Kako se zaštiti od klevete i potvore

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Kako se zaštiti od klevete i potvore

U vojnom pohodu protiv roda Benu Mustalik Poslaniku Muhammedu a.s. pridružila se i majka pravovjernih, supruga vjerovjesnika, hazreti. Aiša, r. a. Vraćajući se sa ovog pohoda, radi fiziološke potrebe, hazreti Aiša se malo udaljila od karavane. Na povratku je opazila da je izgubila ogrlicu, pa je otišla da je pronađe. Dok je ona tražila ogrlicu, karavana je krenula, a vodič, misleći da se ona nalazi u svojoj nosiljci, poveo je i njenu kamilu. Kako hazreti Aiša nije našla nikoga na mjestu gdje je bila karavana, sjela je i iščekivala da je potraže. Iza karavane je bio izostao vojnik-stražar- Safvan i našao je hazreti Aišu na putu, pa ju je stavio na devu iza, a ne ispred sebe, i pošao za karavanom da je što prije stigne. Munafici-dvoličnjaci, to su jedva dočekali. Odmah su taj događaj počeli komentarisati na svoj način, iznoseći najraznovrsnije sumnje, potvore, i intrige na hazreti Aišu, pa su je čak optužili i za blud- zinaluk.

Vođa munafika Abdullah ibn Ubej ibn Selul osmislio je strategiju ove ciljane potvore. Isključivo s ciljem ataka na Poslanika i hazreti Aišu, razaranja njihova braka i izazivanja trajnog nepovjerenja među muslimanima trebalo je izmisliti skandal i sramotu neviđenih razmjera. Za tako podmuklu sračunatu, i u isto vrijeme pakleno  osmišljenu laž, koju je u ratu teško i skoro nemoguće dokazati i provjeriti, Kur'an garantira kazne i na ovom i na Onom svijetu: „Zaista, oni koji obijede i potvore čestite, poštene i bezazlene vjernice neka budu prokleti i na ovom i na Onom svijetu. Njih čeka kazna nesnosna na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili. Tog Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah doista oličena Istina.“ (En-Nur, 23.-25.)

Klevetnici i spletkaroši su svojevrsna  šejtanova vojska i pješadija. Šejtanovi neposredni izvršioci klevete mogu biti i veoma često to jesu: mediji, propaganda, pamfleti i propagandisti raznih vrsta: „Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali šejtane da preko ljudi nevjernika i džinna nevjernika jedni drugima kićene i lažne besjede govore da bi se tako obmanjivali.“ (El-En'am, 12.)

Prije nego što krene na ljude sa svim svojim vojskama i saradnicima i prije nego što im se umiješa u njihove imetke, žene i  djecu, šejtan prvo ljude navodi i zavodi svojim moćnim, i zavodljivim glasom. Šejtan je izuzetno vješt i specijaliziran u plasiranju i širenju glasina. A kada se glasine u jednom društvu razviju u planski i metodološki uspostavljeni sistem, onda iste te glasine prerastaju u propagandnu mrežu koja onemogućava drukčijem mišljenju i istini da se probije u javnost.

Slučaj objede i potvore hazreti Aiše vjerni je egzemplar koji kazuje kako u svakom vremenu funkcionira neprijateljska objeda i propaganda. Antimuslimanska propaganda za direktne objekte i mete napada, uvijek bira neupitne autoritete i simbole među muslimanima.

Kada se takvi muslimani planirano i sistemski napadaju i etiketiraju, zapravo se napada čitava zajednica. Niko nije pošteđen. Ne može se, naime, klevetati i potvarati hazreti Aiša, a da se ne kleveću i ne potvaraju svi muslimani, jer su Poslanikove žene po Kur'anu, majke muslimana. Da bi spletka, potvora i kleveta bila kompletna,  njeni nosioci, izvršioci i žrtve po pravilu moraju biti muslimani. Žrtve su najugledniji, i najpoznatiji muslimani, najčešće pojedinci, a nosioci i izvršioci spletki i potvora nad njima su također, muslimani. To su ljudi sa muslimanskim imenima, ali sa bolesnim srcima, i pokvarenim dušama..

Iz slučaja potvore na hazreti Aišu saznajemo da na bilo kakvu spletku, intrigu i klevetu ,sa bilo kakvim monstruoznim sadržajem, na bilo koji autoritet i ime među muslimanima (Nizamul Mulk, Mehmed paša Sokolović, Mosadik, Sadat, Ozal, Fejsal, Mahatir, Alija Izetbegović, Tajib Erdoan) ima naivnih, lahkomislenih, i površnih muslimana koji nasjedaju i postaju taoci i nosioci te intrige i potvore:

„Čim su to o potvori čuli, zašto vjernici i vjernice jedni o drugima dobro ne pomisliše i ne promisliše i ne rekoše: Potvora je ovo očita?! Zašto četiri svjedoka za to ne privedoše?! Pošto ne privedoše svjedoke, oni su za Allaha lažovi, nema sumnje. Kada ste tu spletku, intrigu, potvoru, klevetu prepričavali, na sva usta govoreći nešto o čemu ništa niste znali i smatrajući to beznačajnim, a to u Allaha ima značaj golemi- Kada ste potvoru čuli, zašto niste kazali: Ne dolikuje nam o tome govoriti! Ovo je kleveta velika, slavljen neka si Ti?! Allah vam savjetuje: Tako nešto nemojte nikada ponoviti, ako ste pravovjerni.“ (En-Nur: 12., 13., 15., 16., i 17.)

Nažalost, jednom unesena i podmetnuta potvora i kleveta među muslimanima dugoročno razara i uništava islamsko bratstvo i povjerenje, ozbiljno ugrožava njihovu sigurnost i saradnju, dovodi u pitanje njihovu solidarnost, slogu, ljubav, i zajedništvo.

Ako je hazreti Ebu Bekr bio spreman prekinuti sve veze i odnose sa rođakom Mistahom zato što je povjerovao i učestvovao u potvori, kleveti, spletki i intrigi na hazreti Aišu, šta se onda tek događa među drugim muslimanima koji postanu nosioci ili žrtve potvore. Na temelju Kur'ana, preventivni lijekovi od klevete i potvore na oba svijeta jesu vjerovanje u Allahovo prokletstvo na oba svijeta i svjedočenje na Sudnjem danu svih naših organa protiv nas ako se upustimo u klevetu i intrigu. Činiti potvoru i klevetu slijeđenje je šejtanovog puta. Prije nego što se počnemo naslađivati slušajući  intrige i spletke na čovjeka,  prije nego što počnemo širiti neprovjerene glasine o bilo kojem pojedincu ili grupi ljudi, kao muslimani smo dužni o njemu ili o njima najbolje pomisliti i promisliti. Umjesto da slijepo vjeruju spletkama koje nastaju na čuvenom-čula-kazala, muslimani su pozvani da saslušaju četiri svjedoka o događaju koji o svemu iznesenom i rečenom moraju i da javno posvjedoče. Najbolji štit od intrige i klevete je jačanje islamskog bratstva i povjerenja. Bez istinskog povjerenja nema ni sigurnosti, zajedništva i solidarnosti. Nema vjere onaj u koga ne možeš imati povjerenja, kazuje nam poznati hadis poslanika Muhammeda, a.s.