Aktuelno (arhiva)

Istambulska berza (ISE) pokrenula je ranije ovog mjeseca participirajući indeks da bi istakla i pratila 30 kompanija koje posluju u skladu sa šerijatskim zakonima, u pokušaju da dodatno razvije islamski finansijski sektor. Islamski indeks dolazi u trenutku kada svet spoznaje rast globalne muslimanske populacije.

Od 2004. godine u Turskoj se odvija postojani rast islamskog bankarstva. U augustu prošle godine Kuvejt Turk Katilim Banka, sa sjedištem u Istambulu, prodala je svoje prve sukuke ili Islamske obveznice i prikupila 100 miliona dolara. Neki na islamski indeks gledaju sa zebnjom, a neki ga vide kao priliku.

„Globalna muslimanska populacija je vrlo mlada, u odnosu na globalnu populaciju, sa visokom stopom rasta", izjavio je Rafi-udin Šikoh, izvršni direktor poslovne strateške publikacije Dinar Standard. „To je ono što po Šerijatski islamski indeks uvršten na Istambulsku berzu podstiče ukupan rast, pored upornosti."

Vrijednost takozvanog „Međunarodnog muslimanskog tržišta" procijenjena je na 2 biliona dolara. Proizvode usmjerene na muslimane potražuje populacija koja će se povećavati jedan odsto svake decenije, pokazuje studija koju je u junu prošle godine objavio Međunarodni žurnal za ekološke nauke i razvoj.

Svrha novog participirajućeg indeksa je da se poveća trgovina sa regionima Zaljeva, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Lanac trgovine na malo Birlešik Magazalar, trust za nekretnine Emlak Konut i telekomunikacioni gigant Turk Telekom neke su od kompanija navedenih u indeksu.

„Naš cilj je da budemo domaći participirajući indeks, ali istovremeno želimo da strani investitori imaju koristi od tog indeksa", kaže Avšar Sungurlu, zamenik direktora kompanije Bizim Sekjuritis, za Hurijet dejli njuz.

Šerijatski islamski indeks je prvi indeks te vrste koji se nudi u Turskoj, zemlji u kojoj je sekularizam jedan od osnovnih principa, iako 99 odsto stanovništva čine Muslimani.

Sekularni Turci smatraju da je indeks islamskog stila, zajedno sa nedavnim vladinim mjerama protiv alkohola, dokaz islamizacije Turske i brinu da bi zemlja mogla da postan sličnija Iranu nego svojim tradicionalnim zapadnim saveznicima.

Islamsko bankarstvo brani plaćanje rata ili prihvatanje kamata, te investiranje u poslove koji su haram (zabranjeni), u suprotnosti sa principima islama.

Šerijatski indeks neće uključivati kompanije koje proizvode alkohol, svinjsko meso ili proizvode od duhana, također zabranjene prema principima islama.

Indeksom se trguje na ISE, pod tikerom KATLM.

Povećana trgovina Turske sa Bliskim istokom djeluje slabo u poređenju sa njenom trgovinom sa EU, koja je i dalje primarni trgovinski partner zemlje, uprkos krizi u eurozoni. Turska postepeno povećava trgovinu sa drugim muslimanskim zemljama na Dalekom istoku, a posebno sa bliskoistočnim zemljama. Ekspanzija će se nastaviti polako, zbog duboko ukorijenjene birokratije i prekomjerne administracije u tim zemljama, kažu eksperti.

Prošlog novembra u Bejrutu, turski premijer Redžep Tajip Erdogan krenuo je sa planovima za uspostavljanje slobodne trgovinske zone između Turske i bliskoistočnih zemalja.

„Budite uvjereni da ćemo zajedno oblikovati budućnost. Članovi smo civilizacije koja daje veliki značaj susjedstvu", rekao je on u govoru posle primanja nagrade Lider godine od Unije arapskih banaka.

Turska trenutno ima četiri islamske banke i namjerava da privuče dodatno interesovanje za procvjetali islamski finansijski sektor. Pored Kuvejt Turk Katilim Bankaši, druge islamske banke su: Asja Katilim Bankaši AS, Turkije Finans Katilim Bankaši AS i Albaraka Turk.

(www.islamskazajednica.org)

Odbor ministara 47 država članica Vijeća Evrope prošle sedmice je jednoglasno usvojio Deklaraciju o vjerskim slobodama, saopćeno je iz Vijeća Evrope.

Kao što su nedavni tragični događaji pokazali, pripadnici svih vjeroispovijesti sve su više žrtve diskriminacije i agresije - ponekad po cijenu života - samo zbog njihovih vjerskih uvjerenja. Mi, 47 država članica Vijeća Evrope, oštro osuđujemo takve činove i sve oblike poticanja na vjersku mržnju i nasilje, kaže se u Deklaraciji.

Napominje se da je sloboda mišljenja, savjesti i vjere neotuđivo pravo utkano u UN-ovu Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i zagarantovano je članom 18 Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine i članom 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima, čiji je zaštitnik Vijeće Evrope.

- Ne može biti demokratskog društva zasnovanog na obostranom uvažavanju i toleranciji bez poštovanja slobode mišljenja, savjesti i vjere. Njegovo uvažavanje suštinski je preduslov za zajednički život, ističe se Deklaraciji o vjerskim slobodama.

 (FENA)

Nakon provedenih izbora u Medžlisu IZ Bosanska Kostajnica koji su pored velikog odaziva džematlija protekli u najboljem redu, 25. decembra 2010. godine održana je i prva skupština u novom sazivu. Na skupštini je izvršeno glasanje za predložene kandidate Izvršnog odbora, te je brojanjem glasova konstatovano da će IO u naredne četiri godine činiti Mirsad Ikanović, Elmedin Ikanović, Samir Hajdarević, Mesud Hrustić, te glavni imam po funkciji Haris ef. Ahmić.

U subotu 22.01.2011. godine održana je i prva sjednica Izvršnog odbora na kojem je uz prisustvo predsjednika izborne komisije Asima Omerovića izvršeno i glasanje za predsjednika Medžlisa IZ Bosanska Kostajnica. Tom prilikom je Mirsad Ikanović dobio jedan glas, dok je sa četiri glasa na mjesto predsjednika izabran Mesud Hrustić.

