KORIJEN PROBLEMA VEHABIJA JE U BEČU, A NE U BiH

    Interview: Dr. Mustafa ef. CERIĆ, reisu-l-ulema IZ BiH

KORIJEN PROBLEMA VEHABIJA JE U BEČU, A NE U BiH

    Rubina ČENGIĆ

    Pojava vehabija nije nešto sa čim se Islamska zajednica u BiH ne može izboriti, ali korijen problema nije u BiH, već u Beču odakle se utiče na promjene tradicije bosanskih muslimana, tvrdi u intervjuu za "Nezavisne" reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić, poglavar Islamske zajednice u BiH, komentarišući posljednje ispade vehabija u Carevoj džamiji u Sarajevu kada je manja grupa vehabija na silu ušla u džamiju i nije ispoštovala "kućni red".
"Mi smo ranijih godina imali i težih izazova, a ovo što se sada dešava je vezano za osobu Bavčić, koja nije duševno uravnotežena i zato smo oprezni da ne napravimo grešku. On ima poteškoća u familiji, njegova žena ne živi sa njim i zatražila je zaštitu kod nas jer je on pokazao nasilništvo. Ovi momci oko njega imaju pravo da vjeruju kako hoće i ovaj problem ne želimo ni potcijeniti, ni precijeniti. Formirali smo komisije koje ovo rješavaju, ali korijen ove pojave od koje nas ponekad zaboli glava nije u BiH, nego u Beču, gdje jedan centar djeluje na način koji nije primjeren bosanskoj tradiciji i to ćemo polako rješavati. Taj centar vode Bosanci, ali još nije vrijeme da izlazimo u javnost sa detaljima", ističe reis Cerić, dodajući da je za ove probleme odgovorna i država.
"Jako smo nezadovoljni funkcionisanjem države i državnih institucija. Nedopustivo je to što se događa u Brčkom i Maoči, ali neprimjereno je prozivati IZ za sve što se pojavljuje u ovoj zemlji. Treba vršiti snažniji pritisak na institucije države da rade svoj posao, jer pitanje škola i udžbenika treba da vode državni organi, jer oni propisuju programe, a IZ neka ostave na miru", poručuje Cerić.

    Koliko su vehabije zaista opasne po bh. društvo?
REIS CERIĆ: Mi smo ozbiljna i jaka zajednica sa stoljetnim iskustvom da bismo strahovali od bilo koga. No, svjesni smo da ima onih koji još nisu razumjeli "islamsku tradiciju Bošnjaka". Međutim, ono što se naziva pojavom vehabija u BiH je veliki poticaj za nas da osnažimo svoje vjekovno pamćenje kao naš osebujni identitet, koji daje smisao našem životu ovdje i sada.

    Kakva su Vaša saznanja o postojanjima "vehabijskih policija", vehabijskih škola ili sličnih pojava u BiH?
REIS CERIĆ: Nije mi poznato da kod nas postoji "vehabijska policija". Ne znam ni da postoje "vehabijske škole". U svakom slučaju, to je posao države koja treba da vodi brigu o svim građanima.

    Kako zaštititi IZ od uticaja koji baš nemaju veze s tradicijom muslimana u BiH?
REIS CERIĆ: Mi to činimo svaki dan kroz naše institucije - džamije, mektebe, medrese i škole. IZ je donijela odluku o osnivanju radija i televizije. Nadamo se da ćemo ubrzo dobiti dozvolu. Jer, ako se od IZ traži da bdije na utvrđenim vrijednostima, kao što je "islamska tradicija Bošnjaka", onda joj treba pomoći da ona taj zahtjev dosljedno izvrši. Dobro je da se u zadnje vrijeme prepoznaje vrijednost organizirane IZ u BiH, ne samo kod nas, već i u svijetu, posebno u Europi. Želim vas podsjetiti da u Bijeljini 1992. godine nije bilo vehabija, bili su samo bosanski muslimani među kojima je bio veliki broj i onih koji su gotovo zaboravili da su bili muslimani, ali su ih ipak "arkanovci" ubijali kao muslimane. Sad se kaže da su ti muslimani kojih više nema poželjni, dok su ovi drugi vehabije nepoželjni. Očito je ovdje riječ o licemjerju s kojim nam valja živjeti, ali i znati da je to tako.

