Sinoć (20.01.2011. godine) oko 20h nepoznati počinilac ili više njih, razbili su prozorska stakla na novoobnovljenoj zgradi Medžlisa IZ-e Gacko, u centru grada, što predstavlja najnoviji u nizu gnusnih ataka na imovinu Islamske zajednice u Istočnoj Hercegovini. U danima kada hrišćani proslavljaju jedan od svojih najvećih praznika Bogojavljenje, ovako kukavički gest jasna je poruka da u ovom dijelu domovine pažnju na svoje nedjelo želi skrenuti malobrojna grupa neprosvijećenih huligana, kojima vjerske svetinje predstavljaju metu i opasnost njihovom pomućenom umu.
Nakon bombardovanja povratničkih naselja, miniranja i paljenja gatačkih džamija, te najnovijih opstrukcija lokalne vlasti u pogledu izdavanja potrebnih dozvola za početak obnove porušenih džamija na području općine Gacko, te konstantno ignorantskog odnosa općinskog načelnika Milana Radmilovića prema problemima povratničke populacije i poteškoćama s kojim se susreće Islamska zajednica u Gacku, ovaj napad i ne predstavlja naročitu novost, pa ni u ovom slučaju ne očekujemo pronalazak i procesuiranje odgovornih.
Suživot i tolerancija, komšijski odnosi i kultura življenja nepoznate su vrijednosti zaluđenim barbarima koji veličaju zločine, i ponose se fašizmom i malograđanstvom, što naravno neće spriječiti, ali ni uplašiti gatačke Bošnjake da intenziviraju aktivnosti na obnovi svojih porušenih domova, povratka i oživljavanju institucije Islamske zajednice na području Gacka i okoline.
Danas se u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine delegacija glavnih imama islamskih zajednica u bošnjačkoj dijaspori susrela s bošnjačkim članom Predsjedništva Bakirom Izetbegovićem.
Članovi ove delegacije koju je predvodio mr. Mirsadom Kalajdžićem, rukovodioc Ureda za bošnjačku dijasporu pri Rijasetu Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, su ovom prilikom čestitali članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću izbor na dužnost člana Predsjedništva BiH, izrazivši nadu u uspjeh njegovog predstojećeg mandata.
Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović se zahvalio na upućenoj čestitci te izrazio posvećenost poboljšanju ukupnih odnosa sa dijasporom.
Na sastanku je razgovarano o trenutnom stanju u kojem se nalazi bošnjačka dijaspora Evrope i Sjeverne Amerike, kao i o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH i regiji. Naglašena je potrebna jače povezanosti domaćih institucija vlasti sa ovom populacijom. Razgovaralo se i o različitim modalitetima uspostavljanja takvog novog odnosa.
Bošnjak iz dijaspore, Adil Alagić, ovih dana uputio je pismo u kojem, nakon boravka u svojoj matici Bosni i Hercegovini, iznosi svoje utiske, raspoloženje i potrebu aktivnijeg pristupa i mobiliziranja kreativne energije kojom raspolaže bošnjačka dijaspora, s jedne, i koordiniranje i uvezivanje tih resursa sa potencijalima u domovini, s druge strane. Nesumnjivo, potencijal bošnjačke dijaspore je ogroman, ali i neiskorišten. U pismu se ističe:
- Esselamu alejkum!
Poštovani brate Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić!
Imao sam želju/potrebu sresti se sa vama u ponedjeljak 17. januara međutim iz opravdanih razloga nije došlo do tog našeg susreta.
Razgovarao sam sa Nihadom H. i, između ostalog, šetali smo malo Baščaršijom. Ma ne mogu vam opisati taj moj osjećaj/doživljaj dok smo šetali po istoj. Svakih nekoliko minuta Nihad se susretao sa poznanicima (hafizi, imami i dr.) i onako šetajući se razgovaralo. Ma, evo, sve mi suze idu od dragosti. Dok su oni razgovarali ja sam imao pred sobom sliku „Mome i Huzeira" i onog nekadašnjeg starog bošnjačkog načina života.