Već na prvoj sjednici prije primopredaje dužnosti predsjednika, već su inicirani neki projekti i zadaci, od kojih je prioritet iznalaženje načina prikupljanja finansijskih sredstava, koji su kao i svugdje pokretač mnogih aktivnosti.

Priredio: Mesud Hrustić

Piše: Anes Džunuzović 

Da su srpski akademici predvođeni Dobricom Ćosićem znali da će se dogoditi ''11. septemabar'' vjerujem da bi našli načina da pomoću svojih radnika Miloševića i Karadžića prolongiraju agresiju na BiH za 10 godina. Islamofobija koja je zavladala nakon ''11. septembra'' u svijetu, a koja se dobro osjeti i u BiH, bila bi ključan faktor za ostvarivanje srpskih ciljeva o uspostavljanju Velike Srbije, ustanovljenih 1844. godine Načertanijem Ilije Garašanina, a obnovljenih i dorađenih Memorandumom SANU-a 1986. godine. Podrška koju su Bošnjaci dobili od svijeta tokom agresije na BiH (koja je bila uglavnom deklarativna, ali je ipak postojala, makar i kao takva) pomogla je opstanku BiH i Bošnjaka, uz naravno ključni faktor - Armiju BiH. Da je tada stepen islamofobije bio kakav je danas vjerovatno bi svijet zatvorio oči, a po potrebi i pomogao agresorima sa istoka i zapada da unište BiH, a Bošnjake u dobrom broju pobiju, jedan dio ostave da budu hamali, a ostatak rasele po cijelom svijetu kako bi se brže asimilirali. 

Bošnjak = fašista = mudžahedin 

Međutim, SANU je ozbiljna institucija, a srpski akademici nakon potpisivanja Dejtonakog mirovnog sporazuma nisu odustali od ''vijekovne težnje srpskog naroda'' da naprave Veliku Srbiju na uštrb BiH i Hrvatske. Već su samo novo vrijeme i nova realnost na terenu zahtjevali novu taktiku i novi plan SANU-a. I oni su naravno na razne načine radili na tome da ojačaju Republiku Srpsku, čemu smo svi svjedoci već 15 godina. Sprječavan je povratak, na početku ubistvima, slabljena je država na uštrb entiteta, pljačka se i otima imovina nesrba, itd. Međutim, to je samo dio plana koji dugoročno može da donese velikosrpske rezultate.

Mnogo bolji plan se otvorio sa ''11. septembrom''. SANU je odlučio iskoristiti islamofobiju za svoj cilj. Dakle, potrebno je svijetu nametnuti tezu da Srbi nisu bili zločinci i agresori na BiH, već da su bili krstaški graničari koji su zaustavili prodor muslimana u Evropu. Dobrica Ćosić u februaru 2009. godine piše: ''Ali Srbi, prokaženi Srbi, uz pomoć razumnih i savesnih ljudi iz sveta, dužni su da se bore za istorijsku istinu o Bosanskom ratu i pred licem sveta i potomcima dokažu da su u Bosni boreći se za svoju slobodu opet branili i hrišćansku Evropu od džihadskog islama''. Znači, SANU postavlja za cilj promjenu karaktera rata! Šta to znači? To znači da agresor postaje žrtva, a žrtva agresor. Glavno oružje za to SANU-u je islamofobija. Drugo oružje je falsificiranje skorije historije Bošnjaka, odnosno, pokušaj da se Bošnjaci svrstaju među fašističke narode, tj., da se proglase kolaboracionistima sa fašistima u Drugom svjetskom ratu. (Uz to, Srbija se oslobodila svojih fašista - četnika, tako što ih je proglasila jednim od dva antifašistička i antiokupatorska pokreta. I kao takve ih uvrstila u zakon. Srbija je sada čista od fašista). Sa ta dva oružja u rukama, islamofobijom i Bošnjacima kao kolaboracionistima sa fašistima, te direktnim povezivanjem ova dva faktora o čemu ću kasnije, SANU odnosi pobjedu pred svijetom, mijenja sliku o Bosni, Bošnjacima i proteklom ratu. Srbi postaju žrtve i dobri momci, a Bošnjaci zločinci, islamski fundamentalisti, džihad ratnici, bijela Al-Kaida. Mijenja se karakter rata. A kako će napraviti vezu između Bošnjaka kao džihad ratnika iz rata 1992.-1995. i Bošnjaka kao fašista iz rata 1941.-1945. godine? Tako što će ''Mlade muslimane'' koji su formirani 1939. godine, a među kojima su bili: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Salih Behmen, Ismet Kasumagić, Teufik Velagić i dr. proglasiti kolaboracionistima sa fašistima i fašistima. A, kad im to prođe, onda će reći: ''Pa ti isti ljudi, ti pripadnici pokreta 'Mladi muslimani' koji su sarađivali sa fašistima, taj Alija Izetbegović i drugi su formirali bošnjačku stranku (SDA) 1990. godine, izvojevali nezavisnost Bosni i bili ključni faktor vojnog organiziranja Bošnjaka. Oni za cilj imaju islamsku državu BiH. Oni su džihad ratnici, a potvrda je 'Islamska deklaracija'. Dakle, Evropo, fašisti i mudžahedini su formirali Bosnu. Bosna je fašistička tvorevina sa ambicijama da postane islamska država. Dajte da je uništimo''. To će biti tvrdnja akademika SANU-a. 

