U subotu, 5. marta 2011. / 30. rebiu-l-evvela 1432., u Islamskom centru u Zagrebu, održana je konstituirajuća sjednica Sabora islamske zajednice u Hrvatskoj. Na početku sjednice, tajnim je glasanjem izabran novi predsjednik Sabora islamske zajednice u Hrvatskoj za mandat od 2010. do 2014. godine. Novi predsjednik Sabora je dipl. ing. Mirsad Kugić iz Pule.
Bošnjačke organizacije koje djeluju na području SAD-a i Kanade su zbog svojih aktivnosti na promicanju istine o genocidu u Srebrenici i agresiji na Bosnu i Hercegovinu sa početka 90-ih godina prošlog vijeka izložene stalnim prijetnjama ekstremnih srpskih radikala. Ove prijetnje su posebno intenzivirane nakon što je Srđanu Trifkoviću prošle sedmice zabranjen ulazak u Kanadu te je tako spriječeno njegovo gostovanje na Univerzitetu u Vankuveru.
„Poslije zabrane ulaska Srđi Trifkoviću u Kanadu od strane kanadskih nadležnih institucija, pokrenuta kampanja napada na ove organizacije od strane ultranacionalističke, srpsko - četničke propagande. Korištenjem laži, dezinformacija posebno se obmanjuje javnost o tome da Institut za istraživanje genocida Kanada negira Holokaust, te se gebelovskim manirima pokušava defamirati direktor Instituta profesor Emir Ramić i drugi članovi ekspertnog tima Instituta. Činjenica govore nasuprot tome, jer je Srbija za vrijeme Drugog svjetskog prva u nacističkoj Europi koristila kombije sa gasom za ubijanje jevrejskih civila kako bi Beograd i Srbija očistili od Jevreja. Srbija se nije nikada suočila sa nacističkom prošlošću i očistila od aveti fašizma, što je glavni razlog za dešavanja u devedesetim gdje je Srbija i sljedbenici ultranacionalne velikosrpske ideologije prouzrokovala četiri rata na Balkanu i direktno kriva za stotine hiljada nevinih ljudskih žrtava, milione prognanih, i masovnu destrukciju historijskih spomenika, infrastrukture i čitavih naselja. Srpsko - četnička propaganda svoje lažne tvrdnje zasniva na izmišljenim činjenicama. Dok Srbija ne prizna i prihvati činjenice svoje neslavne prošlosti, na žalost, proces ka pomirenju i progres ka održivoj zajedničkoj budućnosti uz obostrano poštovanje će biti usporen.
Uvijek smo smatrali, smatramo i smatraćemo da je negiranje Holokausta, genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina protiv civilnog stanovništva krivično djelo širenja govora mržnje. Osnovni cilj napada srpsko - četničke propagande je pokušaj zaustavljanja borbe IRGC, KBSA, i BAGI za istinu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i genocidu nad nesrpskim stanovništvom u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Kosovu i još jednog pokušaja davanja međunarodnog legitimiteta agresorsko osvajačkom projektu velike Srbije.", stoji između ostalog u saopćenju za javnost koje su zajednički izdali Institut za istraživanje genocida Kanada (IRGC), Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i Bosansko Američki Institut za Genocid i Edukaciju (BAGI).
U nedjelju, 6. marta 2011. godine, grupa od pedeset džematlija iz Slovenije posjetila je Džemat u Rijeci.
Izlet je organiziran na prijedlog muftije dr. Nedžada Grabusa koji je predložio da na izlet idu džematlije i džematlijke starije od 65 godina, a koji su dugogodišnji članovi IZ-e u Republici Sloveniji. Muftija Grabus odlučio se za ovaj potez prije svega zbog Muharema Pivača koji ima 83 godine. On je bio povod da se ukaže pažnja i poštovanje ljudima koji su cijelo vrijeme brinuli o IZ-i. Izlet je organizirao Ured muftije i bio je besplatan za sve učesnike koji su branili boje džemata Ljubljane, Jesenica, Kranja, Trbovlja, Kočevja, Sežane i Postojne. Na izlet je išao i muftija dr. Nedžad Grabus i sekretar Nevzet Porić.
