Ministar vanjskih poslova Republike Turske Ahmet Davutoglu danas (29.01) je u Banjoj Luci obišao gradilište Ferhat-pašine džamije i razgovarao s banjalučkim muftijom Edhemom ef. Čamdžićem o izgradnji ovog vjerskog objekta, čiju obnovu je pomogla Turska uprava za međunarodnu saradnju i razvoj (TIKA).
Muftija Čamdžić je šefa turske diplomate upoznao s historijskim značajem Ferhadije, ali i onome što taj nekadašnji objekat pod zaštitom UNESCO-a predstavlja za sve vjernike u BiH.
Banjalučki muftija je ministru Davutogluu pokazao i nekadašnje dijelove džamije, koji su nakon rušenja, ratne 1993. godine, pronađeni u rijeci Vrbas.
Čamdžić je naglasio da taj kamen nije uništio ni zemljotres, niti eksploziv, kojim je Ferhadija porušena.
"Ferhadiju danas gradimo od autentičnog materijala, od kojeg je bila i sazidana", podsjetio je banjalučki muftija tokom razgovora sa Davutogluom.
Turski šef diplomatije danas će se u Banjoj Luci sastati s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Nebojšom Radmanovićem i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom, nakon čega se očekuju i izjave za medije.
Ministar Davutoglu, koji boravi u posjeti BiH, prethodno je u Sarajevu razgovarao sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem te predstavnicima više političkih stranaka, a u večernjim satima boravit će u Mostaru.
Četiri godine, tri puta u hefti, jedna te ista serija, bez imena, bez sadržaja, bez konkretne radnje u programu javnog emitera i bez ikakve pozitivne stručne kritike. Ne vidjeti ovu seriju, izbjegavati je prebacajući tv prijemnik na drugi kanal skoro je slično kao izbjegavati proći kroz ulicu u kojoj stanujete, kao izbjegavati ulaziti u vlastiti dnevni boravak, jer to je moj i tvoj, naš javni servis.
U prostorijama Bosanske islamske Zajednice u Offenbach-u 25.01.2011 održana je deveta redovna sjednica Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj a sjednicom je predsjedavao predsjednik Mešihata muftija Mustafa ef. Klanco. U prvom dijelu sjednice raspravljano je o zaključcima sa osme sjednice Mešihata, koji su se ticali poduzetih aktivnosti o putovanju na hadž 2010...
Miksmedijalni roman „Zatočenik slike" Fatmira Alispahića će biti prvi roman u našoj književnosti koji će imati svoj book trailer, odnosno, video spot koji će na televiziji i na internetu predstavljati roman. Autori prvog našeg book trailera su tuzlanski majstor fotografije Robert Andrejaš, koji potpisuje režiju, i producent Mirza Softić, koji potpisuje montažu.
Fatmir Alispahić sa Robertom Andrejašom i Mirzom Softićem
- Prvi book trailer je napravljen 2003. godine u Los Anđelesu, za roman „Crna simfonija" Kristine Fehan („Dark Symphony" by Christine Feehan), tako da je ovo i na Zapadu nešto novo, a pogotovo kod nas. Suština je da se jedan roman predstavi filmskim sredstvima, kao što se predstavi film. Roman Fatmira Alispahića je svakako miksmedijalan, tako da smo mogli koristiti i televizijske inserte koji su uvršteni u roman - kaže Robert Andrejaš.
Fatmir Alispahić je pri izlasku romana najavio izradu book trailera, koji svoju grafičku izvedbu ima na poleđini romana.
- Moj cilj je bio da pokažem mogućnost i nužnost medijalnog preplitanja u romanu, jer je naša tehnoestetska percepcija svikla na istovremenu komunikaciju sa više medija i žanrova. Roman mora pratiti čitateljski refleks kojega odgaja internet. A tu svaka slika ima svoju riječ, i obratno. Stoga je očekivano da se sažetak romana predstavi na videu, kao što je očekivano da se u romanu nađu različiti mediji i žanrovi - kaže Fatmir Alispahić.