    Kakvi su pokazatelji IZ BiH o povratku Bošnjaka u RS i povratku Bošnjaka iz trećih zemalja u cijelu BiH?
REIS CERIĆ: Ima povratka, ali nismo zadovoljni, posebno sa povratkom u RS. Nismo zadovoljni ni sa povratkom iz trećih zemalja. Primjerice, na području Muftiluka banjalučkog, kojem gravitira deset općina, prije rata je živjelo 140.329 Bošnjaka muslimana, a do danas ih se vratilo svega 60.960. Tako je na područje Banjaluke od 61.000 bošnjačkog predratnog stanovništva vratilo se svega oko 12.000, ili u Derventu od 7.122 vratilo se samo 1.450, te u Mrkonjić Grad od 5.918 Bošnjaka prije rata vratio se samo 361. Mnogo je Banjalučana u Americi, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i drugdje, ali i Bošnjaka iz drugih regija iz RS, koji se ili nemaju gdje vratiti ili za njihov povratak nisu osigurani ni minimalni uslovi. U istočnoj Bosni povratnici u mnogim selima nemaju struju, put i druge elementarne uslove za život, nisu još podigli krov nad glavom, zmije i miševi im se uvlače pod jastuk, gladuju, bolesni su i bez lijekova. Kako da budemo zadovoljni radom odgovornih u državnim, entitetskim i općinskim strukturama, koji bi morali da posvete veću brigu svojim građanima koji su prošli kroz konc-logore, progonstvo, najmiliji su im pobijeni, a opet su bili spremni da se vrate na svoja ognjišta i da tamo ostanu. Treba otići u sela Čajniča, Foče, Višegrada ili Rudog, pa vidjeti strašne patnje kroz koje prolaze povratnici koji su izgleda "krivi" samo zato što su ostali živi.

    Na koje probleme Vam se povratnici žale?
REIS CERIĆ: Nisu ravnopravni kao građani zbog vjere i nacije. Sigurnost je bolja nego što je bila, ali još se događaju incidenti razbijanja prozora na džamijama, rušenje nišana po mezarima te verbalno vrijeđanje, koji šire strah među povratnicima. Imaju problem u vezi sa školovanjem djece, zdravstvenom zaštitom, strujom, putnom komunikacijom, vodom…
    Kako teče obnova vjerskih objekata i provođenje odluka Doma za ljudska prava kada je u pitanju obnova i izgradnja džamija porušenih tokom rata?
REIS CERIĆ: Započela je izgradnja Ferhadija džamije u Banjaluci, iako se i dalje nije odustalo od pokušaja promjene regulacionog plana grada kako bi se oko kompleksa Ferhadije izgradili soliteri. Za gradnju džamije Zamlaz u Zvorniku čekamo ulazak u posjed parcele koju smo dobili u zamjenu za lokaciju na kojoj je ranije bila ova džamija, tamo je jedan objekat koji treba srušiti. Slučaj crkve u Konjević Polju ne služi na čast vladici Kačavendi. Nema sreće u nesreći drugoga ili "nema hajra u tuđem haku, niti od nameta ima selameta". Mi smo se navikli da poštujemo crkvu kao sveto mjesto hrišćana u zajedničkoj nam zemlji Bosni. Ali, isto tako, naučili smo da "tuđe ne uzimamo, ali ni da svoje ne dajemo". Zato je Fata Orlović u pravu što se protivi izgradnji crkve na njezinoj privatnoj imovini. To isto važi i za džamiju. Ne može se ni džamija podizati na tuđoj imovini bez suglasnosti vlasnika, pa makar to bila i Fatina imovina. Fata Orlović je, stoga, u pravu kad kaže: "Ne zanima me da li se radi o crkvi ili džamiji. Hoću da mi se vrati moja imovina." Nadam se da će Srpska pravoslavna crkva naći snage da razumije da slučaj crkve u Konjević Polju kvari njezin moralni i crkveni ugled. Što se tiče drugih objekata, u toku je izgradnja oko 70 džamija i u različitim su fazama građenja, ali izgradnja nije započela na više od 300 džamija, što u FBiH, što u RS.

    Trebaju li se žene u BiH pokriti i trebaju li dobiti više mjesta u javnom životu?
REIS CERIĆ: Naravno, žene treba da budu pristojno obučene. Inače, oblačenje je stvar ličnog ukusa, a o ukusu se ne raspravlja. Od muslimanki, ali i od muslimana islam zahtijeva da budu pristojno obučeni, da se moralno ponašaju, da budu čedni i čuvaju moralni ugled svojih supruga i muževa. No, pokrivanje ne samo da nije u našim prilikama praktično, već nije ni stroga vjerska obaveza da žena nosi čador ili zar, odnosno da pokriva cijelo lice. Zato savjetujem našim djevojkama da se čuvaju svake pretjeranosti i nedotjeranosti, posebno u vjeri. Treba biti pristojan i normalan u svemu, pa tako i u vjeri. Neke žene bolje obavljaju javne poslove od muškaraca i treba da ih bude više u institucijama.

