Naš život je Božije vlasništvo

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Naš život je Božije vlasništvo

Svemu Milostivi Stvoritelj opominje sva nezahvalna i zaboravna stvorenja koja koriste i kušaju raznovrsne blagodati da prečesto zaboravljaju Onoga ko te blagodati stvara i održava.

U kur'anskom Poglavlju El-Beled nezahvalnost je predstavljena kao ahilova peta ljudske prirode koja se jedino može nadići i kontrolirati iskrenom vjerom, dobrim djelima i odgojenim karakterom.

„Zar mu nismo dali oka dva, i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili, pa zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti: roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda ili uboga nevoljnika, A usto da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.“

(El.Beled: 1-20)

Ljepotu i veličinu mnogih Božijih blagodati obično ne sagledavamo u svim nijansama, niti priznajemo njihovu istinsku vrijednost. Uvučeni u vrtlog svakodnevice i ustaljenih navika ovosvjetske blagodati počinjemo primjećivati i cijeniti tek onda kada nam neke od njih privremeno ili trajno budu uskraćene. To naročito vrijedi za krunsku Božiju blagodat-blagodat života. Kada nam život bude ugrožen, tek tada postajemo potpuno svjesni njegove iznimne vrijednosti i bezuvjetne važnosti. Poznatom izrekom: ,,Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu“, narodni um je u jednoj misli sažeo nepremostiv jaz između zahvalnosti na životu s jedne i nezasitim željama, to jeste, nezahvalnosti s druge strane.

Savremena civilizacija u raznim formama svoga opstojanja osporava neupitnu vrijednost života. Ona je postala poprištem masovnih pogibelji u političkim sukobima i napetostima, ogledalom relativizacije života kroz promociju nastranosti, nezdravih stilova i načina života te pozornicom stavljanja života na kocku koja se razaznaje u vratolomijama različitih ekstremnih sportova.

U visoko civiliziranim društvima ljudi stavljaju život na kocku iz oholosti, da bi stekli ugled, oborili rekord, doživjeli neku posebnu radost, neku nasladu za koju vrijedi staviti glavu u torbu. To ilustruju sve brojnija nesretna ubistva usljed pada s litice u trenutku kada se po svaku cijenu željela napraviti idealna fotografija mobitelom. Ljudi se u krajnjoj liniji izlažu smrtnoj opasnosti zato što hedonistički vole život, da bi dublje uživali u njemu, kako bi se njime opijali, pa čak i po cijenu da izgube sopstveni život.  Put koji nas vodi u smrt treba da nas vodi dublje u život, kao što put koji vodi u život treba da nas uvede dublje u smrt.

Po učenju islama, ljudski život je neprikosnoveni Božiji dar. Atak na život drugih ljudi, ubistvo i samoubistvo jednak je zločinu ubistva svih pripadnika ljudskog roda na zemlji: ,,Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao;  ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili."(El-Maide:32)

Šerijat tretira detalje kada definira uvjete pod kojima je dozvoljeno oduzeti nečiji život bilo u ratu ili u miru (u smislu krivičnog prava) propisujući stroge preduvjete i predostrožnosti kako bi se ograničila upotreba ove mjere.

Samoubistvo ili samo pokušaj samoubistva predstavlja zločin i veliki grijeh. Kako mi nismo sami sebe stvorili, jednako tako, mi nismo ni isključivi vlasnici svog tijela i života uopće. Naš život nije naš u apsolutnom značenju te riječi.

Bog je, zapravo, jedini pravi i potpuni vlasnik života svih stvorenja, pa tako i života čovjeka. Mi, ljudi, samo smo njegovi privremeni korisnici, odgovorni za njegovo dostojanstveno korištenje. Poslanik, neka je na njega mir i blagoslov Božiji, opominje: ,,Ko se baci s planine pa se ubije, taj je u džehennemskoj vatri, u nju se vječno strovaljuje, zauvijek, stalno. Ko se otruje, otrov će mu biti u ruci da ga kuša u vatri džehennemskoj, vječno, zauvijek, stalno. Ko se ubije željezom, njegovo željezo bit će mu u ruci, njime će se udarati po stomaku u vatri džehennemskoj, zauvijek, stalno.

Nije dopušteno pravdati oduzimanje života navodnim humanim razlozima i ciljevima: da bi se spriječile ili izbjegle patnje, da bi se prekratile muke zbog teške i neizlječive bolesti ili zbog nekog drugog teškog stanja i iskušenja. Muhammed, a s. saopštio je ashabima: ,,Među onima prije vas bio je neki čovjek u ranama, izgubio je strpljenje, uzeo nož i presjekao njime vene na rukama, iskrvavio i umro. Na to je Gospodar rekao: ' Preduhitrio me je Moj rob u onome što sam mu odredio, pa mu zabranjujem ulazak u džennet.' ''

Među poznatim pravilima našeg svjetopogleda koja štite pravo na život spada i traženje lijeka za bolest i prevenciju bolesti kroz izbjegavanje svega onoga što do nje vodi. Stoga i postoje pravila o zdravoj ishrani, poticanju na fizičku aktivnost, pravila o ličnoj higijeni, higijeni doma, ulice, okoliša.

Divljenje životu kao neprocjenljivom daru Božijem izoštrava osjećaj bogobojaznosti, jer sve stvoreno u kosmosu živeći svoj život na svojevrstan način slavi Darovatelja života. Nasilno prekidati bilo čiji život, zagađivati prirodu i okoliš predstavlja pobunu protiv Božijeg reda i haromonije u svijetu u kojem sve veliča i slavi Njegovu stvaralačku moć.

Prevazilaženje sindroma nezahvalnosti počinje poštovanjem života kao takvoga. Priznavanje prava na život, kao sebi tako i drugima, prvi je postulat proživotne etike koju su jednodušno naglašavale sve monoteističke religije. Musliman se istvoremeno ne zatvara u tjeskobne  granice ovosvjetskog života. Uvijek mu je na umu ona kur'anska maksima da je onaj, drugi svijet za njega bolji, a i vječan je.