Prvi book trailer u povijesti našeg izdavaštva bit će predstavljen iduće sedmice u Tuzli, u okviru predstavljanja prvog miksmedijalnog romana, a što će biti i prva promocija na kojoj će se pojaviti i glavni junaci jedne knjige, koji će potpisivati roman u kome nastupaju kao stvarni likovi ili kao glumci.
Muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović jučer (27.01.2011. godien) je u svom Uredu upriličio prijem za sabornike sa područja Muftiluka zeničkog, koji su izabrani na proteklim izborima u Islamskoj zajednici. Prijem je organiziran u čast sljedećih sabornika: mr. Jakub ef. Salkica iz Zenice, dr. Suad Isaković iz Zenice, Hidajet Purak iz Žepča, Husein Zilkić iz Zavidovića, Ismet Mustabašić iz Maglaja, mr. Fuad ef. Omerbašić iz Tešnja i Adnan Begić iz Doboja. Prijemu je prisustvovao i član Ustavnog suda Islamske zajednice gosp. Jusuf Šeta.
Muftija zenički čestitao je sabornicima na izboru, skrenuo pažnju na važnost emaneta koji im je povjeren izborom u najviši predstavnički i zakonodavni organ Islamske zajednice, te predložio da se radi efikasnijeg rada i djelovanja u Saboru, sabornici sa područja Muftiluka zeničkog sastaju prije svake zakazane sjednice Sabora IZ u BiH.
Nakon što su sabornicima uručena rješenja o verifikaciji i prigodni pokloni, druženje je nastavljeno uz svečani ručak u Hotelu ''Zenica''.
Prije dvadeset godina, u svijetu je živjelo oko 1,1 milijarda muslimana. Dvadeset godina od danas, ova populacija će biti dvostruko veća. Muslimani će predstavljati više od četvrtine svih ljudi na Zemlji, navodi se u istraživanju objavljenom u četvrtak (27.01).
Pakistan će prestići Indoneziju kao zemlju sa najvećem broju muslimana. Populacija Pakistana prelazi 256 miliona. Procjenjuje se i da će se broj muslimana u SAD-u uvećati više nego dvostruko, na 6,2 miliona.
Populacija u Afganistanu će se skoro dvostruko uvećati i to na 50,5 miliona, čime će ova zemlja postati deveta po brojnosti među muslimanskim zemljama. U Izraelu će četvrtinu populacije predstavljati muslimani. Na palestinskoj teritoriji je zabilježen najveći rast muslimanske populacije na svijetu, javlja CNN.
Podijeljena Nigerija, gdje je u nasilju između kršćana i muslimana poginulo hiljade ljudi tokom proteklog desetljeća, postat će zemlja sa muslimanskom većinom do 2030. godine.
Dvije zapadnoevropske zemlje, Francuska i Belgija, imat će deset posto muslimanskog stanovništva, dok će taj procenat u Švedskoj iznositi 9,9 posto.
S druge strane, Iran će zabilježiti veoma mali rast, jer iranske žene rađaju najmanje djece u odnosu na sve druge muslimanke na svijetu.
Rast muslimanske populacije u svijetu će se povećati najviše zbog visokog rasta nataliteta, velikog broja muslimana u reproduktivnom dobu i povećanja životnog vijeka u zemljama sa muslimanskom većinom, navodi se u izvještaju "The Future of the Global Muslim Population."
Vjersko konvertitstvo će imati veoma malu ulogu u povećanju broja muslimana. U istraživanju se navodi podatak da islam gubi isti broj sljedbenika koji dobija prelaskom na islam.
Iako muslimanska populacija bilježi brži rast od svih ostalih vjerskih skupina na svijetu, ipak, trend pada u odnosu na prethodnih dvadeset godina, što znači da muslimanska populacija raste ali se taj rast usporava.
Povećanje u posljednjih dvadeset godina je veće u odnosu na povećanje koje se očekuje u sljedećih dvadeset godina.