Hvala mu na tome jer mi je vratio deset godina moga života, vratio mi je nekakav osjećaj sreće i zadovoljstva za tih nekih pola sahata šetnje.
Međutim, to je jedna strana zadovoljstva. Sa drugom stranom nisam zadovoljan. A ta druga strana je odnos Zapada i ostalih prema nama muslimanima, a pogotovo nama Bošnjacima.
Ukratko ću vam reći o čemu sam imao nijjet sa vam razgovarati. Ukoliko se sjećate mojih ranijih pisama vidjet ćete da sve što sam napisao a što je vezano za nauku ide meni u korist. Ovim bih vam skrenuo pažnju na čipove i kreditne kartice.
Ukoliko pročitate moje pismo koje sam vam napisao u junu/julu mjesecu i uporedite ga sa današnjim događajima siguran sam da ćete naći sličnosti sa rješenjem problema koje ja poznajem i sa problemima američke vlade i Wikileaks-a.
Možda se pitate kakve veze to ima sa vama. Ima, i to igra veliku ulogu za nas Bošnjake, samo ukoliko naši lideri uspiju to shvatiti. Evo šta ja imam da ponudim vama. Izazivam čitav dunjaluk, onako kako sam vam napisao u jednom od mojih pisama. Napravit ću sistem koji će biti dostupan online s tim što niko neće moći ukrasti/promijeniti informacije iz istog. Dokazat ću čitavom dunjaluku koliko je ljudski um ograničen, jer sistem je toliko jednostavan, a od šest milijardi insana samo jedan insan zna za njega.
Drugo, pitanje energije (nafte i naftinih derivata kao i dr.) igra najveću „političku" ulogu današnjice. Može li se sa te strane nešto promijeniti. Naravno da može.
Moj plan se sastoji od sljedećeg:
1. Napraviti jednu kratku prezentaciju stanja/odnosa Zapada prema BiH i nama Bošnjacima
(ulijevanje lažnih nada i obećanja od strane Zapada).
2. Ponuditi rješenja koja sam naveo gore, te rješenje za problem energije.
3. Zahtijevati da se osnuju najmanje dva naučna centra u BiH koji će realizovati isto u
saradnji sa BiH i tom/tim vladama i njihovim naučnicima.
Jedino na taj način mi možemo postići naše ciljeve. Naše bogatstvo se nalazi u Kur'anu, a oni čeznu za bogatstvima dunjalučkim i inšaAllah mi ćemo uspjeti jer Allah, dž.š., neće dozvoliti da propadne rad i trud Njegovih iskrenih robova.
InšaAllah mi ćemo uspjeti samo na tome treba truda i rada!
Eto, ja se trudim i nadam se da moj trud neće biti samo za Ahireta, već se iskreno nadam da ću vidjeti plodove moga truda i na dunjaluku. Razgovarao sam sa Mirsadom K. i nadam se da se moja razmišljanja poklapaju sa vašim, međutim to nije dovoljno. Treba se preći na djelo. Nama je potrebna jedna kvalitetna i dobro osmišljena organizacija koja će sprovoditi razmišljanja u djela. Nailazim na istomišljenike, međutim nema se odlučnosti i energičnosti da se to sprovede i u djelo.
Ja se uzdam i molim Allaha, dž.š., za pomoć kako nama Bošnjacima tako i svim muslimanima.
Muftija banjalučki Edhem Čamdžić ponovo je danas pozvao vlasti Republike Srpske da banjalučkom muftijstvu vrate zgradu u kojoj je bila Medresa kako bi se u taj prostor premjestila i najstarija biblioteka u tom gradu, te realizirala inicijativa o otvaranju bošnjačkog školskog centra. Efendija Čamdžić je ovaj zahtjev ponovio ministru prosvjete i kulture RS-a Antonu Kasipoviću...