Odmah nakon dolaska u Rijeku domaćini su organizirali posjetu gradilištu Islamskog kulturnog centra. Uz stručno objašnjenje vođe gradilišta g. Nedžada Tokalića i preciznim podacima glavnog imama Hajrudina Mujkanovića i predsjednika Medžlisa IZ-e Rijeka g. Ekrema Budmilića grupa iz Slovenije upoznala se sa detaljima objekta i planovima za budućnost. Kamen temeljac postavljen je 3. oktobra 2009. godine. U planu je otvorenje džamije 3. oktobra 2011. godine. Predviđeno je da se izgradnja uspješno zaključi u periodu od dvije godine.
Nakon toga slijedilo je druženje u prostorijama Medžlisa IZ-e Rijeka. Domaćini su muftiji dr. Nedžadu Grabusu predali levhu iz bakra na kojoj je uklesan Islamski kulturni centar Rijeka sa obrazloženjem da je Mešihat IZ-e u Sloveniji prva institucija iz inostranstva koja je financijski podržala projekat izgradnje džamije u Rijeci.
Član grupe iz Slovenije bio je i Fikret Makić, jedan od najvećih donatora za Islamski centar u Ljubljani. Iskoristio je priliku je upisao se među vakife u Rijeci sa donacijom od 2.000,00 EUR. Zato mu je bila uručena vakufnama koju mu je uručio dugogodišnji imam u Rijeci Adem ef. Smajić.
Jednodnevni izlet okončan je šetnjom po Opatiji i sretnim povratkom u Sloveniju. Osjećaj zadovoljstva i sreće u očima sviju onih koji su išli u Rijeku mogao se primijetiti što su i potvrdili iskrenim riječima hvale i stiskom ruke muftiji dr. Nedžadu Grabusu nakon dolaska u Ljubljanu.
Nevzet Porić
U skladu sa planom aktivnosti za ovu godinu, a koje se odnose na posjete medžlisima IZ u BiH, delegacija Vakufske direkcije na čelu sa mr. Senaidom Zajimovićem, direktorom Vakufske direkcije, dana 03.03.2011. godine, boravila je u radnoj posjeti Medžlisu IZ Kalesija.
Teme radne posjete bile su uknjižba i identifikacija vakufske imovine, restitucija vakufske imovine, unapređenje vakufske imovine, kao i normativni akti koji regulišu pitanja upravljanja i raspolaganja vakufskom imovinom. U cilju provedbe projekta baze podataka vakufskih nekretnina predstavnici Vakufske direkcije su naglasili obavezu prikupljanja i dostavljanja dokumentacije i podataka kako bi isti mogli biti unijeti u bazu podataka vakufske imovine. Predstavnici Vakufske direkcije su također naglasili važnost uknjižbe vakufske imovine kao imovine Islamske zajednice u BiH.
Prilikom posjete Medžlisu IZ Kalesija, predstavnici Vakufske direkcije su dali stručna mišljenja, kao i savjete u cilju što adekvatnije zaštite i raspolaganja vakufskom imovinom.
Predstavnici Vakufske direkcije i Medžlisa IZ Kalesija, sastali su se sa zamjenikom načelnika općine Kalesija, te tom prilikom razgovarali o vidovima pomoći i podrške općine Kalesija u zaštiti i unapređenju vakufa na tom području.
Prilikom posjede općini Kalesija, od općine se tražila saradnja na rješavanju pitanja vezano za:
Treba istaći da je Medžlis IZ Kalesija do sada imao odličnu saradnju sa administracijom općine Kalesija, a prilikom sastanka sa zamjenikom načelnika predstavnici Vakufske direkcije su dobili obećanja da će dobra saradnja biti i nastavljena. Predstavnike Vakufske direkcije i Mežlisa IZ Kalesija je naročito ohrabrilo obećanje da će administracija općine Kalesija pružiti svu neophodnu pomoć u cilju uknjižbe vakufske imovine, kao i u prikupljanju podataka i dokumentacije o vakufskoj imovini.
