Pitanje
Selam.
Svjedoci smo danas da se ispiti na univerzitetima polažu na razne načine, i da se ocjene upisuju i bez izlazaka studenata na ispit. Zanima me kakav je stav islama po pitanju osoba kojima se ocjene upisuju a da ne uče i ne polažu ispite. I šta ako oni sutra budu ekonomisti, pravnici, bilo sta, da li hljeb koji jedu iz tog posla, dakle ako su pravnici ili ekonomisti, a nikad položili ispit nisu već je sve bilo na lijepe oči i slično, da li čitav život recimo kao pravnik ili ekonomista jedu haram hljeb radi toga jer su nepravilno okončali školovanje? Da li je svaki dinar koji zarade kao pravnici, ekonomisti a nisu se po propisu školovali zapravo haram para jer ga zarađuju kao nešto što zapravo de jure jesu, ali faktički je stečeno na pogrešan način. Zanima me kao teoretsko pitanje i odgovor jer sam skoro prisustvovala raspravi o tome i šta sa ljudima koji su bili dio tog kola a više ne žele već žele časno nastaviti školovanje itd.
Odgovor
Esselamu alejkum!
Davanje i uzimanje mita je strogo zabranjeno u islamu (haram) i ubraja se u velike grijehe. „Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način..." kaže Uzvišeni u suri El-Bekara, 188. ajet. Abdullah b. 'Amr je prenio sljedeći hadis: „Allahov Poslanik a.s. je prokleo osobu koja daje i koja uzima mito." (Et-Tirmizi) U verziji koju je zabilježio Ahmed navodi se dodatak: „i posrednika među njima". Prema tome, zabranjeno je traženje, davanje i primanje mita te posredovanje između davaoca i primaoca mita. Hanefijski pravnici su podijelili davanje mita u četiri vrste: 1. davanje mita radi dobijanja položaja u sudstvu ili vlasti; u ovom je slučaju zabranjeno i uzimanje i davanje; 2. podmićivanje sudije da donese presudu; i u ovom je slučaju, također zabranjeno uzimanje i davanje mita, makar presuda bila pravedna, jer je to obaveza sudije; 3. uzimanje imovine s ciljem rješavanja nekog problema kod vlasti kao npr. otklanjanje štete; u ovom slučaju je zabranjeno uzimanje mita; 4. davanje novca osobi koja nije službenik kod sudije s ciljem da isposluje neko njegovo pravo; taj postupak je dozvoljen, jer, pomaganje drugoga iako je dužnost, uzimanje imovine za taj posao je jedna vrsta naknade za urađeno. (V. Ibn Abidin, Hašija, 4/303)
Davanje mita profesoru radi dobijanja prolazne ocjene potpada pod opću zabranu sadržanu u dokazima koje smo citirali na početku odgovora i ne može se opravdati principom nužde, jer se spomenuti princip primjenjuje samo u situaciji kada su ugrožene temeljne, zaštićene vrijednosti u Šerijatu: vjera, život, razum, potomstvo i imovina, i to samo u mjeri kojom se otklanja stanje nužde. Čak i pod pretpostavkom da student zaslužuje prolaznu ocjenu nije mu dozvoljeno da daje profesoru mito, jer time doprinosi širenju ove opasne i štetne društvene pojave koja, uz korupciju, nagriza same temelje društva i države. Još je veći grijeh ako student mitom kupi prolaznu ocjenu, a da je uopće ne zaslužuje. Za raširenost pojave mita zaslužni su i oni koji uzimaju kao i oni koji daju i posreduju u davanju mita. Studenti trebaju pokazati odlučnost i samopoštovanje i prijaviti nadležnim univerzitetskim vlastima svaku pojavu uzimanja mita. Osoba koja uzima mito hrani sebe i svoju porodicu haram imetkom, a onaj koji stiče diplomu davanjem mita za dobijanje prolazne ocjene iz jednog ili više predmeta, bez potrebnog znanja, stiče diplomu na haram način, pa je i svaka dalja aktivnost (zaposlenje...) koja se kalemi na haram nezakonita.
