Aktuelno (arhiva)

Piše: Nedžad Novalić

Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je onima koji se budu Allaha bojali. Kur'an 2:2

Šta nam to kazuje ta Knjiga? Ljudi su jednu zajednicu (ummet) sačinjavali, a onda su se jedan drugom suprostavili. A da nije riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo presuđeno o onome oko čega se razilaze. (Kur'an 10:19). I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu (ummeten vesaten) da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude svjedok protiv vas. (Kur'an 2:143). Kroz povijest ljudi su se razlikovali međusobno u vezi načina života (jezik, kultura, običaji etc.) te su izabrani poslanici bili iz naroda kome su poslani. Međutim, sljedbenici Muhammeda a.s. su činili (a i danas bi trebalo da čine) jedan ummet srednju ili uravnoteženu zajednicu (ummeten vesaten) i najbolju zajednicu (hajre ummetin). Njena uloga u ljudskom društvu je da savjetuje druge kako bi radili dobro a odvraćali od zla (3:110). Njeni članovi su predodređeni da ovo rade na osnovama bratstva (3:103) i jednakosti (49:13). Takav ummet uobličen je u idealnoj formi za života Poslanika a.s. a smatra se da se održao i za vrijeme prve četvorice pravednih halifa (hulefa-i-rašidin). No danas se više i ne postavlja pitanje da li su muslimani uravnotežena zajednica i najbolja zajednica; mnogi će reči da više nije pitanje ni jesmo li mi uopće više ikakva zajednica nego smo došli do te tačke kada se nad sobom moramo zapitati jesmo li mi uopće muslimani?

Ummet vs. nacija

Tek ako je odgovor na takvo pitanje afirmativan ima smisla nastaviti dalje. Koncept ummeta koji bi se najlakše mogao objasniti kao sveopća zajednica muslimana jeste jedini princip koji poznaje Kur'an i identitet ummeta jeste primarni identitet koji mora biti nadređen svakom drugom identitetu. Naravno da svaki čovjek u isto vrijeme može da ima više identiteta (nacionalni, jezički, rasni, geografski) koji se mogu uklopiti prema principu ummeta ukoliko se bilo koji od tih identita ne nameće kao primarni i ne traži od čovjeka apsolutnu privrženost (tzv. focus of super loyalty). Koncept prema kome je religijski identitet primaran i nedodirljiv bio je prisutan u cijeloj Evropi sve do Francuske revolucije 1789. No, već od 16. stoljeća počinju se javljati začeci nacionalne svijesti čemu će posebno pogodovati sve brže širenje pismenosti te štampane riječi. Kako je Francuskom revolucijom u Zapadnoj Evropi religija skinuta sa životne pozornice došlo je do fenomena da čovjek svoju apsolutnu privrženost i svoj identitet traži kroz naciju. Tako fenomen nacije na historijsku pozornicu stupa tek u 18. st. a znatnije će se utemeljiti u 19. st. kroz djelovanje predstavnika romantizma i stvaranjem prvih nacionalnih država (prije svega Njemačke 1871.) a svoju krajnju formu nacionalizam će u Evropi dostići u Drugom svjetskom ratu. Tako nacionalizam u Evropi (a i u Americi za koju Borhes kaže da je samo Evropa u izgnanstvu) se javlja kao svojevrsni nus produkt sekularizacije društva. Situacija sa islamskim svijetom je nešto drugačija. Muslimani će nacionalizam upoznati u trenucima svog apsolutnog nazadovanja i inferiornog položaja u odnosu prema Zapadu. Prva od islamskih zemalja koja se suočila sa ovim fenomenom bilo je Osmansko carstvo (često pogrešno nazivano Tursko) što je sasvim bitno za nastavak priče a sa nacionalizmom će se susresti i ostaci islamskog svijeta u trenutku kada su već postali kolonije neke od evropskih nacionalnih država. Inferiorni u odnosu na moćniji Zapad muslimani će svoj spas vidjeti u naciji i sekularizaciji dva društvena fenomena koji su dominirali Zapadnom Evropom a koja je opet dominirala cijelim svijetom. No, veliki broj muslimana se nije odricao islama (a što je koncept nacionalizma po svojoj suštini tražio) te će time doći do sukoba identiteta kod znatnog broja muslimana.