Drugim riječima, muslimani prate globalne trendove koji znače manje djece, kao i trendove starenja populacije. U izvještaju se ističe da će muslimanskoj populaciji, koja sada ima neobično velik procenat mladih ljudi, biti potrebna desetljeća kako bi došla u liniju sa prosjekom u svijetu, a možda se to neće ni dogoditi.
Za izradu izvještaja je bilo potrebno godinu dana. Dio je ambicioznog pokušaja istraživačkog centra da izračuna broj pripadnika najvećih svjetskih religija. Izvještaj o islamu je izišao prvi kao prioritet, dok je onaj o kršćanstvu još uvijek u izradi.
Uprkos rastu islama, kršćanstvo će ostati najveća religija na svijetu i u sljedećih dvadeset godina. Trenutno kršćanska populacija broji dvije milijarde pripadnika, što čini 30 do 35 posto svjetske populacija. Teško je vjerovati da će do 2030. godine biti manje od 2,2 milijarde kršćana. Islam i kršćanstvo u svijetu bilježe stalni rast.
Media centar Islamske zajednice u Srbiji reagirao je na izjave vladike Irineja Bulovića objavljene u "Večernjim novostima". U reagiranju stoji: "Čitajući tekst vladike Irineja Bulovića bačkog u „Večernjim novostima" od 27.01.2011. pod naslovom „Zukorlić političar, u veri samo privremeno", šta reći osim: „Teško vjeri koju Vladika promoviše, a još teže Crkvi koju zastupa."
Prije desetak dana u New Yorku i New Jerseyu je boravio Al Habib Assam Adi Alhashemee Almadanee, jedan iz loze potomstva Muhammeda a.s. Čini me sretnim da mi se ukazala prilika, da sjedim u njegovoj blizini i da popričamo o pitanjima koja nas tište. Iako dobar poznavalac prilika među muslimanima u svijetu, ipak između ostaloga govorili smo o muslimanima na ovom kontinentu, zatim Bošnjacima nakon genocida u BiH, ali i kršenjima ljudskih prava i diskriminaciji nad Bošnjacima u Srbiji, Crnoj Gori, Sandžaku... Jedan djelić našeg razgovora činimo dostupnim i čitaocima web-portala Bosnjaci.net.
Bošnjaci.Net: Es-selamu alejkum. Uvaženi šejh Habib, recite nam koji je razlog vaše posjete Americi? Šejh Al Habib: Alaikumu selam! Došao sam da vidim i posjetim muslimanske zajednice, centre, džamije i komune na američkoj istočnoj obali. Ipak želim istaći da je prvenstveni cilj moje posjete svečano otvoranje Islamskog centra Mojamah Ahlo Albat u Queensu, ovdje u New Yorku.
Bošnjaci.Net: Došli ste iz islamskog istoka u kršćanski zapad gdje ste za nekoliko dana obišli i upoznali nekoliko muslimanskih zajednica. Kako ste to doživjeli taj dio islamskog ummeta koji živi u ovom dijelu Amerike? Šejh Al Habib: Iako uvijek može biti bolje ipak izuzetno sam zadovoljan. Stvari idu u pozitivnom smjeru. Smatram da prvenstveni cilj svakog muslimana treba da bude da pokažu istinu o Islamu. Da je to vjera povezanosti, vjera ljubavi, vjera milosrđa... Obišao sam nekoliko islamskih zajednica koje pokazuju da žele komunicirati i raditi sve što je najbolje za islam, i pokazati onu najbolju sliku o Islamu. Ali isto tako globalno se žele uključiti u aktivnosti za dobrobit svih zajednica u sredini u kojoj žive. Što se može reći da je veliki napredak za sve.
Bošnjaci.Net: Da budemo jasniji, muslimane koje ste obišli u New Jerseyu i New Yorku uglavnom pokazaju dobru sliku o Islamu? Šejh Al Habib: Da tako je. Kako sam rekao u New Jerseyu i New Yorku posjetio sam braću koji su odgovorni za Islam, odnosno koji vode institucije, i stvarno su se potrudili da urade što je njihovoj moći. To je što sam vidio da rade, ali i kao svaki posao, tu zahtjeva da se nastavi sa uspješnim timskom radom i siguran sam da uspjeh o nagrada neće izostati.