Na kraju radnog dana Medžlis IZ Kalesija je organizirao tribinu pod nazivom „Uloga i značaj vakufa u organizaciji i jačanju Islamske zajednice". Predavač na tribini bio je mr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije.
Tribina je bila veoma posjećena, a po završetku uvodnog izlaganja uslijedila su pitanja prisutnih. Predstavnici Vakufske direkcije pružili su odgovore zainteresiranim na postavljena pitanja. Pitanja koja su postavljali posjetioci odnosila su se na upravljanje i raspolaganje vakufskom imovinom, kao i samu proceduru uvakufljenja.
Tribini su prisustvovali predsjednici džematskih odbora, članovi džematskih odbora i blagajnici.
Vakufska direkcija će nastaviti sa radnim posjetama medžlisima IZ u BiH te na taj način raditi na zaštiti, afirmaciji i promociji vakufa, kao i na realiziranju predviđenih aktivnosti za ovu godinu.
BiH nestaje u bermudskom trouglu komunističko - srpsko - hrvatskih struja
Piše: Ezher Beganović
Iako je Bosna i Hercegovina do sada imala najgoru vlast u Evropi, postizborno stanje u našoj zemlji pokazalo je da tu nije kraj našim problemima, da uvijek može biti još gore. Posljednji događaji oko nemogućnosti konstituiranja vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno najave SDP-ove koalicije da će uprkos neslaganjima Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine po kojoj se ne može sazvati Dom naroda F BiH dok se ne završi popunjavanje ovog doma iz svih kantona, te uprkos što se takvo krnjavo pravljenje vlasti kosi sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, pa i Ustavom Bosne i Hercegovine, oni ipak krenuti u proces konstituiranja vlasti, uvodi Bosnu i Hercegovinu u novu i do kraja neizvjesnu fazu.
Pritisnuti krajnjim rokovima formiranja vlasti (poznato je da bi, ukoliko se do 31.marta ne konstituira vlast u Federaciji BiH, predsjednica F BiH morala raspustiti Parlament F BiH i raspisati nove izbore), te nemoćni da izađu na kraj sa hrvatskim i srpskim separatističkim snagama koje nastoje po svaku cijenu dovesti našu zemlju u stanje haosa, SDP i SDA povlače opasan potez što bi u konačnici moglo dokrajčiti Bosnu i Hercegovinu. Pravljenje vlasti na silu, svjesnim kršenjem Ustava Federacije BiH, odnosno Bosne i Hercegovine SDP i SDA daju za pravo srpsko - hrvatskim separatistima da i sami krenu u istu pustolovinu i da uvijek za izgovor imaju SDP i SDA. "Sazivanje Doma naroda bez svih izaslanika je neustavno i predstavlja pozivanje na rušenje ustavnog ustroja Federacije BiH, a njegovo nelegalno djelovanje je rušenje i ustavnog sustava cijele BiH budući se iz ovoga Doma biraju izaslanici i u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH", rekao je glasnogovornik HDZ-a 1990. Veso Vegar. I predsjednica Centralne izborne komisije BiH Irena Hadžiabdić u izjavi za medije ocijenila je da je sazivanje krnje sjednice Doma naroda opasno: "Radi se o opasnoj odluci koja vodi narušavanju pravnog poretka. Dom naroda ne može se konstituirati bez svih 58 izaslanika, a do sada je zbog blokade izbora u četiri kantona izabrano tek 36 izaslanika iz šest kantona".
