Strana dobra i strana zla

Strana dobra i strana zla

وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ  ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ فَإِذَا الَّذِي بَيْنَكَ وَبَيْنَهُ عَدَاوَةٌ كَأَنَّهُ وَلِيٌّ حَمِيمٌ

“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (Fussilet, 34)

Od postanka svijeta Gospodar svjetova je uspostavio ravnotežu među svim stvorenim. Savršene putanje Sunca i Mjeseca, nebeskih tijela, Zemlje i svega na njoj, samo su neka od znamenja Stvoritelja svih svjetova. Često nam se poručuje da su to znamenja za one razumom obdarene. Vjernici su svakako među skupinom onih koji shvataju i onih koji su zahvalni.

Razmišljanjem o stvaranju stvorenjā još bliže možemo posvjedočiti ljepotu Božijeg stvaranja. Gospodar nam se približava na način da mi kao neposredni svjedoci i akteri možemo do najsitnijih detalja uvidjeti cijelu kompleksnost stvorenog. I tu je uspostavljena savršena ravnoteža i savršen omjer, onakav kakvog je dostojan samo Stvoritelj savršenog. 

Ta ravnoteža u osnovi je omeđena sa dvije strane: stranom dobra i stranom zla. Objava uvijek potencira taj nužni reciprocitet pozivanja na dobro i odvraćanja od zla. Kroz Kur’an se mnogo puta ističe polaritet među stranama kada se govori da dobro i zlo nisu isto, da nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju, da se Pravi put jasno razlikuje od stramputice itd.

Kao što mnogi ovaj svijet opisuju vječitom borbom dobra i zla, tako je za vjernike njihova strana uvijek jasna, bez ikakve zadrške. Na nju nam je ukazao i Poslanik, a. s., kada je rekao: “Ili govori dobro ili šuti“. Ovaj čuveni hadis vjernicima ne samo da je pokazao dvije strane nego je vjernike preventivno upozorio na posljedice druge strane. Poslanik, a. s., želi nas sačuvati i primisli zauzimanja druge strane, pa makar nas u tome zaustavila i šutnja. Draga braćo, u vjeri su stvari kristalno jasne. Nema neutralnih strana, posmatrača, nema diplomatskih kalkulacija – ili dobro ili zlo, ili spas ili vatra. 

Danas želimo ukazati na dvije pojave, koje naizgled mogu djelovati beznačajne i benigne, ali koje na koncu mogu čovjeka svrstati na drugu stranu. 

Prva pojava krije direktnu opasnost, a to je instinktivno zauzimanje jedne strane. Donošenje takve odluke zasnovano je na brzopletosti, lahkovjernosti, površnosti i trenucima emotivne slabosti. Danas se ta pojava rapidno širi putem modernih sredstava komunikacije, ponajprije portala i društvenih mreža. Sve je teže pronaći filtere zdravog i racionalnog rasuđivanja i kritičkog pristupa vijestima i informacijama. Sve je više osuda, javnog linča bez prethodnih provjera. 

Kur’an nas kroz primjer Davuda, a. s., upozorava na tu pojavu. Božiji poslanik Davud je imao iskušenje sa dvojicom parničara pa je presudio u korist prvog, ne saslušavši drugu stranu. Davud, a. s., rekli bismo, ljudski je, instinktivno stao na stranu slabijeg. Iako je bio Božiji poslanik, veliki vojskovođa, ni Davudu, a. s., nije bilo omogućeno donošenje suda na osnovu samo jedne saslušane strane. 

Osvrnimo se malo na našu svakodnevnicu, pisanja i javna prozivanja. Osude bez presedana postale su, nažalost, naša svakodnevnica. Ono što posebno brine je pojava u kojoj se takvi slučajevi gotovo i podrazumijevaju. Sve je manje brige za ljudsku čast i dostojanstvo, a sve je više likovanja i naslađivanja. A dobro znamo da je čast vjernika veća od svetosti Kabe. Abdullah ibn Omer, r. a., priča: “Allahov Poslanik, a. s., popeo se na minberu i glasno povikao: ‘O vi koji ste prihvatili islam svojim jezicima ali iman (vjera) još nije ušao u vaša srca, nemojte uznemiravati muslimane, niti ih pokušavati osramotiti, niti iznalaziti njihove mahane, jer ko bude razotkrivao mahane svog brata muslimana, Allah će razotkriti njegove mahane, a čije mahane Allah bude razotkrivao, osramotit će ga pa makar to bilo u njegovoj kući!’“

To je zabrinjavajuća pojava kojoj svakodnevno svjedočimo. Vjerujemo da nijedan vjernik ne bi želio sebe svrstati na drugu stranu, na stranu čiji je put trasiran brzopletošću i površnošću. Vjernička je osobina da trezveno i strpljivo sagleda širu sliku, odnosno sasluša i drugu stranu. Vjernik ne smije biti povodljiv i naivan!

Druga opasna pojava jeste da ljudi postaju instrumenti u rukama druge strane. Najčešće nesvjesno, a ponekad i svjesno želeći time iskazati svoje frustracije i nezadovoljstva. Sve više je onih čestitih koji budu lahko izmanipulisani zapaljivim govorima i tako postanu provodnici nekih drugih strana i ideja. Ova pojava se dešava usljed nezrelosti i nerazmišljanja. 

… وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ  …

“… A ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu...“ (El-Ma’ide, 2)

Uzvišeni nam u ovom ajetu precizno poručuje da ne učestvujemo u grijehu. Dakle, ne govori se ne činite grijeh, nego nemojte biti dijelom tog čina, jer zajedno sa grijehom dolazi i neprijateljstvo. Nemojmo učestvovati u neprijateljstvu! Nemojmo biti od onih ostrašćenih koji će svojim komentarima i podstrecima još više doprinositi neprijateljstvu među ljudima. Svako sām bira da li će biti provodnik dobra ili provodnik zla.

Ovdje je važno spomenuti dimenziju vjernika. Međusobni odnosi vjernika su ključni za prosperitet svake zajednice. Nevjerovatno je da vjernici, ljudi iz istog safa, jedni drugima postaju protivnici, da ne kažemo neprijatelji. Praćenje i uhođenje vjernika, istraživanje i otkrivanje mahana brata svoga, zavidnost jednih prema drugima ono su na šta je Poslanik, a. s., upozoravao. Različita mišljenja i pogledi na stvari ne mogu biti opravdanje da vjernici jedni prema drugima postaju strogi i pakosni, dok prema neprijateljima forsiraju i pokazuju pretjeranu empatiju. To su zamijenjene teze o kojima trebamo dobro razmisliti, jer u suri Feth Uzvišeni kaže:

… مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ اللَّهِ ۚ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom...“ (El-Feth, 29)

Draga braćo, dužnost svakog vjernika je znati i uvažavati Božije principe ma koliko mu oni bili po volji ili ne. Dužnost svakog vjernika je ne učestvovati u dodatnom raspirivanju neprijateljstva. Vrlo je važna uloga prijateljā i okoline, koji uveliko utječu na odnose pojedinaca. Stoga je dužnost vjernikā pronaći iskrene prijatelje i zdravo okruženje. Svojim likovanjem i davanjem podrške koja nema razumno uporište, nanose se nesagledive posljedice po društvo. Nemojmo zbog kojekakvih ličnih animoziteta i inatskih poriva dodavati ulje na vatru. Budimo oličenje onih koji su samilosni jedni prema drugima, onako kako je Kur’an opisao nas, sljedbenike posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a. s.