UMJESTO DA UKLONE CRKVU IZ FATINA DVORIŠTA, TRAŽE UKLANJANJE KAMENA
Nanu Fatu smo sreli pred
ugostiteljskim objektom prekoputa njenog imanja u Konjević Polju. Sjedi, vidno
potresena i odmah nakon selama nam se poče jadati. Tek jučer se vratila iz
Srebrenice sa sramotnog suđenja na kome su joj sudili za raspirivanje etničke i
vjerske mržnje, a sada joj je stigla još jedna "plava koverta."
"Šta je ovo mi došlo, opet!? De'
vidi ti, ja ne umijem!" pita me nana Fata drhtajućom rukom mi dajući "plavu
kovertu" koju je upravo otvorila. Komunalna policija Opštine Bratunac sročila
je "RJEŠENJE" koje potpisuje Makitan Milica (datirano, 28. marta, 2007.) kojim
se Fati Orlović "naređuje da sa javne površine - zaštitnog lokalnog pojasa puta
Konjević Polje - Mehići ukloni deponovani građevinski materijal - kamen, te da
nakon uklanjanja građevinskog materijala javnu površinu - zaštitni pojas očisti
i vrati u prethodno stanje..." Dalje se u rješenju daje rok od tri dana za
izvršenje rješenja i navodi da ako imenovana isto ne ispoštuje, da će se
pristupiti prinudnom uklanjanju građevinskog materijala - angažovanjem drugih
lica na teret izvršenika. Na kraju stoji i da žalba na rješenje ne odlaže
izvršenje rješenja. Potom se daje obrazloženje rješenja po kojem je Fata
Orlović deponovanjem građevinskog materijala - kamena umanjila funkcionalnost i
namjenu zaštitnog pojasa čime je ugrožena bezbjednost svih učesnika u
saobraćaju.
O čemu se, naime, radi? Fata Orlović je simbolično ogradila svoju zemlju kamenjem kako bi ukazala na već godinama dugo uzurpiranje njene privatne svojine. Lokalni put koji se u rješenju navodi je jedna neasfaltirana stazica kojom teško automobil može da prođe. A rješenje svojom retorikom predstavlja siledžijsko nametanje i otimačinu - paradoks koji je još nafilovan pravnom retorikom svršenog čina. Šta drugo i očekivati od vlasti tvorevine koja je nastala genocidom? Uistinu, gdje su granice perverzije i bezobrazluka? Cinizam ovakvog ponašanja prema građanki Bosne i Hercegovine može se mjeriti samo sa scenama iz filma o Varšavskom getu gdje njemački oficiri ispostavljaju gradonačelniku geta, židovu, račun za benzin koji su utrošili na spaljivanje sinagoge za koju su nacističke sanitarne službe utvrdile da može biti izvor zaraze zbog nečistoće i pojave pacova. Da, upravo takvo je uznemiravanje i cinizam koje trpi hrabra Fata Orlović. Ono što se u Evropi zove anti-semitizam, a što je nastalo kao sekularna verzija stoljetne mržnje koju je vjera kršćanska propovijedala protiv židova, sada imamo u jednoj preinačenoj verziji. U Bosni imamo samo istočni scenario tog "izma" i, svakako, umjesto židova Bošnjake. Pokazujući nam taj famozni "građevinski materijal", ustvari obični kamen od ranijih ruševina koje, opet, znamo ko je srušio, Fata im poručuje da neće odustati od svoga, povišenim glasom ne bi li je čuli komšije Srbi na obližnjoj benzinskoj pumpi koji na njene povike odgovaraju provokativnim trubljenjem automobilskim i kamionskim sirenama. I umjesto da uklone crkvu koja i dalje stoji u avliji Fate Orlović, i oko koje su još uvijek nijeme i vlasti RS-a i njen ideološki hranitelj SPC, Fata prima "plave koverte" kako treba ukloniti kamen, koji je u osnovi na njenoj zemlji, kako se ne bi ugrozili učesnici u saobraćaju. Nevjerovatno, ali ipak to je naša zbilja.
M. Kovač