CIA-in obavještajac Šindlera u službi SANU-a 

Na ovom planu SANU sada intenzivno radi. Kako iznutra, tako i sa vana. Odnosno, koristeći svoje unutrašnje intelektualne, političke, ekonomske, pravne, književne, historijske, filmske i dr. kapacitete, čak i haške optuženike, krvoločne ubice Miloševića i Karadžića. A, potkupljivanjem, lobiranjem i korištenjem aktuelne islamofobije, koriste strane političare, diplomate, biznismene, historičare u svom naumu! A evo i dokaza, za unutrašnju i spoljašnju borbu SANU-a na falsificiranju historije, falsificiranju sadašnjice i promjeni karaktera rata!? Jedan je prije citirani napis Dobrice Ćosića. Zatim, u uvodnoj riječi na početku suđenja Karadžić kaže da je za rat 1992. godine kriva SDA, odnosno, ''mladomuslimani iz SDA''. A u nastavku suđenja pokušavao je u više navrata da dovede u vezu ''Mlade muslimane'' iz vremena Drugog svjetskog rata, dakle i samog predsjednika Izetbegovića, sa ''Muslimanskom braćom'' iz Egipta, koju organizaciju mnoge zapadne zemlje svrstavaju među terorističke organizacije. Zatim Milošević je tokom svoje odbrane više puta ponovio ovu tezu, ''Mladi muslimani'' su sarađivali sa okupatorima tokom Drugog svjetskog rata, a krivi su isti ti ljudi i za rat 1992.-1995. godine. Iz haške sudnice ova priča se seli u Parlament BiH. Dodikovi parlamentarci tokom jedne parlamentarne rasprave o zakonu o zabrani fašističkih organizacija nazivaju ''Mlade muslimane'' bošnjačkom fašističkom organizacijom. Nažalost u tu priču se uklapaju i neostvareni bošnjački komunistički historičari i sociolozi, poput, kako za njega reče akademik Filipović ''Izvjesnog Edhema Muftića'', koji na nedavnom Simpoziju u Sarajevu ''Mlade muslimane'' nazva fašistima, a o čemu je u prošlom broju Saffov kolumnista mr. Fatmir Alispahić, opširno pisao.

Sa druge strane, akademici SANU koriste svoje prijateljske veze sa intelektualcima, književnicima, historičarima iz cijelog svijeta da im nametnu svoje teze o Bošnjacima kao kolaboracionistima sa fašistima, te kao mudžahedinima, bijeloj Al-Kaidi i sl. Negdje se vjerovatno i potplati, ali uglavnom su uspjeli da određenom broju političara, diplomata, historičara nametnu svoje ideje. Sjetimo se nedavne izjave američkom diplomate Vilijama Montgomerija koji je tokom kriznih i ratnih godina na Balkanu bio ključna američka figura, a koji sada živi u Beogradu i plasira ideje o neodrživosti BiH. Nekoliko stranih historičara napisalo je historijske falsifikate po SANU-ovom planu Bošnjak = fašista = mudžahedin! Među njima istakao se Džon R. Šindler sa knjigom ''Nesveti teror: Bosna, Al-Kaida i uspon globalnog džihada''. Šindler je profesor historije i strategije na Vojnopomorskom koledžu u Newportu (Rod Ajlend) i bivši analitičar i kontraobavještajni oficir CIA-e. I pritom je Šindler vrlo dobro pozicioniran u naučnim krugovima. Knjiga je odmah prevedena na srpski jezik i izašla je u izdanju Službenog lista Srbije, dakle, najbitniji mogući izdavač! Šindler u svojoj knjizi između ostalog kaže da je rat u BiH: ''najpogrešnije prikazan sukob modernog doba, na veliku korist radikalnog islama''. Zatim kaže da je rat u BiH imao ''ključnu ulogu u razvoju radikalnog islamskog terorizma'', a ova knjiga treba da pokaže temeljnu ulogu Bosne u ''globalnom džihadu''. Baveći se historijom Bošnjaka Šindler kaže ''Bosanski islam'' je smatran od ''samog početka izuzetno surovim''. Bosanski muslimani bili su širom Osmanskog carstva ''poznati kao oni čiji je islam žestok i nasilnički''. Dalje, kaže Šindler da nakon 1878. godine ''mali broj muslimana - vjerovatno ne više od 10% - napustio je Bosnu kako ne bi živeo pod vlašću Habsburgovaca''. Među onima koji su ostali posebno među obrazovanim muslimanima, ''panislamizam (je) duboko prodro''. Pred rat 1941., tvrdi Šindler pojavljuju se ''radikalni islamisti'' - ''Mladi Muslimani'', koji će ''od samog početka okupacije Bosne 1941. biti saradnici nacista''. Kasnije kada analizira rad SDA Šindler se vraća na prethodnu tvrdnju ustvrđujući da su ovom strankom od osnivanja upravljali veterani ''Mladih muslimana''. Dobrica Ćosić se ovom njemu ''neočekivanom'' knjigom oduševljava i piše u februaru 2009. godine da mu Šindler otvara oči, odnosno da potvrđuje njegove teze o tumačenju motiva, karaktera i internacionalnog značaja rata u BiH. Osim Ćosićeve pohvale, beogradska ''Politika'' je tokom aprila i maja 2009. godine objavila u feljtonskom obliku izvode iz Šindlerove knjige, najavljujući da ona otkriva istinu o tome kako je svjesno stvarana slika o ''dobrim'' i ''lošim'' momcima u ''Bosanskom ratu''. 