Predrasude o muslimanima postale su dio svakodnevnih razgovora uz kafu i društveno prihvaćene u Velikoj Britaniji, ocijenila je ministrica Sayeed Warsi i upozorila da podjela muslimana na "umjerene" i "ekstremiste" potiče netrpeljivost, piše u četvrtak list Daily Telegraph. "Ne treba biti posebno maštovit da zamislimo kamo nas vode razgovori o 'umjerenim' muslimanima"...
Agencija za certificiranje halal kvalitete učestvovat će na konferenciji pod nazivom „Prva konferencija zaljevskih zemalja o halal industriji i uslugama" koja se organizira od 24. do 26. januara 2011. godine u Kuvajtu. Organizatori konferencije su Ministarstvo za vakufe i vjerska pitanja države Kuvajt, Institut za znanstvena istraživanja Kuvajta i GCC organizacije za standardizaciju.
Cilj konferencije je:
- da predstavi trenutno stanje halal industrije i usluga,
- da indentifikuje legitimitet u korištenju svih vrsta omamljivanja i mehničkog klanja goveda i peradi,
- da identifikuje upotrebu nedozvoljenih supstanci i tvari u halal industriji i
- upoznati učesnike sa tehno-ekonomskim aspektima halal industrije i usluga.
Agencija za certificiranje halal kvalitete učestvovat će u radu konferencije i predstavit će se izlaganjem na temu „Iskustva u procesu halal certificiranja na području BiH i drugih europskih zemalja" . Agencija ima jedinstven sistem halal certifciranja u svijetu, a naš HALAL certifikat priznaju sve značajnije halal institucije u svijetu.
Međunarodna halal industrija i usluge su sastavni dio globalne ekonomije s tržišnom vrijednosti procjenjenom na 640 milijarde USD i sa oko 1.8 milijardi potrošača diljem svijeta. Zbog ogromnog tržišnog potencijala mnoge multinacionalne kompanije prisustvuju međunarodnim skupovima i kontefencijama kako bi se podobnije upoznale sa halal industrijom i uslugama.
Konferencija će predstaviti dinamiku halal industrije i usluga, novih trendova i ekonomske koristi koje generira halal poslovanje. Osim toga, konferencija neće samo pružiti poslovne mogućnosti, nego će pružiti veliki broj informacija javnosti s ciljem boljeg razumijevanja i značenja označavanja proizvoda znakom halal.
Glavni imami islamskih zajednica Bošnjaka u dijaspori danas su se u Sarajevu susreli s reisu-l-ulemom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafom Cerićem. Mirsad Kalajdžić rukovodilac Ureda za bošnjačku dijasporu upoznao je reisu-l-ulemu sa rezultatima jučerašnjeg sastanka glavnih imama iz bošnjačke dijaspore i aktivnostima..
Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlić primio je jučer mješovitu delegaciju Medžlisa Islamske zajednice Gacko i Medžlisa Islamske zajednice Dubrovnik. Cilj posjete pomenute delegacije bio je upoznavanje sa aktivnostima Mešihata Islamske zajednice i njegovih ustanova, te problemima sa kojima se susreću u svom radu.
Pomračenje bošnjačkog uma je permanentna srpska politika koja je vođena prema Bošnjacima Sandžaka s ciljem da se muslimani drže u položaju koji neće ugroziti ostvarivanje srpskog plana asimilacije muslimana. To potvrđuje činjenica decenijskog osporavanja muslimanskog identiteta. Pobjedom austrijske vojske kod Banja Luke 04.08.1737. godine samosvijest Bošnjaka je naglo porasla. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća u zvaničnim osmanskim dokumentima centralne administracije mogu se naći izrazi poput bosnak milleti i bosnak kavmi - bošnjački narod. Aktivnosti Husein-kapetana Gradaščevića označile su kulminaciju tog razvoja. Tada se Bošnjaci u Evropi javljaju kao nacija. Što se tiče muslimana u Sandžaku oni su nazivani Bošnjacima sve do 1912. godine, odnosno do srpsko-crnogorske okupacije.
