Pronađimo dobro u drugima

Pronađimo dobro u drugima

Dunjaluk je dugi put na kojem ostvarujemo živote koje nam je povjerio Allah, dž.š. Ispravno razumijevanje dunjalučkog puta jeste svijest o životu kao emanetu koji nam je povjeren i darovan. A svaki emanet znači odgovornost. 

Mnogo je faktora koji utječu na ostvarenje naših života. Neke od njih nismo mogli izabrati poput porodice u kojoj smo podignuti, vremena u kojem živimo, kao i mjesta na kojem započinje naš životni put. Sve kasnije spoznaje i odluke su plod našeg vlastitog izbora. 

U islamskom vjerovanju savršenstvo pripada dragom Bogu. Meleki, koji su u službi Uzvišenog, imaju status bezgriješnih bića. Poslanici, kao Božiji izabranici, bili su sačuvani i čisti od grijeha, dok je ljudima kroz slobodu data mogućnost izbora. S tim u vezi, sloboda kroz prizmu iskušenja može značiti griješenje i posrnuća, ali sloboda kroz prizmu blagodati može značiti i mogućnost pokajanja i oprosta. 

Svi raniji islamski izvori nam pomažu u cjelovitom razumijevanju ovog svijeta i ljudske prirode. Mnogo je primjera iz života Muhammeda, a.s., i njegovih drugova - ashaba koji nam približavaju dimenzije ljudskih grešaka i oprosta. 

Jedne prilike, zbog neke sitne prepirke, poznati ashab Ebu Zerr el-Gifari, r.a., obratio se, također čuvenom ashabu i mujezinu Bilalu riječima: ”Ti, sine crnkinje!” Bilal se naljutio i Muhammedu, a.s., ispričao šta se desilo, a on Ebu Zerru reče: ”Zar da ga zbog njegove majke omalovažavaš? Ti si doista čovjek u kome još ima džahilijjeta.” (Buhari, Muslim) 

U nekim predajama stoji da je Ebu Zerr, r.a., nakon ovog događaja svoje lice stavio na zemlju i od Bilala izričito zatražio ga zgazi nogama jer se grdno pokajao zbog riječi koje je rekao. 

Draga braćo, ovaj događaj među ashabima je dobro poznat i zabilježen je u velikom broju islamskih izvora. U njemu pronalazimo ljudsku dimenziju ashaba koji su, kao i svi ljudi, nekada pravili greške, imali pogrešne procjene i donosili krive sudove o drugima. Međutim, u ovom primjeru se ogleda i blagodat pokajanja. Ovaj primjer nikada nije trajno obilježio čuvenog ashaba Ebu Zerra u negativnom kontekstu. Ebu Zerr, r.a., je ostao trajno upamćen kao ashab koji je prvi nazvao selam i koji je prvi javno obznanio prihvatanje islama u haremu Kabe.

Muhammed, a.s., je imao potpuno razumijevanje ljudske prirode svojih prijatelja. On ih nikada nije osuđivao nego im je ukazivao na pogreške i bodrio ih na putu popravljanja njihovog stanja. Nikada nije dozvolio da ih njihove greške obilježe nego bi isticao njihove vrijednosti, dobra djela koja su činili i tako nam pružio trajni nauk - da ljude prepoznajemo po njihovim dominantnim životnim osobinama. 

Poslanik je to dodatno podcrtao u hadisu kojeg prenosi Ebu Seid El-Hudri, r.a.: „Ne govorite ružno o mojim ashabima, jer tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život, kada bi neko od vas podijelio sadake kao Uhud, ne bi postigao pregršt nekoga od njih, niti pola od toga!“ (Ibn Madždže)

Draga braćo, niko od razumnih ljudi ne voli da bude istaknut po svojim slabostima i greškama. Niko razuman neće biti ponosan na svoje slabosti i grijehe iz prošlosti. Zbog toga je važno da se u vlastitom doživljaju drugih ljudi ne vodimo isključivo njihovim greškama i slabim stranama. Poslanik, a.s., je bio dobro svjestan da njegovi ashabi nisu bili bezgriješna bića, stoga je zabranio i svaku ružnu i negativnu pomisao na njih. Jer oni su najbolja generacija. Uzvišeni Allah, dž.š., Stvoritelj ljudi i najbolji Poznavaoc ljudske prirode kaže u Kur’anu:

إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا

Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto. (En-Nisa’, 32)

U ovom ajetu, jasno se vidi da svi ljudi, bez izuzetka, imaju manje ispade i greške. I Allah, dž.š., će, ukoliko se budemo klonili velikih grijeha preći preko manjih. 

Danas je primjetna upravo suprotna pojava u našem društvu. Kao da jedva čekamo saznati neku lošu vijest ili pogrešku ljudi pa da se time naslađujemo i likujemo. Uz takav pristup, najčešće se vezuje glorificiranje grešaka, dodavanje i izmišljanje negativnosti. To za posljedicu ima sve veće podjele i međusobne sukobe unutar našeg društva. 

Draga braćo, i mi imamo svoje najbolje generacije koje su uradile mnogo za našu vjeru i domovinu, zbog toga je važno da njihove žrtve prepoznajemo i cijenimo. Te naše generacije nisu bezgriješne, ali nikako sebi ne smijemo dozvoliti da im ističemo mahane i da ih po tome prepoznajemo.

Poslanik, a.s., u hadisi-kudsijji prenosi: “Kaže Allah: ‘Kada Moj rob želi da učini loše djelo, ne pišite mu ga sve dok ga ne učini. Ako to učini, upišite mu kao što je uradio. A ako ga ostavi zbog Mene, upišite mu ga kao dobro djelo. Kada Moj rob želi da uradi dobro djelo, pa ga ne učini, upišite mu kao da ga je uradio. A ako ga uradi, upišite mu deset do sedam stotina takvih istih.’” (Buhari)

Draga braćo, u ovim riječima Uzvišenog Allaha, dž.š., vidimo svu raskoš Božije milosti. Loše djelo se neće zabilježiti sve dok se u potpunosti ne učini, a ukoliko se to loše djelo ostavi, onda ono postaje dobro djelo. Zato je važno da jedni drugima budemo podrška u dobru, pogotovo kada ljudi imaju svoja posrnuća. Radujmo se dobrim djelima drugih i po tome ih prepoznajimo. Nemojmo se radovati ljudskim posrnućima i isticati ih javno. To će najprije naštetiti nama, a tek onda onima koji su posrnuli.

Isticanje tuđih grešaka je puno veći problem za onoga koji to čini, nego za onoga čije se greške ističu. Isticanje tuđih grešaka je pokazatelj nesigurnosti u sebe ili pokušaj prikrivanja vlastitih nedostataka. Allah, dž.š., nas štiti i čuva od naših sramota, stoga čuvajmo i štitimo jedni druge!

Na kraju, sjetimo se riječi Jusufa, a.s., kada je oprostio svojoj braći:

... مِن بَعْدِ أَن نَّزَغَ الشَّيْطَانُ بَيْنِي وَبَيْنَ إِخْوَتِي ...

... nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao… (Jusuf, 100)

Pogledajmo ovaj Jusufov primjer kada je sve završeno. Bio je dobro svjestan onoga što su mu učinili i njihove odgovornosti. Kada je zaključio tu priču i oprostio braći, Jusuf, a.s., u svom govoru nije direktno okrivio svoju braću, niti je likovao nad njihovim postupcima iz prošlosti na koje nisu bili ponosni, nego težište prebacuje na šejtana. Prokleti šejtan je uzrokovao njihove postupke.

U svojim životima pokažimo širinu kakvu je imao Jusuf, a.s.!