Svjedoci Poslanikovog puta

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Svjedoci Poslanikovog puta

Učeći mevlud i salavate na Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. u ovim danima Mevluda, u mjesecu rebiu-l-evvelu, muslimani svjedoče vlastitu opredjeljenost da u svome životu bez kalkulisanja slijede svoga Vjerovjesnika, Pečatnoga poslanika, i da se odazovu njegovom spasonosnom pozivu.

„O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće izmedu čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.“ (El-Enfal, 24.)

Put Poslanika Muhammeda, a.s., nije poput učenja nekih drugih mudrih velikana čija se mudrost i veličina iscrpljuje u jednom vremenskom razdoblju, u jednom blistavom poduhvatu, hrabrom činu i poučnoj poruci. Poslanikovo znanje i učenje, zauvijek je uronjeno u objavu Sveznajućeg Stvoritelja.  Ono, kao takvo, nadmašuje uobičajena vremensko-prostorna ograničenja.  Znanje Poslanika Muhammeda. s.a.v.s. je istinito (haqiqi) i ostvareno,  (tahqiqi) jer se ono izravno izvodi iz vrela sveg znanja.

U tom, od Boga darovanom i poslanom znanju, koje nam je dostavljeno preko Miljenika Božijeg tek možemo spoznati smisao poziva da činimo ,,ono što će nam život osigurati”.

Bez razumijevanja mudrosti s kojom je poslan onaj koji je ,,milost svjetovima” život sam po sebi gubi svoj smisao. Jer, šta je,, uistinu život,, bez vjerovanja u Stvoritelja koji ,, ništa uzalud nije stvorio?” Možemo li  uopće pomisliti, a kamo li govoriti o svrsishodnom životu,  ako se ogroman broj ljudi neprestano spotiče o neznanje u fundamentalnim pitanjima egzistencije:  ,,Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.“ (El- E’raf 179.)

Pored spoznaje fundamentalnog znanja sa kojim je poslan Božiji Miljenik, na putu slijeđenja Poslanika Muhammeda a.s., vjernicima je određena još jedna važna uloga. Šehadet koji su kao svjedočanstvo islama izgovorili, ponavljajujući ga potom nebrojeno puta u obredima i ibadetima, vjernici su dužni tokom čitavog života praktično i javno potvrđivati svjim dobrim djelima. Jer vjernici nisu samo Poslanikovi sljedbenici. Vjernici su istovremeno i živi, neposredni, svjedoci Poslanikovog puta pred svim drugim ljudima. Vrline Poslanika, a.s. moraju biti vrline kojima će oni težiti, po kojim će se prepoznavati u odnosu na sve ostale ljude. Poslanikova narav i karakter koji ga je krasio, vjernicima predstavljaju ideal kojem će stremiti ostavljajući iza sebe loše navike, pokuđene i prezrene postupke.

,,I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok.“ (El Bekare, 143.)

Blagoslovljeni poslanik Muhammed rekao je jedne prilike:„Na Dan suda Nuh će pozvan, pa će se odazvati:'Odazivam Ti se, i radujem Ti se, Gospodaru naš!'

Bit će upitan: 'Da li si dostavio?', odgovorit će: 'Da.'Potom će se reći njegovoj zajednici: 'Je li vam dostavio?', a oni će odgovoriti: 'Nije nam došao niko ko opominje (nezîr).'Tada će upitati: 'Ko će svjedočiti za tebe?', pa će odgovoriti: 'Muhammed i njegova zajednica.' I oni će posvjedočiti da je dostavio, a Poslanik će vama biti svjedok.

Svjedoci Poslanikovog puta odgovorni su ako bilo čime iznevjere namjenjenu im ulogu koju im je Stvoritelj povjerio između svih ostalih ljudi i zajednica. Krivo i licemjerno svjedočenje vrijednosti naše vjere u konačnici će biti dodatni teret i ispit na Sudnjem Danu. Upravo, zbog toga, Stvoritelj vjernike poziva i upozorava da ,prije i iznad svega, oni iskreno i čvrst uzvjeruju kako bi opravdali emanet povjerenog im svjedočenja.

,,O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Nje¬gova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u mele¬ke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalu¬tao.“ (En-Nisa, 136.)