Sada ćemo svoju pažnju sa cijelog ummeta usmjeriti samo na Osmansko carstvo i Bosnu i Hercegovinu. Nakon Berlinskog kongresa (1878.) dolazi de facto do odvajanja Bosne od Osmanskog carstva a nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane A-U monarhije 1908. takvo stanje postalo je i de jure. U Balkanskim ratovima 1912­/13 Bosna i Hercegovina je bila i teritorijalno odvojena od Osmanskog carstva a time je prekinuta i bilo kakva veza muslimana BiH sa ostatkom ummeta. I za Osmansko carstvo i za Bosnu od presudne je važnosti kraj Prvog svjetskog rata. Osmansko carstvo će ubrzo prestati da postoji, već 1923. proglašena je Republika Turska a 1924. ukinut je hilafet. Bosna i Hercegovina prvo je ušla u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba a njenim ujedinjenjem sa Kraljevinom Srbijom stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca koja će se od 1929. zavođenjem kraljeve diktature nazvati Kraljevina Jugoslavija. Još od dolaska BiH pod vlast Austrougarske prisutna je među Bošnjacima zbunjenost ili ono što smo već ranije nazvali sukobom identiteta. Vjerski identitet je bio dominantan a po pitanju nacionalnog opredjeljenja jasno je isticano šta to Bošnjaci nisu, tako se i u programskim načelima JMO (Jugoslovenska muslimanska organizacija) decidno nabraja šta sve Bošnjaci nisu ali zaključak šta konačno jesu izostaje. Tek će 1960-tih a zvanično Ustavom iz 1974. Bošnjaci biti priznati kao nacionalna kategorija pod nazivom Muslimani. Svoje povijesno ime Bošnjaci će konačno dobiti 1993. Često je cijeli ovaj proces tumačen dominantno kao zavjera drugih protiv Bošnjaka mada je ispravnije govoriti o nacionalnom sazrijevanju jednog naroda. Ako je hisoria est magistra vitae (a ista nas historija uči da ona nije ničija učiteljica ili ako i jeste onda je imala sasvim loše učenike) onda Bošnjaci ne bi trebali ponoviti grešku koju je učinila većina nacija: zapasti u radikalni nacionalizam. Primjer tog radikalnog nacionalizma u islamskom svijetu najbolje ilustruje Republika Turska. Nakon 1923. a pod vodstvom Ataturka u Turskoj je sproveden niz reformi koji je trebao modernizirati tursko društvo. Tom prilikom za model oponašanja uzeta je Zapadna Evropa te principi sekularizma i nacionalizma. O sekularizmu nećemo govoriti ovom prilikom. Nacionalizam je sprovođen od vrha ka dnu, odnosno od prvog čovjeka (čak se i u nazivu Ataturk odražava srž nacionalizma) ka narodu. Odanost turskoj naciji postavljen je kao najuzvišeniji cilj. Ukinuto je arapsko pismo i zamijenjeno latinicom da bi se napravio diskontinuitet sa prošlošću, pisane su nove knjige historije u kojima se isticala dominacija turske etničke zajednice, Turska se u potpunosti okrenula Zapadu zapostavljajući bilo kakve veze sa islamskim svijetom. U takvom sistemu žrtve su postajali svi oni koji nisu bili etnički Turci a živjeli su okvirima Republike Turske (pa i Bošnjaci muhadžiri). One stvari koje se nisu mogle ukinuti bilo je potrebno turcizirati (upotrebljava se i termin turanizacija) te je u tom pogledu uvedena evropska nošnja, naređeno je učenje ezana ne na arapskom nego na turskom jeziku, obavljanje namaza na turskom itd. Međutim takva nastojanja nikada nisu uhvatila korjen među narodom izuzev uskog sloja državnih funkcionera. Na prvim slobodnim parlamentarnim izborima Narodna stranka (kemalisti) izgubili su vlast a od tada kemalističke principe pred udarom naroda silom je štitila vojska. Taj zaokret od nacionalizma bio je postepen a današnje stanje u Turskoj možemo posmatrati kao kulminaciju toga procesa i početak vraćanja principu ummeta.

