ZABRINUT SAM ŠTO NAJODGOVORNIJI NE VODE RAČUNA O BUDUĆNOSTI NARODA, DOMOVINE, ZAJEDNICE

     Povod za ovaj razgovor (tada je on i dogovoren) bila je nagrada njemačke Fondacije "Theodor Heuss" za doprinos i razvoj demokratije. Naravno, mnogo je događaja u IZ-i, državi i regionu koji bi mogli biti tema ili povod za razgovor s reisu-l-ulemom, o kojima bi željeli čuti njegove stavove i razmišljanja. No, kako se reisu-l-ulema oglašavao u javnosti i iznosio svoja mišljenja o nekim posljednjim događajima, kao što je presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu, dešavanjima u i oko Careve džamije i sl., to ova pitanja i nismo ponovo aktualizirali, a težište smo usmjerili na neka druga, isto tako, važna pitanja.

     U ovom, doista, opširnom razgovoru reisu-l-ulema odgovara na brojne kritike i prigovore, objašnjava temeljne smjernice rada IZ-e i njegovog rukovođenja, govori o dostignućima i slabostima, objektivnim poteškoćama i željenim ciljevima, osporavanju njegovih internacionalnih aktivnosti i prigovorima o unutranjim i strukturalnim slabostim u IZ-i, o tome kakvu bi želio vidjeti IZ-u u budućnosti i islamske institucije u regionu i Evropi.

     Govori o stvarima koje mu smetaju u medijskom predstavljanju islama i IZ-e, zašto je zabrinut zbog postojećih političkih odnosa u državi i šta misli o bošnjačkoj političkoj sceni. Također reisu-l-ulema upozorava na opasnosti daljnih podjela i fragmentacija duhovnog, društvenog i političkog bića bošnjačkog naroda, što može imati pogibeljne posljedice.

     U ovom intervjuu reisu-l-ulema sasvim otvoreno odgovara i na pitanja koja se tiču njegove ličnosti i karaktera, manira rukovođenja, ističe moralne i ljudske vrijednosti kojima je predan i koje cijeni kod svojih suradnika.            

Razgovarao: Ekrem Tucaković    

     Rijaset.ba: Uvaženi reisu-l-ulema, prije svega, želimo Vam čestitati na posljednjoj nagradi koja je stigla iz Njemačke, nagradi Fondacije "Theodor Heuss" za doprinos snaženju i razvoju demokratije. Čini nam se da se Vaš angažman mnogo bolje cijeni i prepoznaje van granica naše zemlje, odnosno da se neumoljivo nastavlja odnos koji se ogleda u činjenici da su u prošlosti mnogi naši istaknuti pjesnici, književnici, intelektualci omalovažavani u vlastitoj sredini, a u egzilu doživljavali punu afirmaciju i stekli ugled. Molimo Vas da prokomentirate dobijeno priznanje i ovu konstataciju?

      Reisu-l-ulema: Hvala vam nam na čestitci. Ja sam bio iznenađen informacijom u vezi sa odlukom Fondacije "Theodor Heuss" da meni dodjeljuje svoju nagrada za 2007. godinu. Ovo priznanje ima značaj jer ga daje ugledna i prestižna fondacija koja je osnovana 1965. godine i nosi ime prvog predsjednika SR Njemačke. Ova Fondacija  u svijetu uživa veliki ugled, a svoje nagrade i priznanja dodjeljuje zaslužnim svjetskim ličnostima i institucijama. I iz ovoga se vidi da je smjer kojim idemo, Islamska zajednica u BiH i ja, posebno, kao njezin reisu-l-ulema, ispravan.

     Očito je da se naš rad i ponašanje u svijetu prati, cijeni i na adekvatan način vrjednuje. Meni je dodijeljena nagrada od ove Fondacije za našu predanost i promoviranje demokratije, za hrabro iznošenje svojih stavova, za snaženje općeg dobra, mira i koegzistencije među vjerama, kulturama i ljudima. Doživljavam je, prije svega, kao priznanje Islamskoj zajednici u BiH.

