U VIŠEGRADU SE DOGODIO VELIKI GENOCID

Svjedokinja Kulelija izjavila je kako se u Višegradu dogodio veliki genocid nad bošnjačkim narodom, te da su u tome sudjelovale njihove komšije potpomognute Užičkim korpusom i bivšom JNA.
     - Nisam mogla ni zamisliti da se može dogoditi takvo zlo, kazala je svjedokinja, vidno potresena sjećanjem na ratna dešavanja.
     Potvrdila je kako poznaje optuženog, podsjećajući da je on sin prijeratnog višegradskog policajca. Sjeća se kako je optuženog Leleka 14. ili 15. maja 1992. godine vidjela na tenku, navodeći kako je on (optuženi) onda širio ruke i vikao "Idemo na Goražde silovati i ubijati".
     Optuženog je vidjela i 24. maja 1992. kada je pred Policijskom stanicom u Višegradu tražila supruga Muhameda. Svjedokinja je kazala kako joj je taj dan ostao urezan u pamćenje, navodeći kako je optuženi Lelek onda psovao, zaprijetivši: "Krvav će Bajram da bude" .
     Prema iskazu ove svjedokinje, pred Policijskom stanicom onda je bila veća grupa Bošnjaka za koje je kasnije saznala da su protjerani iz Drinska i Dušća, sela s višegradske periferije. Dosta Bošnjaka je tada bilo pritvoreno, a među njima je prepoznala prijeratnog policajca Enesa Džaferovića.
     Ispričala je kako je optuženog srela još jednom u višegradskom hotelu "Drina" kada je Željko Lelek kazao: "Prvo sam im oči vadio, pa sam ih onda klao". Svjedokinja je ustvrdila kako je optuženi onda izvadio krvavu ruku iz džepa u kojoj je držao oči. Drugi, njoj nepoznat vojnik pokazao je naušnicu, hvaleći se kako pripada onoj koju je silovao. Dok je svjedokinja preplašena izazila iz hotela čula je krike i jauke.
     Prema riječima svjedokinje, nakon što je napustila stan u gradu i privremeno preselila na Bikavac, ova svjedokinja je uspjela napustiti Višegrad dva dana prije nego što su Milan Lukić i njegova grupa u jednoj kući u ovom višegradskom naselju zapalili 70 Bošnjaka.
     Svjedokinja Haska Dudović, prijeratna žiteljka Dušća, protjerana je iz tog višegradskog sela zajedno s njenim komšijama bošnjačke nacionalnosti.
     Ispričala je kako su ih četvorica srpskih vojnika natjerali da izađu iz kuća, uz prijetnje da će ih pobiti, a potom sproveli u grad.
     Ova svjedokinja navodi kako su se muškarci ranije sklonili u šumu, a da su žene i djeca protjerane iz Dušća, najprije okupljeni na gradskom trgu, a potom autobusima transportovani u Olovo.
     Njima, kako kaže svjedokinja, nije dozvoljeno da bilo šta ponesu iz vlastitih kuća, te, istovremeno, zatraženo je da se odreknu imovine.
     Suprug i sin svjedokinje - Šaban i Hajrudin Dudović ostali su skrivajući se na području Višegrada i otada im se gubi svaki trag.
     Željko (Čedomir) Lelek rođen je 1962. godine u Goraždu. Do hapšenja 5. maja 2006. je bio policajac u Višegradu.
     Po optužnici, koju je Sud BiH potvrdio 20. novembra 2006. godine, Željko Lelek se tereti da je u aprilu, maju i junu 1992. u svojstvu pripadnika policije u Višegradu vršio, među ostalim, ubojstva, mučenja i silovanja u okviru širokog i sistematičnog napada srpske vojske, policije i paravojnih formacija usmjerenog protiv bošnjačkog stanovništva na području općine Višegrad.
     Navodi se kako je djelovao zajedno s haškim optuženicima Sredojem i Milanom Lukićem, te Mitrom Vasiljevićem (osuđen na 15 godina zatvora).

(Fena)