Vjernik teži ahiretskoj opskrbi

Vjernik teži ahiretskoj opskrbi

Musliman vjeruje da je Allah propisao opskrbu Ademovim sinovima dok su još bili u utrobama svojih majki. Kada plod napuni četiri mjeseca, Allah mu pošalje meleka, koji je zadužen za matericu, pa on u njega udahne dušu, Allahovom dozvolom, i zapiše njegov edžel – životni vijek, djelo, opskrbu i da li će biti sretan ili nesretan. Allah, džellešanuhu, preuzeo je na Sebe brigu o opskrbi Svojih stvorenja: “Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” (Hud, 6)

Opskrba je, dakle, planirana i raspoređena i sve se dešava po odredbi i s određenim rokom.  Allah je Darovatelj i Opskrbitelj. Njegove riznice su nepresušne. On je jedini Er-Rezzak, Onaj koji sve opskrbljuje: plod u majčinom stomaku, ribe u vodi, ptice u zraku. Allah nije stvorio nijedno stvorenje, pa ga onda prepustio samo sebi. Čak i kada bi Njegov rob bježao od od propisane opskrbe, ona bi ga opet sustigla. Uzvišeni kaže: “Allah u izobilju daje hranu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; Allah, zaista, zna sve.” (El-Ankebut, 62)

Allah, džellešanuhu, iskušava opskrbom!  Kome hoće daje u izobilju, ne zato da bi se imetkom hvalisao i rasipao već da bi Mu zahvaljivao. Kome hoće, uskrati nafaku, ne iz zaborava ili nemoći već kako bi ga iskušao. Koga zadesi nevolja i on se požali nekom drugom, a ne Allahu, neće se spasiti nevolje; ko se suzdrži, Allah će mu pomoći; ko bude zadovoljan, Allah će ga učiniti neovisnim; ko se strpi, Allah će mu podariti nagradu strpljivih.

Allah, džellešanuhu, ukorio je onoga ko ne postupi tako, pa je rekao: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: ‘Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!’ A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: ‘Gospodar moj me je napustio!’” (El-Fedžr, 15–16).

Najblagoslovljenija opskrba je ona koja se stekne vlastitim radom. Ruka koja daje bolja je od one koja prima. Suzdržljivost je bolja od traženja. Ko bude neovisan o ljudima, sačuvat će svoj ponos i dostojanstvo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, bolje je nekom od vas da uzme uže, nakupi i donese drva na leđima nego da traži od drugih ljudi, dali mu oni ili ne.” (Buhari)

Allahov vjerovjesnik Musa, alejhis-selam, čuvao je ovce za nadnicu, Zekerijja, alejhi-selam, bio je stolar, Davud, alejhis-selam, hranio se onim što je zaradio vlastitim radom, naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, čuvao je ovce na proplancima Meke. Rad je čast, a ljenčarenje je propast. Uzvišeni kaže: “On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati” (El-Mulk, 15); “

Halal i berićetna opskrba, ono što je kod Allaha, ne može se postići griješenjem. Uzvišeni kaže: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.” (El-Aʼraf, 9)

Ljude je uvijek i iznova potrebno podjećati da nasljedstvo pejgambera nisu bili dinari i direhemi. Kakvi su rudnici blaga njima bili ponuđeni. Ništa im drugi nisu dali niti su oni to tražili. Oni su samo prošli kroz ovaj dunjaluk. A šta su ostavili!? Ogromno duhovno blago kojim se danas koristimo!

Ebu Hurejre, r. a, je jednom otišao na trg i prisutnim rekao: ,,Vidim vas ovdje, a nasljedstvo Božijeg Poslanika se dijeli u džamiji.“ Tada ljudi napustiše trg i odoše u džamiju, ali nasljedstvo koje bi se podijelilo nisu našli. Kad su se vratili Ebu Hurejri rekoše: ,,O Ebu Hurejre, nismo vidjeli nikakvo nasljedstvo koje bi se djelilo.“ ,,Pa šta ste vidjeli?“,upita Ebu Hurejre. ,,Našli smo jednu skupinu koja je zikr činila i učila Kur'an. “ E baš to je Vjerovjesnikovo nasljeđe“, odgovori Ebu Hurejre.

Draga braćo,

Dunjaluk je nepredvidiv i prevrtljiv. Koliko je ljudi nasmijao, pa rasplakao, obradovao, pa rastužio. Koliko je puta došao, pa otišao. On je tuga i radost, sreća i žalost, briga i nevolja, zabava i igra, ukras, hvalisanje i nadmetanje. Koliko je bašti prekrivenih lijepim cvjetovima, a onda im dođe Božija zapovijed i postanu poput zdrobljenog lišća.

Dunjaluk je kako Kur'an kaže poput bilja čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, pa zatim buja, ali ga poslije vidimo požutjela, da bi se na kraju skršilo.

Sinu Ademovom od dunjaluka pripada samo onoliko koliko je pripremio na njemu, ili koliko je pojeo pa potrošio, ili obukao pa pohabao, ili udijelio pa ovjekovječio. Dunjaluk će nas napustiti a da se nećemo ni okrenuti, a ahiret nam željno ide u susret. Danas je djelo bez obračuna, a sutra je obračun bez djela.

Svemoćni Gospodaru, neka dunjaluk ne bude naša najveća briga, niti vrhunac našeg znanja, i neka Vatra ne bude naše stanište. Učini Džennet našom kućom i vječnim boravištem, Svojom milošću, o Ti Koji si od milostivih najmilostiviji!