Priznati rezultat onome koji ga je postigao, njegovo je pravo

        Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, ili konstatacije, jasno je da se kod nas mnoge stvari, rezultati, pa i ljudi slabo ili nedovoljno cijene. Nije to tako samo u ovome vremenu, dapače, i ranije je, često, tako bilo. To nije dobro. Radniku koji je zaradio svoju dnevnicu treba platiti. Učenika ili studenta treba nastavnik nagraditi dobrom ocjenom. To je njemu plaća za postignute rezultate. Tako isto, priznati rezultat onome koji ga je postigao, njegovo je pravo, ali i podsticaj mu da nastavi i ustraje na svome putu. Nekada opet, jedni kažu nekome da treba nešto uraditi i on to uradi, a već sutradan ti isti mu prigovaraju što je to učinio. Vođstvo je teret i odgovornost, međutim, negdje je to prava kazna.

     Našeg mezhebskog imama Ebu Hanifu, neka mu se Allah smiluje, Halifa je kaznio jer je odbio da bude vrhovni kadija. Neki od bosanskih reisu-l-ulema, moji časni prethodnici, nisu imali dovoljnu podršku u svome vremenu, ali su bili uporni i imali su viziju razvoja Islamske zajednice i iza sebe ostavili velika djela čije mi plodove danas beremo.

     Nastojim da uradim što više i uvijek molim Uzvišenog Allaha da me uputi i da mi pomogne. Ne činim to iz hira, niti zbog sebe, da bi me neko hvalio ili mi odavao priznanje. Šta je prolazno, svjestan sam, a znam da su vječna samo dobra djela učinjena u ime Allaha. Što naše rezultate neko cijeni, kao što je gore spomenuta nagrada, jeste dokaz da ima ljudi koji vrjednuju naš rad i to javno kažu. Lično, uvijek imam na umu Allahove riječi, kur'anski ajet i ta poruka mi je vodilja u životu i mom radu: I reci : "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti." (Et-Tewba, 105)

     Rijaset.ba: Očekujete li da će pojedini krugovi ponovo pokušati omalovažiti i minimizirati priznanje koje ste dobili?

      Reisu-l-ulema: Kao što sam naprijed rekao, biće onih koji će to doživjeti kao veliku gestu i priznanje jedne prestižne međunarodne organizacije bosanskome reisu-l-ulemi, osjetit će zadovoljstvo i zahvalnost, kao da je ta nagrada dodijeljena njima. Možda će biti i onih koji će rezonirati drugačije. Konačno, neka ima i jednih i drugi. Znate šta je rekao Kramer: "Selo kome vodi samo jedan put, loše je selo. Ne idite tamo. Ne možete saznati kuda je otišao voz ako gledate samo na prugu." I različita shvatanja su vrsta ljudskoga bogatstva i oblici Božije raspodjele. Svi zajedno vidimo više, s tim što jedni vide jedno, a drugi drugo. To su ljudske mogućnosti a i samostalni odrazi mišljenja i o ljudima i o događajima. Konačno, naša je sudbina da nas i hvale i kude. Nećemo, valjda, radi nečijeg kuđenja prestati raditi dobro?!

      Rijaset.ba: Zasigurno ste jedan od najnagrađivanijih vjerskih lidera, ne samo islamskih ili muslimanskih. Šta mogu značiti nagrade jednom vjerskom lideru, na koji ih način doživljavate?

       Reisu-l-ulema: Ne znam koliko su drugi nagrađivani i nisam pravio takvo istraživanje.

     Mene te nagrade i priznanja obavezuju i čine još odgovornijim u radu. Nisu nagrade uvijek nagrade, one su često i teška obaveza, odgovornost, zahtjev, pa i provjera. Valja na njih odgovoriti, ne iznevjeriti one koji su vam dali povjerenje. Sjetite se Imama Ebu Hanife kad je čuo jednu osobu koja je kazala drugoj, kad je on prolazio pored njih: "Ovaj je najučeniji i po svunoć klanja nafilu." On je kasnije rekao da ga je ta osoba podstakla da postane učenjak i pobožnjak. Od tada je još više učio i širio znanje, a sa jacijskim abdestom je klanjao sabah sve do svoje smrti.