Slučaj za razmatranje...

Čemu ovako iscrpan uvod koji je trebao biti i još opširniji? Povod je interview sa dr. Zulićem (ime mu se i ne spominje kroz cijeli tekst) objavljen na portalu www.cikagoraja.net. U pomenutom intervju se iznosi optužba da negdje neko pokušava da izvrši balkanizaciju Bošnjaka te nakon balkanizacije i njihovu turcizaciju. Naravno da znamo i ko je tim povodom na optuženičkoj klupi i gdje je mjesto zločina ali zbog namjere da se bavimo događajima a ne ljudima imena ćemo namjereno izostaviti. Pomenuti dr. Zulić dobro primjećuje da je termin Balkan dosta nezgrapan i neprecizan. To najbolje potvrđuje i historijat nastanka tog termina. Krajem 18. st. cijeli taj teritorij nema neko posebno ime. Tek će 1808. njemački geograf Cojne upotrijebiti pojam Balkan pogrešno vjerujući da ta oblast predstavlja jedinstveni planinski sistem kojim dominira istoimena planina u njegovom centru. Ni tada nije bilo jasno šta određuje balkanske granice, poseban tip kulture, etnička srodnost ili pak granice savremenih država. Nastao iz zablude taj pojam odbačen je još na početku 20. st. i zamijenjen nazivom Jugoistočna Evropa. U ovom potonjem nazivu dominantna je geografka odrednica a nikakva kulturna, vjerska ili etnička kako bi se jednim pojmom obuhvatila sva šarolikost ovih prostora. Pojam balkanizacija označavajući usitnjavanje reafirmisao se 90-tih godina prilikom raspada Jugoslavije iako je pojam Balkan već cijelo stoljeće bio van upotrebe. Na sam pojam u takvom značenju mogla bi se staviti primjedba isto kao kad bi neko toliko poslije Kolumba uvažio njegovu zabludu da je otkrio Indiju te govorio o indijaniziranju a ne amerikaniziranju Bošnjaka koji su odselili u USA. No, ako i uvažimo termin balkanizacija u smislu rasparčavanja nečega, postavlja se pitanje kako se ujedinjavanje 40-tak porodica u jedan džemat ili rad na suradnji više naroda može smtrati balkanizacijom? A ustvdili smo da ne postoji drugo značenje pojma balkanizaciji nego li rasparčavanje?!

Još je siptomatičnije pismo u kome se obavještava članstvo ICC (Islamski kulturni centar) da je ta institucija donijela odluku o prestanku radnog odnosa imamu zbog njegovog udjela u balkanizaciji (sic!) Bošnjaka, pretpostavljam iako nikakvi razlozi nisu navedeni. Tako jedna institucija koja u svome nazivu uopšte nema odrednicu bošnjački strahuje za Bošnjake i boji se da će se Bošnjaci asimilirati u Balkance (sic!) ili, ne d'o Bog anam one Turke. Uz to se u zaključku pisma kaže da je važno zapamtiti to da mi as Muslims, our foremost duty is to worship only Allah (SWT) and to work for the sake of Allah (SWT) and not for the sake of any individual no matter who he is. Tako je direktno opovrgnut Kur'anski princip ummeta koji je nedvojben. Iako su stari Latini znali reći nomen est omen (ime je znak) to ne znači da je ICC manje bošnjački ako nema u svome imenu tu nacionalnu odrednicu, šta više samim tim što je islamski on je i bošnjački. Ako je negdje neko pokušao formirati balkanski klub za muslimane time je samo proširena ciljana populacija muslimana koja je ipak uža od ummeta. Šta bi tek bilo da je neko od Bošnjaka pokušao formirati ummetski ili svemuslimanski klub u koji bi bili dobrodošli i braća muslimani iz Kine, Indonezije, Portorika, Somalije? Ili nam muslimani izvan BiH više i nisu braća? Ili to mi više nismo muslimani pa poričemo Kur'anski princip bratstva? Odgovor je tu negdje.

