Vide li se tragovi blagodati na nama
Vide li se tragovi blagodati na nama
Život na ovome svijetu započeli smo kao slabašna bića.: ,,Neka čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi.“ (Et-Tarik, 57)
Ovakav početak života ne čini čovjeka dostojnim kandidatom da se uzdiže i hvališe sobom, jer je veličina samo Allahovo pravo. Također, kraj kojem čovjek ide, isto tako ga ne čini dostojnim da se hvališe i oholi, jer ga čeka smrt i proživljenje. U trenucima kada melek smrti uzima duše vladarima, kraljevima i velikanima, svi postaju sićušni i nemoćni; kaju se i žale što život nisu proveli drugačije. Allahov Poslanik, a.s., je poslan kao rob i poslanik. Došao je iskorijeniti sve forme lažnih uzdizanja i veličanja, laskavih titula i svojstava koje ljudi obmanuti imetkom, popularnošću, vlašću i položajem pripisuju sami sebi. Poslanik, a.s. je došao odbaciti sve vidljive i skrivene idole, zavodljive forme koje čovjeka izvode iz njegove ljudske prirode.
Koliko god čovjek uživao u Allahovim blagodatima, u zdravlju, nafaki, vlasti i svemu onome što mu je Allah dao, ne smije ga savladati nemar. Ne smije dozvoliti da ga manje značajne stvari odvrate od suštine radi koje je stvoren i kojoj će se vratiti. Naša usmjerenost ka Dunjaluku, bilo to nešto malo ili veliko, prepreka je između nas i budućeg svijeta koja zaklanja i muti naš pogled od jasne vizije Istine. Kada usljed dunjalučkog sjaja i magije njegovog zova zavolimo ovaj svijet više od Ahireta naši pogledi i umovi budu sakriveni od Božije milosti.
Zbog toga je Poslanik, a.s. , kazao: ,,U Džennet neće ući niko ko u svome srcu bude imao koliko atom oholosti.“ Neki čovjek je, čuvši to, rekao: ,,Allahov Poslaniče, svako voli obući lijepu odjeću i obuću.“ Poslanik, a. s., mu odgovori: ,,Doista je Allah lijep i voli ljepotu, a oholost je odbacivanje istine i potcjenjivanje ljudi.“
Poslanik, s.a.v.s., je ovdje definirao oholost kao odbacivanje i negiranje istine, uz potcjenjivanje onoga ko je promovira i donosi. Odbacivanje istine je njeno neprihvatanje i zanemarivanje samo zbog toga što je govori neko drugi, neko od koga nam je teško čuti i prihvatiti istinu. Nastojimo monopolizirati istinu i prisvojiti je samo za sebe. Kao da niko drugi, osim nas, ne može govoriti i predočiti ono što je tačno i istinito.
Ovaj hadis nam govori i o potrebi da izgrađujemo osjećaj za lijepo jer Allah je lijep i voli ljepotu. Islam nas je i teorijski i praktično podučio da vodimo računa o izgledu i ljepoti. Mnogo je šerijatskih tekstova koji ističu važnost lijepog; od ljepote u ličnom i vanjskom smislu do ljepote u ophođenju i estetike u intimnom i porodičnom, ali i javnom životu i okruženju. Lijepo ne smije ostati samo aptraktni pojam. Lijepo se mora primjetiti i odraziti na čovjeku. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ,,Allah voli vidjeti tragove Svojih blagodati na Svome robu.“
Allahov Poslanik, a.s., je petkom i prilikom prijema delegacija oblačio posebnu odjeću i to je preporučio svojim sljedbenicima. Dozvoljeno je oblačiti odjeću našeg podneblja sve dok ta odjeća nije u suprotnosti sa šerijatom. Odjeća ne smije biti tijesna, kratka i prozirna.
Mnogi muslimani danas ne vode dovoljno brige o vanjskom izgledu i urednosti. Ne mare za estetskim standardima. Ne obaziru se na to da je ljepota Božiji sifat i da On voli manifestacije lijepog. Primjećujemo i trendove oponašanja drugih kultura u načinu odijevanja. Odjeća je simbol kulture i nacionalnog identiteta. Preko odjeće komuniciramo sa drugima, integrišemo se i uključujemo u društvo u kojem živimo i u prilici smo ostaviti snažniji dojam i imati više uspjeha u promoviranju naših duhovnih vrijednosti. Izborom adekvatne odjeće, društvo u kojem se kreće neće imati osjećaj da je taj pojedinac stranac, neko ko je došao s neke druge planete. Izborom odjeće nesvjesno možemo poslati poruku da umjesto susreta i komunikacije biramo barijere i izolaciju.
Osuda oholosti i pohvala lijepog u istom hadisu šalje nam poruku da je umijeće vjernika ustrajati u duhovnoj i moralnoj izgradnji i estetskom odgoju. Duhovna vrlina i vanjska ljepota idu ruku pod ruku. Zanemariti jedno od toga znači biti lišen tragova Božije milosti.