                                    Amir Hodžić, direktor Mine (lijevo), reisu-l-ulema i Ekrem Tucaković, urednik portala www.rijaset.ba (desno)

O našim rezultatima unutar BiH malo se piše

         Rijaset.ba: Povod za ovaj razgovor je jedna internacionalna nagrada. Činjenica je da su mnogi Bošnjaci, i pored nastojanja da se to minimizira i ospori, ponosni na Vaš, da tako kažemo, međunarodni angažman i predstavljanje Islamske zajednice, Bošnjaka i BiH na internacionalnoj sceni, na to da Vaše ideje i projekti izazivaju stanovitu pažnju i reakcije u islamskom i neislamkom svijetu. Čak će neki konstatirati da će to biti vrjednovano kao najznačajniji dio Vaše "reisovske" karijere. Međutim, istovremeno će naglasiti da na unutarnjem planu niste uspjeli napraviti očekivane rezultate i da postoji disproporcija između ova dva područja i nezadovoljni su što reisu-l-ulema i kod "kuće" ne uredi odnose tako da stvari besprijekorno funkcioniraju. Molimo za Vaš komentar?

      Reisu-l-ulema: Kada bi oni znali šta smo zatekli, posebno šta nam je u naslijeđe agresija i agresor ostavio, sa kojim problemima smo se sučelili, kako i sa čime smo ih prevazilazili, obrnuli bi svoju procjenu, svoju priču i kazali: srazmjerno ovim, unutrašnjim, rezultatima Islamske zajednice povećajte i svoja nastojanja na vanjskome planu. Jedan od razloga što se tako misli je i taj što mediji veoma prate ono što se događa vani, i domaći i strani, i o tome se mnogo piše i govori. To utječe na ljude i formira njihovo mišljenje. S druge strane, o našim rezultatima unutar BiH, organizacijskim i drugim, manje se piše, čak i mediji Islamske zajednice, što bi rekli, "dozirano", tek onoliko koliko je nužno. Tome ima više razloga koje ne bih iznosio.

     Vidite, npr. jedno ministarstvo iz RS od Islamske zajednice traži popis svih obnovljenih džamija i građevinsku vrijednost tih novih objekata. Oni se tamo već bune što ne prestanemo sa izgradnjom novih džamija, a neće da govore o svojoj odgovornosti što su ih sve porušili iako tu nije bilo ratnih djejstava i ne daju odštetu Islamskoj zajednicu za počinjenu štetu. Da li bi bilo ispravno da govorimo o vrijednosti tih novih objekata, ili da se hvalimo da smo to uradili i koliko nas je to koštalo... Je li mudro da govorimo o rezultatima vjeronauke u školama koju pohađa 96% naše djece, o rezultatima osam medresa, tri fakulteta...

     Ne, nećemo da se hvalimo, govorićemo onoliko koliko je neophodno, a u dokumentima je sve pohranjeno i, nakon nas će se govoriti o ovoj generaciji muslimana i njihovoj ulemi, te o doprinosu svakog od nas pojedinačno.

      Rijaset.ba: Priznat ćete da ste medijski vrlo interesantni i da Vaša fotografija na naslovnici povećava prodaju, pa izgleda pojedini mediji ne propuštaju tu priliku, ali nažalost za negativno predstavljanje i Vas i zvaničnih struktura IZ-e! S druge strane, u posljednje vrijeme sa nekih televizijskih kuća čuju se protesti da za njih ne dajete izjave ili komentare. Čime ste posebno nezadovoljni kada je u pitanju medijsko predstavljanje islama, aktivnosti IZ-e i temeljnih principa morala i islamskih vrijednosti?

      Reisu-l-ulema: Većina medija pošteno nastupaju i objektivno informiraju javnost. Pored toga, vode računa da o poglavaru Islamske zajednice pišu i govore sa uvažavanjem. Međutim, ima i onih drugih. Ali, "vuk za kojim psi ne laju i nije vuk", kaže narodna poslovica. Ružnih fotografija ili crteža kojima se blati moje ime je bilo više. U tome se posebno ističu i utrkuju neki sarajevski časopisi i novinari. Mene to ne može obeshrabriti, niti zaustaviti. I to je dokaz da radim ispravno. Od neiskrena i zlonamjerna čovjeka i pohvala je upitna i daje slabu korist pohvaljenom. Oni čine ono što ne valja. Rade loše. Vrijeđaju muslimane. Ako im je to namjera, onda neka znaju da su pročitani i da takvim postupcima priču pričaju o sebi, o svome obrazu, odgoju, neprofesionalnosti, nesavjesnom radu, ružnim nakanama...