U jednom je upravu dr. Zulić. Nacionalni identitet (pri čemu je u hijerarhiji identiteta vjerski primaran) čuva se kod kuće, među svojom porodicom. Svjedočio sam da su Bošnjaci SAD-a već na toj prvoj stepenici zakazali. Njihova djeca slabo, skoro nikako ne govore bosanski jezik a jezik je osnova svakog nacionalnog identiteta. Mnogi će se opravdati zauzetošću poslom i time da djeca provode najviše vremena u školi ali će ideju da njihova djeca pohađaju škole gdje bi čak kao izborni predmet imali bosanski jezik spremno odbiti.

Zbog nepostojanja  bošnjačkih/ bosanskohercegovačkih/ balkanskomuslimanskih/ ummetskoislamskih centara ta djeca sve manje znaju bosanski jezik i sve se više uklapaju i asimiliraju u američki melting pot.

Pitanja i dileme...

Ako smo u dilemi koji identitet da izaberemo kao dominantan pokušajmo saznati čime će to biti zadovoljan naš Gospodar koji da je htio ...On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje. Svako jutro bi se nad sobom trebali zapitati da li smo, prije svega, muslimani? Ili nam je identitet kluba za koji navijamo dominantan pa se krvimo po sarajevskim džadama i tramvajima u ime i za taj identitet i boju dresa? Da li nam je draži neki dr. Zulić, kojeg nikada nismo upoznali i vjerovatno nikad nećemo, od nekog našeg kolege N.N. nemuslimana sa kojim se srećemo svaki dan? Ili da li je dr. Zuliću draži musliman iz Alžira kojeg sreće svakog petka na džuma namazu od nekog Bošnjaka ateiste koji ne pada na sedždu Gospodaru i najrađe bi i džamiju i sve islamsko izbrisao iz svog okruženja? Neko će reći da se ne smijemo odreći onoga zbog čega su nas snajperima i inim puškama tukli četiri godine. Ali šta ćemo sa Bošnjakom prije neki dan osuđenim za ratni zločin nad Bošnjacima? Ili su nas pak ubijali i progonili jer smo muslimani? A mi se između sebe zavađali, krvili i ubijali jer nam je bio bliži neki drugi identitet, lokalni, klupski, provincijski? Pitanja se nižu jedna za drugim a na svakom od nas je da ponovo iščitavajući Knjigu i proučavajući Sunnet (u praksu pretvorenu Knjigu) potražimo odgovore!

(www.mesihat.com)

Povodom obilježavanja treće godišnjice radija BIR, delegacija na čelu sa direktorom radija BIR gosp. Remzijom Pitićem posjetila je Mesnu industriju „Ovako" i kompaniju za transport sitnih i većih pošiljki „MHS" d.o.o. Gospodin Pitić je uručio zahvalnice ovim kompanijama na dosadašnjoj uspješnoj saradnji.

Direktor Raija BIR uručuje zahvalnicu mesnoj industriji "Ovako"

Mušan Mutevelić, jedan od menadžera Mesne industrije „Ovako" i Nedžad Biberović, marketing menadžer iskazali su veliko zadovoljstvo na dosadašnjoj saradnji između ove kompanije i radija BIR s nadom da će se uspješna saradnja nastaviti i u narednom periodu. 

Prilikom uručivanja zahvalnice kompaniji "MHS"

Također, Hadis Kustura, direktor kompanije „MHS" d.o.o. koja sarađuje sa radijom BIR pune tri godine kao sponzor emisije „Sportsko popodne", izrazio je radost na dosadašnjoj saradnji i izjavio da će se saradnja nastaviti i dalje.

(www.bir.ba)

Medžlis Islamske zajednice Gacko reagirao je na tekst "Sukobi u Islamskoj zajednici Gacko: Džematlije žele protjerati imama!", objavljenog u Dnevnom avazu, 25. januara 2011. godine. U reagiranju Medžlisa IZ-e Gacko upućenom redakciji Dnevnog avaza, koje nije objavljeno u današnjem broju, ističe se da tekst pod gornjim naslovom  „obiluje očitim neistinama i dezinformacijama...