Doktor Bandžović u odbrani antifašizma Bošnjaka 

Dakle, SANU-ov ''Plan B'' polahko, ali sigurno postiže efekat. To se vidi i iz činjenice da danas svako može govoriti, pa i najpozicioniraniji političari u RS-u poput Dodika, o odcjepljenju RS od BiH. Do prije nekoliko godina to je bilo nezamislivo. Nažalost, među bošnjačkim prvacima malo je onih kojima je jasno da SANU nije odustao od Velike Srbije. Posebno među političarima, ali ne zaostaju ni intelektualci. Malo je bošnjačkih intelektualaca, naučnika, historičara koji shvataju srpsku politiku. Doktor historije Safet Bandžović, zaposlen na Institutu za historiju u Sarajevu, bio je vizionar koji je pravovremeno shvatio namjere srpske politike predvođene SANU-om i koji je zadnjih 4-5 godina proučavao ulogu Bošnjaka i bošnjačkih pokreta tokom Drugog svjetskog rata. Rezultat tog istraživanja je studija ''Bošnjaci i antifašizam'' u kojoj se detaljno i kroz historijske fakte pokazuje da su Bošnjaci, pa i bošnjačke organizacije tokom Drugog svjetskog rata, bili antifašističke orijentacije. Naravno, uz pojedine ispade i izuzetke koji samo potvrđuju pravilo. Upravo sam kroz svoj prethodni ''prolazak'' kroz knjigu Šindlera koristio dijelove prikaza te knjige koji je dr. Bandžović objavio u Časopisu za društvena pitanja ''Pregled'' koji izdaje Univerzitet u Sarajevu. U tom prikazu doktor Bandžović naučnom argumentacijom demantira historijske falsifikate Šindlera. Na isti način i u knjizi ''Bošnjaci i antifašizam'' doktor Bandžović pokazuje antifašistički duh i orijentaciju Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata. Objašnjava nam najprije doktor Bandžović historijski kontekst i situaciju u kojoj se Bošnjaci nalaze pred Drugi svjetski rat. Bošnjaci su tada na političkoj, ekonomskoj i svakoj drugoj margini. Njihov glas se ne čuje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Sa takvom pozicijom ulaze u Drugi svjetski rat, bez ikakve snage, političke, a ni vojne koja svakako u okolnostima rata je neophodna. Na takvu situaciji u BiH dolazi NDH, koja da bi pridobila Bošnjake uz sebe, a iskoristila ih protiv Srba, naziva Bošnjake cvijećem hrvatskog naroda. Međutim, Bošnjaci se, izuzimajući pojedince, ne daju zloupotrijebiti za službu fašizmu i ne pristaju na retoriku NDH, nego se suprotstavljaju fašističkoj politici koju ustaše sprovode nad Srbima, Jevrejima i Ciganima. U jesen 1941. godine Bošnjaci prave rezolucije kojima se suprotstavljaju fašizmu NDH. Pa tako imamo Prijedorsku rezoluciju, Sarajevsku rezoluciju, Banjalučku rezoluciju, Bijeljinsku rezoluciju, Tuzlansku rezoluciju, Mostarsku rezoluciju i Zeničku rezoluciju. Ove rezolucije potpisuje najveća tadašnja bošnjačka intelektualna i vjerska elita. A pokretač rezolucija je ideolog ''Mladih muslimana'' Mehmed ef. Handžić. Među potpisnicima ovih rezolucija nalazi se dosta pripadnika pokreta ''Mladi muslimani'', a jedan od njih je i hafiz Abdullah Budimlija sa kim je doktor Bandžović uspio prije njegovog preseljenja, napraviti intervju. Budimlija je bio posljednji živi potpisnik antifašističkih rezolucija bošnjačke inteligencije iz 1941. godine. Ovim historijskim faktom u vodu pada svaki pokušaj SANU-a da ''Mlade muslimane'' svrsta u fašiste. U  nastavku knjige doktor Bandžović razbija mitove i o Handžar diviziji, kao i o muslimanskoj miliciji, ali dokazuje i patnju bošnjačkog naroda na početku rata, odnosno, tokom 1941. i početkom 1942. godine kada su sve vojne formacije, kako četničke, tako i veliki dio partizanskih Bošnjake proganjali kao tursku zaostavštinu. Tek kasnije se NOP u cijelosti uspostavio kao pokret koji je štitio sve narode.

Nažalost, dok SANU gura svoje velikosrpske projekte svim raspoloživim sredstvima, za to vrijeme među Bošnjacima i bošnjačkim institucijama nema svijesti o značaju odbrane od intelektualnih, akademskih, naučnih napada na BiH. Sve je prepušteno pojedincima kakav je i doktor Bandžović, koji je pored toliko bošnjačkih  i bosanskih institucija, počev od njegove matične kuće u kojoj radi, morao sam biti izdavač knjige ''Bošnjaci i antifašizam''. 

(Saff br. 285, 21. januar 2011. godine)

Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ) organizirala je večeras tribinu o genocidima nad Bošnjacima Sandžaka u drugom svjetskom ratu. Tribina je održana u Velikoj sali Mešihata u 19 časova, a posebno je tretirala dva najgnusnija i najstravičnija zločina iz tog perioda: Genocid nad Bošnjacima Limske doline 1943. godine i strijeljanje Bošnjaka novopazarskog kraja 1945. godine.

Opširnije

Piše: Ezher Beganović
Turski historičar Dursun Beg tvrdi da je sultan Mehmed Fatih nakon osvajanja Travnika klanjao na ravnici podno travničke tvrđave, pa je na tom mjestu kasnije izgrađena poznata Šarena džamija.

Uz brojne historijske znamenitosti i prirodne ljepote Travnik je poznat i po svojim starim i lijepim džamijama. Sve do prošle godine, zadnjih stotinjak godina, tačnije od odlaska Osmanlija, u Travniku nije izgrađena nijedna džamija.Prošle godine u junu mjesecu u travničkom naselju Kalibunar otvorena je prelijepa kalibunarska džamija. Glas o ovoj prelijepoj džamiji već se na daleko čuo. Imam kalibunarske džamije, vrijedni i čestiti Aljo ef. Cikotić i njegove džematlije učinili su veliki napor u realizaciji ovog hairli projekta. Kalibunarska džamija je promijenila lice Kalibunara, odnosno Travnika. Sa ovom džamijom travnički Bošnjaci muslimani dobili su veoma važnu društvenu instituciju. Naš sagovornik na ovu temu je Aljo ef. Cikotić, čovjek koji je najzaslužniji za veliki uspjeh ovog novog kalibunarskog džemata Medžlisa IZ Travnik.