     Sugovornici se trebaju uvažavati i imati poštene namjere. Evo, ja ni Vama nisam kazao šta ćete me pitati. Bujrun, dobro došao, razgovarajmo... Ali, ono što sam kazao obaveza je s Vaše strane da izravno prenesete, da mi u usta ne stavljate riječi koje nisam rekao. Mjerila novinarskog kodeksa kod nekih novinara ovdje su poremećena i iskrivljena. Zbog toga oni ne mogu uvijek dobiti za sugovornika onoga koga hoće, pa ni mene. Neki takvim svojim nesavjesnim radom obeshrabruju mnoge ljude pa onda ni korektni novinari i mediji ne mogu kvalitetno raditi svoj posao jer im nedostaje sugovornika zbog opreza i nepovjerenja.

Populariziraju se neke ličnosti koje su bile nosioci mržnje, dok se o mnogim zaslužnim i istaknutim pojedincima šire najgnusnije laži i izmišljotine

         Rijaset.ba: Moramo Vam postaviti i pitanja koja zadiru u sferu politike! S obzirom na postojeću političku poziciju Bošnjaka u našoj državi i aktuelne događaje, da li ova pozicija izaziva Vašu zabrinutost?

      Reisu-l-ulema: Naravno, zabrinut sam. Malo se političari dogovaraju. Ukopavaju se u atare svojih stranaka. Interes BiH mora biti iznad interesa njihovih stranaka. Međutim, kod većine je obrnuto. A da je, kojim slučajem, drugačije, dogovarali bi se da najbolji, najobrazovaniji i najčestitiji kadrovi vode ovu zemlju i da zauzimaju važne pozicije u vlasti i da takvi budu zajednički kandidati svih stranaka. Međutim, nije tako. Štetu trpimo svi!

     Zbog toga i mnogo čega drugog stanje u BiH je zabrinjavajuće. Nesigurnost je postalo opće stanje života, "hal" rekle bi sufije. Egzistencija je ugrožena većini stanovništva, nezaposlenost je akutna, notorna neimaština, školovanje mladih je otežano, liječenje i lijekovi su skupi, potrošačka korpa je sve praznija, mala grupa pojedinaca je sve bogatija a Država i njezini građani sve siromašniji. Gubi se vrijeme na nevažnim stvarima a krucijalna pitanja se drže po strani. Kriminala je sve više, droga i alkohol svakodnevno uzimaju svoj danak iz najvitalnijeg sloja društva, "bijela kuga" kuca i na vrata i na prozore, korupcija je ključ za rješavanje mnogih pitanja itd.

     Zabrinut sam što naši ljudi, posebno oni najodgovorniji, ne vode računa o budućnosti naroda, domovine, Zajednice...

      Pročitao sam da su nacisti, u toku trajanja holokausta u Drugom svjetskom ratu, u svojim koncentracionim logorima prisiljavali Jevreje muzičare da sviraju Wagnera, njemačkog kompozitora iz XIX stoljeća, dok su nepregledne kolone muzički nepismenih Židova nestajale u gasnim komorama. U toku agresije na BiH u Sarajevu je iz brojnih lokala odjekivala muzika i pjesma srbijanskih folk-pjevača i pjevačica koji su, opet, na drugoj strani održavali raspoloženje agresorskim vojnicima i podsticali zločine svojih boraca. To me je boljelo. I danas, ovdje, među nama, populariziraju se neke ličnosti koje su bile nosioci mržnje i stradanja nedužnih ljudi u našoj zemlji, dok se, istovremeno o mnogim zaslužnim i istaknutim pojedincima šire najgnusnije laži i izmišljotine. I na globalnom planu svijest muslimana je slična.

     O ovim i mnogim drugim pitanjima svakodnevno razgovaram sa mojim suradnicima i sugovornicima, sa odgovornim ljudima raznih struka i iz različitih ustanova, institucija i organa, ali su pomaci slabi, skoro da se ne vide.

      Rijaset.ba: Očita je prisutnost stanovite zabrinutosti među Bošnjacima koja proizlazi iz postojeće političke rascjepkanosti i međustranačkih bošnjačkih trvenja. Osjeća se nepostojanje artikulirane strategije i ciljeva, da su uskosranački i lični interesi osnovni politički motiv i pokretač bošnjačke politike i političara. Liderska praznina nakon rahmetli Alije Izetbegovića, čini se, zadugo će ostati nepopunjena. Koji je razlog da imamo nedovoljno kvalitetan, sposoban i raznolik "drugi ešalon političara"? Izgleda da nam se liderstvo vraća kao bumerang, jer ne dozvoljava da u njemu izrastu nove generacije kvalitetnih i sposobnih kadrova, nego se jednostavno ljudi potroše, kratkotrajno bljesnu i ponovo nestanu u prosječnosti? Čini nam se da bi o ovom problemu trebalo voditi računa i na vjerskom polju?

