A+ A A-

Nema tespiha bez sabura, nema ruže bez trna

Nema tespiha bez sabura, nema ruže bez trna

Hvala Allahu Svemilosnom koji čovjeka stvara u najljepšem obliku. On upućuje na pravi put onoga koga On hoće, a u zabludi ostavlja onoga koga On hoće. Allahov blagoslov salavat i selam na našeg prvaka i Božijeg odabranika Muhammeda, a.s.

U kur'anskom poglavlju El-Insan čovjeku se ukazuje na vrijeme prije njegove egzistencije, na period njegovog stvaranja i oblikovanja u kojem praktički nije bio vrijedan spomena. Niti je imao moći da sam sebe stvori, niti je odlučivao o svom dolasku na svijet i svom postojanju uopće.

هَلْ اَتٰى عَلَى الْاِنْسَانِ ح۪ينٌ مِنَ الدَّهْرِ لَمْ يَكُنْ شَيْـًٔا مَذْكُورًا

,,Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan?“ (El-Insan,1)

Već time što mu je darovan život, čovjek je vječni dužnik Allahu džellešanuhu.  Naš život nije nikakva pravedna nagrada za neki podvig, ni pošteno zarađena plata za dobro obavljen posao! Kakav posao bi morao biti za koji bi pravedna naknada ili pošteno zarađena plata bila velika kao-sam život.

Kakav smo mi to posao obavili, koju smo mi to uslugu učinili Gospodaru da bismo imali pravo smatrati sopstveni život pravednom naknadom, pošteno zarađenom platom.

Jasno je da ne postoji takav značajan posao, niti je moguća tako velika usluga da bi čovjek mogao opravdano očekivati da zauzvrat dobije sam život.

Drugim riječima, ne postoji način na koji čovjek može zaslužiti kao pravednu naknadu sopstveni život. Život nam je pozajmljen, a mi se često ponašamo kao da na tu pozajmicu  tražimo još i kamate.

Draga braćo, u ovom mubarek mjesecu ša'banu oživimo u svojim srcima Ibrahimovu, a.s. bogobojaznost i svijest da sve što imamo i čime raspolažemo na ovome svijetu nismo stekli samostalno. Sve pripada Svevišnjem Allahu džellešanuhu.

قُلْ اِنَّ صَلَات۪ي وَنُسُك۪ي وَمَحْيَايَ وَمَمَات۪ي لِلّٰهِ رَبِّ الْعَالَم۪ينَۙ

,Zaista, moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, (El-En'am, 162).

Budući da smo prema Bogu u stanju neotplativog ontološkog duga, duga koji je nemoguće vratiti, slijedi da je naš život jedna vrsta trajne obaveze dužnika prema Povjeritelju.

Draga braćo, prikučio nam se mubarek ramazan.  U ovim danima radosnog iščekivanja velikog gosta, puno zikr i tespih činimo. Ako želimo spasiti svoju dušu, provodimo više vremena u tihoj pobožnosti i istinskoj predanosti Bogu. Pobožni ljudi su tespih činili na tri načina: kavli, govorom, kalbi, srcem i fi'li, djelom.

Nikakav zikr i tespih, ni jezikom, ni srcem nije potpun ako u njemu nema slasti i istrajnosti. Zaboravljamo da je sabur temelj tespiha, a da je trud temelj sabura. Ko hoće pomirisati ružu, mora računati da će ga trn ogrebati. Nema ruže bez trna.

ثَوَابُ اللّٰهِ خَيْرٌ لِمَنْ اٰمَنَ وَعَمِلَ صَالِحًاۚ وَلَا يُلَقّٰيهَٓا اِلَّا الصَّابِرُونَ

,,...onima koji vjeruju i čine dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.“ (El-Kasas,80)

Draga braćo, u ovo predramazansko vrijeme upitajmo se što smo spremni žrtvovati na Božijem putu. Kad vjerovanje omogućava da steknemo kapital, da živimo bolje- svi bi rado bili vjernici, štaviše  mnogi od njih tada su spremni biti fanatični vjernici. Međutim, kada svjedočenje vjere traži od nas neku žrtvu ili nas  dovodi u neku dunjalučku opasnost ili rizik da nešto vrijedno izgubimo, tada smo skloni nalaziti isprike i postavljati pitanja u vezi s nekim propisom i obavezom koju smo preuzeli.

يَٓا اَيُّهَا الَّذ۪ينَ اٰمَنُوا اتَّقُوا اللّٰهَ حَقَّ تُقَاتِه۪ وَلَا تَمُوتُنَّ اِلَّا وَاَنْتُمْ مُسْلِمُونَ

,,O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!“ (Ali-imran, 102)

Bože Milostivi, Učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Allahu Sveznajući, nauči nas kako da zaslužimo Tvoju uputu, milost i oprost. Allahu Milostivi, olakšaj nam izbor. Uputi nas pravim putem. Pokaži nam šta je za nas najbolje, jer mi smo svjesni da bez Tvoje upute i pomoći mi smo nemoćni. Sačuvaj nas, Gospodaru naš, od kaburskog azaba, od džehennemske kazne, od iskušenja života i smrti i sačuvaj nas  iskušenja koje će donijeti pojava Dedždžaala.