Pitanje
Pročitao sam neke Vaše odgovore po pitanju "spajanja namaza" i "naklanjavanja namaza". Meni je malo nejasno jer sam primjetio nepreciznost u Vašim odgovorima. Pitalac Vas pita "Mogu li se namazi naklanjavti,..." a vi odgovarate o tome načinu kako se namazi naklanjavaju. (nain kako se to radi je također bio dio pitanja ukoliko
je prvo pitanje pozitivno odgovoreno...).
Naravno na osnovu toga kako ste odgovorili može se zaključiti da je odgovor pozitivan. Ali ipak to niste rekli. Molim Allaha da Vas nagradi za svaki dijelić truda i strpljenja i znanja koje unosite u ovo što radite, ali moje srce se ne smiruje u takvim odgovorima.
Ja živim u BiH. Završio sam Fakultet informacijskih tehnologija i ako Bog da nadam se da ću uskoro naći posao. Ono što mi predstavlja problem jeste kako reći poslodavcu da sam vjernik i da obavljam 5 dnevnih namaza od kojih su 1 ili 2 (podne i ikindija) u radnom vremenu. Da li treba da mu kažem da želim to da obvljam? Da li da spajam podne i ikindiju? Da li je to spajanje u ovom slučaju dozvoljeno, i na osnovu čega? Ukoliko jeste, da li će se klanjati 4+4 rekata ili 2+2 rekata? Da li je naklanjavanje
dozvoljeno i na osnovu čega? Ova pitanja se odnose na ovaj slučaj na poslu.
Pročitao sam i fetvu na ovu temu koju je IZ objavila ove godine u kojoj se kaže da je na osnovu hadisa u kojem je spomenuto da je Poslanik s.a.v.s. spojio u Medini podne i ikindiju te akšam i jaciju bez posebnog razloga. Čitao sam jedan od komentara na taj hadis u kom se kaže da je to učinio kako bi olakšao ummetu. I to ide u prilog Vašoj fetvi. Ali, da li je on to činio češće ili samo jednom? I da li je to neko od njegovih drugova također radio? Jer ovdje je riječ o svakodnevnici na poslu, što podrazumijeva nekad niz godina a ne jednom. U u meni se pojavljuje sumnja obzirom da je poznato da je propouštanje namaza opravdano samo u slučajevima nesvjesti, sna i sl. Ljudi u borbi na Allahovom putu su obavezni klanjati namaz, pa čak i u toku bitke. Bolesnici u postelji su
obavezni da ga klanjaju u skladu sa svojim mogućnostima (ako ne mogu stajat, onda će sjedit, ako ne mogu sjedit onda će ležat ... itd.). Ovo su sve, za neko moje logičko shvatanje stvari, teže situacije u kojima sa pojedinca pak ne spada obaveza klanjanja namaza u predodređenom vremenu.
Molim Vas da mi otklonite sumnju u pogledu ovog pitanja ako možete. Navedite mi po mogućnosti ajet, hadis ili govor učenjaka ehli sunneta.
Nadam se da moje pitanje nije oduzelo previše Vašeg vremena. U svakom slučaju molim Uzvišenog da Vas nagradi najljepšom nagradom na oba svijeta.
PS: Zašto IZ ne poduzme nešto po ovom pitanju - u smislu da se zakonski reguliše ova ravnopravnost. Mene malo žalosti da u Sarajevu moram da se ustručavam kada je namaz na radnom mjestu u pitanju. Na ovo pitanje mi svakako nije potreban odgovor. Ovo je sugestija.
Odgovor
Ukoliko se nije izričito naglasila obaveznost naklanjavanja propuštenih namaza u odgovoru na neko pitanje, naglašena je u odgovoru na neko drugo pitanje. Bilo je više odgovora na to pitanje i nije neophodno svaki put ponavljati sve detalje. Ne znamo odakle uopše upitnost principa naklanjavanja namaza. Ono nije sporno ni u jednom mezhebu kada se radi o naklanjavanju namaza propuštenih usljed zaborava, sna ili nesvjestice. To je jasno iz hadisa: "Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati neka ga naklanja kada se sjeti!" Slučaj namjernog propuštanja u hadisu je prešućen. Primjenjujući tzv. "razlog suprotnosti" (mefhumul-muhalefeti) hanbelijski mezheb smatra da se naklanjavaju samo oni namazi koji se prespavaju ili propuste usljed zaborava. U hadisu nije izričito spomenuto da se namjerno propušteni namazi ne naklanjavaju. Takav zaključak je hanbelijski mezheb izveo na osnovu "razloga suprotnosti". Naš mezheb i većina ostalih mezheba je na stanovištu da je obaveza naklanjati i namjerno propuštene namaze po principu "utoliko prije" (kijasul-evla). Jer, ako je obaveza naklanjati nenamjerno propuštene namaze, utoliko prije je obaveza naklanjati ih ako se eventualno namjerno propuste. No, ne možemo svakome i za svaki slučaj navoditi dokaze i široka obrazloženja. Onaj koji zna šta su to šerijatski dokazi i na koji način se izvode zaključci i sudovi, nema potreba da postavlja pitanja. Može i sam izvesti zaključak tako da mu srce bude mirno. Literatura koja o ovim fikhskim pitanjima opširno govori je brojna i dostupna.
Kada je riječ o primjeni olakšice spajanja namaza u slučaju potrebe, na putovanju ili nekoj drugoj vanrednoj okolnosti, ne mislimo o tome voditi raspravu i uvjeravati Vas u osnovanost takvog postupka. Mi smo se opredijelili za takav stav i iznijeli argumente za to. Kome to nije dovoljno neka postupa po svom mišljenju. Nema kod nas nikakve dileme u obaveznost klanjanja namaza u predviđeno namasko vrijeme u normalnim okolnostima. Ovdje je riječ u slučaju kada nije moguće ili je veoma teško obaviti to na vrijeme. "Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoća imate" - kaže Kur'an.
Što se tiče Vašeg budućeg zaposlenja, preporučujemo Vam da saopćite Vašem budućem poslodavcu da želite obavljati namaz na vrijeme i da Vam se to omogući tokom radnog vremena (za vrijeme radne pauze). Vrijeme koje utrošite na klanjanje namaza ne treba biti na uštrb efektivnog radnog vremena osim ako to poslodavac odobri. Ukoliko poslodavac to odbije, možete potražiti drugog poslodavca koji će to prihvatiti. Ako to ne uspijete, imate mogućnost spajanja namaza (podne i ikindija) kao vid olakšice i otklanjanja teškoće od vjernika, što je jedan od općih principa u šerijatskom pravu. Ako se opredijelite za to, nema skraćivanja namaza, već se spaja 4+4. Ako se eventualno propusti namaz, dužnost je naklanjati ga. Poslanik a.s. je naklanjao sve namaze koje je propustio klanjati tokom bitke na Hendeku.
Vaša briga o namazu je za svaku pohvalu i istrajte na tom putu, ali nemojte sebi otežavati i u situaciji kada je moguće primijeniti olakšicu. Ali je ne treba primijenjivati bez stvarne potrebe.
Iluzorno je očekivati da se zakonskim putem riješi pitanje klanjanja namaza tokom radnog vremena. Jedino je zakonski osiguran jedan sahat tokom radne sedmice radi obavljanja džume namaza iako nije izričito tako naglašeno. Sarajevo i Bosna i Hercegovina su, nažalost, daleko od onog stanja kojeg kao vjernici priželjkujemo.