                                                                            Analiza stanja na portalu www.rijaset.ba

     Reisu-l-ulema: To je tačna konstatacija. Međutim, kao što sam i ranije kazao, uski stranački interesi odgovornih ljudi, prije svega, nadredili su pojedinačno općem. To je veliki problem koji svi vide ali nema konsenzusa da se on riješi. I to tako traje već dugo.

U islamu je pravilo: "Ko traži vlast - ne daj mu je!" Ovdje je, ipak, igranka vještih i okretnih, kao što je poznato. Oni su dobri u osvajanju pozicija, u obećanjima i lobiranju, ali ne i u radu i dosezanju onoga što su obećavali.

IZ-a pravi kadrovska poboljšanja

        I Islamska zajednica pravi kadrovska poboljšanja. Ona se dešavaju na raznim nivoima, jedino što mi oko toga ne pravimo veliku priču. Navest ću samo jedan primjer koji će ilustrirati naša nastojanja. Od prošle godine više nije moguće uposlenje na mjesto imama onome ko ima samo srednju stručnu spremu - medresu.  Nosiocu medresanske diplome sada je ona samo dokaz da može i treba nastaviti svoje školovanje i ništa više.

      Od ove godine na Fakultetu islamskih nauka uveden je poseban smjer za školovanje imama, hatiba i muallima i na njega se upisalo preko stotinu kandidata. Dvije islamske pedagoške akademije od ove godine su podignute na rang islamskih pedagoških fakulteta.

     Brojni su i drugi koraci koje smo načinili ili su u fazi priprema kako bi kadrovsko pitanje u IZ-i bilo kvalitetno riješeno u duhu potreba džemata, mjesta, vremena i okruženja. U Zajednici se ne bojimo kvaliteta, dapače, potičemo ga i njemu težimo na svim razinama. Svako dobro rješenje me ohrabruje i čini me srećnim.

     Od svih kadrova u Islamskoj zajednici zahtijevam da promoviraju islam, da štite interese muslimana i Islamske zajednice, da vole BiH, da su čestiti ljudi i dostojni tumači istine, dobra i napretka, da budu primjerni u vjeri i moralu, jaki u misiji, postojani a blagi, nepokolebljivi u zaštiti ugroženih, da vole nauku i da permanentno uče, da su umjereni kad imaju a saburli kad im nedostaje, da nisu pohlepni, da žive od halala i da se čuvaju harama, da imaju vremena za ljude i da su prema njima uviđavni u svakoj situaciji.

      Rijaset.ba: Već neko vrijeme Vi šaljete upozoravajuće signale o opasnosti dalje parcelizacije i cijepanja muslimana na ovim prostorima, praveći paralelu sa sudbinom muslimana na Iberijskom poluotoku! Prilikom posljednje posjete Mostaru zatražili ste ozbiljan odnos spram sudbine muslimana na ovim prostorima i upozorili na opasnost samoizolacije i zatvaranja u svoje atare i dvorišta. Podržali ste objedinjavanje IZ-e u Srbiji i zalažete se za saradnju muslimanskih institucija na Balkanu!

 Nesloga nas može odvesti na vrata nestanka

         Reisu-l-ulema: Cijepanje, fragmentacija i usitnjavanje je opasnost po svaku zajednicu, pa i po muslimane. Mi muslimani imamo mnoge primjere iz historije koji svjedoče da je  uništenje dolazilo zbog unutrašnje bolesti, te fragmentacije Zajednice. Nekada veliki islamski ocean - hilafet, prvo je bio podijeljen na dva velika mora, istočni i zapadni hilafet, potom su unutrašnje bolesti zvane "nesloga i nejedinstvo" dovele do daljnjeg cijepanja, pa danas imamo što imamo. Nesloga nas može odvesti na vrata nestanka.