Trnovit je bio put dokazivanja bošnjačke nacije, ali su Bošnjaci dokazali da su drugačiji od Srba i Hrvata sa kojim su ih 80 godina poistovjećivali. Bošnjaci su predvođeni Mehmed Spahom tražili nacionalnu slobodu u okviru Jugoslavije formirane 1918. godine, ali je nisu našli. I u komunističkoj Jugoslaviji, kroz parolu bratstva i jedinstva, govoreno im je da su riješili svoje nacionalno pitanje, što nije bilo tačno. U SR Jugoslaviji je nastupilo brisanje Muslimana kao nacije i tako su svedeni na vjersku grupaciju.
Pomračenje bošnjačkog uma je permanentna srpska politika koja je vođena prema Bošnjacima Sandžaka s ciljem da se muslimani drže u položaju koji neće ugroziti ostvarivanje srpskog plana asimilacije muslimana. To potvrđuje činjenica decenijskog osporavanja muslimanskog identiteta.
Prilikom popisa stanovništva 1948. godine muslimani su dobili mogućnost izbora među kategorijama muslimanski Srbin, muslimanski Hrvat ili nacionalno nedeklarisani musliman. Oko 90% je izabralo posljednju soluciju i time dokazali svijest o svojoj pripadnosti. Za vrijeme Titove Jugoslavije muslimani su iskorišteni kao vanjsko-političko oruđe da bi se dokazalo muslimanskom svijetu o postojanju religioznih sloboda u Jugoslaviji. U popisu stanovništva 1961. godine uveden je naziv etnički musliman. To je pokazalo da se muslimani tretiraju kao etnička skupina, a ne kao jedna od nacija. Desetak godina kasnije, Tito je muslimanima dodijelio status nacije. Tada je uvedena kategorija Musliman. Utvrđeno je da muslimani sa velikim M označavaju nacionalnu pripadnost, dok sa malim slovom m označavaju religioznu pripadnost. Tada izrasta muslimanski orijentisana inteligencija sa religioznim profilom koja se borila za očuvanje muslimanskog identiteta. Nepriznavanjem nacionalnog imena bošnjačkog naroda osporavala su mu se prava koja pripadaju tzv. državotvornim narodima. Zapravo, priznavanjem vjerskog identiteta muslimana Bošnjaci su uvučeni u vjerske institucije i na taj način nisu bili u mogućnosti uticati na donošenje važnih odluka koje su se ticale Bošnjaka.
Kada na političku scenu stupa Milošević, on pokušava sprovesti velikosrpski projekat davnašnjeg porijekla. Njegov plan je bio identičan planu ministra vanjskih poslova Srbije Garašanina, izloženog 1844. godine, koji je govorio u ujedinjenju južnoslavenskih područja u Osmanskoj imperiji pod srpsku vlast. Godine 1986. Srpska akademija nauka predstavila je novu varijantu tog programa u kojoj su Srbi označeni kao stvarni predstavnici južnoslavenske ideje za koju su platili visoku nacionalnu cijenu u Titovoj Jugoslaviji. Milošević je svojom politikom želio okončati viševjekovnu diskriminaciju i prijetnju uperenu protiv srpskog naroda, ponovo uspostaviti potpuni suverenitet nad srpskim područjima i uspostavljanje potpunog nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog naroda bez obzira u kojoj republici ili provinciji oni živjeli.