Na početku, Aljo efendija nam govori kako je počela paralelna izgradnja džamije i kalibunarskog džemata: „ Zahvaljujući agilnosti i entuzijazmu grupe mladih ljudi sa Kalibunara koji su nakon uređenja i opremanja napuštene zgrade, u kojoj je nekada bila osnovna škola, tokom ratnih godina održavali vjerske aktivnosti i na taj način svima nama dokazali da su ozbiljni u namjerama da se na Kalibunaru osnuje džemat, Medžlis IZ Travnik je u saradnji sa travničkim općinskim vlastima tokom 1995.godine uspio dobiti u vakuf vlasništvo na kojem je sada izgrađena ova džamija. Ja sam 1996.godine došao živjeti u Travnik. U maju 1997. Godine na inicijativu tadašnjeg predsjednika Medžlisa IZ Travnik Adila Loze zvanično sam imenovan za imama ovog džemata.Trebalo je organizirati vjerski život koji bi adekvatno zadovoljio potrebe ovog velikog naselja. Prema našim procjenama na Kalibunaru živi oko četiri hiljade Bošnjaka. Te 1997.godine kada sam i službeno dobio dekret od reisa dr. Mustafe ef. Cerića počinjemo sa redovnim i punim aktivnostima. Prije mog dolaska u starom mesdžidu redovno se klanjalo samo uz ramazan i džume namazi. Sjećam se tih početnih godina kada je na namaze redovno dolazila samo jedna stara nana i još dva tri muškarca. To je tada i bilo razumljivo jer je ovo dio grada u kojem nikada nije bilo organiziranog vjerskog života. Sa našim aktiviranjem stvari su se malo po malo mijenjale na bolje. U razgovoru sa brojnim stanovnicima Kalibunara doznao sam da im je nedostajao ezan. Čak su mnogi od njih razmišljali da zbog toga odsele sa Kalibunara. Sve je to jačalo našu odlučnost da počnemo graditi džamiju. Ta ideja je vrlo toplo prihvaćena. Odmah se vidjela velika zagrijanost i ljubav džematlija sa Kalibunara prema džamiji. Nakon dužih, administrativnih priprema, kada smo ispoštovali svu zakonsku proceduru i dobili sve saglasnosti i dozvole za izgradnju džamije počeli smo sa radovima. Zanimljivo je to da smo džamiju projektovali na način i u nadi da ćemo naći velikog, milionskog donatora. Kasnije će se ispostaviti da nećemo naći takve donatore, međutim kao što vidite mi smo džamiju izgradili i bez njih. Odmah nakon zakopavanja i salijevanja temelje džamije osjetili smo pomoć Allaha dž.š. Nakon što smo iskopali i salili temelje džamije, uslijedila je veoma žestoka reakcija katolika iz Travnika a i šire, jer su njihovi tadašnji politički ciljevi podjele Travnika uključivali njihovu želju da Kalibunar bude dio tog zamišljenog hrvatskog dijela Travnika. Katolici su organizirali čak i nekoliko protestnih skupova protiv izgradnje džamije. I OHR se uključio u taj spor. Međutim, mi smo išli u OHR na sastanak i kada su oni vidjeli da je ispoštovan sva zakonska procedura zahtjevi katolika su pali u vodu. Nismo ni slutili da će nam ovo iskušenje biti izuzetno korisno. Protest katolika protiv izgradnje džamije, ustvari je bila najbolja reklama za izgradnju naše džamije. Nismo mogli poželjeti bolju reklamu, jer su mediji intezivno pisali o tome i na taj način na daleko pronijeli glas o gradnji naše džamije. Njihovi protesti su motivirali jednog imućnijeg čovjek iz Travnika koji je sam finansirao izgradnju prvog sprata džamije, odnosno izgradnju do prve ploče. Nakon toga smo postali svjesni i sigurni u svoj uspjeh. Umjesto da čekamo i možda da ne dočekamo nekog velikog donatora mi smo odlučili biti strpljivi i ponuditi program učešća u izgradnji džamije svim našim džematlijama i prijateljima, naravno u skladu sa njihovim mogućnostima. Nakon izgradnje prvog sprata, zahvaljujući zalaganjima našeg muftije Nusreta ef. Abdibegovića podigli smo pozajmicu od BBI banke od 95 hiljada KM koju smo prošle godine u potpunosti isplatili. Nakon što smo uz pomoć tih sredstava izgradili džamiju do kupole građevinski odbor je došao na ideju da se uključimo građane Kalibunara kroz određenu akciju koja će imati ime. Preko lokalne televizije u Travniku pokrenuli smo akciju „ Petsto vakifa za džamiju Kalibunar".

Ideja je bila da svaka porodica mjesečno uplaćuje po 20 KM tokom jedne godine. Mi smo kroz tu akciju za godinu dana prikupili oko 90 hiljada KM. Dakle, svake godine u izgradnju džamije uložili smo minimalno 100 hiljada maraka. Ponovo naglašavam da ova džamija nije imala velikog donatora kao što su izgrađene neke druge džamije u BiH. Apsolutno, većinski vakifi i donatori su naše džematlije i prijatelji. Do danas je u ovu džamiju uloženo oko milion i sedam stotina hiljada KM. Ono što je izgrađeno mimo učešća džematlije su dvije munare, jedna je finansirana preko organizacije Crveni polumjesec iz Ujedinjenih Arapskih Emirata a drugu munaru nam je finansirao naš prijatelj Bego Zahirović iz Travnika koji je rodom iz Duvna. Također, jedan čovjek nam je iz Saudijske Arabije dao 52 hiljade KM. To je ukupno oko stotinjak hiljada KM. To je ukupan iznos koji je došao izvan naših džematlija. Na to smo posebno ponosni. Izgradnjom ove džamije izgrađen je i naš džemat, što je najveći kapital. Kako je rasla izgradnja džamije rastao je i broj naših džematlija naročito onih koji redovno obavljaju namaz u našoj džamiji".

Novoizgrađena džamija na Kalibunaru

Izgradnjom svih pratećih objekata, odnosno završetkom cijelog projekta otvorena je mogućnost za realizaciju brojnih aktivnosti po čemu je kalibunarska džamija posebno prepoznatljiva. Aktivnosti su ono na šta su efendija Aljo Cikotić i njegovi saradnici posebno ponosni. „ Nakon završnih radova i stavljanja džamije u funkciju došli smo u priliku da razmišljamo o širenju svojih aktivnosti. Lijepo uređene učionice za mektebsku nastavu, omladinski klub od 150 kvadrata, divanhana, zatim toplificiranje parnim grijanjem svih prostorija džamije daje nam mogućnost da tokom cijele godine možemo biti aktivni u svom radu. Uz mektebsku nastavu, tribine, iftarska druženja, druženja nakon i prije namaza u divanhani, mi ćemo uskoro, u saradnji sa Progres centrom iz Travnika, pokrenuti kurseve arapskog, engleskog i turskog jezika. Također, imamo jednog našeg džematliju koji je završio informatiku u Njemačkoj a koji će pokrenuti kurs informatike za programere i ko bude najbolji polaznik dobit će posao kod tog mladića".