      Rijaset.ba: Da se ponovo vratimo unutarnjim pitanjima IZ-e. Naime, primjećuje se zaokret u nekim segmentima Vaših aktivnosti tokom drugog mandata. Ima se utisak da ste prisutniji na terenu, pogotovu u povratničkim područjima u istočnoj Bosni, tražili ste aktivniji pristup u obnovi vjerskih objekata i da se pomogne povratak. Također, primjetno je Vaše nastojanje da izgladite nesuglasice i pređete preko određenih nesporazuma, bar smo mi tako razumjeli davanje priznanja profesorima na FIN-u, čestitku prof. Hafizoviću na akademiji u povodu 470 godina GHM. Dakako, reisu-l-ulema i treba da to radi, da miri ljude. Da li su ispravna ova zapažanja?

 Prvi mandat konsolidacija, a drugi unapređenje ukupnog rada IZ-e

       Reisu-l-ulema: Prvi moj mandat i jeste bio u pravcu konsolidiranja Zajednice, trasiranje puta po novom ustrojstvu, u pokušaju postavljanja stvari na svoje mjesto, ublažavanje i otklanjanje posljedica agresije... Drugi mandat sam odredio, ako bude Allahova pomoć, da protekne u programskim zadacima i unapređenju ukupnog rada IZ-e, za njezino osposobljavanje za vrijeme koje dolazi, prije svega izvođenje i raspoređivanje školovanih kadrova, sređivanje situacije unutar obrazovnog sistema, poboljšanje i kodifikacija normativnih akata, osavremenjavanje infra-strukture, osmišljeniji da'vetski rad, unutrašnja sloga i saradnja... O tome sam govorio u svojim programskim zadacima na početku ovoga drugog mandata.

     Konačno, svakome treba dati što je zaslužio, odati mu priznanje i postaviti ga na mjesto na kome će biti zadovoljan, na kome zna raditi i gdje može najviše doprinijeti i biti najkorisniji. Istovremeno, insistiraću na redu, odgovornosti, uvažavanju i poštivanju općih i pojedinačnih pravila i prava koja su garant stabilnosti i reda u IZ-i.

      Rijaset.ba: Kakvu biste voljeli vidjeti IZ-u za 15-20 godina i općenito islamske institucije u regionu i Evropi?

      Reisu-l-ulema: Da bude jedna moderna i utjecajna vjerska zajednica u Evropi, primjer sličnima u svijetu u radu i organiziranju, samostalna i slobodna, otvorena i čvrsta, složna i otporna...

     Želim da islam bude priznat u cijeloj Evropi i svijetu, da ima svoje mjesto u društvu i životu, da muslimani budu ravnopravni građani ma gdje živjeli i da se poštuju njihova opća i pojedinačna prava kao i svim drugim ljudima. Također, snažno bih želio da se muslimani poštuju koliko se vole, da budu međusobom solidarni i odgovorni u onome što čine i u onome što bi željeli biti.

 Imam svoj stav i mišljenje, ali nisam sujetan i arogantan

      Rijaset.ba: Dozvolite da Vam uputimo nekoliko pitanja koja, možda, u sebi imaju lični ton! Da li ste sujetni i arogantni? Vaši oponenti Vas žele upravo takvim prikazati!

      Reisu-l-ulema: To govore oni koji me ne poznaju dovoljno ili oni koji bi željeli da budem po njihovom urneku. Ja sam svjestan svoje odgovornosti pred Allahom, dž.š., pred muslimanima i poviješću. I kad sam bio učenik, pa student, potom obični imam, zatim profesor, sada kao reisu-l-ulema, nisam sebi dopuštao da budem arhiviran, nekoristan, u zapećku, figura koju može pomicati kud ko hoće. Uvijek sam nastojao da se čuje i moj glas, stav i mišljenje. Nisam nametljiv, ali jesam uporan i odlučan. Moji saradnici sa mnom komuniciraju kao sa ravnim sebi, niko me od njih ne persira, ne ustaju mi na noge, ne ljube me u ruku, na strepe od mog glasa ili pera. Kažem, svjestan sam moje malenkosti pred Allahovom veličinom i svoje goleme odgovornosti za emanet koji sam preuzeo. Insistiranje na redu stvari nije sujeta, a zahtijevati izvršavanje obaveza nije arogancija.

