On zna šta nam duša šapuće
On zna šta nam duša šapuće
Hvala Allahu na blagodati vjerovanja i strpljivosti. Njemu, slavljen neka je, pripada svaka zahvala. Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, a.s., Njegov rob i poslanik.
Draga braćo,
Allah vidi malog crnog mrava kako hoda po crnom kamenu u najtamnijoj noći, i čuje njegove korake. Ako nekome šapneš na uho tako tiho da ni on ni ti ne čuješ svoj glas, Allah ga čuje jasno. On zna broj listova na drveću, broj zrna pšenice i zrna pijeska. Zna šta radiš, šta govoriš, šta misliš i šta osjećaš. Zna šta pokazuješ i šta skrivaš.
Kur’an to kaže ovako: „U Njega su ključevi nevidljivog svijeta, zna ih samo On. On zna šta je na kopnu i u moru. Nijedan list ne padne a da On za njega ne zna“ (El-En’am, 59). I još bliže: „Mi smo čovjeka stvorili i znamo šta mu duša šapuće. Mi smo mu bliži od žile kucavice“ (Kaf, 16).
On ne jede, ne pije, ne spava. Nema oblika, ni boje, ni mjesta. Ni na zemlji ni na nebu, ni lijevo ni desno. „On je drugačiji od svega što znamo ili možemo zamisliti“. Kur’an to sažima u nekoliko riječi: „Ništa nije kao On, a On sve čuje i sve vidi“ (Eš-Šura, 11).
Zastanimo malo kod te misli da nas neko stalno vidi.
Mi danas živimo pod mnogo očiju. Kamere na ulicama, u prodavnicama, u autobusima. Telefon zna gdje smo bili. Aplikacija zna šta smo kupili. Računar zna šta smo tražili u pola noći. Mnogi ljudi osjećaju nemir zbog toga. I s pravom. Ta oči nas gledaju da bi nam nešto prodale, ili da bi nas kontrolisale.
Allahov pogled je drugačiji. On nas vidi jer nas je stvorio i jer nas voli. U jednom hadisu-kudsiju Allah kaže: „Ja sam onakav kakvim Me Moj rob smatra. Ja sam s njim kad Me spomene. Ako Mi se približi za pedalj, Ja mu se približim za lakat. Ako Mi dođe hodajući, Ja mu dođem žureći“ (Buhari, Muslim).
Pogled koji te vidi u tami prati te s milošću, da nikad ne budeš sam.
Kad je Džibril, a.s., došao Poslaniku u liku čovjeka i pitao ga šta je ihsan, Poslanik je odgovorio: „Da Allahu robuješ kao da Ga vidiš. A ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi“ (Muslim). To je najviši stepen vjere. Da čovjek živi znajući da je viđen.
Prenosi se jedna priča iz vremena halife Omera, r.a. Obilazio je noću Medinu i čuo razgovor iz jedne kuće. Majka je govorila kćerki da pomiješa mlijeko s vodom, da ga više prodaju. Kćerka je odgovorila: „Halifa je zabranio miješanje.“ Majka je rekla: „Omer nas ne vidi.“ A djevojka je odgovorila: „Omer nas ne vidi, ali nas vidi Omerov Gospodar.“ Omer je drugi dan poslao po tu djevojku i oženio njome svog sina.
Eto, draga braćo, to je cijela vjera u jednoj rečenici jedne mlade žene koja prodaje mlijeko.
Šta to znači za nas danas?
Znači da je radnik pošten i kad ga šef ne gleda. Da je trgovac tačan na vagi i kad niko ne provjerava. Da je čovjek pristojan na internetu i kad piše pod tuđim imenom. Da su muž i žena vjerni i kad su daleko jedno od drugog. Sve ono što činimo u samoći, činimo pred Njim.
I znači još nešto, možda važnije. Da nijedna suza nije neprimijećena. Da nijedna dova izgovorena u sebi nije izgubljena. Da majka koja noću bdije nad bolesnim djetetom nije sama. Da čovjek kojem niko ne zahvaljuje za dobro djelo ima Onoga ko je vidio.
Allahovo znanje postoji i prije nego što je bilo išta da se zna. A ipak, to beskrajno znanje zna i tebe po imenu. Zna tvoju brigu danas, tvoj dug, tvoju bolest, tvoju nadu.
Zato vjera u Allaha koji sve vidi donosi mir. Kao kad dijete hoda kroz mrak i zna da je otac iza njega.Ove sedmice probajmo jednu malu stvar. Kad ostanemo sami, sjetimo se mrava na crnom kamenu. I recimo u sebi: „On me vidi.“ Pa pogledajmo šta će se promijeniti.
Allahu naš, Ti vidiš ono što skrivamo i ono što pokazujemo. Učini da se Tebe stidimo više nego ljudi, a da Te volimo više od svega. Daj nam mir onih koji znaju da nisu sami.
Amin.