene za propisane ibadete, poput namaza, posta i ostalih farzova tako da tim običajima posvećuju veću pažnju nego dnevnim vaktovima, što je potpuno pogrešno. Takvu anomaliju u razumijevanju i praksi treba postepeno ispravljati i dovesti u sklad sa ciljevima šerijata. U svakom slučaju, smatramo da spomenuto nije pitanje od prioritetne važnosti niti zavrjeđuje da mu se pridaje prevelika pažnja. Kada je, pak, riječ o samom mevludu, njegovo obilježavanje je sastavni dio kalendara Islamske zajednice u BiH, te o tome ne odlučuje džemat niti džematski imam, pa nema svrhe da o njemu raspravljate s džematskim imamom. On samo sprovodi ustaljenu praksu IZ BiH.

Pitanje:

Esselamu alejkum!
Da li je dozvoljeno da familija postavi nišan kakav hoće? Radi se o mjestu Kozarac, gdje su sad donesena posebna pravila. Do sada su familije same odlučivale hoće li se postaviti nišan, spomenik, staviti slika, ograditi kabur itd. Moj brat je ukopan 12 decembra 2008. godine i, ako Bog da, nišan će se postaviti poslije godinu dana. Interesuje me da li postoje određena pravila od mjesta do mjesta i da li čovjek pravi grešku ako se odluči da stavi nišan kakav hoće?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Dužni ste ispoštovati odluku Medžlisa IZ Kozarac kojom je uređeno pitanje načina postavljanja nišana i uređenja mezarja općenito. Ta odluka je u duhu ciljeva šerijata te je kao takvu treba prihvatiti i poštovati. Bog u Kur'anu kaže: "O vjernici, pokoravajte se Allahu, Njegovom Poslaniku i predstavnicima vašim". Nije dozvoljeno i grijeh je postupati suprotno toj odluci i kriterijima koji su i njoj navedeni. Opći interes to zahtijeva, a niko posebno nije oštećem njome. Neka Uzvišeni primi Vaša dobra djela i učvrsti vas na pravom putu.

Pitanje:

Esselamu alejkum!
Da li ženska osoba može/smije obaviti umru/hadž odnosno hoće li to biti ispravno, ako se nakon obavljene umre odnosno hadža ona ne pokrije nego i dalje bude hodala otkrivena (ne nosi hidžab)?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Činjenje jednog grijeha ne znači da osoba treba ostaviti činjenje dobrih djela sve dok se ne okane spomenutog grijeha. Izuzetak je samo grijeg nevjerstva (kufr) i idolopoklonstva (širk), čije je napuš¡tanje i teoba zbog njihovog činjenja, uvjet ispravnosti i primanja dobrih djela općenito. Grijeh otkrivanja avreta, odnosno nenošenja hidžaba za žene, iako je teži prijestup, nije uvjet ispravosti obavljenog hadža ili umre. Kao što ne kažemo ženi koja se ne pokriva propisno da ne treba klanjati, postiti, davati zekjat, isto tako ne možemo reći da ne treba obavljati hadž ili umru ili činiti neko drugo dobro djelo. Za grijeh, ako ga Uzvišeni ne oprosti, slijedi kazna, a za dobro djelo, ako ga Uzvišeni primi, slijedi nagrada. Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Ko učini koliko trunku dobra, vidjet će ga, ako učini koliko trunku zla, vidjet će ga". Čiji će hadž i umra, kao i ostala dobra djela, biti primljeni kod Boga, a čija ne, nije nam poznato. Međutim, neki alimi kažu da je znak primljenog hadža da osoba koja obavi hadž nastavi sa činjenjem dobrih djela i izbjegavanjem harama, nakon tog ibadeta. Vraćanje grijehu otkrivanja avreta nakon obavljenog hadža i umre nije dobar alamet za ocjenu primljenosti hadža. Ipak, treba imati na umu da je Uzvišeni najmilostiviji od svih milostivih, pa može oprostiti taj i druge grijehe, posebno ako se počinilac iskreno pokaje.

Pitanje:

Selam!
Dali je dozvoljeno uzimat novcanu nadoknadu, ako ti se nudi, za gasulenje?

Odgovor:

Pitanje:

Selam alejkum,
Pošto nosim hidžab zanima me da li je u šerijatskom zakonu dozvoljeno ili zabranjeno da muslimanku pregleda muški doktor bilo koje grane medicine (stomatolog, kardiolog, ginekolog i sl.)? Pošto nisam u to sigurna, nastojim da uvijek idem doktoricama. Međutim, pošto sam trudna zanima me da li mi je haram da me porodi muški ginekolog, jer sam čula da se ne može birati i da porođaj obavlja onaj ginekolog koji se zadesi kao dežurni u bolnici?