     Ja sam vjernik i ne ljutim se na one Allahove robove na koje bih, često, imao razloga da se ljutim. Nastojim da ne griješim kako bih udovoljio onome koga više cijenim od drugih. Ne upropaštavam emanet koji mi je povjeren, već se žrtvujem za njega koliko mogu. Nikome ne zavidim, a srećan sam na uspjesima mojih suradnika i ponosan sam što ih imam takve. Umjesto da kaznim više težim da zaštitim. Želim da budem otvoren i da mi se bar na dvoja vrata može doći.

      Rijaset.ba: Šta biste kazali onima koji šire glasine da ste neskloni prema kritičkom mišljenju i da ne dozvoljavate da se iznose stavovi koji se kose sa Vašim pogledima i razmišljanjima?

     Reisu-l-ulema: Neka prate rad Islamske zajednice, posebno rad njezinih organa i institucija, pa će vidjeti da mijenjam svoje stavove i prihvatam bolja mišljenja i prijedloge. Kad bih bio drugačiji to bi bilo nasilje, a ja ne želim da kod sebe imam to svojstvo.

     Rijaset.ba: Možemo li dobiti Vaš komentar u vezi sa konstatacijom da Islamska zajednica i Vi lično ne dovodite do kraja započete projekte, nego se oni razvodne i ostaju nedovršeni! Dakle, nema istrajnosti, nadzora nad realizacijom usvojenih programa, odgovornosti za neučinjeno?

     Reisu-l-ulema: Volio bih neke primjere za to. Ljudi krenu brzo ili precijene svoje mogućnosti. Ako ima nečega takvog, to je iz jednog od slijedećih razloga: da nije napravljena adekvatna priprema, da je s time još rano, da zadužene osobe to ne mogu iznijeti, nedostatak finansijskih sredstava, društvene okolnosti, došlo se do bolje ideje i vrši se priprema za njezinu realizaciju itd.

     Oni koji sa strane posmatraju, puni su ideja i uvijek upiru prstom i govore: treba, što nije, kad će, kasni se...  Nije svo nebo ono što se vidi kroz badžu na krovu. I za hljeb treba vrijeme kvasanja, a kamo li za velike projekte. Kada smo uvodili vjeronauku u škole kazali su nam: nemate udžbenike, nemate školovane kadrove... Kao da se udžbenici mogu napisati za jedan dan i kao da je za školovanje profesora i nastavnika islamske vjeronauke dovoljna jedna sedmica. Dakle, potrebno je neko vrijeme da bi se prošlo kroz proces koji će iznjedriti željeni rezultat. Danas imamo i dobre udžbenike i školovane nastavnike. Brže smo išli nego što smo mislili da možemo ići. 

Molim dragog Allaha, dž.š., da se bavim svojim mahanama a ne mahanama drugih ljudi

      Rijaset.ba: Svaki čovjek ima kod sebe slabosti i mahana, jer smo, ipak, samo ljudi. Koja je to osobina koju ne biste željeli da imate kod sebe i, između ostalog, utječete se Bogu da Vas sačuva i zakloni te osobine?

      Reisu-l-ulema: Prvo, molim dragog Allaha, dž.š., da me uputi i čuva, da budem iskren i bogobojazan musliman i da se bavim svojim mahanama a ne iznalazim mahane drugih ljudi, da otklanjam svoje nedostatke, a da ostavim na miru druge i njihove mahane. Pošto nije moguće otkloniti sve svoje mahane, najpreče je da se njima posvetim i pozabavim jer ću za njih biti lično odgovoran. U ovakvom ozračju duša će biti bliža Allahu, dž.š., a razum će brže i efektnije donositi ispravne zaključke.

     Isto tako, molim Ga da mojim saradnicima da iskrenost, da ukazuju na moje promašaje i da mi daju dobronamjerne preporuke od kojih će biti koristi muslimanima, u protivnom, ako budu ulizice i udvorice, zlo čine i sebi i meni, te guraju i sebe i mene u Džehennem.

     Često u dovi molim Allaha, dž.š., da me sačuva straha od ljudi i da se samo Njega bojim; da me sačuva od laži i potrebe za njom; od sklonosti prepirci i jalovoj raspravi; od poriva osvete, revanša,brzopletosti i razdražljivosti; od lijenosti i od zanemarivanja svojih dužnosti koje sam preuzeo...

     Da to objasnim:

- Dužnost koju obnašam težak je emanet, a njezino nošenje zahtijeva hrabrost; odvažnost će biti u pravom smjeru, mjestu i vremenu samo ako mi je srce bogobojazno.