U nastavku ovog teksta donosimo više detalja o brojnim aktivnostima kalibunarskog džemata Medžlisa IZ Travnik, aktivnostima koje na najbolji način predstavljaju koliko i kako važnu ulogu u društvu ima kalibunarska džamija.

Međuljudski odnosi na veoma zadovoljavajućem nivou
Posebno na šta sam ponosan jeste da sam presretan kao imam ovog džemata da su međuljudski odnosi unutar džemata i džamije na veoma zadovoljavajućem nivou. Još nismo zabilježili nijedan sukob na relaciji međuljudskih odnosa. Džuma je posebna aktivnost ili mjesto odakle se šire takve pozitivne vibracije. Naša džamija bude prepuna za vrijeme džume namaza. Nije tajna da u našu džamiju na džumu namaz dolaze vjernici ne samo sa Kalibunara već iz svih dijelova općine Travnik, pa i susjednih općina.

Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i Sudnji dan vjeruju
Naša džamija je sada jedan veliki prostor koji zahtjeva stalno i kvalitetno održavanje. Bez toga sve bi brzo propalo i uništilo se. Hvala Allahu naše džematlije i džematlijke, njih dvanaestak svake sedmice urade generalno čiščenje džamijskih prostorija, usisavanje, brisanje, mijenjanje peškira i slično. Posebnu brigu vodimo o urednosti mokrog čvora, tj. abdesthana. Svakog četvrtka se organizira čišćenje, usisavanje, brisanje, mijenjanje peškira i slično .

Mekteb - mini škola sa više razreda
Jedna od značajnijih aktivnosti u našem džematu je mektebska nastava. Kalibunar ima veliki potencijal kada je u pitanju mektebska nastava. Mi godišnje imamo upis oko 180 djece u mekteb. Djeca su podijeljena u četiri grupe. To je jedna mini škola sa nekoliko razreda. Da bi učinili mekteb primamljivim mi djeci ne govorimo samo šta ne valja raditi. Mi djecu učimo praktično kako se musliman treba ponašati u raznim situacijama. Da bi to postigli oformili smo sekcije u koje se mogu učlaniti samo oni koji postižu uspjeh u mektebu. Tako smo oformili sekciju ilahija i kasida za djevojčice koje nastupaju po brojnim manfestacijama. Uslov za nastup na manifestacijama mogu imati samo one djevojčice koje završe sufaru i nauče učiti u Kur'anu. Za dječaka smo osnovali sportsku sekciju za koju je također važan uspjeh. Imamo dogovoren termin korištenja sale u Osnovnoj školi Kalibunar gdje sedmično igramo fudbal. Na taj termin mogu doći samo dječaci koji su taj dan naučili nekoliko ajeta iz Kur'ana da ih pravilno prouče ili da su naučili novu suru kompletno. Također, djecu učimo da ne psuju ne vrijeđaju i ne budu nasilini tokom tih sportskih aktivnosti. Također organiziramo redovno zimske i proljetno - ljetnje izlete na Vlašić gdje kroz druženje sankanje, skijanje, igranje i namaz u džematu jačamo duh naše djece. Djecu učimo ustrajnosti obavljanja namaza na vrijeme i u džematu. Osim toga, za polaznike mektebske nastave često organiziramo ekskurzije, obišli smo Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko. Prošle godine nas sedamdeset je putovalo na sedmodnevnu ekskurziju u Instabul.

Trideset i šest srednjočkolaca
Mimo rada sa djecom imamo rad sa omladinom. Čini nas sretnim da na Kalibunaru i nakon mektebske nastave dobar dio djece i u srednjoškolskom uzrastu ostaje s nama. Ove godine organizirali smo jednu grupu od 36 srednjoškolca koji pohađaju kurs islama. Ja i omer Meštrovac, glavni imam Medžlisa IZ Travnik svakog vikenda organiziramo nastavu uz predavača koji dolazi iz Sarajeva. Osim teoretskog rada pokušavamo i na praktičan način pokazati i približiti mladima život u islamu, tako za njih organiziramo ponedjeljkom ili četvrtkom zajedničke iftare u našoj divanhani.

Ramazan
Ramazan je vrijeme kada se kod nas organiziraju brojne aktivnosti. Uz redovan teravih namaz, kroz organiziranje iftara pokušavamo približiti srca naših džematlija i prijatelja. Imamo slučajeva da nam ljudi iz drugih gradova dolaze na organizirani iftar u džamiju. Prošlog ramazana su nam dolazili prijatelji iz Sarajeva koji su za svoje prijatelje organizirali iftar upravo u našim prostorijama jer im se naša džamija posebno sviđa. Svakim danom naša džamija svojim prelijepim izgledom, izuzetnom funkcionalnošću i toplim međuljudskim odnosima privlači sve više ljudi iz cijele BiH pa i iz regije.
Tokom zadnje trećine ramazana organiziramo noćne namaze. Džamija bude puna kao i tokom teravije namaza. To je znak da treba ponuditi ljudima mogućnost da učestvuju u tim aktivnostima a kome će Allah otvoriti srce, to prepuštamo Njemu.

Divanhana - plati ako hoćeš ali ne moraš
„ Divanhana ostvaruje našu želju da oni koji posjećuju džamiju i poslije namaza imaju priliku da se zadrže u našem prostoru i da se međusobno druže. Uz pomoć jednog našeg prijatelja uspjeli smo sprovesti jednu novu ideju kada je u pitanju aktivnost ove vrste. Posjetioci divanhane mogu popiti kahvu, sok ili nešto drugo a da nisu dužni da plate to što konzumiraju, odnosno svako može u sanduče koje stoji kod izlaznih vrata ubaciti ili platiti za sok i kahvu koji popije onoliko koliko misli da treba dati. Taj novac mi koristimo za naše aktivnosti. Mogu reći da smo u ovim prvim danima od kako radi divanhana veoma zaovoljni kako je zaživjela ova ideja".