    Kako vidite problem "alžirske grupe"?
    REIS CERIĆ: Pitanje "alžirske grupe" obavijeno je velikim velom tajne. Radio sam nešto na tome, ali sam shvatio da je to vrlo zamršen slučaj. U zadnje vrijeme to se pitanje pokreće sa mrtve tačke. Nadam se da će se to pitanje ubrzo riješiti na zadovoljstvo svih.

    Hoće li suživot u BiH ponovo biti uspostavljen? Kada i kako?
    REIS CERIĆ: Suživot nije naš izbor, već zahtjev vjere i morala, kulture i civilizacije i to ne važi samo u BiH, već svugdje u svijetu. To nije samo stvar našeg vremena i naše generacije. Suživot je božanska i kosmička norma otkad postoji svijet. Vi naprosto ne možete nigdje pobjeći od drugog i drugačijeg, jer gdje god pođete naći ćete drugog i drugačije. Naići ćete na džamiju i na crkvu. Čućete ezan i crkvena zvona. Naravno, ovdje se radi o suživotu vlasti, prava, moći, časti i ponosa. No, i to nisu apsolutne kategorije. Hoću reći da samo Bog ima apsolutnu vlast nad cijelim svijetom. Mi ljudi to nemamo. Tačno je da svijet neće naslijediti onaj koji je slab, ali ga neće naslijediti ni onaj koji je ohol i nasilan. Svijet će naslijediti onaj koji je kooperativan, koji je otvoren, koji je u suživotu sa drugima. Dakle, i vlast, i pravo, i moć, i čast i ponos mjere se po tvojoj sposobnosti da to podijeliš sa drugima, posebno sa onima koji su drugačiji od tebe i koji ti se protive, a to je zapravo bit demokratije. Naravno, nama ovdje nedostaje kultura govora, kultura dijaloga, kultura slušanja i uvažavanju mišljenja drugog. Ali, to se ne postiže dekretem države, niti bilo kojom drugom naredbom pojedinca ili institucije. To je stvar tradicije koju se ne može ni kupiti ni prodati, već se nju mora proizvesti vlastitim znanjem, mudrošću i strpljenjem. Ako znanost ne napreduje na uspjesima, već na greškama, onda se nadati da će i suživot u BiH napredovati na greškama, koje su, nažalost, bolne, ali ako posluže da nam budućnost bude bolja, onda to ima smisla.

    Prave li Bošnjaci muslimani greške prema drugima tamo gdje su većina?
    REIS CERIĆ: Vjerovatno prave, ali ne zato što su Bošnjaci, već zato što je vlast u BiH takva da gotovo nije moguće ne praviti greške. Ne samo tamo gdje je manjinski, već i tamo gdje je većinski. Jer, tamo gdje je manjinski misli da su mu krivi oni drugi, pa mu, na neki način, bude lakše. Čovjeka boli duša od nepravde njegovih, onih koji nemaju osjećaja osim za svoje lične potrebe. No, sve dok se ne bude napravila država ili sve dok se ne stvore takvi uvijeti u državi i društvu gdje neće biti moguće kršiti zakone, bit će onih koji će praviti greške na štetu nedužnih ljudi, bez obzira na to da li su većina ili manjina. Želim reći da onda kad ljudi budu mogli živjeti od svog rada, kad budu mogli ostvarivati svoja ljudska prava u državi i društvu, ne po milosti ove ili one partije ili pojedinca, već po pravu svoje osobe i svoga rada, neće biti razloga za mito i korupciju, ta rak-rana koja razjeda tkivo države i društva.

    Vama zamjeraju da se prečesto uključujete u politiku, može li se IZ isključiti iz dnevne politike?
    REIS CERIĆ: IZ i ja osobno nastojim da se isključim iz politike, ali to očito nije moguće, jer evo i vi me vašim pitanjem uključujete u politiku. Na mom mjestu nije moguće ostati nijem na pojave i događaje oko nas, ali nije riječ o tome da li je neko uključen ili isključen iz politike, već je riječ o tome kakva je nečija politika - demokratska, mirotvorna, dijaloška. Recimo, u mojim hutbama u Gazi Husrevbegovoj džamiji uvijek su dominantne moralne poruke, ali mediji uglavnom prenose one koje bi se mogle označiti kao političke zato što je to očito zanimljivije za njihove čitaoce.

(Nezavisne novine, Banja Luka, februar 2007.)