- Ko ustrajava u laži, gubi ljepotu i na sebe navlači Božije prokletstvo, a takvi ljudi nisu od koristi nikome, čak ni sebi. Ja ne želim da budem takav ni po koju cijenu!

- Ko se prepire, gubi ljudsko dostojanstvo; ko učestvuje u prepirci i svađi, i kad misli da je završena, a pobjeda na njegovoj strani, ili izglađena, ipak, još nije sve učinjeno, niti završeno. Ljudi nemaju mjeru u vrijeđanju i podvalama. Učesnici, obje strane, u toj prljavštini su isti. Dno tog mutnog bunara se ne vidi, a ko ga dotakne ostaće trajno uprljan. Abdest se ne uzima prljavom vodom, tako isto, vlastita odbrana se ne pravi nedostojnim sredstvima. Poznat je Poslanikov hadis u Ibn Mâdžinoj i Tirmizinoj zbirci: "Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskom naselju, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu Dženneta."

- Veličina čovjeka je u zanemarivanju uvrede ili podvale koju mu je neko učinio. "Ko je razdražljiv, svoju dušu potčinjava patnji i bijedi", kazao je veliki Gazalija. Pobjeda je u oprostu iz tri razloga: možda će taj čovjek da mu postane prijatelj; sačuvanost od nepravde koju bi mogao tome učiniti vraćajući mu kažnjavanjem; da šejtan ne osjeti slast u njegovoj slabosti jer bi prokletnik u tome bio jedini pobjednik.

Naš život je kratak, a vrijeme nezaustavljivo prolazi. Naši su problemi ogromni, potrebe različite, muslimani su izloženi svakovrsnim nevoljama i zabrinuti su za svoju budućnost. Njihovi predstavnici, ako su lijeni i ne žrtvuju se za opću stvar, biće od male koristi vjeri, svome narodu i državi. Od takvih je veća šteta nego korist. Po meni, najštetniji su oni koji ništa ne rade. Ja veoma cijenim brze i organizirane moje suradnike, makar i pravili greške. Uopće ne cijenim lijenčine. Da bih bio dosljedan onome što kažem, dužan sam im biti primjer u radu i efikasnosti.

 "Lezihljebovići" ne hrane svoju djecu halalom

                                                                         Dio svakodnevnih aktivnosti na radnom mjestu

      Rijaset.ba: Šta je ono što posebno cijenite i poštujete kod čovjeka, a, s druge strane, koja Vas ljudska osobina posebno iritira?

      Reisu-l-ulema: Već sam rekao nešto od toga. Mislim da "lezihljebovići" ne hrane svoju djecu halalom. Samohvala nije dobra osobina, podvaljivanje drugima, gibet, prenošenje tuđih riječi, prigovori pred javnošću makar to neko i zaslužio, potcjenjivanje, kititi se cvijećem koje mu ne pripada, graditi svoju karijeru na leđima tuđih zasluga...

     Ipak će ljepše biti da na Vaše pitanje odgovorim slijedećom mudrošću:

     Prenosi se da je treći halifa, učeni i blagi hazreti Osman, r.a, proučio kur'anski ajet iz sure el-Kehf, br. 82: ... a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek ... Onda je Osman, r.a., dao svoje tumačenje ajeta:

"To blago sastojalo se od jedne zlatne ploče, koja je bila ispisana u sedam redaka a u kojima je pisalo:

- čudim se onom ko je upoznao smrt, a opet se smije,

- čudim se onom ko je upoznao prolaznost dunjaluka, a opet žudi za njim,

- čudim se onom ko je upoznao da je svaka stvar data u određenoj količini, a on pada u brigu kada je nestane,

- čudim se onom ko je svjestan polaganja računa i odgovornosti pred Allahom, a opet gomila imetak,

- čudim se onom ko je upoznao vatru i koja ga je opržila, a on opet grijehe čini,

- čudim se onom ko je Allaha upoznao s ubjeđenjem, a opet spominje drugog mimo Njega,

- čudim se onom ko je upoznao Džennet s ubjeđenjem, a opet traži bezbrižnost na ovome svijetu,

- čudim se onom ko je upoznao šejtana kao neprijatelja, a opet mu se pokorava."

      Rijaset.ba: Zahvaljujemo na razgovoru i izdvojenom vremenu i želimo Vam lični i profesionalni uspjeh!