Držimo se džemata

Držimo se džemata

Hvala Allahu, Svemumilostivom, Jedinstvenom u uzvišenosti i savršenoj ljepoti, Uzvišenom u veličini i znanju. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Koji je stvorio stvorenja, propisao sudbine. Svjedočimo da je Muhammed Allahov rob i poslanik, Allahov odabranik. Neka je na njega Božiji blagoslov, milost i spas, i na njegovu časnu porodicu, supruge i ashabe.

Svi razumni ljudi složni su da je  zajedništvo blagoslov, a da je razjedinjenost zabluda. Narod, koji drži zajedno nikada neće biti uništen, a narod koji se podijeli nikada neće postići uspjeh i pobjedu.  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko želi mjesto u najboljem, središnjem dijelu Dženneta, neka se drži džemata, zajednice, jer šejtan je sa jednim, a od dvojice je udaljeniji.” (Tirmizi)

Kada bi svaki pojedinac stavio vlastiti interes ispred interesa zajednice, ummet se nikada ne bi ujedinio, niti bi se ikada uspostavio džemat, a proširile bi se podjele, pohlepa kojoj se pokorava i zadivljenost svakog pojedinca vlastitim mišljenjem i svako bi tvrdio da je istina kod njega.

Islam najstrožije osuđuje pojave koje mogu unijeti razdor i podjele zajednici,  pretvarajući, inače dozvoljeno razilaženje, u otvoreno neprijateljstvo i mržnju.

Nikada se čovjek nije odvojio od zajednice a da njegov vodič nije bila samoobmana, a zadovoljstvo sobom njegov pokretač, i da nije postao lahak plijen za svakog “lovca u mutnom”. Nikada se čovjek nije vezao za džemat i zajednicu a da nije postao dio “ tijela”, u kojem ako oboli jedan njegov organ, i ostali organi osjećaju vrućicu i nesanicu.

Poštovani vjernici!

Postoje ljudi koji uživaju u suprotstavljanju zajednici i izdvajanju iz iz njenih safova, i koji osjećaju zadovoljstvo samo onda kada se javno usprotive većini. Gotovo da ne postoji stvar u kojoj podržavaju stav većine, zajednice. Njihova najveća ambicija je da idu pravcem koji je suprotan pravcu većine, i da se u njih upire prstom makar to bilo na štetu njihove zajednice. Ako bi zajednica išla desno, oni bi išli lijevo. Posebno zadovoljstvo čini im riječ “ne” nasuprot džematskog “da” i riječ “da” nasuprot džematskog “ne“.

Njihov cilj nije istina, pravda i objektivnost, nego izazivanje konfuzije i razdora u zajednici, zapravo njihov je cilj da budu “glavna tema” ljudskih razgovora, da budu u fokusu pažnje i da ljude ,,zaposle“ svojim i drugačijim, suprotnim mišljenjima, makar ona bila potaknuta zabranjenim i pokuđenim motivima, kao što je ljubav prema samoisticanju, ekskluzivizmu i otuđivanju od zajednice.

Hattabi je prenio riječi nekih učenjaka koji su upozorili na ovu pojavu: “Postoje ljudi koji su opsjednuti razilaženjem, i koji smatraju da je najvrednije djelo biti sam, ne slagati se ni s kim, ne prihvatiti ničiji autoritet, i ne voljeti nikoga posebno. Takvi ljudi nikada neće spoznati istinu, niti će je ikada pomoći, za njih to nije vjera i ubjeđenje. Oni se čvrsto drže svog mišljenja i kada kažnjavaju, kažnjavaju isključivo radi sebe.”

Pametan i oštrouman čovjek podržava zajednicu u onome što je ispravno, a savjetuje ih, strpljiv je i traži im opravdanja kada pogriješe. Nikada ne skreće s puta, i ne odvaja se od zajednice, jer greška koju napravi zajednica nije i ne može biti opravdanje za njeno potpuno napuštanje.