Opširnije

Na vanrednoj sjednici održanoj 25.01.2011. godine, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji oštro je osudio hajku režima protiv Islamske zajednice koja se sprovodi posredstvom režimskih medija zbog činjenice da je Mešihat pozvao muslimansku djecu da ne učestvuju na svečanostima obilježavanja školske slave Sveti Sava.

Opširnije

 U utorak, 25.01.2011. godine, muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović primio je direktoricu Centra za edukaciju i istraživanje „Nahla" g-đu Sehiju Dedović. 

Susretu koji je upriličen u Uredu muftije u Zenici prisustvovali su i dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici dr. Zuhdija Adilović, zatim Đermana Šeta, voditeljica Odjela za istraživanje pri Centru za edukaciju i istraživanje ‘'Nahla'' te Edin Kavazović, sekretar Ureda muftije zeničkog. 

Na sastanku su dogovoreni konkretni vidovi saradnje u realizaciji projekata prevencije nasilja u porodici i pomoći žrtvama nasilja u kontekstu mogućnosti uključivanja i podrške Islamske zajednice. 

Muftija zenički zahvalio se aktivisticama Nahle na ponuđenoj viziji saradnje sa Islamskom zajednicom, iskazao spremnost Muftijstva zeničkog da učestvuje u projektima borbe protiv nasilja u porodici i drugim sličnim projektima, te predložio da se u narednom periodu naprave konkretni koraci kroz seminare za imame Muftiluka zeničkog na kojima bi bila tretirana gore navedena tema.

Posljednjih godina, službeno Sveučilište Katoličke crkve u Sjedinjenim Državama doživjelo je jak skok u prijavama i upisima muslimanskih studenata. Zašto muslimanski studenti biraju sveučilište koje je usredotočeno na drugačiju vjeru od njihove?

Katoličko sveučilište Amerike svojim kršćanskim studentima nudi ne samo studije na izabranim poljima znanja, nego i mogućnosti za duhovni rast kroz vjerske rituale. No, u kampusu sveučilišta prakticira se više vjera i nisu katolici jedini koji se tu osjećaju ‘kao kod kuće'.

"Kad se nalazite u vjerskom okruženju, gdje se prakticira vjera, razumljivo je i lakše prakticirati i vlastitu vjeru."

Tako kaže Reef Al Shabana, koja tri do četiri puta dnevno nađe neku praznu predavaonicu u kojoj se pomoli.

"Vrlo je tiho i vrlo smirujuće. Za mene je to najugodnije mjesto za molitvu."

Al Shabana je muslimanka iz Saudijske Arabije. Kaže da je odabrala Katoličko sveučilište zbog njegovih konzervativnih vrijednosti.

"Obiteljske vrijednosti, mislim na obiteljsku jezgru, pro-life stav škole... Sve se to slaže i s mojim stavovima."

Al Shabana je jedna od rastućeg broja muslimanskih studenata na Katoličkom sveučilištu, kaže Christine Mica, voditeljica ureda za upise.

"Premda sami nisu katolici, ovdje se osjećaju sigurno i udobno u prakticiranju njihove vlastite vjere."

Wiaam Al Salmi se prebacila ovdje s jednog sekularnog sveučilišta. Kaže da joj je atmosfera ovdje mnogo ugodnija i udobnija jer je, baš kao i u njenom slučaju, vjera - način života.

"Ovo je sredina ispunjena vjerom i učenjima koja su jednaka onima s kojima sam odrasla kod kuće. Dakle, otići se moliti nije ništa neobično. Ovdje to razumiju."

U posljednjih pet godina, broj muslimana koji studiraju na Katoličkom sveučilištu više se nego udvostručio - sa 41 na 91 studenta. Većina ih dolazi iz Saudijske Arabije, što Tanith Fowler Corsi, dopredsjednica za globalno obrazovanje, pripisuje dobro razvijenim odnosima koji se održavaju sa saudijskim veleposlanstvom u Washingtonu.

Kapelan Katoličkog sveučilišta, velečasni Jude Deangelo to vidi kao nadu za veći dijalog među ljudima raznih vjera:

"Poštivati razlike među nama, ali se i radovati načinu na koji doživljavamo Boga i gdje možemo biti jednaki u razumijevanju toga tko je Bog."