Bošnjaci.Net: Vjernik obično ističe da se trudi da slijedi sunnet Muhammeda s.a.v.s., možete li nam reći iz vašeg učenja i spoznaja o životu Poslanika, kolika je razlika između muslimana iz prvih generacija i danas? Šejh Al Habib: Preko kur'anske objave i sunneta, što je danas svima dostupno, iskreni vjernik se nastoji ispravno slijediti put Muhammeda s.a.v.s. Promjene su uočljive i otvorene. Mada mi uvijek gledamo na ono što je ostalo iz vremena Muhammeda s.a.v.s., i ovoga vremena. Teško je u potpunosti dokučiti Poslanikovo s.a.v.s. učenje a posebno vjerovanje. Ipak iskreni vjernik će u stvarnosti nastojati implementirati njegove akcije i njegovo vjerovanje, i približiti se koliko je to moguće.
Bošnjaci.Net: Ipak da li su greške ili bolje reći razlike uočljive? Šejh Al Habib: Vidite, svaki iskreni musliman ljubomorno njeguje i čuva svoju vjeru. Nego to je samo jedan od načina ispravnog pogleda na religiju u ovom vremenu koje jeste teško ne samo u SAD nego u cijelom svijetu. Greške koje se prave u SAD prave se i u Saudijskoj Arabiji ili bilo kojoj drugoj muslimanskoj zemlji. Islam ako nije prvenstveno u srcima muslimana, onda grešaka će biti svuda. Tako će i njihove aktivnosti i ono što čine biti dovedeno u pitanje.
Bošnjaci.Net: Često se dešava da iskrsne problem na relaciji imam-džemat ili pak džematlije zbog nerada ili nerazumijevanja... Šejh Al Habib: Bilo ko da radi korisno na Allahovom putu, radi za svoju vjeru, uz to duboko vjerujući da će biti nagrađen. Greške koje nastaju između imama i običnih ljudi trebaju se tražiti samo u pozadini tih osoba a ne plemenima odakle oni dolaze ili koju poziciju posjeduju. Znači lokalizirati i rješavati problem kako bi zajednica nastavila djelovati bez teškoća.
Bošnjaci.Net: Od običnog pa i intelektualnog svijeta često se može čuti da je nemoguće uspostaviti Hilafet. Šta Vi mislite? Šejh Al Habib: Odluka o halifi i Hilafetu je između zemalja i vremena. Kad sve zemlje unutar njih budu imale dobro vladajuće tijelo, i kada nakon toga budu imali milosti jedni prema drugima doći će i do toga. Jer halifa i Hilafet je srce muslimana. To ipak treba iskreno da prodre do naših srca, da bi znali cijeniti, poštovati i čuvati. Evo jedan primjer šta znači imati jednu takvu važnu instituciju. Kada je neki problem u Bosni, ili bilo gdje drugo, tada bi svi muslimani bili zajedno i pomogli bi da se na najadekvatniji način riješi problem. Jer mnoge vlade, u ovom slučaju, muslimanskih zemalja, do kasno nisu obraćale pažnju šta se dešava u Bosni. Da su se na vrijeme pobrinuli Bosna u najmanju ruku ne bi bila u ratu tako dugo. Nego politika ima drugi smjer i drugo gledanje, ali i to je dokaz da muslimani imaju greške.
Bošnjaci.Net: Kada ste već spomenuli Bosnu, šta islamski svijet može uraditi za BiH i bošnjački narod u cijelom regionu? Šejh Al Habib: Bošnjacima odnosno muslimanima je potreban dobar medij preko kojeg će javno saopćiti istinu šta se dešava tamo. Znači, da bi informacija stigla do mnogih, ali i islamskog svijeta, potreban je jak javni servis, na što više jezika, a danas je to jako izvodljivo jer tehnologija jako puno napredovala. Mišljenja sam da islamski svijet može i želi pomoći muslimanima i svim građanima u BiH, samo je potreban ispravan pristup. U svakom slučaju planirat ću da posjetim muslimane u BiH i Sandžaku, tako ću se na licu mjesta uvjeriti kako žive i šta im je potrebno, a nakon toga možemo raditi na projektima.