Podrška zajednici i izbjegavanje konfliktnih situacija može pomoći očuvanju harmonije, izgradnji ljubavi, popravljanju stanja, premošćavanju jaza i predstavlja zaštitni i odbrambeni mehanizam pred svim nasrtljivcima i rušiteljima. U suprotnom, neizbježni su mržnja i neprijateljstvo, otuđenje i zastranjenje.

Koliko je onih koji su napustili džemat – zajednicu pa ih je “pokopala” njihova samodopadnost i individualizam; prevarilo ih njihovo mišljenje i odvelo ih u potpuno suprotnom pravcu od onog koji su svojim postupkom ili mišljenjem željeli.

U dva Sahiha, i drugim hadiskim zbirkama, od Ebu Idrisa el-Havlanija bilježi se da je čuo Huzejfu ibn Jemana, radijallahu anhu, da je rekao: “Ljudi su pitali Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ga ne doživim, pa sam upitao: ‘O Božiji Poslaniče, doista smo bili u neznanju i zlu, pa nam je Allah poslao ovo dobro, hoće li poslije ovog dobra biti zla?’, a on je odgovorio: ‘Da!’, pa sam nastavio pitati: ‘Hoće li poslije tog zla biti dobra?’, a on je rekao: ‘‘Da, ali će u njemu biti pomućenosti’, odgovorio je on. ‘A o kakvoj se pomućenosti radi?’, upitao sam, a on je odgovorio: ‘Doći će ljudi koji će slijediti uputu mimo moje upute, pa ćeš neke njihove postupke odobravati, a druge osuđivati.’ ‘A da li će poslije tog dobra biti zla?’, upitao sam. ‘Da’, reče on, ‘pozivači ka vratima Džehennema. Ko im se odazove, oni će ga i baciti u njega!’ ‘Allahov Poslaniče, opiši nam ih!’, rekao sam. ‘Oni potječu od nas i govore našim jezikom’, reče on. Tada sam rekao: ‘O Božiji Poslaniče, šta mi je činiti ako me to zatekne?’, a on je odgovorio: ‘Drži se zajednice vjernika i njihovog imama!’ ‘A šta ako ne bude zajednice niti imama?’, upitao sam, a on je odgovorio: ‘Kloni se svih tih skupina, pa makar ti ostalo samo da zagrizeš za panj drveta dok te takvog smrt ne zatekne.’”

Ovaj hadis može se odnositi na bilo koje vrijeme, počevši od vremena ashaba, radijallahu anhum, i fitne – smutnje i pobune protiv pravednih halifa, radijallahu anhum, pa do “ahirizi-zemana”. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka ima jednaku snagu za svako vrijeme i mjesto.

Draga braćo,

Kao što je islam najstrožije čuvanje džemata-zajednice i upozorio svakog pojedinca na opasnost njegovog rušenja i udaljavanja od njega, isto tako je naredio zajednici da bude svjesna veličine svoje odgovornosti, da izvršava svoje obaveze, da se pridržava etičkih normi u onome što daje i uzima, da jednako tretira svakog svog člana. U slučaju da dovoljan broj članova zajednice ne izvrši svoje obaveze prema muslimanima, i ne bude učestvovao u njihovim brigama i zalagao se za njihove interese, i ne budu li se držali zajedno protiv neprijatelja, grijeh pada na cijelu zajednicu.

Držimo se džemata! Spajajmo i ujedinjujmo. Zbližavajmo se, a ne udaljavajmo se jedni o drugih. Budimo o Allahovi robovi, prava braća. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernīkā, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Džehennem – a užasno je on boravište!” (En-Nisa, 115)

Tražimo oprost za sebe i za sve nas. Pokajmo se iskreno za učinjene grijehe. Naš Svemoćni Gospodar, zaista, mnogo  prašta i milostiv je.SADRŽAJ 2017. 2018. 20