Težiti ciljevima a ne sredstvima života

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Težiti ciljevima  a ne sredstvima života

Čovjek je stvorenje s posebnom misijom na Zemlji. Upravo je njemu, u odnosu na sva ostala stvorenja, Bog podario časnu ulogu namjesnika, halife. Udahnuo mu  je svoga ruha, obdario ga  je sposobnošću da razlikuje dobro od zla i dao mu je slobodu da samostalno donosi odluke i čini djela. Čovjeku su, uz sve spomenuto, date iznimne blagodati poput inteligencije, emocija i intuicije. Svaka od ovih blagodati omogućavaju čovjeku da spoznaje sebe i svijet koji ga okružuje, da otkriva tajne  univerzuma i da odgoneta Božije znakove na Zemlji.

 Čin stvaranja prvog čovjeka protekao je u ambijentu nevjerice meleka i Iblisa da je čovjek sa svojim potencijalima sposoban i dostojan vjerodostojno iznijeti preuzetu zadaću. Ipak, dragi Bog otkrivajući aspekte skrivenog ljudskog znanja, kao da staje u odbranu čovjeka ističuči da čovjek nije jednostavno mjerljivo biće, njegovi su unutrašnji potencijali kao i vrijednosti nemjerljivi, nesagledivi i samo Bogu poznati. Nijedan dio nas ne može biti izdvojen iz cjeline bića i od drugih dijelova te cijeline. Ličnost nije samo ono što čini, već i ono šta će biti, šta može da postane.

U  Kur'an-i-kerimu Svevišnji upozorava čovjeka na barijere i iluzije koje će ga odvraćati od ciljeva života. Tako u kuranskoj suri Ālu Imrān Svevišnji poručuje: ,,Ljudima se prikazuje lijepim sklonost strastima – prema ženama, djeci, gomilama zlata i srebra, rasnim konjima, stoci i usjevima. To je ugođaj života na ovome svijetu, ali je kod Boga najljepše mjesto za povratak.

Reci: 'Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Za one koji se čuvaju kod njihovog Gospodara imaju Bašče kroz koje teku rijeke, i u njima će vječno boraviti, te čisti supružnici i zadovoljstvo  s Božije strane. A Bog dobro vidi Svoje prave robove.“ (Ālu Imrān, 14, 15)

Citirani ajet putokaz je čovjeku da ne posrne na životnom putu tako što će životne ciljeve zamijeniti sredstvima života. Sva životna sredstva uključujući materijalna dobra, društveni status, akademski uspjeh čovjeku u konačnici služe za podmirenje poreba. Podmirenje neke konkretne potrebe iako  čovjeka dovodi do privremene sreće, samo proizvodi neko drugo i više nezadovoljstvo. Naime, zadovoljenjem jedne potrebe, nužno se javlja nova potreba i tako u krug.

Poslanik je taj krug bezuspješnog pokušaja zadovoljenja materijalnih potreba opisao sljedečim riječima:  „Kada bi čovjek imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije doline, i njegova usta neće ništa napuniti do prašina.“

Da bi dostigao najplemenitije ciljeve života poput čestitosti, upute, bogobojaznosti i svjesnosti Boga čovjek mora znati razlikovati sredstva od ciljeva života. Sredstva su privremena, prolazna i kao takva dolaze i prolaze. Ciljevi su uvijek ciljevi. Ne mogu se dostići jednom zauvijek, a da se nad njima ne bdije, da se ne čuvaju kao dragocjena postignuća koja je potrebno dodatno uljepšavati i usavršavati.

Kur'an skreće pažnju čovjeku da ga na putu ostvarenja ciljeva života veoma lahko mogu sputati različite želje i ambicije. Riječ je o tome da čovjek, uistinu, nikada sa sigurnošću ne može znati koja želja je za njega dobra, a koja nije. U znaku otvorenog pitanja Bog Milostivi u u Kur'anu se direktno obraća čovjeku: ,,Zar da čovjek sve što poželi dobije.“ ( En-Nedžm, 24)

Želje nikada ne trebaju upravljati čovjekom, nego čovjekom mora upravljati svojim željama. Od iskusnih i razboritih ljudi smo naučili da se trebamo dobro zapitati o tome šta, uistinu, želimo, jer nerijetko prave nevolje nastanu tek onda kada nam se vlastite želje ispune i ostvare. 

Ukoliko želimo sebi dobro, molimo Boga da nas sačuva od nekih naših želja.