Bošnjaci.Net: Nad Bošnjacima je izvršen stravičan genocid, ali i nakon genocida očigledan je nastavak genocidne politike i negiranje genocida... Šejh Al Habib: Svako zna za genocid u Bosni! I nas je stradanje muslimana jako puno boljelo. Naglašavam da islamski svijet i svi muslimani moraju više učiniti da se ne ponovi ne samo genocid nego bilo koja vrsta zločina nad bosanskim muslimanima. Isto tako želim istaći da ne smijemo dozvoliti da se zemlja muslimana otima, da se nakon takvih stravičnih zločina genocida opet zastrašuju preživjele žrtve samo da se ne bi vratili na svoja ognjišta. Vlada je dužna da im obezbijedi povratak, sigurnost, slobodu i dostojanstven život. S druge strane, muslimani ne smiju dozvoliti da pod bilo čijim pritiskom u bescjenje prodaju svoju zemlju. Doći će bolja vremena. Ima još jedan možda čak i glavni problem kad nas što dozvolimo da nevjernici, koji su do jučer naređivali ili pak ubijali našu braću i sestre, uđu u naše srce. To je vrlo opasno i toga se trebaju dobro paziti.
Bošnjaci.Net: I za kraj poruka? Šejh Al Habib: Svi muslimani i muslimanke, braća i sestre u Americi i šire na zapadu, ali na istoku, nadam se da treba da znaju i da uvijek imaju na umu da su oni ambasadori i predstavnici Resulullaha. Treba da se ponašaju primjerno, da ne istupaju iz islamskog okvira koji bi mogao štetiti ugledu islama, muslimanske porodice, zajednice... da to uvijek imaju na umu. Ujedno da nastoje izjednačiti i ujediniti svoja srca.
Bošnjaci imaju svetu obavezu da se bore protiv zaborava genocida, u protivnom poriču svoju historiju i miniraju svoju budućnost
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je jednoglasno usvojenom Rezolucijom, broj 60/7, od 1. novembra 2005, označila 27. januar Međunarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta. Taj dan ujedno podsjeća na najveći nacistički logor smrti u Auschwitzu - Birkenau (Poljska), koga je toga dana 1945. oslobodila Crvena armija.
Strahote Drugog svjetskog rata podstakle su formiranje Ujedinjenih nacija. Ljudska prava za sve, bez razlike u rasi, spolu, jeziku ili religiji, jedno su od temeljnih načela zabilježenih u njihovoj Povelji.
Da li je to danas zaista tako?
Jedan od prvih i danas u višestrukom smislu najvažnijih dokumenata novoformirane međunarodne zajednice, utjelovljene u Ujedinjenim nacijama je Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja spada u korpus najznačajnijih međunarodnopravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva međunarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu, čiji je posebno značajni zagovornik bio Jevrej, poljski pravnik Raphael Lemkin, čija je skoro cijela porodica žrtva holokausta. Lemkinova želja je bila, između ostalog, da uvjeri međunarodnu zajednicu u značaj čuvanja sjećanja na holokaust, kako se novi holokaust ne bi ponovio nijednom drugom narodu, obećanjem iskazano sintagmom "never again".
Gotovo tri decenije nakon Drugog svjetskog rata, akademska istraživanja o genocidu bila su veoma skromna. Industrijalizacija ljudske smrti tokom holokausta i drugih genocida u Drugom svjetskom ratu užasnula je svijet, no čini se da je trebao proteći određeni vremenski period da se naučnici suoče sa uzrocima i načinima tog kolektivnog aktiviranja mračne strane ljudske prirode. Naime, odgađanja suštinske analize genocida mogu se potražiti i u činjenici da genocid nije značio samo masovna stradanja naroda - već i masovnu participaciju egzekutora. Čovječanstvo je bilo šokirano holokaustom i drugim genocidima koje su počinile nacističke snage i njihovi kolaboratori, kao da je ljudska sklonost za masovnim uništenjem sopstvene vrste bila nepoznanica do Drugog svjetskog rata.
