Pitanje:
Esselamu alejkum!
Obračam vam se ovim putem jer stvarno imam problem koji me opterećuje i ne znam kako se ponašati a da se ne ogriješim. U kratkim crtama ću vam objasniti o čemu je riječ:
Rođen sam u Njemačkoj ali su me roditelji nakon što sam napunio 25 dana starosti poslali u Bosnu kod nane jer najvjerovatnije nisu imali mogućnosti da se brinu o meni. Tako da sam ja odrastao u Bosni kod svoje nane koja se bolje brinula o meni nego rođena majka dok je istovremeno moja sestra koja se rodila 5 godina poslije mene odrastala uz naše roditelje. Tako da su moj otac i majka bili za mene samo neki fiktivni roditelji koji su bili tamo negdje daleko i koje sam viđao jednom ili dva puta u godini. Kada sam napunio 12 godina nana mi je umrla tako da je moja majka odlučila da se vrati u Bosnu pošto ja nisam želio da idem za Njemačku. Tek tada sam upoznao svoju majku svoju sestru i čak i oca jer od dana kada su se njih dvije vratile u Bosnu i on je našao mogućnosti da svakog vikenda dođe kući iz Njemačke. To je tako funkcionisalo sve do `92. godine ali od samog početka sam osjetio veliko razdvajanje u odnosu prema meni i prema mojoj sestri, ja sam, slobodno rečeno, skoro bio stranac u svojoj porodici, ali halal sve, ne valja se vraćati na nešto što je prošlo. Zbog rata u Bosni, moj otac je odlučio da porodicu dovede u Njemačku i tu živimo do sada.
Sada počinju problemi, u razvoju života mene i moje sestre dolazi do velikog cijepanja, ja sam se oženio sa muslimankom iz Bosne i živimo već 10 godina, oboje radimo i imamo sina od 6 godina o kojem se oboje brinemo. Ja sam čak uporedno sa poslom upisao fakultet ekonomije i logistike i kao jedini stranac u klasi postigao najbolji uspjeh tako da sam dobio čak i nagradu od Bayernskog ministra školstva. Ukratko rečeno, nas troje smo jedna muslimanska porodica koja se brine o svom životu i svojoj vjeri jer u našem gradu imamo i bosansku džamiju koju smo mi džematlije našeg grada kupile i u kojoj se možemo duhovno usavršavati.
Isto tako, i moja sestra se udala za bosanca muslimana i ima 2 sina sa njim (4 i 8 godina) i živjela je s njim 8 godina sve do februara ove godine dok on nije primijetio da ga vara sa jednim Njemcem (vlahom). Tako da je u roku od par dana došlo do raskida tog braka. Moji roditelji su bili ogorčeni par dana i osuđivali su je i nje se odricali ali to nije potrajalo dugo.
Poslije 2 sedmice moji su roditelji u potpunosti oprostili svojoj kčerci kurvaluk i počeli tražiti krivce u drugima, mada drugih krivaca nema. Muž moje sestre je čovjek kojeg svaka žena poželiti može, ne pije, ne hoda, ne tuče, ne kurva se, vrijedno radi, brine se o svojoj porodici i pružao im je sve, godišnje odmore, odjeću, izlaske... Sve što jedna familija sebi poželiti može. Ali mojoj sestri to nije bilo dovoljno pošto je čitavo vrijeme, uporedno sa tim, živila o džepu svojih roditelja. Da bi na kraju svega prevarila svoga muža, uzela mu djecu i uputila ga u finansijsku stranputicu, tako da je 8 godina svoga rada i truda iznio u 4 kartonske kutije.
Ja kao musliman ne mogu oprostiti tako nešto, ne želim i ne mogu da imam bilo kakav kontakt sa tom svojom bivšom sestrom jer sam se nje u duši već odrekao, ne želim da se preko takve sramote i ljage jednostavno pređe i nastavi dalje živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Pored toga, moji roditelji očekuju od mene da se ja distanciram od moga zeta koji mi je u međuvremenu postao i veliki prijatelj.
Tako da je zbog svih ovih događaja došlo do toga da je mene moj otac izbacio iz svoga stana kada smo bili u posjeti jer sam govorio ružne riječi o njegovoj kčerci.
Moja majka me iznenadila kada mi je rekla da i ona podržava svoju kčerku i da je njen bivši muž kriv sto se ona kurvala sa švabom. Ja sam poslije svega toga prekinuo odnose sa svojim roditeljima i sestrom, ponekad u prolazu vidim da su sada sretna porodica i da su tog novog zeta tj. kurvara moje sestre akceptirali i glume sretnu porodicu.
E sada počinje moja dilema Kur´an časni kaže da se ne treba svađati sa roditeljima i da ih treba paziti i obilaziti, a isto tako i rodbinske veze. Ali ja ne želim da u takvoj sredini odrasta moj sin, ne želim da se ogriješim ni prema svome zetu jer on nikoga svoga nema ovdje, ne želim da svoje granice morala i muslimanske poglede na život i na porodicu promijenim pod cijenom da bruku moje sestre prihvatim i da lažem i da je prebacujem na nekoga drugoga, to ne želim ni pod kakvu cijenu pa čak i ako to znači da se moram odreći i svojih roditelja. Jer ljubav prema roditeljima je velika ali ljubav prema Allahu Dzs. i prema vjeri je veća isto tako i strahopoštovanje. Zato vas molim da me posavjetujete, šta uraditi u ovakvoj situaciji i kako se ponašati a da se ne griješim ni prema sebi ni prema drugima, jer ja želim ostati musliman, pokorni rob svoga Stvoritelja i želim biti dobar uzor svome sinu i izvesti ga na pravi put.
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Poštovani,
Situacija o kojoj govorite je komplikovana i složena. Teško je sa strane, bez dovoljnog poznavanja kompletnog stanja i izjava svih aktera, davati savjete i preporuke kako se ponašati u takvoj situaciji. No, na osnovu Vašega pisma, čini nam se da niste načinili grešku u pogledu Vašega prijateljskog odnosa prema bivšem zetu. Kada je riječ o Vašem odnosu prema roditeljima i sestri, možda je najbolje sačekati neko vrijeme da se emocije slegnu i razum prevlada. Savjetujemo Vam da ne prekidate u potpunosti odnose s njima, jer time nećete ništa postići. Ne treba gubiti nadu, možda će se i oni nekada promijeniti nabolje, a Vi možete pozitivno utjecati na tu promjenu. Uzvišeni Allah naređuje da se i prema roditeljima idolopoklonicima na ovome svijetu lijepo postupa: "A na ovome svijetu s njima lijepo postupaj". I sestru treba pokušati izbaviti iz ponora grijeha, a ne ostaviti je da tamo zauvijek ostane. Allah je milostiv i oprašta onima koji se pokaju za svoje grijehe.
