Duša se hrani vjerom, a vjera je izvor naše snage

Duša se hrani vjerom, a vjera je izvor naše snage

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i naših ružnih postupaka. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i poslanik.

Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102); “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi” (En-Nisa, 1);

Braćo i sestre! Vjernik kada odmara i kada radi, kada putuje i kada je kod kuće, pri svakom postupku i svakom ponašanju – ovisan je o svome Gospodaru i Stvoritelju. Uzvišeni ga pomaže, a čovjek se na Njega oslanja i za Njegovim zadovoljstvom traga. Iskreni vjernik konstantno i intenzivno, ponizno i skrušeno, klanja se Uzvišenom Allahu. Stoga, sve što je njegova veza s Gospodarom svjetova jača, pokoravajući Mu se u svim prilikama – bit će mu put Istine ukazan, a razboritost data. Njegova volja će biti čvrsta, bit će snažniji nego ikada, vjere će se postajano držati. Tako je Božiji poslanik Hud, alejhisselam, kazivao svome narodu – kao što se u Kur’anu navodi – ukazujući im na ono što je ispravno: “O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!” (Hud, 52)

Iz ajeta se može zaključiti da je traženje oprosta, uz odustajanje od grijeha, povod za blagostanje, povećanje imetka i dostupnosti hrane, te posjedovanja snage i netaknutog ponosa. Ibn Kesir navodi: “Kome bude svojstveno da konstantno traži oprost od Allaha – Uzvišeni će mu olakšati put stjecanja opskrbe, učinit će mu život lagodnim, zaštitit će ga i podariti mu snagu.”

Braćo i sestre! Allahovi odabrani robovi su shvatili i postali čvrsto ubijeđeni da je spominjanje Uzvišenog – njihova snaga, da im je potrebnije osnažiti dušu zikrom nego tijelo hranom. Štaviše, ono što im hrani duše, zapravo im osnažuje i tijela i zato su se njihova srca vezana za Uzvišenog, a jezici stalno spominju Njegove ime.

Zikr je osnova svih ibadeta, a vrlo se lahko izvršava. Otuda je veoma važno da vjernik mnogo čini taj ibadet, povinujući se naredbi Uzvišenog Allaha: “O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite!” (El-Ahzab:41)

Dušu je potrebno hraniti, stalno i iznova, kako bi ostala snažna. Duša se hrani vjerom u Uzvišenog Allaha i činjenjem dobrih djela. Koliko vjernik bude svoju dušu hranio, u toj mjeri će osjetiti duhovnu snagu i ostat će postojan na Istini. Kada je srce snažno vezano za Uzvišenog – osjeća neopisivu snagu i zadovoljstvo. A kada se čovjek okrene od Božije upute, prestane Mu se pokoravati, njegovo srce gubi život. Takav čovjek nikada ne osjeća duševnu smirenost, niti umnu pribranost, niti pravu slast sreće.

Ibadeti, svakog vida, koje čovjek čini, uz Božiju dozvolu, bit će razlogom da postigne smirenost i strpljivost i ostane postojan i ustrajan na Pravom putu. Ibadeti uklanjaju brige i nesreću, rastjeruju crne oblake tuge, i čovjek ne osjeća tjeskobu koju mu dunjalučke nedaće donose.

Ko je snažno vezan za Allaha, rado čini dobra djela, stalno iznalazi nove puteve dobra, brižno pazi da mu neće neko dobro promaknuti; a s druge strane – jako ga rastužuje kada mu neko dobro promakne, koje je mogao učiniti dok je imao vremena i bio u snazi, zato što bi mu to dušu nahranilo i ispunilo te osnažilo iman.

Onome ko se bude daleko držao od onoga što je zabranjeno, Uzvišeni će podariti snagu povrh snage koju posjeduje, i dat će mu da je iskoristi osjećajući pritom neopisivu sreću. Upravo je to želja svakog vjernika. Poslanik, a.s. , molio se Gospodaru riječima: “Podari nam da uživamo u sluhu, vidu i snazi koju si nam podario – sve dok smo u životu. Podari nam da nikada ne doživimo nestanak tih blagodati!” Ovom dovom se upućuje molitva Uzvišenom da učini da se lagodno osjećamo dok koristimo vid, sluh i druga čula, kao i druge organe – i da ih koristimo za činjenje dobrih djela i pokornosti Uzvišenom tokom cijelog života, sve do same smrti. A koga Uzvišeni sačuva od toga da skrene s Njegove upute kada je u punoj snazi – sačuvat će ga kada ostari i snagu izgubi. Podarit će mu da na najbolji način iskoristi svoj život i um i svoju snagu.

Molimo Allaha da nam  podari svaki blagoslov u časnom Kur’anu, da podari da se okoristimo njegovim ajetima i mudrom opomenom. Od Allaha Svemilosnog zatražimo oprost za svaki naš grijeh, jer On puno prašta i samilostan je.