Jakubova nada

Jakubova nada

Hvala Allahu zahvalnošću onoga koji priznaje Njegove blagodati i boji se Njegove kazne.  Neka su Allahova milost, blagoslov i mir na posljednjeg vjerovjesnika i Allahovog odabranika, Muhammeda, a. s., na njegovu čistu porodicu,  na njegove supruge, majke pravovjernih,  na njegove ashabe i tabiine i sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo i sestre,

Jakub, a.s., izgubio je sina Jusufa kad je Jusuf bio dječak. Godinama ga je oplakivao. Toliko je plakao da su mu oči pobijelile. Onda je izgubio i drugog sina, Benjamina, u Egiptu. Svi oko njega mislili su da je vrijeme da se pomiri s gubitkom. A on je rekao preostalim sinovima: „Sinovi moji, idite i raspitajte se o Jusufu i njegovom bratu, i ne gubite nadu u Allahovu milost. Nadu u Allahovu milost gube samo nevjernici“ (Jusuf, 87).

I na kraju kazivanja, Jusufova košulja stavljena je na oči starog oca. I progledao je.

Beznađe je prokletstvo i izvor mnogih zala. Ono počinje sumnjom u Allahovu dobrotu, a može završiti nevjerovanjem. Kad čovjek izgubi nadu u Allaha, ostane mu samo on sam. Njegov ego postane njegov bog. Ali, kao i svaka bolest, ako se uhvati na vrijeme, beznađe se liječi. Jedan od lijekova jeste da se sjetimo Allahove milosti koja se vidi u svim dobrim stvarima kojima smo obasuti. Da se sjetimo kako su slične nevolje u prošlosti prolazile i bivale zamijenjene boljim danima. I da se sjetimo kako rješenje ne ovisi samo o našim mjerama. Ponekad naši planovi propadnu, a ponekad se, nekim čudom, stvari srede kad se najmanje nadamo.

Allah kaže u jednom ajetu koji je možda ajet s najviše nade u cijelom Kur’anu: „Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah, zaista, sve grijehe oprašta. On je, uistinu, Onaj koji mnogo oprašta i Milostivi je“ (Ez-Zumer, 53).

Primijetimo kome se obraća: onima koji su se ogriješili. I primijetimo kako ih zove: robovi Moji. I u grijehu, oni su Njegovi. Poslanik, a.s., rekao je: „Allah je milost stvorio u stotinu dijelova. Jedan dio je spustio na zemlju, i zbog tog jednog dijela stvorenja se međusobno samilose, toliko da kobila podigne kopito da ne zgazi svoje ždrijebe. A devedeset i devet dijelova sačuvao je za Sudnji dan“.

Sva ljubav majki prema djeci, sva samilost ljudi kroz cijelu historiju, to je jedan posto. Zamislimo ostalo.

Poslanik je i sam prošao kroz najteže dane. U jednoj godini izgubio je i suprugu Hatidžu i amidžu Ebu Taliba, dva najveća oslonca. Otišao je u Taif tražiti pomoć, a tamo su ga kamenovali dok mu krv nije potekla u obuću. Ta godina se zove Godina tuge. A poslije nje, Allah ga je uzdigao na Miradž. Poslije teškoće dolazi olakšanje. Allah to kaže dva puta zaredom, kao da želi da to dobro čujemo i zapamtimo: „Pa, uistinu, s teškoćom je olakšanje. Uistinu, s teškoćom je olakšanje.“ (Eš-Inširah, 5–6).

Danas mnogi ljudi žive s osjećajem beznađa. Mladi koji ne vide budućnost u svom mjestu. Roditelji koji su se iscrpili. Stariji koji su ostali sami. Ljudi koji se bore s bolešću, s dugom, s gubitkom.

Nekad je beznađe duhovno pitanje. A nekad je i bolest, kao svaka druga, i traži ljekara. Ako neko od nas osjeća da tama traje dugo, da ne može ustati iz nje, neka zna da je traženje pomoći dio vjere. Poslanik je rekao: „Liječite se, jer Allah nije spustio bolest a da nije spustio i lijek.“ Razgovor s ljekarom, s imamom, s prijateljem, s porodicom, sve su to vrata kroz koja ulazi Allahova milost.

A svi mi, ostali, možemo biti ta vrata drugima. Jedan poziv. Jedna posjeta. Jedna rečenica: „Tu sam, ako ti treba.“

Poslanik je savjetovao: „Gledajte u one koji imaju manje od vas.“ Svrha je da vidimo koliko imamo i da zahvalimo.

Za ovu sedmicu, braćo i sestre, sjetimo se jedne teške situacije iz prošlosti koja je prošla. Možda bolest, možda rat, možda gubitak posla. Sjetimo se kako smo mislili da kraja nema, a došao je. I to sjećanje ponesimo u ono što nas danas muči.

I potražimo nekoga kome je sada teško. Budimo za njega Jusufova košulja.

Allahu naš, ne daj da izgubimo nadu u Tvoju milost. Olakšaj svakom ko je u teškoći, izliječi svakog bolesnog i utješi svakog tužnog. I učini nas vratima Tvoje milosti za druge. Amin.