U eseju objavljenom prije rata u bivšoj Jugoslaviji Hans Magnus Enzenberger je napisao: „Kada jedan kolektiv ne vidi više nikakve mogućnosti da kompenzira vlastita ponižavanja sa vlastitim nastojanjima, onda on sakuplja svu svoju psihičku energiju da izgradi zalihe mržnje i zavisti, netrpeljivosti i osvetoljubivosti. On se osjeća kao igračka i žrtva okolnosti i niječe bilo kakvu odgovornost za situaciju u kojoj se nalazi... On ne argumentuje argumentima, već emocijama koje prkose svakoj logici... Njegov projekat nije vođen idejom već opsjednošću."
Načelo identiteta je dio čovjekove biti. U kriznim situacijama otvara se teško pitanje KO SAM? Ljudi jednostavno osjećaju potrebu za identitetom koji će ih razlikovati od drugih i u strahu od gubljenja identiteta sami izgrađuju razlike. Interakcija, međusobno miješanje pripadnika različitih etnosa i konfesija, mogu među njima podsticati osjećaj vlastitog identiteta i međusobnih razlika. Teorija različitosti (socijalna psihologija) polazi od toga da se ljudi definišu po onome što ih razlikuje od drugih. Ljudi određuju svoj identitet po onome što nisu, npr. Bošnjak nije ni Srbin ni Hrvat.
Identitet jednog naroda se sastoji od nekoliko segmenata. Ime - bitan dio osobenosti, kako pojedinca, tako i naroda, jer ko nema imena taj ne postoji. Isto tako u oznake identiteta spadaju: odjeća, pozdravi, običaji, religija, nacija, jezik, kultura, tradicija... Negacija maternjeg jezika muslimana Sandžaka (bosanskog jezika) je bespredmetna, jer ako Bošnjaci nemaju jezik kako je moguće da stoljećima pišu djela na svom jeziku. Jezik je i antropološka odlika ljudskog bića, odlika bez koje čovjek ne bi mogao biti čovjekom, jer je jezik praktična svijest. Bez prakticiranja svijesti čovjek ne bi mogao djelovati ljudski. Pitanje je kako oni koji osporavaju identitet Bošnjaka nisu došli na ideju da kažu kako Bošnjaci gledaju srpskim očima i slušaju srpskim ušima.
Pokušaj da se muslimani „nacionalno osvijeste", da postanu „Srbi muslimanske vjere" (integralno bošnjaštvo), kako je tvrdio Vuk Karadžić, nije nimalo uspio. Bošnjaci imaju drukčije izgrađen materijalni život i mnoga moralna shvatanja, principe u ponašanju. Sve ih to čini da se osjećaju jednom zajednicom, različitom od drugih.
Često se može čuti da Bošnjaci u Sandžaku plaćaju „tursku krivicu". Međutim, ne postoji nikakvih argumenata po kojima muslimani snose historijsku krivicu u ostvarivanju svog vjerskog i nacionalnog identiteta. U tom kontekstu poznate su izjave dr. Miroljuba Jevtića koji je 90-ih govorio: „U Sandžaku se ne radi o Muslimanima, ni o Bošnjacima, niti Turcima Kemala Ataturka, oni su Osmanlije! Jednostavno, ti ljudi žive i dišu za Osmansko carstvo." Islamska zajednica u Sandžaku je, bez obzira na nacionalističke izjave i hegemonističke aspiracije i namjere srpskih nacionalista 90-ih, nastojala očuvati mir i afirmisati miroljubivu koegzistenciju.
