Međusobno poštivanje vjernika

Međusobno poštivanje vjernika

Muhammed, a.s., u svom životu je i teorijski i praktično ulagao krajnje napore u iskazivanju poštovanja prema ženama, djeci, starima, mladima, muslimanima i nemuslimanima. U jednom od hadisa prenosi se da je ”poštovao svakog ko bi ušao, čak bi ponekad stavljao i svoj ogrtač na pod da bi onaj ko je došao mogao na njega sjesti a također je davao svoj naslonjač.”

Trenutno se veliki broj ljudi i društava, kako kod nas tako i u svijetu, odnose jedni prema drugima veoma loše, suprotno svim načelima etike. Ljubomora, zavist, ogovaranje, agresivnost, negativne misli, nepoštivanje učenih, starijih, iskusnijih, itd. su samo neke od negativnih pošasti, koje nažalost, haraju među našim svijetom. Musliman bi trebao biti primjer i oličje društvenog bića kojeg krasi bogobojaznost i islamski moral.

“Pravovjerni su u svojoj međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju poput tijela, kada oboli jedan njegov organ cijelo tijelo osjeća nesanicu i temperaturu.” (Muslim, Sahih, )

Muslimani su braća, čvrsto povezani najjačom vezom vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu, i kao takvi oni čine zajednicu koja je živi organizam. Poslanik a.s., je kazao: ”Poslan sam da usavršim naravi kod ljudi.“ (Ahmed)

U jednom drugom hadisu prenosi se sljedeće kazivanje: '”Jedan čovjek je ušao u mesdžid i zatekao Poslanika kako sam sjedi. Ugledavši pridošlicu, Poslanik ustane i pomjeri se malo u stranu, napravivši mu mjesta da sjedne. Čovjek začuđeno upita: 'Ima dovoljno mjesta, zašto si se pomjerio?' Poslanik mu na to reče: 'Dužnost muslimana jeste da ukaže poštovanje onima koji dolaze te da im napravi mjesta.'”

Možemo uočiti da je ovdje Poslanik postupio krajnje osjećajno, a njegov posjetilac je razmišljao racionalno, što nam govori o činjenici da razum, emocije i moral imaju svoje zasebne prilike kada ih treba koristiti. Ovim primjerom jasno se razaznaje da Poslanik želi ukazati na uzajamno uvažavanje, što proglašava općom dužnošću muslimana, ali i jednim od međusobnih prava u isto vrijeme.

Kada bi Poslanik namjeravao negdje otići, a u međuvremenu mu je neko došao, on bi iz poštovanja ostajao s njim dok on sam ne bi izišao vani.

Kada bi se sa nekim rukovao Poslanik ne bi povlačio ruku, sve dok onaj s kim bi se rukovao ne bi povukao svoju. Svojim postupcima pokazivao je kako je čovjek poštovano biće, te da ovo poštivanje treba biti očuvano kao praksa i u društvu.

Ispoljavanje ljubavi i ophođenje prema drugima uz ljubavi i poštovanja trebalo bi biti jedno od obilježja vjernika.

O toj uzročno-posljedičnoj vezi između čvrstog vjerovanja u Allaha, dž.š., i dobrih međumuslimanskih odnosa svjedoči hadis u kome Božiji Poslanik, a.s., kaže: “Neće niko od vas biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu što i samome sebi.” Ovakvo predstavljanje međumuslimanskih odnosa nije ostalo samo na nivou teorije. Prvi muslimani su svojim djelovanjem pokazivali da čovjek može prevladati sve različitosti i da se može izdići iznad ličnih interesa i prohtjeva i doista željeti drugom što želi i samom sebi, pa i više od toga. Sjetimo se samo Ebu Talhe i njegove hanume kako uspavljuju djecu bez večere da bi hranu koje su njima ostavili dali gostu, ili Huzejfe, koji daje vodu svome ranjenom amidžiću nakon Bitke na Jermuku, a on je prije nego ju je i okusio prosljeđuje drugom (Hišamu b. Asu), a ovaj trećem ranjenom bratu dok nisu svi izdahli ne okusivši ni kap vode.

Božiji Poslanik bi upravo u cilju očuvanja, uvažavanja i poštivanja prava drugih ljudi prilikom skupova usmjeravao svoje poglede tako da kada bi izašli vani prisutni bi govorili: ”Mene je danas najviše gledao, najviše mi je pažnje posvetio” itd. Na taj način ukazivao je svoju pažnju prema svima. Ukoliko napravimo poređenje našeg ponašanja u sličnim okolnostima, pa čak kada su u pitanju i naša djeca, uočit ćemo da nismo u stanju biti pravedni i da prema svakom djetetu ili prema svakom prijatelju nismo isti ili im barem ne poklanjamo jednaku pažnju.

Poslanik je predano pazio da svojim ponašanjem ne povrijedi srca drugih ljudi, a također je odlučno stajao na putu takvom ponašanju ukoliko bi ga drugi provodili.

Poslanik, a.s., rekao je sljedeće: ”Kada neko iskaže poštovanje prema bratu muslimanu lijepim riječima i time odbaci njegovu tugu, dok god posjeduje takav ahlak, on je zaštićen Božijom milošću.”

U drugom hadisu Poslanik kaže: ”Ne ponižavajte nijednog muslimana jer, zaista, malehni kod vas su kod Allaha veliki.”

Imam Muslim u ”Sahihu“ bilježi da je Poslanik, a.s., rekao: ”Musliman je muslimanu brat - neće mu nepravdu činiti, neće ga ostaviti na cjedilu i neće ga ponižavati.“

Uzvišeni Allah, dž.š., veli: ”I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“(Lukman, 18.) A u hadisu koji bilježi Muslim stoji: ”Allah mi je objavio da budete skromni i da se ne hvališete i ne uzdižete jedni nad drugima.“

“Šest je obaveza muslimana prema muslimanu.” -Upitaše: “Koje su to, Božiji Poslaniče!” – “Kada ga sretneš da mu selam nazoveš, kada te pozove da mu se odazoveš, kada od tebe savjet zatraži da ga posavjetuješ, kada kihne, pa Allahu zahvali, da mu nazdraviš (riječima jerhamukellah), kada oboli da ga obiđeš, a kada umre da mu dženazu ispratiš.” (Muslim, Sahih, Kitabu-s-selam, br. 4023.)