Markica po markica dvanaest hiljada maraka
Sedmični prilozi vjernika na džuma namazu su posebna priča. Nakon što je završen džamijski prostor ostalo još mnogo posla koje je trebalo završiti. Obzirom da su prolazili mjeseci da se ništa nije skupilo od dobrovoljnih priloga te obzirom da je narod sa ovih prostora uglavnom slabog imovnog stanja efendija Cikotić je osmislio način kako da se redovno prikupljaju donacije. „ Kada sam podsticao i sebe i druge kako da to uradimo sjetio sam se govora poslanika Muhameda koji kaže da je najdraže djelo Allahu je ono koje se čini stalno pa makar bilo i malo. Onda sam pozvao džematlije kojih hvala Allahu na džumi ima veliki broj da se uključimo da sedmično na Allahovom putu ulažemo za hajr po marku, da ne bude više ali da budemo uporni i ustrajni. Odmah je ta ideja zaživjela. Tako da mjesečno otprilike prikupimo hiljadu maraka a godišnje oko 12 hiljada maraka. Ta aktivnost evo traje posljednjih dvije godine. Na ovaj način mi održavamo i podižemo svoje aktivnosti na viši nivo. Naši prijatelji to vide i sami dobivaju motiv da učestvuju sa nama i sa još većim prilozima u našim aktivnostima".

Putevi spasa
„Odnedavno smo pokrenuli tribine iz tefsira koje drži dr. Ahmed ef. Adilović, hadis koji držim ja i iz fikha koje će držati magistar Hamid ef. Indžić. Prema našim itraživanjima nikada u Travniku na jednom mjestu nije protumačen Kur'an. Mi smo krenuli u realizaciju tog cilja i ako Bog da bit ćemo prvi koji će to uraditi. Moram priznati da smo iznenađeni brojnošću posjetioca na tribini. Poznato je da se u Travniku mali broj ljudi odazivao na aktivnosti. Za samo nekoliko tribina mi već imamo posjetu tribini preko dvije stotine vjernika. Na naše tribine dolaze ljudi i iz Novog Travnika, Turbeta i drugih okolnih mjesta.

El bereke fil hareke - u pokretu je bereket
Naša vodilja u radu nalazi se u onoj poznatoj krilatici el bereke fil hareke - u pokretu je bereket. Mi želimo upravo to jer voda koja teče je čista. Mi želimo da ne budemo učmali već da koliko god je čovjek u mogućnosti da svojim znanjem bude aktivan na Allahovom putu. Jer kad smo mi u pokretu, kad nešto radimo onda je u tome bereket. Da smo mi čekali da skupimo milion i sedam stotina hiljada KM za našu džamiju, da nam neko to da kao hediju nikada ne bi napravili ovu džamiju.

(Saff br. 285, 21. januar 2011. godine)

Turska je "šokirana i užasnuta" rezultatima istrage izraelske komisije koja je utvrdila da su vojska i vlada pravilno postupile tokom upada na turski brod koji je prevozio humanitarnu pomoć i time prekršio blokadu Gaze, saopšteno je iz Ministarstva inostranih poslova Turske.

"Mi smo iznenađeni, užasnuti i šokirani da je nacionalna istraga u Izraelu rezultirala oslobađanjem izraelske vojske svake odgovornosti uprkos činjenicama koje su potvrdili i međunarodni posmatrači", navodi se u saopštenju.

Prema rezultatima istrage turskog tima o incidentu, koji se dogodio 31. maja 2010. godine, blokada Gaze, kao i napad na humanitarni konvoj predstavljaju kršenje međunarodnog prava, dodaje se u saopštenju.

Sa druge strane, u izvještaju izraelske komisije navodi se da, čak i ako pomorska blokada nije potpuno u skladu sa međunarodnim pravom, pojedinci ili grupe nemaju pravo da uzimaju zakon u svoje ruke i krše blokadu i dodaje da je riječ o "propalestinskim aktivistima koji su bili na brodu".

U izvještaju se navodi da su izraelski marinci djelovali sa helikoptera i čamaca i da su pribjegli paljbi sa bojevom municijom tek kada su im bili ugroženi životi.

Većinski muslimanska Turska zatražila je izvinjenje od Izraela za akciju na konvoju brodova, kao i kompenzaciju zbog žrtava.

U napadu izraelskih komandosa na konvoj brodova ubijeno je devet turskih humanitaraca, a Izrael tvrdi da su njegovi vojnici djelovali u samoodbrani.

Turska je zbog ovog napada zatvorila vazdušni prostor za izraelske avione, povukla ambasadora iz Izraela i otkazala zajedničku vojnu vježbu sa ovom zemljom.

Izrael se nakon sukoba na humanitarnim konvojem našao na udaru žestokih kritika širom svijeta i učestali su pozivi da se ukine blokada Gaze.

Jevrejska država je popustila pod tim pritiskom i ublažila kopnenu blokadu pojasa uz obalu Sredozemnog mora.

(FENA)

U Bredfordu (Bradford) je 20. januara 2011. godine, održana svečana manifestacija proglašenja najljepše munare u Evropi. Svečanosti su pored organizatora prisustvovali predstavnici grada i različitih nevladinih organizacija iz Evrope. Članovi delegacije organizatora su tokom dana posjetili bredfordsko vijeće za džamije kao i gradsku katedralu odakle je upućena...

Opširnije

 Piše: Almir Mehonić 

Na „švedskom stolu" diskriminacije sandžačkih Bošnjaka bogat je meni. Međutim, posebna je stavka kampanja protiv naziva „Sandžak". Sračunato pokrenuta iz srpskih bezbjednosnih službi usmjerena je protiv ideje autonomije, koju sam naziv, zbog historijskog kontinuiteta i nosi. Zapravo glavni cilj je bio uplašiti srpsko stanovništvo u Sandžaku kako ne bi podržalo ideju o autonomiji. Zanimljivo je reći da se pitanje naziva ovog regiona postavlja kao problem tek devedesetih godina u vremenu erupcije nacionalizma, pa se termin Sandžak vezuje isključivo za Bošnjake, a Srbima se nudi alternativni naziv Raška. Sam naziv  Sandžak trebao je asocirati na secesionističke težnje bošnjačkog naroda i namjere stvaranja neke muslimanske države (teorija zelene transvezale) na Balkanu.

