Klanjaj sunnete i raduj se kući džennetskoj
Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Klanjaj sunnete i raduj se kući džennetskoj
„Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost.“
(El-Ankebut:45)
Proteklih mjeseci zbog pogoršanja epidemiološke situacije zajednički namaz u džamijama obavljan je u skraćenoj formi. U džematu su obavljani farzovi, a sunnet namazi su zbog zdravstvene predostrožnosti klanjani u kućama. Vjernici su osjećali uskraćenost nekadašnjeg potpunog namaskog doživljaja sa obavljenim sunnetima u džematu. Mogućnost da ponovo džematski namaz klanjaju u ibadetskoj punini, sa namaskim sunnetima i lijepim dovama i zikrovima, bez sumnje je obradovala naše džematlije.
Namaz je temelj vjere i regulator vjerničkog ponašanja. Skrušeno klanjanje namaza sprječava nas od činjenja zabranjenih djela i od usvajanja loših navika i devijantnog ponašanja. Redovni, skrušeni i bogobojazni klanjači, više od drugih ljudi postaju svjesni posljedica hrđavih djela. Namaz u njima razbuđuje spoznaju o štetnosti i razarajućem djelovanju i najmanjeg počinjenog zla.
Propisan na mi'radžu, detaljno objašnjen u Kur'anu i hadisu, namaz je generacije muslimana ispunjavao iznimnom duhovnom snagom. Iz namaza su muslimani crpili energiju za činjenje dobrih djela, u namazima su pronalazili utjehu kojom su ublažavali svoju bol, klanjajući namaz skupljali su snagu za prevladavanje iskušenja, dugotrajnim sedždama tražili su bliskost Milostivog koja će im biti neophodna u teškim i neizvjesnim odlukama.
Kad god bi Poslanika Muhammeda a.s. nešto zabrinulo ili kada bi njega i njegove bližnje zadesila kakava nedaća on bi klanjao namaz i naređivao članovima porodice da također klanjaju Svaki propušteni namaz za istinskog vjernika predstavlja nenadoknadiv gubitak. Mesruk, neka je Allahovo zadovoljstvo na njega, kaže: „Nikada nismo ni omrknuli ni osvanuli a da se zbog nečeg, od dunjalučkih stvari, nismo žalostili, kao što smo žalili za sedždama koje smo činili, što ih još više nismo činili.“
Poslanik Muhamed a.s., obradovao je ashabe koji su se isticali svojim revnosnim obavljanjem namaza visokim stepenima na budećem svijetu. Jedne prilike upitao je Bilala, r.a.: “Šta si radio pa ti je Allah dž.š. dozvolio da uđeš u Džennet prije mene? Kada sam na miradžu ušao u Džennet čuo sam topot tvojih nogu ispred sebe“ Bilal r.a., odgovori;“ Allahov poslaniče, nikada nisam proučio ezan a da poslije toga nisam klanjao dva rekata, i kada god bih izgubio abdest uzimao bih ga ponovo i klanjao dva rekata.
Muhamed a.s. je duboko žalio za namazima koje je zbog bitaka sa idolopoklonicima morao klanjati naknadno, izvan njihovog pravog vremena. Razgovarajući sa članovima nemuslimanskih plemena koja su iskazivala želju da prigrle islam, Muhammed a.s. nikada nije pravio kompromis sa namazom. Obaveza klanjanja namaza morala se bezuvjetno prihvatiti. Zabilježeno je da je Kinane b. Abd Jalil, član delegacije plemena Sekif, posredovao kod Poslanika Muhameda a.s. da kao kompenzaciju za primanje islama ovo pleme bude oslobođene obaveze klanjanja namaza. Po predanju Ibn Ishaka Poslanik a.s., mu je odgovorio: "Nema dobra u vjeri bez namaza.“
Božji Poslanik je nagovijestio da će biti sagrađena kuća u Džennetu onome ko u toku dana i noći bude klanjao dvanaest rekata sunneta: dva prije sabahskog sunneta, četiri prije i dva poslije podnevskog farza, dva poslije akšamskog farza i dva poslije jacijskog farza.
Ummu Habiba, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko prije podnevskog farza bude redovno klanjao četiri rekata sunneta, Allah će ga Vatri učiniti zabranjenim.“
Salim ibn Abdullah prenosi od svoga oca da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko ostane bez ikindija-namaza, kao da je izgubio porodicu i imetak.“
Život vjernika je satkan od namaza. Naredba klanjanja namaza u Časnom Kur'anu ponavlja se 140 puta u 83 poglavlja. Klanjajući namaz u tačno određeno vrijeme pet puta u toku dana musliman odvaja svoju egzistenciju iz prolaznosti ovosvjetskog života, smještajući je u položaj potpune predanosti Bogu. Na taj način klanjač svakodnevno podsjeća i opominje samog sebe da će neminovno jednog dana u trenutku smrti ostaviti ovaj svijet.
Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova. (El-En'am: 162)