Da bi zaštitili « status » holokausta, za ono što se događalo u Bosni i Hercegovini akademski krugovi koristili su eufemizam « etničko čišćenje »
Rezultati suočavanja svjetske savjesti sa holokaustom su razočaravajući. Lekcija naučnika koji su izučavali genocid i podučavali o ranom prepoznavanju genocida, te razvijanju mehanizama prevencije, bila je toliko loše obrađena da je pomogla ignoriranju genocida u Kambodži, ali i doprinijela tome da u Bosni i Hercegovini i Ruandi genocid nije prepoznat na vrijeme. Posljedica takvih stavova svjetske akademske zajednice reflektirala se i na stavove međunarodne zajednice koja je svojom politikom praktično bila kolaborator agresora, i ne samo da nije spriječila genocid, nego je žrtvama uskratila pravo na odbranu. Toj kontraproduktivnosti nauke u prepoznavanju i prevenciji genocida u određenoj mjeri doprinijeli su i oni koji su promovirali tezu da je genocid nad Jevrejima za vrijeme Drugog svjetskog rata jednostavno neshvatljiv ljudskom razumu, da ga je dakle teško pojmiti i zapravo nemoguće porediti sa nekim drugim sličnim događajima u povijesti. Da bi zaštitili„status" holokausta, za ono što se događalo u Bosni i Hercegovini ti akademski krugovi koristili su eufemizam „etničko čišćenje", a za Ruandu „plemensko nasilje", što u medijskim izvještajima nije zvučalo kao„najgori zločin" i svjetske političare nije obavezivalo na vojnu intervenciju. Neki od autora su upravo iz ove „relativističke perspektive"zagovarali da se optužba za „genocid" treba po svaku cijenu izbjegavati kada je u pitanju Bosna I Hercegovina. „Optužba za genocid, za razliku od optužbe za ratne zločine, fiksira krivicu na jednu stranu, te stoga od krivice oslobađa drugu stranu (žrtvu). Optužbu za genocid gotovo uvijek prate zahtjevi da se navodni počinioci kazne ne samo za navodna djela genocida, nego i za djela koja prate genocid. S druge strane, veliki je broj autora koji smatraju da su intelektualci koji su zagovarali relativistički pristup ratovima u bivšoj Jugoslaviji zapravo doprinijeli nerazumijevanju genocida. Balans je neophodan kvalitet intelektualnog života, osim u slučaju analiza o bivšoj Jugoslaviji u kojima je balans bio na račun izjednačavanja žrtve sa agresorom, na račun neprepoznavanja ko su počinioci genocida i zločina protiv čovječnosti.
Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. On se često opisuje kao jedinstveni događaj u svjetskoj historiji, te je čak unutar kruga istraživača genocida osjetljiva tema njegovog poređenja s drugim slučajevima genocida. Postoje istraživači, poput Williama Schabasa {Institut za istraživanje genocida Kanada se javno ogradio od tog negatora genocida}, koji tvrde da nema smisla "male" slučajeve genocida - pri tome on sam odlučuje šta je "mali" slučaj genocida, uključujući u to i genocid u Bosni i Hercegovini - porediti sa holokaustom. Iznose se i teze da holokaust ne bi bio moguć, barem ne u tako masovnom opsegu, da nacisti nisu uživali prešutnu ili otvorenu podršku nejevrejskog stanovništva, čak i u okupiranim zemljama, kao što je Poljska ili kolaboracionistički režimi, kao u Hrvatskoj i Srbiji, motiviranu pohlepom i otvorenim ili latentnim antisemitizmom.
