Poruke hidžre

Poruke hidžre

Draga braćo, u  četvrtak je prvi muharrem, dan kada ćemo zakoračiti u novu 1447. hidžretsku godinu. Hidžra, seoba Muhammeda, a.s. iz Meke u Medinu  dogodila se 622. godine po Isau. Trajala je tri mjeseca. Posljednji su Meku napustili Poslanik Muhammed a.s. i njegov najvjerniji prijatelj, vjerni sljedbenik i prvi među pravednim halifama Ebu Bekr, a odmah za njima i Alija, jedan od najjačih Poslanikovih uzdanika, neka je Allah zadovoljan s njima. Sam Muhamed, a.s. na putu hidžre sakrivao se u pećini Sevr tri dana i proveo jedanaest dana puta dugog petsto kilometara. 

Grad Medina, ili Jesrib, ponudila mu je utočište i Poslanik, neka je mir i spas Božiji na njega, nastanit će se i živjeti u u Medinu sve do svoje smrti.

Hidžra nije obična seoba i emigracija, jer su motivi napuštanja svojih domova i odlaska u novu i nepoznatu sredinu kod Poslanika Muhameda a.s. i njegovih savremenika bili inspirirani najvećim duhovnim vrijednostima. Muhadžiri  su ostavljali svoje domove i imetke, žrtvovali prolazna materijalna dobra za neprolazne i univerzalne vrijednosti vjere u Jednog Boga. Stoga je hidžra najveća vododjelnica i prekretnica u povijesti islama.

Do hidžre muslimani Meke su skupina vjernika nadahnutih jakim vjerskim osjećanjima, poslije hidžre muslimani Medine su organizirana i dobro povezana zajednica u svim oblicima života. U literaturi o hidžru nerijetko se koristi živopisna metafora kojom se rasvjetljava izvanredaan značaj seobe prvih muslimana iz Meke i Medine: „Ono što je izlazak sunca u prirodi to je hidžra u životu muslimana.“

Za ranu muslimansku zajednicu hidžra je predstavljala potvrdu ostvarenja najvišeg stepena bratsva i međusobne ljubavi  i solidarnosti. Allah džellešanuhu o muhadžirima i ensarijama u Kur'anu kaže:

وَالَّذ۪ينَ تَبَوَّؤُ الدَّارَ وَالْا۪يمَانَ مِنْ قَبْلِهِمْ يُحِبُّونَ مَنْ هَاجَرَ اِلَيْهِمْ وَلَا يَجِدُونَ ف۪ي صُدُورِهِمْ حَاجَةً مِمَّٓا اُو۫تُوا وَيُؤْثِرُونَ عَلٰٓى اَنْفُسِهِمْ وَلَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌۜ وَمَنْ يُوقَ شُحَّ نَفْسِه۪ فَاُو۬لٰٓئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَۚ

“... i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se očuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti” (El-Hašr, 9)

Ovaj visoki stepen međumuslimanske ljubavi - īsār – davanje prednosti potrebama drugih muslimana nad vlastitim potrebama - teško je dosegnuti nama običnim smrtnicima, ali u najmanju ruku dužni smo težiti dostizanju svijesti da braći i setrama u vjeri nikada, ni u primisli, ne želimo ništa drugo što ne bismo željeli da se nama desi.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, a. s., , rekao: “Nijedan od vas neće vjerovati dok svom bratu ne bude želio ono što želi i sebi.”

I najzad, najniži stepen ispunjavanja prava i obaveza islamskog bratstva jeste ustezanje od činjenja zla drugim muslimanima, tako što im nećemo nanositi nepravdu i učiniti zlo jezikom i rukama. Vjerovjesnik, a. s.,, rekao je Ubejju: “... i da ljude čuvaš od svog zla, i to je tvoja milostinja za samog sebe.”

Prvo što je Poslanik, a.s., učinio nakon hidžre i nakon to je sagradio džamiju bilo je bratimljenje među muhadžirima i ensarijama. Muhadžiri, beskućnici, postali su braća domaćinima ensarijama. S njima su dijelili kuće i imetak. To muslimansko bratstvo, koje prevazilazi sve druge podjele, danas je nasušno potrebno muslimanima. Ništa kao podvajanje i razilaženje u riječima i srcima ne ugrožava sigurnost i povjerenje među muslimanima.

Kao što je  mlada, nemoćna muslimanska zajednica u Medini bila domaćin i pobrinula se da s muhadžirima podijeli njihove brige i njihovu bol, nadamo se da će u danima hidžre muslimani svijet,a koji danas imaju moć i žive u miru, naći snage da budu ensarije, istinski pomagači braći i sestrama koji stradaju i pate. Naša je dužnost misliti o njima, podijeliti brige sa njima i upućivati dove da ih Svemogući ojača snagom i strpljivošću.

Mi u našoj domovini, hvala Bogu, živimo u bratskoj međumuslimanskoj slozi i miru, zahvaljujući našoj državi i Islamskoj zajednici koja nas okuplja u zajedničkim vrijednostima i principima. Zajednica koja nas okuplja uvijek je bila dosljedna u osudi svakog nasilja i saosjećajna sa potlačenim. I u ovim danima podstrekavanja na zlo i ravnodušnosti prema stradanjima nevinih ljudi podižemo svoj glas protiv zuluma i molimo za mir u svijetu. Milostivi nas je u Kur'anu utješio kazavši da je ,,izzet“- istinska moć- kod vjernika i duboko vjerujemo  da  će muslimani uz Božiju pomoći prevazići silna iskušenja i izdržati patnje kroz koje prolaze.

Allahu naš, molimo te Tvojim lijepim imenima kojima Si Sebe nazvao u Svojoj knjizi, pomozi islam i muslimane u cijelom svijetu, podari opskrbu siromašnima, razveseli oči jetima, podari slobodu potlačenima i poniženima. Bože naš, sačuvaj ovu našu zemlju od svakog zla. Sačuvaj od zla i sve zemlje svijeta. Učini da mir zavlada u srcima ljudi. Gospodaru, molimo Te da nam podariš svako dobro, a sačuvaš svakog zla. Podari nam ljubav i slogu, a odstrani od nas neslogu, mržnju i zlobu.

Amin.