UTEMELJITELJI SAD SMATRALI DA JE VJERA VAŽNA, ALI JE DRŽALI DALJE OD POLITIKE
Protestanti različitih denominacija čine oko 52 posto američke populacije. 1988. godine bili su 58 posto. Prema istraživanju znanstvene ustanove Centar Pew, sve se više Amerikanaca deklarira 'nereligioznim', a sve brojnije su ne-kršćanske zajednice.
Među protestantima sve je manje prezbiterijanaca i metodista, tradicionalnih protestantskih denominacija koje su imale povijesnu ulogu u stvaranju Sjedinjenih Država. Sve je više, međutim, takozvanih 'evangeličkih kršćana', među kojima su najbrojniji baptisti - kaže John Green iz Centra Pew u Washingtonu: "Evangelici bilježe stalni rast, tako da ih je danas znatno više nego pripadnika tradicionalnijih protestantskih crkava. U isto vrijeme, rastu ne-kršćanske vjerske zajednice - muslimani, hindusi, budisti i drugi. Iako su u usporedbi s protestantima i katolicima još uvijek razmjerno male, te su zajednice sve prisutnije u javnom životu."
Budući da su protestanti podijeljeni u više desetaka denominacija, katolici predstavljaju najbrojniju američku vjersku zajednicu - s oko četvrtinu stanovništva Sjedinjenih Država. Rastu katoličke crkve uvelike pomaže useljavanje milijuna Meksikanaca i drugih južnoamerikanaca.
Sjedinjene su Države religiozna zemlja, barem u usporedbi s Europom ili Japanom. Amerikance ne smeta, recimo, iskazivanje vjerskih osjećaja u javnosti. Od izabranih političkih čelnika, poput recimo predsjednika, to čak i očekuju. Neki od najznačajnijih događaja američke povijesti- primjerice ukidanje ropstva ili širenje građanskih prava američkih crnaca - bili su u etičkom smislu inspirirani kršćanskom vjerom. Iako je prosječnom Amerikancu i Amerikanki vjera vrlo bliska, oni se sa skepsom odnose prema bilo kakvom političkom angažmanu vjerskih zajednica i svećenika.
Stručnjak za ustavno pravo na sveučilištu Tufts Vincent Munoz kaže da načelo odjeljivanja vjere od države ima svoje podrijetlo u prvim danima američke republike: "Ljudi poput Georgea Washingtona smatrali su da u nezavisnoj zemlji i građani, pojedinci, trebaju biti neovisni, da trebaju sami vladati zajednicama u kojima žive. Vjera je tu važna jer ona kultivira karakter čovjeka, ona ga priprema za samo-upravu. Jedan od utemeljitelja Sjedinjenih Država, James Madison, smatrao je zato da je demokratskoj vlasti potrebna podrška vjere, međutim državna vlast ne bi smjela pristajati niti uz jednu konkretnu vjersku zajednicu."
Vincent Munoz kaže da Prvi amandman na američki ustav jamči slobodu vjere, čime se želio zagarantirati sklad, u vjerskom smislu, raznorodnog stanovništva. To se pravilo odnosilo recimo na pravo svakog građanina, bez obzira na vjeru, da obavlja neku javnu ili političku dužnost. O raspravama koje su, krajem 18. stoljeća pratile izglasavanje ovog ustavnog načela, Vincent Munoz kaže: "Kada se stvarao američki ustav, njegovi protivnici su prigovorili da će zahvaljujući prvom amandmanu na javne dužnosti moći biti izabrani Židovi, katolici ili muslimani. James Madison je rekao, 'ako ih narod izabere, neka budu'. Činjenica je da je tada Amerika bila homogenija nacija, no osnivači države su, očito, očekivali da bi ona mogla postati vrlo pluralistična zemlja."
Edward Sidlow, politolog na sveučilištu Eastern Michigan, kaže da se danas mnogo više govori o utjecaju vjerskih zajednica na politiku - baš zbog toga što je Amerika u vjerskom smislu postala pluralističnija nacija: "Na početku naše države - kada ovdje nije živjelo toliko različitih ljudi, i kada je Amerika bila teritorijalno manja - bilo je lakše odlučiti gdje na javnoj sceni prestaje vjera. Danas je ta javna scena znatno veća i raznolikija - nove vjerske zajednice žive po vlastitim načelima, tako da je nekad teško ograničiti vjeru od javnog života."
John Green iz washingtonskog Centra Pew kaže da se danas utjecaj vjere na političkoj sceni najviše osjeća kada se analizira glasačko tijelo republikanske odnosno Demokratske stranke: "Republikanska stranka svoje pristaše najčešće nalazi među protestantima europskog podrijetla, kao i u drugim kršćanskim vjerskim zajednicama. Demokratska stranka, u vjerskom smislu, predstavlja znatno složeniju koaliciju - tu su protestanti iz afro-američke zajednice, katolici podrijetlom iz Južne Amerike, kršćani liberalne orijentacije, kao i Židovi, muslimani, hindusi. Tu su i ljudi kojima vjera u životu nije baš važna. Republikanci otvorenije govore o vjeri - možda i zbog toga jer njihova stranka nije toliko pluralistična u vjerskom smislu. Političari iz Demokratske stranke u pravilu ne govore mnogo o vjeri - vjerojatno i zbog toga što im je biračko tijelo vrlo raznoliko."
Analitičari se slažu da će uloga vjere u javnom životu Sjedinjenih Država i u budućnosti biti vrlo značajna.
(http://www.voanews.com/croatian)