Kenny White, katolik, kaže da se sprijateljio s muslimanskim studentom, čije su redovne molitve ojačale i njegovu vlastitu vjeru.

To je inspirirajuće. On je vrlo aktivan vjernik, redovito se moli, i to je i mene inspiriralo da budem predaniji u svojoj vjeri.

Neki od studenata kratke trenutke među predavanjima ispune čitanjem Kur`ana, osjećajući se potpuno nesmetanima da to čine jer je ovo sveučilište i njima, kao i kršćanskim kolegama, sigurno utočište u kojemu mogu duhovno rasti u svojoj vlastitoj vjeri.

(www.voanews.com)

 U Evropi svaki dan umre 80 žena od karcinoma grlića materice, a svake godine u svijetu oboli oko 500.000 žena od ove opake bolesti.

Uzimajući u obzir ovu činjenicu, Asocijacija žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla u saradnji sa "Centrom za prevenciju karcinoma grlića materice" prepoznala je  potrebu da se organizuje  edukativna kampanja kako bi se što više govorilo o prevenciji ove bolesti kod žene i kako bi se povećala svijest žene da treba da brine o svom zdravlju. 

Edukativna kampanja pod nazivom " započela je 23. januara 2011. godine u Tuzli. Održana je prva tribina u prostorijama biblioteke Behram-beg u našem gradu.

Kampanja "Prevencijom do zdravlja žene"  je zamišljena kao niz edukativnih tribina u različitim džematima na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Cilj tribina je edukovati žene o osnovnim preventivnim postupcima kada je ova bolest u pitanju. Džemati u kojima će biti upriličene tribine su na području urbanih ali i ruralnih predjela našeg Medžlisa. Sva predavanja koja će biti održana će se odvijati pod rukovodstvom predsjednice "Centra za prevenciju karcinoma grlića materice" Doc.dr.med.sci. Mahira Jahić specijalista ginekologije i akušerstva, citolog .

"Centar za prevenciju karcinoma grlića materice" je nevladino, neprofitno, nestranačko udruženje čija je osnovna aktivnost edukacija žena odnosno podizanja svijesti žena o značaju prevencije karcinoma grlića materice, kako bi žene stekle znanje o načinu sprječavanja ove bolesti. Drugi vid djelovanja je usmjeren prema svim nivoima vlasti kako bi se usvojio i implementirao Program prevencije karcinoma grlića materice na sličan način kako je to praksa u zemljama Evropske unije, gdje bi sve žene bile obuhvaćene ovim programom i koji bi ženama omogućio besplatne ginekološke, preventivne preglede i dijagnostičke metode (PA-PA test i sl.)."- kazala je dr. Mahira Jahić predstavljajući Centar.

"Bosna i Hercegovina se nalazi među onim evropskim zemljama koje imaju visoku učestalost ovog zloćudnog tumora. Paradoksalno je da je ovo jedan od oblika karcinoma koji ima visoku stopu obolijevanja i smrtnosti iako ga je veoma jednostavno spriječiti i liječiti. Naime, ovaj karcinom sporo napreduje, dostupan je pregledu, ima mogućnost relativno jednostavne rane dijagnostike te u ranijim stadijima dobro reaguje na terapiju. Redovnim ginekološkim pregledom i PAPA brisom i odgovarajućim terapeutskim tehnikama, može se spriječiti nastanak invazivnih formi ovog karcinoma."- riječi su dr. Jahić koje posebno podvukla kao važne u toku prve tribine u okviru ove edukativne kampanje.

Za potrebe kampanje "Prevencijom do zdravlja žene" izrađena je i afiša. Afiša sadrži osnovne informacije koje svaka žena treba znati  o prevenciji ovog zloćudnog tumora te će se iste u toku trajanja kampanje distribuirati na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Podršku u realizaciji izrade ove afiše pružile su  Apoteke Ibn Sina i Printcom Tuzla.

"Pružite sebi priliku da čujete i naučite kako na vrijeme spriječiti razvoj ove bolesti te ono što ste naučili prenesite i drugima ne zapostavljajući vlastito zdravlje",  poruka je organizatorica kampanje.

 Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Dvije blagodati većina ljudi zapostavlja, zdravlje i slobodno vrijeme." (Buharija) 

Asocijacija žena Medžlisa IZ Tuzla

Bošnjački džemat „Fedž" pokrenuo je serijal tribina pod nazivom „Druženje sa ulemom". Ovom prilikom na tribini je gostovao veliki daija i predavač hafiz Mustafa ef. Efendić  iz Zavidovića.  Hafiz Efendić je u Minhenu proveo tri dana družeći se sa Bošnjacima.

Tokom svog boravka hafiz je obišao i još nekoliko drugih bošnjačkih džemata koji  isto tako veoma uspješno djeluju i rade na ovim prostorima.  Centralna tribina je bila zakazana u prostorijama džemata Fedžr, nažalost i ovoga puta prostorije su bile premale da prime sve one koju su željeli da subotnje večer provedu družeći se sa hafizom Efendićem.

Nakon veoma nadahnutog i bogatog vaza kojeg  nam je održao hafiz, večer je ukrašeno i noćnim namazom kojeg  je zajedno sa hafizom klanjalo više od 100 džematlija.

Molimo Allaha dz.s da obilatom nagradom nagradi našeg hafiza koji je samo za tri dana  boravka u Minhenu održao više od 10 vazova te da On Uzvišeni podari snage vrijednim članovima džemata Fedžr  da ustraju na ovim hairli projektima. 

Džemat „Fedžr" Minhen

Gore spomenuto neka bude naslov ovog kratkog priloga o možda i ne tako kratkom putu. Jedno je polazna, drugo krajnja tačka našeg nedavnog putovanja. Treba još samo da dodamo ''preko Zagreba'', i da čitalac već pred sobom vidi rutu našeg puta. Kada kažemo ''našeg'' mislimo na putovanje nas - grupe imama, nastavnika i profesora islamske vjeronauke  Muftijstva goraždanskog...

Opširnije

U Sarajevu je 20.01.2011. godine održan sastanak glavnih imama iz dijaspore sa rukovodiocem Ureda za bošnjačku dijasporu Mr. Mirsadom ef. Kalajdžićem. Pored nevremena, i magle koja je ovih dana obavijala naš glavni grad, većina imama je našlo načina da ipak blagovremeno stigne na ovaj sastanak. Govorilo se sasvim otvoreno, o svim aktivnostima, pa i određenim problemima sa kojima se naša Zajednica susreće na terenu.

U uvodnom govoru Mirsad ef. je pozvao prisutne da jačaju instituciju Islamske Zajednice i da sve aktivnosti u dijaspori, organizirano na institucionalan način provode. Dijasporom se organizirano bave institucije, ministarstva, specijalnim pripremanjem pojedinaca za tu vrstu aktivnosti. Jedino se mi Bošnjaci njome usput na spontan način bavimo. Islamska Zajednica BiH je u tom pravcu napravila iskorak formiranjem Ureda još 1996.godine. Urađen je ogroman dio posla tako da trenutno imamo registriranih 268 naših džemata u dijaspori. Naša obaveza je da sačuvamo ono što je urađeno, izgradimo mehanizme zaštite, kako bi aktivnosti i imovina naših džemata bili zaštićeni od eventualnih nesavjesnih pojedinaca i njihoje samovolje, te da napravimo dodatne iskorake u pravcu poboljšanja naših zajedničkih aktivnosti.

Glavni imami su u svojim obraćanjima pored presjeka stanja u Zajednicama koje predstavljaju, dali su i konkretne prijedloge za izlaze iz  teškoća i problema koji otežavaju rad istih na terenu. Nakon cjelodnevnog radnog druženja, glavni imami sa predstavnicima Ureda za bošnjačku dijasporu su imali u četvrtak 20.01.2011. godine prijem kod reisu-l-uleme Dr. Mustafe ef- Cerića, a u petak 21.01.2011., u predsjedništvu BiH, gdje ih je primio bošnjački član predsjedništva gos. Bakir Izetbegović.

Opširnije informacije sa ovih sastanaka će biti objavljeni u slijedećem broju naših informativnih novina „Preporod".