Holokaust je bio i ostao događaj u historiji zapadne civilizacije koji je donio ono što nijedan genocidni događaj prije njega nikada nije - gnusne zločine masovnog uništenja ljudskih života, zahvaljujući jedinstvenosti ideologije i politike ubistava od dobro organizovane države, izvanredno « naprednih ljudi » i civilizacije koja je od najboljih sredstava i tehnologije počinila plansko masovno istrebljenje ljudskih bića. Nacistički zločini imali su kolektivni karakter i jedinstveno kolektivno djelovanje. Istrebljenje Jevreja i Roma, masakriranje civila i ratnih zarobljenika, te progon političkih protivnika, ogromnih razmjera. Antonio Kasseze tvrdi da je riječ o politici "koju su poslušno slijedili najviši nacistički krugovi, a sprovodio cjelokupan vojni i birokratski aparat. Zločini koji su vršeni po uputstvima nacističkih vođa pripadali su ‘kolektivnom zločinačkom sistemu".
Kanadski institut za istraživanje genocida počeo je sa radom 27. januara 2010, baš na Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Time smo željeli da podsjetimo na univerzalni princip i činjenicu da su Holokaust i genocid nad Bošnjacima zločini koji se ne mogu zaboraviti i koji ne smije nestati iz našeg sjećanja.
Četiri zaboravljene lekcije iz Holokausta
Podsjećanje na holokaust ima historijsku važnost za cijelo čovječanstvo. Sjećanje na univerzalne lekcije holokausta ne može biti prepušteno prošlosti i zaboravu. Izdvajamo četiri lekcije koje se moraju zapamtiti:
- važnost sjećanja i shvatanja da genocid nije puka statistička činjenica. Svaka osoba je imala ime i prezime. Svaka osoba je imala identitet. Svaka osoba je bila jedinstven dio života na zemlji,
- zločinci genocida su uspjeli ne samo zbog oružja kojim su posjedovali nego zbog mržnje prema drugom i drugačijem koja ih je obuzimala,
- šutnja i ravnodušnost su veoma opasne, kao što smo vidjeli i u mnogim genocidima nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i šire,
- potreba za borbom protiv masovnih zločina i društvenim normama koje ne kažnjavaju zločine kroz nacionalna i međunarodna prava je veoma bitna. Borba s kojom nikad više nećemo biti ravnodušni prema rasizmu i mržnji, s kojom nikad više nećemo šutjeti i odobriti zločin genocida.
Ako Bošnjaci zaborave historiju osuđeni su na to da je ponovo dožive
Stoga moramo učiti o holokaustu, ali i genocidu počinjenom nad mnogim narodima, posebno o genocidu nad Bošnjacima da, pored ostalog, sebe obavežemo da bi osigurali da se takva zvjerstva nikada više ne dogode. Tehnološka dostignuća nisu usklađena jednakim unapređenjem morala. Ova civilizacija veoma je inteligentna, ali je, nažalost, jako mala u moralnoj strukturi.
Holokaust i zločini genocida nad Bošnjacima su jaki podsjetnici da "ljudi" neobičnu sposobnost za zlo. Posebno poražavajuća činjenica je da neki od najgorih primjera nisu počinili nepismeni, barbarski divljaci, već "najučeniji, oni koji su tvrdili da su kršćani". O holokaustu i genocidu nad Bošnjacima moramo učiti da bi bili veći ljudi, saosjećajniji, vrednujući svaku osobu kao stvorenje neograničene vrijednosti, tako vrijedno da znamo da se takva zvjerstva neće više nikada desiti i da će svijet biti humanije mjesto koje je neprijateljski okrenuto prema takvim groznim dešavanjima.
Rafael Lemkin, otac riječi "genocid", uništenje i istrebljenje Jevreja smatrao je "standardnim modelom" onog što je genocid, najteži i najgnusniji oblik zločina u historiji čovječanstva, izvršen sa namjerom da se u potpunosti ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, vjerska ili rasna grupa, i prizivao svijest i savjest svjetske zajednice, kako se takav strašan zločin nikada više ne bi ponovio. Uništavanje Jevreja od njemačkih nacista nesumnjivo je bio najsistematičniji pokušaj sprovođenja "totalnog" i "potpunog" genocida u XX stoljeću.
