Ličnost bez premca

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Ličnost bez premca

„A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ ( El-Enbija 107)

„Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)

Muhammed, a.s., odabrani vjerovjesnik Božiji, objedinio je sve postojeće vrijednosti ranijih vjerovjesnika koje su akumulirane u plemenitoj poslaničkoj lozi sve do njegovog vremena. U povijesti čovječanstva  nije moguće pronaći ličnost čije su riječi, postupci i sve informacije brižljivo posmatrane i dokumentovane kao što je to slučaj sa Allahovim Miljenikom, Muhammedom, a.s.  S njime je,  kako to neko lucidno reče, vladarska kruna zauvijek oduzeta od kraljeva i zauvijek predata u ime Boga prijateljima, slugama i robovima Božijim. Ne postoji ni jedno važno egzistencijalno iskustvo a da ga on nije osjetio i proživio. S obzirom na tu činjenicu, Muhammed, a.s. je jedini potpuni i neprikosnoveni uzor ljudima. Najljepši i najbolji je uzor ljudima bez obzira na njihovo zanimanje, društveni status ili temperament.  Onima koji su obasuti različitim blagodatima Milostivog- uzor je u zahvalnosti, onima koji se zadese u nevoljama i nedaćama - uzor je u strpljivosti, onima koji su postali imućni - uzor je u darežljivosti.

Istovremeno, Muhammed, a.s. svim roditeljima predstavlja izvanredan uzor nježnosti u porodici, nedostižan je primjer vladarima i moćnicima u samilosti prema obespravljenim, nemoćnim i siromašnim. U njega se mogu ugledati svi koji teže opraštanju i prihvatanju isprike silnika i nepravednih. Čovjek i Poslanik koji je sa Stvoriteljem razgovarao na Mi'radžu, nastavlja živjeti skromno u kući ozidanoj od sitnog ćerpića. Spava na ležaju od hurminog lišća. Oblači se skromno. Krpi svoju odjeću. Podnosi bol zbog gubitka svojih najvoljenijih. Iako su mu svi grijesi bili oprošteni, nikada nije umanjio svoje ibadete, zahvalnosti i pokajanja. I danas, stoljećima nakon njegove smrti, Poslanik Muhammed, a.s., utjeha je siročadima, bespomoćnima i napuštenima.

Kada bi neko pretjerao u izražavanju poštovanja prema njemu, on bi jednostavno odgovorio:,, Nemojte me uzdizati na stepen koji mi ne pripada! Jer, prije nego me odabrao za Poslanika Uzvišeni Allah me je odabrao za svoga roba. Naša majka, hazreti Aiša, r.a., kazuje da je Poslanik Muhammed, a.s., preselio na Ahiret, a da se tokom cijeloga svoga života nije ni dva dana uzastopno najeo ječmenog hljeba.

Jednom su od njega tražili da učini bed-dovu (proklinjanje), ali je on na to uzvratio: „Ja nisam poslan da proklinjem. Ja sam vjerovjesnik milosti.“

Prepoznavao je i isticao moralnu ustrajnost i veličinu kod društveno marginaliziranih i autsajdera. Jer „povijest katkad zna započeti s autsajderima, iako nam se u vremenima pesimističkog rastrojstva i opće propasti čini da se povijest s autsajderima završava. Jednom prilikom je rekao: ,,Ja sam prvi kome će se otvoriti džennetska vrata, (to jeste, prvi koji će ući u Džennet) pa ću vidjeti ženu kako žuri da me sustigne i kao da hoće da uđe zajedno sa mnom, pa ću je upitati: ,,Ko si ti?“ Ona će odgovoriti: ,, Ja sam žena koja je ostala udovica i  neudata zbog svoje djece sve dok nisu odrasli.“

Čak i tvrdokorni neprijatelji Poslanikovi, neka je na njega mir Božiji, u podsvijesti su ga poštovali i prihvatali kao principijelnog čovjeka, kao istinoljubivu i krajnje povjerljivu ličnost, ali zbog egoističnih poriva su zanijekali istinitost Objave sa kojom je poslan.

Kada je Ebu Sufjan, tada još nevjernik i neprijatelj Allahovog Poslanika, s.a.v.s., došao kod Herakla -imperatora Bizanta, i kada ga je ovaj upitao: ,, Događa li se da on (to jeste Poslanik) ne ispuni ono što obeća?“ Ebu Sufjan nije mogao prešutjeti istinu, nego je odgovorio: ,,Ne, on uvijek, ispuni sve što obeća.“

Iako nije njegovao nikakvu političku ili svjetovnu težnju, islamska država koja je osnovao u Medini i koja se sastojala od 400 porodica, za samo deset godina se proširila do Iraka i Palestine. Međutim u tih deset godina život ashaba se nije promijenio i ni po čemu se nije razlikovao u odnosu na ranije.  Nastali su živjeti onako kako su upamtili od svoga Poslanika: skromno, bez pretjerane potrošnje, luksuza i razmetanja ovosvjetskim ukrasima.

Kazano riječima Sejjida Huseina Nasra: „Blagoslovljeni Poslanik, a. s. je ozbiljio savršenstvo ne povlačenjem iz svijeta na način Krista ili Buddhe, nego sudjelovanjem u svijetu i preobražavajući svijet.“