Odgovor:

Esselamu alejkum!
Kao što ste tražili doktorice u slučaju drugih bolesti i potreba, trebate utoliko prije tako postupiti i u slučaju ginekološkog pregleda i poroda, naravo pod uvjetom da Vam je to dostupno i da postoji adekvatna alternativa. Ukoliko Vam to nije dostupno ili postoji neki drugi opravdani razlog, onda možete koristiti usluge muškog ginekologa. Nužda zakon mijenja, kaže jedno šerijatsko pravno načelo, a da li ta nužda postoji u Vašem slučaju, sami procijenite.

Pitanje:

Selam Alejkum,
Imam roditelje koji žive u Švedskoj. Ja zivim u Kanadi. Namjeravam ove godine ići na hadž. Da li sam ja obavezan prvo pomoći mojim roditeljima da oni odu na hadž, pa tek kad oni obave, onda da idem ja? Riječ je o finansijskoj pomoći, s tim što ja ne mogu priuštiti i sebi i njima put na Hadž u isto vrijeme. Također, imam još četvero braće i sestara.

Odgovor:

Esselamu alejkum!
Nema smetnje da prvo obavite hadž za sebe, budući da je to za Vaš farz, pa da onda pomognete roditeljima da i oni obave hadž. Ako nemaju sredstava za hadž, nisu ni obavezni obaviti ga. Ne bi smetalo ni da prvo pomognete roditelje da oni obave hadž za sebe, pa da Vi kasnije obavite hadždž za sebe, budući da je obaveza obavljanja hadža odgodnog karaktera, tj. nije obaveza da se obavi iste godine kada se steknu svi uvjeti za to, mada je bolje obaviti ga čim prije. U svakom slučaju možete birati između ta dva dobra.

Pitanje:

Molim vas da mi odgovorite ko je zadužen za pomoć ljudima sa oboljenjem od sihra i za liječenje od istog u gradu Sarajevu? Slučaj je težak, bio je u bolnici na psihijatriji ali  glasovi, strahovi i psihička uvjerenja ne prestaju. U pitanju je momak, na završnoj godini fakulteta koji obavlja namaz, išao je izvjesnim hodžama ali napretka nema.

Stalno boravi u kući, nigdje ne izlazi i ne obavlja nikakve aktivnosti. Bojim se onog najgoreg - da sebi ne uzme život! Nemam kome da se obatim jer sam išao i nekim imamima u džamijama ali oni kao da nemaju sluha  za to ili nisam našao pravog imama koji bi pomogao. Finansijska situacija nije problem već je problem naći pravog čovjeka koji bi savjetima, učenjem i pravim tretmanom pomogao .

Odgovor:

Esselamu alejkum!
Nema niko odgovoran za takvu vrstu liječenja, u smislu da je službeno postavljen od organa IZ. Ima onih koji se samoinicijativno bave time. To nije u opisu poslova imama. Zato ne možemo nikoga konkretno preporučiti, budući da se Islamska zajednica službeno ne bavi tom vrstom liječenja.

Pitanje:

Selamun alejkum!

Molio bih za objašnjenje za riječi  BOŠNJAK-inja?

Odgovor:

Esselamu alejkum!
Sigurno je da bi o odnosu nacionalnog i vjerskog identiteta meritornije mogli govoriti sociolozi, ali kad već postavljate pitanje, odgovorit ćemo ukratko ono što mislimo da treba reći. Riječ Bošnjak/inja označava nacionalnu pripadnost Bošnjačkom narodu, a preko toga i zemlji Bosni i Hercegovini. Izvedena je od riječi Bosna i izvorno označava stanovnika Bosne (termin Hercegovina je nastao znatno kasnije). Tako su se stanovnici Bosne zvali u vrijeme Osmanlijske vlasti i to je historijsko ime našeg naroda. Ono prije svega označava vezu sa zemljom i državom Bosnom i Hercegovinom, a za one koji nemaju BiH državljanstvo, a roditelji su im Bošnjaci, označava etničku i nacionalnu pripadnost, ali i vezu sa matičnom domovinom. Ko ne želi da se tako identificira, niko ga na to neće siliti. Ogromna većina Bošnjaka i Bošnjakinja su muslimani, ali ima i onih koji se ne smatraju muslimanima, kao što ni svi muslimani nisu pripadnici jedne nacije. Mi smatramo da je, osim vjerskog, važan i nacionalni i državni identitet. Ovi identiteti se trebaju međusobno podupirati, a ne potirati i potiskivati. Zato smatramo da o tome ne treba voditi neke rasprave, već to prihvatiti kao realnosti.