Pitanje:
Esselamu alejkum!
Allahovom milošću nas manja nekolicina radnika smo pokrenuli inicijativu da nam se obezbijedi mesdžid kako bi mogli obavljati namaz u firmi, što smo i uspjeli hvala Allahu.
Naime, svaki dan se susrećemo sa obilnim poslom, što nas nažalost sprečava da obavimo namaz, ali hvala Allahu spletom okolnosti imamo pauzu koja je predviđena za kahvu, a koju možemo naravno ukoliko smo voljni žrtvovati i iskoristiti da klanjamo podne u vaktu jer inače to ne bi uspjeli obavit na vrijeme poslije radnog vremena.
Moje pitanje je, s obzirom da nam je hvala Allahu omogućeno da obavimo namaz prilikom pauze, da li je nemoralno postaviti obavijest na ulazu u mesdžid da se isti koristi isključivo tokom pauze, jer smatram da je kahva jako mala žrtva i nije nam u interesu da posao ispašta zbog toga?
Koji je Vaš stav prema ovome i imali neki hadis koji govori da je posao ibadet. Nije mi ništa preče od namaza ali šejtan je proklet i ne bih volio da nam se ovo što smo uspjeli ostvariti oduzme i uskrati.
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Vaša inicijativa je za svaku pohvalu, kao i spremnost poslodavca da udovolji potrebi radnika, ne dovodeći pri tom u pitanje posao i njegove rezultate. Zadovoljstvo radnika i poslodavca je ključ uspjeha firme. Nadamo se da će biti sve više firmi koje će primjenjivati slične modele udovoljavanja potrebi radnika da na vrijeme obave svoje dnevne vjerske obrede (namaze), bez štete po firmu i njeno normalno poslovanje. Time će se ojačati međusobno povjerenje i predanost poslu. Nema zapreke da se na prostoriju predviđenu za klanjanje namaze stavi obavijest da se koristi samo za vrijeme pauze. Sam pojam ibadet u užem smislu koristi se za označavanje temeljnih islamskih obreda (šartova islama), a u širem smislu obuhvata sve vrste dobročinstva i dobrih djela koja se čine radi priblažavanja Allahu i radi Njegovog zadovoljstva. Tu svakako spada i rad kojim se stječe zarada kojom radnik finansira svoje egzistencijalne potrebe kao i potrebe svoje porodice. K'ab b. Udžre prenosi hadis u kojem se navodi da je neki čovjek, na kojemu su se vidjeli tragovi umora od rada, prošao pored Vjerovjesnika a.s. Prisutni ashabi su rekli: „Božiji Poslaniče, kamo sreće da je ovaj na Božijem putu?!“ Na to je Poslanik a.s. rekao: „Ako je izašao radi male djece, on je na Božijem putu. Ako je izašao radi svojih starih roditelja, on je na Božijem putu. Ako je izašao da bi sebi osigurao zaradu za život, kako bi sačuvao svoje dostojanstvo, on je na Božijem putu. A ako je izašao radi tog posla da bi ga drugi vidjeli i radi isticanja, on je na putu šejtana.“ (Taberani). Hadis jasno ukazuje da je rad Bogu drago djelo, da je to put koji vodi Njemu, a sve što je takvog karaktera obuhvata ga pojam ibadeta u širem smislu. Kada obavlja neki posao, musliman treba nastojati da ga obavi što bolje i preciznije, jer „Bog voli da se posao obavi čestito i precizno“ - kako se navodi u hadisu.
