Odgovornost za zajednicu i državu

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Odgovornost za zajednicu i državu

Uskoro dočekujemo i obilježavamo Dan državnosti, jedan od najvažnijih datuma u višestoljetnoj povijesti naše domovine koji je kamen međaš društveno-pravnog karaktera bosanskohrecegovačke državnosti.

Dan državnosti Bosne i Hercegovine, praznik koji obilježavamo 25. novembra, duboko je urezan u naše nacionalno biće i osjećanje i državotvornu svijest. Na taj dan, 1943. godine na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, usvojena je Rezolucija ZAVNOBiH-a u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja bude zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih naroda i građana u njenim historijskim i administrativno priznatim granicama.  To  određenje Bosne i Hercegovine potvrđeno je referendumom o nezavisnosti, kada je prije 29 godina Bosne i Hercegovina stekla status suverene, nedjeljive, jedinstvene i međunarodno priznate države.

Svoj odnos prema državi gradimo na povjerenju i odgovornosti. Naša odgovornost počiva na povjerenju koje nam je ukazano. Nema odgovornosti bez povjerenja i nema povjerenja bez odgovornosti. Prva naša odgovornost je da smo svi i bez izuzetka nosioci odgovornosti i povjerenja kao ljudska bića.

“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen” (El-Ahzab, 72)

Druga naša odgovornost sastoji se u tome da nas je Bog dragi učinio pripadnicima Zajednice u vjeri – ummeta Muhammedova, alejhisselam, i sljedbenicima posljednje Allahove objave Kur'ana Časnog.  Riječ je o odgovornosti koju nosimo kao muslimani Ona se sastoji u tome da nam je ukazano povjerenje da pred čovječanstvom, pred cijelim svijetom, svjedočimo i živimo istinu islama, i pokazujemo njegove vrijednosti i ljepote. “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok...” (El-Bekare, 143)

Naša dužnost je da u današnjoj teškoj i neizvjesnoj svjetskoj sudbini muslimana aktivno učestvujemo tako što ćemo svjedočiti pravo lice islama. Lijepom riječju, mudrim postupkom i dobrim djelom  obesnažimo onu sliku islama i muslimana u kojoj se muslimani prikazuju kao prijetnja miru, prijetnja progresu, kao opasnost i zlo. Zato svugdje tamo gdje se susrećemo s drugim ljudima svojim osmjehom, ljubaznošću, milošću, dobrotom, radom, čistoćom, i  znanjem, pokažimo i posvjedočimo ono pravo lice islama.

Treća naša odgovornost je odgovornost koja se ogleda u našem pozitivnom društvenom angažmanu, u korisnom radu i zalaganju u svome džematu, zajednici. U toj odgovornosti dolazi do izraza poznato načelo “misli globalno a djeluj lokalno”

Mi živimo ovdje i sada, u ovoj državi,  u svome gradu, u svome džematu, a to dalje znači da kao muslimani snosimo odgovornost za našu generaciju, džemat i budućnost naše djece. To je odgovornost u kojoj do izražaja dolazi duboki osjećaj za mjesto i vrijeme: “Taj je narod (zajednica/generacija) bio i nestao! Njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.” (El-Bekare, 134)

Taj osjećaj za mjesto i vrijeme od presudne je važnosti za rad i djelovanje naših džemata i naše zajednice bez obzira gdje živimo.

Naša prioritetna briga za državu u kojoj živimo treba da bude orijentisana prema izazovima sadašnjosti i budućnosti. Ne smijemo zatvarati oči pred realnošću, jer ako se ne suočimo s njom, ona će se suočiti s nama. Kako u ambijentu neprekidnih ataka na državu i njene institucije omogućiti našoj djeci da se kvalitetno obrazuju, da se stručno osposobljavaju, da rade i grade, da zasnivaju brakove, podižu porodice, rađaju i podižu potomstvo u islamu?! Kako očuvati nadu u bolje sutra u društvu u kojem se uporno tolerišu i relativiziraju pozivi na kršenje ustava i razgradnju institucija države?

Onima koji nasrću na mir i sigurnost u našoj državi, možemo poručiti da je Bosna i Hercegovina nadživjela svoje najveće neprijatelje i zločince i da je mnogo više onih koji ovu državu vole, od onih koji na nju bespoštedno nasrću.  Odgovorni samo da u našoj državi osiguramo dostojanstvo za svakog čovjeka. Iako se dostojanstvo stječe samim rođenjem, ono se mora iznova svaki dan braniti i čuvati. Uz dostojanstvo čovjeka, nužno je izboriti i dostojanstvo institucija. Ono se stječe ispravnim djelovanjem. Nekada nije dovoljno da se protiv nepravde i potlačenosti borimo samo pobožnošću, jer je naša kolektivna dužnost i-,, upućivanje na  dobro i odvraćanje od zla“. Sloboda i mir kojima težimo vrijednosti su koje se ne mogu ostvariti na tuđi račun. Ili smo svi slobodni, ili niko nije slobodan. Sloboda koja ruši dostojanstvo druge osobe i koja u ime ,,viših interesa“ umanjuje slobodu ljudske osobe postaje totalitarna i time negacija same sebe.

Obilježavajući Dan državnosti podsjetimo se na naše zajedničke ljudske vrijednosti i na potrebu da neovisno od onih koji podrivaju temelje naše jedine države, stalno njegujemo ljubav i duboko poštovanje spram domovine, njenih simbola i institucija. Država je najvažnija institucija svakog naroda i svih građana. Bez države i najmoćniji pojedinac postaje tek vječiti beskućnik i nomad u nepreglednim ovozemaljskim prostranstvima egzistencije.

Državi dugujemo našu građansku svijest, posvećenost, lojalnost, ali iznad svega građansku nepokolebljivost i hrabrost, jer  povijest i iskustvo nas uči da je građanska hrabrost nekada rjeđa i od vojničke hrabrosti. Između vrline građanina i univerzalnih principa demokratske države postoji izvanredan sklad i građanin se tada ispoljava kao potpuno ista ličnost i u javnom i u privatnom životu.

Sretan dan državnosti i neka nam Svemoćni Stvoritelj učvrsti korake i pomogne nas u borbi protiv neprijatelja.