Bošnjak, i neka je ateist, oblikovan je duhovnošću i spiritualnošću islama. Islam nije ugrozio već precizirao i definisao nacionalni identitet Bošnjaka. To nije bio denaciolizirajući faktor i sva insistiranja na deislamizaciji Bošnjaka ne vode njihovom afirmisanju kao nacionalnom identitetu ili entitetu, nego upravo ukidanju, jer se udara na sam temelj nacionalnog identiteta Bošnjaka. To je ta osnova, duhovna podloga koja je proizašla iz islama. I u tom kontekstu je veoma značajno sagledati sve ono zašta nema vremena za rekonstrukciju mnogih okolnosti i čak slobodno ću reći ne samo falsifikata, nego i zavjera protiv bošnjačkog identiteta koji je negiran sistematski, od tih najbrutalnijih laži da smo nekada bili Srbi ili Hrvati, što je apsolutno historijska notorna laž i besmislica, do toga da su, recimo, nekada na tim teritorijama vladali ovi ili oni drugi narodi osim Bošnjaka. Međutim, glavna laž je u tom kontekstu da je Bošnjacima jedinstvo i nacionalni identitet doveden u pitanje kroz islamizaciju, te da su oni time izgubili.
Sandžački Bošnjaci nisu pristali na vjersku i nacionalnu asimilaciju zato što je Islamska zajednica svojim djelovanjem bila svjetionik i branik vjerske i nacionalne dezorijentacije. Islamska zajednica je posebno jaka sa svojim obrazovnim sistemom, jer se pokazalo izuzetno važnim postojanje obrazovnih ustanova. Zapravo, nacionalna emancipacija nije moguća bez intelektualne elite, a takvu elitu profilira Islamska zajednica svojim radom.
Zbog svoje nesposobnost da iz tunižanske revolucije izvuku pouku, arapski vlastodršci su propustili historijsku šansu, smatra u svom komentaru Ibrahim Mohamed.
Neposredno nakon svrgavanja tunižanskog diktatora Ben Alija skoro svi arapski vlastodršci su požurili da poduzmu mjere protiv rasta cijena osnovnih životnih namirnica. U Jordanu, Egiptu, Mauritaniji i Siriji poduzete mjere se prije svega odnose na šećer, rižu i lož-ulje. Alžirska i libijska vlada su već prije svrgavanja Ben Alija poduzele slične mjere.
Pa, ipak reakcija arapskih vođa na tunižansku revoluciju pokazuje njihovu očiglednu nesposobnost da shvate istinsku i historijsku lekciju ovog političkog zemljotresa. Provođenje neophodnih reformi u političkom i društvenom smislu je izostalo. Umjesto toga oni se brinu samo oko jednog jedinog problema - rasta cijena.
Ipak, prevrat u Tunisu nedvosmisleno pokazuje da je osnovni problem arapskih država u prvoj liniji političke prirode. U to se između ostalog ubraja široko rasprostranjena korupcija, razlike u standardu, te nedostatak radnih mjesta, prije svega za mlade ljude.
Zapad ekonomski uspjeh zemalja kao što je Tunis opisuje kao ekonomsko čudo. Ipak to nije moglo Tunisu garantirati političku stabilnost. U osnovi je većina arapskih zemalja otvaranjem u ekonomskom smislu postigla visok ekonomski rast. Ipak plodove tog privrednog rasta pokupila je manjina i vlastodršci. Sve to se desilo na račun velike većine stanovništva čiji životni standard neprestano trpi posljedice rasta cijena.
Zapad zatvara oči
I u političkom smislu se većina zemalja arapskog svijeta neznatno promijenila. Nakon što preuzmu vlast, vlastodršci obećavaju borbu protiv korupcije, nesmetan rad opozicionih partija i zaštitu slobode govora. Nažalost, sve suprotno od toga postalo je realnost. Nakon kratkog političkog i ekonomskog otvaranja, oni su svoje zemlje pretvorili u policijske države. A Zapad pred tim zatvara oči pod poznatim izgovorom zvanim borba protiv terorizma.
Arapske vladajuće elite sada su propustile historijsku šansu da provedu istinske političke reforme u svojim zemljama. Prije 14. januara 2011. godine činilo se skoro nezamislivim da „arapska ulica" dovede do promjene vlasti. Ali svrgavanjem Ben Alija ubuduće bi ustanci naroda koji podrazumijevaju političke reforme mogli veoma brzo postati realnost.