Seksualnim nasiljem agresori su nastojali uništiti temelje naše porodice

Seksualnim nasiljem agresori su nastojali uništiti temelje naše porodice

,,One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju, a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći – a to će veliki uspjeh biti.“ (El-Burudž, 10-11)

Dana 19. juna obilježava se Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu. Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, agresorske snage počinile su sistematsko silovanje i seksualno zlostavljanje 20.000 do 50.000 žena, djevojčica i muškaraca. Širom okupiranih teritorija, agresorske snage su upotrebljavali silovanje i seksualno zlostavljanje kao sredstvo rata i genocida. Genocidna kampanja ubijanja i protjerivanja širom Bosne i Hercegovine učinilo je da  kompletno bošnjačko stanovništvo u dolini Drine i Sane bude iskorijenjeno. A silovanjem i seksualnim zlostavljanjem pokušali su se uništiti temelji bošnjačke patrijarhalne  i tradicionalne porodice.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je kroz predmete Tadić; Mučić i drugi; Furundžija; Kunarac i drugi te Krstić uspostavio prekretnice u međunarodnom pravu. MKSJ je omogućio krivično gonjenje seksualnog nasilja kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid. Ovim predmetima, silovanje je priznato kao sofisticirano oružje rata, koje se koristi kako bi se žrtva zastrašila, progonila i terorisala. Samim tim, silovanje je prestalo da se shvata kao nus pojava rata i neobuzdano seksualno ponašanje pojedinaca.

U predmetu Furundžija, MKSJ potvrdile su mogućnost da se silovanje koristi kao oružje Genocida. U predmetu Krstić, potvrđena je veza između „etničkog čišćenja“; i genocida. Krstić je proglašen krivim za za zločine počinjene u Potočarima, uključujući i silovanja.

Rukovodstvo Islamske zajednice je po saznanju o masovnim silovanjima Bošnjakinja odmah

1992. i 1993. godine uputilo pismo podrške ženama koje su preživjele sistematsko seksualno

nasilje u ratu, te ubrzo donijela i fetvu o njihovom statusu. Posebno je bolno bilo saznanje da su neke od silovanih žena bile odbačene od svojih muževa pa čak i očeva, na to je Rijaset reagovao fetvom – o njihovoj čistoći i nevinosti, te su data i tumačenja statusa žena koje su rodile djecu iz čina silovanja kao i statusa te djece. Nakon toga uslijedile su i fetve velikih

islamskih učenjaka iz cijelog svijeta.

Islamska zajednica je uputila pismo Ujedinjenim nacijama, Organizaciji islamske konferencije, brojnim muslimanskim međunarodnim organizacijama i asocijacijama, utjecajnim pobjednicima u svijetu gdje je izvijestila i informisala o masovnoj pojavi silovanja te tražila zaštitu i pomoć od svih relevantnih međunarodnih aktera.

Pored navedenog Rijaset je 1992. godine napisao i letak koji je u više hiljada primjeraka dijelje n od vrata do vrata,, u kojem je pisala podrška silovanim ženama, gdje je naznačena njihova nevinost i moralna čistoća, te se pozvalo stanovništvo da podrži, zaštiti i pomogne na svaki način ovim osobama naglašavajući pri tome njihovu nevinost, što je predstavljalo veliku duhovnu satisfakciju za žrtve i pomoć u njihovom psihičkom ozdravljenju te adekvatno nošenje sa nevoljom koja ih je snašla.

Po osnovu ove reakcije Islamske zajednice i islamske uleme ove žene dobile su status šehida,

a date su upute Bošnjacima muslimanima kako da ih podrže, prihvate i zaštite.

Tokom 1992. godine, u Glasniku je objavljen odgovor na pitanje:

„S obzirom da se u toku dejstva agresorskih snaga na muslimanska naselja često događaju silovanja muslimanki i obljube pod prijetnjom oružja, a posljedično tome mogućnost da iz tog odnosa dođe do zanošenja ploda,...... da li je po šerijatu dozvoljeno izvršiti abortus zametka koji je začet iz takvog odnosa?“

U odgovoru se navodi:

„Shodno spomenutom propisu, a imajući u vidu da je do začeća došlo nasilnim putem, te da je tim činom obeščašćena muslimanka a rođenje djeteta iz takvog odnosa bolno sjećanje cijelog života njegovoj majci, šerijatski je dozvoljeno izvršiti abortus u trudnoći do 120-tog dana. Ukoliko prođe 120 dana od dana začeća iz nasilnog odnosa, o čemu je bilo naprijed govora, zametak se ne smije više po bilo kom osnovu ugroziti i majka ga treba roditi nemajući svoje ili njegove krivice. To dijete, rođeno iz nezakonitog odnosa (gajru-š-šer'i), naslijeđuje samo svoju majku i rodbinu sa majčine strane. Isto tako, majka i rodbina sa majčine strane naslijeđuju njega. Ono ne naslijeđuje oca silovatelja, niti rodbinu s očeve strane.“

Također je važno spomenuti da je u martu 1993. godine Šejh Hadži Ahmed-Ef. Mešić napisao “Poruka silovanim ženama”:

„Islamska zajednica, dobrotvorna društva, udruženja i slične organizacije, ovim ženama i ovoj djeci morali bi pružiti i obezbjediti maksimalnu moralnu i materijalnu pomoć za cijelo vrijeme odgajanje ove djece u okrilju i u okviru Islama. Ako ovo bude ovako ostvareno time će se neprijatelju pokazati da ovim zločinima on nije ojačao svoje redove (kao što se govorilo da oni to žele), nego naprotiv da je on time ojačao redove svojih neprijatelja koje je želio da uništi, pa da i tako neprijatelj uvidi svoju štetu i zijan zbog ovih svojih divljačkih postupaka.“

Na osnovu svega navedenog, draga braćo dužni smo pružiti punu pravnu i moralnu podršku preživjelim žrtvama seksualnog nasilja. Nije njihova krivica što su nemoćni da se odupru bili prisiljeni trpjeti jezive zločine, a ponajmanje je njihova krivica što mnogi zločinci, učesnici u  seksualnom zlostavljanju, do danas nisu krivično i pravno procesuirani i kažnjeni. Naša šutnja i indiferentnost spram tih zločina samo produbljuje patnju žrtve i na izvjestan način može ohrabriti zlikovce na nova nedjela i zločine. Onima koji su pretrpjeli zločine seksualnog nasilja omogućimo adekvatan i pravedan tretman u društvu u kojem neće biti izloženi nerazumijevanju, stigmatizaciji i osjećaju bilo kakve krivice.

Podignimo svoj glas protiv onih koji silom i pod prijetnjom upotrebe oružja nanose tjelesnu i duševnu bol ljudima i njihovim članovima porodica, i koji čine sve da zločine zataškaju i ostanu prešućeni i zaboravljeni u javnosti.

“Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima, na dan kad se bude polagao račun.”

“Gospodaru naš, utječemo  Ti se od briga i tuge, od nemoći i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka, od tereta duga i nasilja ljudi”