Međutim u skorijoj prošlosti ovog problema nije bilo. Tako da je oko naziva postojala puna saglasnost i Bošnjaka i Srba. Pri formiranju ZAVNOS-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka) nije bilo rasprave oko naziva ovog regiona, a najbolji primjer je  Srbin, Sreten Vukosavljević iz Prijepolja, koji je izabran za predsjednika ovog tijela, kao i sam multietnički sastav ovoga vijeća. Isti je slučaj sa formiranjem Treće sandžačke proleterske brigade, kao i mnogi drugi primjeri.

Sagledavajući sveopštu kampanju protiv naziva Sandžak, mora se reći   da su najjače oružje bili mas-mediji, odnosno TV i štampa. Postoji nebrojeno primjera ove kampanje. Devedesetih godina mogli smo pročitati naslove tipa: 

"Država iz džamije, Teroristi u džamijama, Na obuku u dimijama,

Traže srpsku zemlju, Izmišljeni narod, Sandžak- novo žariste..." 

Tih godina mogli smo čuti i pročitati i izjave od kojih je većina bila smišljeni atak na razvoj raznih predrasuda o Bošnjacima kao divljom, neukom, zaostalom grupacijom, koja niti je narod, niti nacija, već jednostavno nepoželjna zaostavština Osmanskog carstva.

U "Javnosti"(br.158.) B. Hribar piše:

" Kada smo već kod reči Sandžak, da vam otkrijemo naš novi pronalazak porekla i značenja te reči, koja prema jednoj, do sada zvaničnoj verziji u prevodu sa turskog glasi:"pokrajina", "oblast" i sl. Biće, ipak, da je to srpska kovanica reči SAN i DžAK. Ako je "ugroženim" muslimanima u Raškoj oblasti najveći životni san nošenje džakova, ne treba uskraćivati to zadovoljstvo". 

Glumac Danilo Lazović, inače Sandžaklija iz Brodareva u "Pogledima" ističe:

"Nema srpskog naroda bez poturica niti bez istrage. Sve će se ovo završiti kao i u Republici Srpskoj, kao i ostalim srpskim zemljama". 

Siniša Vučinić, vođa "Srpskih sokolova" izjavio je "Nezavisnom indeksu" slijedeće:

"Muslimani nisu narod. Oni su velika verska sekta i kao takvi se moraju identifikovati. Njima treba ponuditi mir i mirnim putem treba resiti njihovo pitanje. Vidite, krst je simbol mira i Muslimani, jednostavno, treba da se pokrste, što znači da ih treba staviti pod krst- u ime Hrista. Oni koji to ne žele- moraju napustiti Srbiju. Neka idu gde ih hoće, ali kao sektaši." 

Upravo ovakvi naslovi i tekstovi doprinijeli su razvoju brojnih predrasuda i stereotipa. Te predrasude su kasnije prouzrokovale velike probleme na koje su nailazili Bošnjaci van Sandžaka, najčešće u vojsci, srpskim fakultetima i drugim ustanovama, bolnicama ...

Anatemisanje svakog obilježja koje je Bošnjake činilo narodom i proglašavanje za strance i uljeze, odavalo je utisak nesigurnosti među samim Bošnjacima i povećavalo broj onih koji su napuštali Sandžak. Zbog iracionalnosti tekstova i izjava, bilo je sasvim izlišno demantovanje i negiranje tih natpisa i izjava, mada su demanti u najvećoj mjeri bili i nemogući, jer tadašnjim planerima te kampanje nije išao u prilog bilo kakav glas s druge strane.

Stanje i prikaz u medijima, poslije petooktobarske revolucije se popravlja, ali samo u neznatnoj mjeri. Naslovi nisu tako bombasti, a izjave nisu toliko oštre, što možemo tumačiti kao normalni slijed događaja i početka demokratizacije društva koju je donijela prva demokratska vlada Zorana Đinđića.

Istina, sloboda štampe je u velikoj mjeri popravljena, nezavisnih medija je znatno više, ali ostaci Miloševićevskih medija su i dalje nastavili propagandu, ali sada usmjereni na neke druge teme, kao što su terorizam, Vehabizam, mudžahedinske obuke i kampovi, odnosno ono što se poslije 11. septembra pripisuje muslimanima cijelog svijeta kao kolektivna krivica.

Dakle, pomaci su spori, mediji su i dalje vrlo zatvoreni prema afirmativnom pisanju o Bošnjacima i Sandžaku, a sama nacionalna televizija nema ni jednog minuta posvećenog bošnjačkoj kulturi, jeziku, historiji.

Poslije ubistva Zorana Đinđića i pada Vlade njegovog nasljednika Zorana Živkovića, stanje se ponovo pogoršava. Mediji su puni naslova o terorističkim kampovima, ponovo se aktuelizira priča o mogućem odvajanju Sandžaka u slučaju nezavisnosti Kosova, uz stalno senzacionističko izvještavanje o navodnim napadima na manastire, o navodnom prebijanjima i maltretiranjima srpskih sveštenika i slično.

Kampanja protiv Sandžaka traje i dan danas. Jednostavno ni jedna pozitivna priča, događaj, ne može da nađe mjesto u srpskim medijima, dok se problemi, čak i oni najmanji senzacionistički prenose i uvećavaju.

Bošnjaci i Sandžak u posljednjih 20 godina se provlače kroz srpsko medijsko blato. Ali, ako ne možemo uticati na srpske medije, onda makar trebamo graditi naše, sandžačke medije.

Na poziv Ministarstva vakufa Kuvajta u službenoj posjeti ovoj državi boravila je visoka delegacija Islamske zajednice na čelu sa reisu-l-ulemom dr. Mustafom Cerićem. Pored reisu-l-uleme u delegaciji su bili Muharem Hasanbegović, šef Kabineta reisu-l-uleme, mr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije i Vesim Subhi...

Opširnije