NEPREKINUT KONTINUITET
Prozren: Uz najnoviji Takvim na bosanskom jeziku izdat na
Kosovu
“Pozivnice i agenda konferencije nisu pisani na bosanskom jeziku. Natpis na
amblemu udruženja nije na bosanskom jeziku. U formulaciji istraživačkog
projekta figurira termin održivost, Bože zar i poslije sedam godina sumnja.
Zbog toga se čovjek pita da li smo se ukrcali u Nuhovu lađu ili neku, ne daj
Bože, drugu, možda piratsku”...
Autor ovog priloga govori i o tome zašto “Početnica” o kojoj se toliko
govorilo, koja je bila prva izdata knjiga poslije rata u obrazovanju na
bosanskom jeziku na Kosovu, namijenjena učenicima prvog razreda, nije opravdala
povjerenje i učenika i njihovih učitelja.
Težina didaktičkih i tehničkih grešaka nije dozvolila da se ta Početnica nađe u
dječijim rukama, odnosno da se prvaci i učitelji u nastavi na bosanskom jeziku
njome okoriste. Početnica je kamen temeljac u školi, to je prva knjiga u školi
kojom se prvaci sreću... Eto kako se javnost (ne)informira...
I tekst Mehmeda Hamze, publiciste iz Gore, privlači pažnju u
ovom izdanju Takvima. Njegova tema, naime, nosi naslov Đurđevdenj ili
“Hidrelez” a odnosi se na narodnu tradiciju obilježavanja Đurđevdana u Gori. On
iznosi podatke o načinu obilježavanja ovog dana i običaja tim povodom i pravi
komparaciju sa načinom njegove proslave kod drugih ovdašnjih naroda, u prvom
redu kod hrišćana. Također razmatra ovu pojavu u historijskom kontekstu, da bi
na kraju izvukao dokaze da način obilježavanja Đurđevdana kod Bošnjaka u Gori,
kao i kod drugih muslimana na širim prostorima, kako doslovce kaže - nema
dodirnih tačaka sa pravoslavnim (hrišćanskim) običajima.
Jedna od interesantnih tema je i prilog dr. Raima Bajramija “Istinom na
neistinu”, sa podnaslovom “Čime je islam doista zadužio čovječanstvo”. Autor se
osvrće na nedavnu izjavu – citat koji je ponovo uzburkao islamski svijet, i
sljedstveno svom medicinskom obrazovanju, iznosi sijaset podataka o velikom
doprinosu srednjevjekovnih islamskih učenjaka (i) na polju razvoja medicinske
nauke i nabraja imena, djela, kao i medicinske ustanove u tadašnjim islamskim
zemljama, te sadašnje medicinske termine iz arapskog jezika... “Slike Al Razija
i ibni Sine i danas stoje uporedo sa slikama ostalih velikana medicinske nauke
u velikoj hali medicinske škole Univerziteta u Parizu”...
Da bi na kraju zaključio: ...“na pitanje: “Pokažite mi samo što je to novo što
je Muhammed donio...” odgovaramo: Sve ono čime se danas Evropa i svijet ponose
i ništa od onoga što nam svakodnevno preko TV ekrana kao istinu serviraju
propagandni medijski servisi”.
Urednik ove godišnje publikacije Ćerim Bajrami je zadovoljan što, kako kaže,
Takvim nastavlja neprekinuti kontinuitet izlaženja počev od izdanja za 1995. i,
naglašava da će, inša-Allah, činiti to i ubuduće. Između ostalog, kako ističe,
zato što je solidan broj onih koji umiju da prepoznaju kvalitet od kvantiteta,
te da razlikuju pravu vrijednost od formalizma, pa sve do značaja pisane (i izdate)
riječi za bivstvovanje jednoga naroda.
On u uvodnoj riječi, međutim, iznosi i pojavu izdanja “Takvima” od različitih
“izdavača”, zapravo ovdašnjih pojedinaca koji to, po njemu, rade na veoma
primitivan način, a takva izdanja nazivaju ovim imenom i, pošto imaju donatore,
njih dijele besplatno.
“Ovim postupkom se, zapravo, najbrže obezvrijeđuje pojam knjige (kitaba), koja
je dugi period unazad u našem narodu i kod muslimana uopšte, imala počasno
mjesto i značaj. Onima koji su namjerno ovo radili i rade, kako bi nanijeli
štetu tradicionalnom poimanju islama i kitaba takvih sadržaja na našim
prostorima, pomažu (ne)svjesno oni drugi koji hoće da se usput poigraju
“izdavača” ili da nekome tjeraju inat. Rezultat je stanje dobrane zasićenosti
štampanim publikacijama i - nečitanja ništa, čime je široka populacija
muslimana, pogotovo mladi, prepuštena stihiji i raznim mješetarima sa njihovih
dušama i osjećajima. Jedna od vidljivih manifestacija takvog stanja je unošenje
zabuna u načinu praktikovanja islamskih dužnosti” .
Naravno, kako je i sam urednik Takvima naglasio u uvodnoj riječi, na čitaocima
ostaje da sude o kvalitetu objavljenih tekstova.
(www.bosnjaci.net.)