Iz nacističkog holokausta čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku pouku i poruku, te osigurati bolju budućnost za sve nas, mada je genocid u Bosni i Hercegovini, koga je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih žrtava inaugurirao genocidnu tvorevinu pokazao, nažalost, ogromno negativno iskustvo. Ovo je iskustvo još negativnije, ako ga posmatramo iz svjetla poricanja genocida i holokausta - "historičari" poput Davida Irvinga,Richarda Harwooda, Bredleya Smitha i danas pišu knjige, organizuju simpozije i uporno tvrde kako je smrt miliona ljudi ustvari samo farsa i zavjera određene grupice. Nije teško shvatiti kako su destruktivne posljedice ovog razmišljanja danas na poimanju genocida u Bosni i Hercegovini. Baš zato, danas je više nego ikada, kada zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava postoje u svijetu, potrebno formirati i jačati historijsku svijest o o genocidu u Bosni i Hercegovini što zahtijeva da čuvamo sjećanje na žrtve, {o njima treba govoriti plemenito, istinito, sa dignitetom i samo na osnovu društvenih činjenica sadržanih I iskazanih u relevantnoj dokumentaciji), kao i da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravične zločine.
Zločin genocida zaslužuje posebnu osudu i zgražavanje. Njegovi planeri, naredbodavci i izvršioci identifikuju i određuju čitave grupe ljudi za istrebljenje. "Oni koji smišljaju i realizuju genocid teže da liše čovječanstvo raznolikog bogatstva koje mu daju nacionalnost, rase, etničke grupe i vjere, to je zločin protiv cijelog čovječanstva, a ne samo grupe koja je na meti uništenja" (MKTJ, 2004).
Stoga je sveti zadatak bošnjačkih intelektualaca i odgovornost istraživača da naučno istražuju genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, na čemu se temelji istina i maksimalno sužava prostor za sve (i bilo kakve) aktuelne i potencijalne falsifikate, manipulacije i laži.
Emir Ramić, Institut za istraživanje genocida Kanada
Povodom maltretiranja i zastrašivanja bošnjačke djece u osnovnim i srednjim školama u Sandžaku, saopćenjem za javnost oglasila se Bošnjačka kulturna zajednica. Saopćenje prenosimo u cijelosti: Bošnjačka kulturna zajednica oštro protestira zbog istupa pojedinih nastavnika u sandžačkim osnovnim i srednjim školama...
Ministar vanjskih poslova Republike Turske Ahmet Davutoglu danas (29.01) je u Banjoj Luci obišao gradilište Ferhat-pašine džamije i razgovarao s banjalučkim muftijom Edhemom ef. Čamdžićem o izgradnji ovog vjerskog objekta, čiju obnovu je pomogla Turska uprava za međunarodnu saradnju i razvoj (TIKA).
Prije dvadeset godina, u svijetu je živjelo oko 1,1 milijarda muslimana. Dvadeset godina od danas, ova populacija će biti dvostruko veća. Muslimani će predstavljati više od četvrtine svih ljudi na Zemlji, navodi se u istraživanju objavljenom u četvrtak (27.01).
Šejh Al Habib: Iako uvijek može biti bolje ipak izuzetno sam zadovoljan. Stvari idu u pozitivnom smjeru. Smatram da prvenstveni cilj svakog muslimana treba da bude da pokažu istinu o Islamu. Da je to vjera povezanosti, vjera ljubavi, vjera milosrđa... Obišao sam nekoliko islamskih zajednica koje pokazuju da žele komunicirati i raditi sve što je najbolje za islam, i pokazati onu najbolju sliku o Islamu. Ali isto tako globalno se žele uključiti u aktivnosti za dobrobit svih zajednica u sredini u kojoj žive. Što se može reći da je veliki napredak za sve.
Bošnjaci imaju svetu obavezu da se bore protiv zaborava genocida, u protivnom poriču svoju historiju i miniraju svoju budućnost