Ako SDP i SDA do kraja ustraju u svojim namjerama da po svaku cijenu konstituiraju vlast na način kako smo već opisali i ako nakon toga uslijedi stanje anarhije u zemlji, odnosno ako Milorad Dodik bude konkretniji u rušenju Bosne i Hercegovine i ako se Hrvati samoorganiziraju na svojim hercegovačkim i srednjebosanskim područjima pod izgovorom da su SDP i SDA na silu uzurpirali njihova ustavna prava, šta će se onda desiti, hoće li SDA i SDP biti u stanju da sačuvaju suverenitet Bosne i Hercegovine? Naravno da neće, da su tako sposobni ne bi nas doveli u ovako bezizlaznu situaciju. Kada se sve sabere i oduzme dani pred nama su puni neizvjesnosti. Ako SDP i SDA ne konstituiraju vlast u Federaciji BiH desit će se najavljeno raspuštanje Parlamenta i novi izbori što je uvod u pravi haos. Ako SDP i SDA ipak krenu u konstituiranje vlasti na opisan način opet dobivamo isto, haos i neizvjesnost. Jednostavno rečeno, Bosna i Hercegovina nije bila u goroj situaciji još od agresije. Čini se da smo bili sigurniji u opstojnost Bosne i Hercegovine u vrijeme rata nego danas. Nesposobni bošnjački političari su uništili sve što se moglo uništiti. Dušmani naše zemlje su doživjeli dane kada mogu komotno praviti planove za razvaljivanje Bosne i Hercegovine. Komunisti Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić su najpoželjniji partneri srpsko - hrvatskim separatistima. Sve je spremno za završni udarac. BiH se polahko gubi u bermudskom trouglu komunističko - srpsko - hrvatskih struja!
(Saff, br. 288, 04. mart 2011. godine)
Piše: Fatmir Alispahić
Kakva je veza između protesta u Egiptu i Libiji sa mogućim protestima u Sarajevu? Nikakva. Pa zašto nas onda mediji danima opsjedaju sa mogućnošću tzv. narodne revolucije? To što se pojavio nekakav mešetar, i osnovao facebook grupu "Svi na ulice", u koju se učlanilo više od 10.000 ljudi, nije nikakva legitimizacija za događanje naroda. Internet, općenito, ne može biti mjera javnog mnijenja, jer uglavnom besposličari i manijaci troše vrijeme gložući se u raznim diskusijama i razvlačeći se po facebooku.
Sve, pa i internet, ima smisla u količini koja ne stvara ovisnika. Tako se i kritična masa onih koji izigravaju javnost po internetu ne može smatrati reprezentativnim uzorkom stanja i mišljenja, jer je uglavnom riječ o duhovnim profilima za koje je stvarnost virtualna simulacija, odvojena od realnosti. Takvi su pogodni da budu manipulirani i upregnuti u manipuliranje drugih, iako su internetski ovisnici posljednji koji bi izašli na ulice da protestiraju, jer bi štetovali na vremenu određenom za robovanje monitoru. Opasno je i djelatno je njihovo proizvođenje utiska da su oni ta javnost zbog koje im se vrijedi pridružiti. Nekadašnju legitimizaciju istine kroz rečenicu: "Bilo na televiziji", zamijenila je legitimizacija: "Bilo na internetu", iako iza televizije stoji javna odgovornost, a iza interneta uglavnom razni lažni identiteti.
Mogućnost manipulacije srazmjerna je količini anonimnosti koja se predstavlja kao "glas naroda". To je upalilo u Egiptu, i u Libiji, to će biti mehanizam na kome će pulsirati demokratski nerv u budućnosti, ali, istovremeno, to je mehanizam koji može biti manipuliran i usmjeren ka pogrešnim adresama. Upravo zazivanje demonstracija po Sarajevu i proizvođenje rulje koja će svoj socijalni gnjev da iskaljuje na pogrešnoj adresi, upozoravaju nas da "glas naroda" koji se proizvodi na internetu može biti vjerodostojan koliko i svaka reklama.
Navodnom spontanošću se može upravljati kao što se iz SDP-a upravljalo demonstracijama za smjenu gradonačelnice Borovac i kantonalnog premijera Silajdžića, u čijoj nadležnosti nije bilo pitanje bezbjednosti, pa nisu mogli biti odgovorni za ubistvo Denisa Mrnjavca, koje je od SDP-a kriminalno manipulirano u predizborne svrhe. Gnjev naroda bio je opravdan, ali usmjeren na pogrešnu adresu, jer bi prava adresa vodila do Tužilaštva, do policijskog komesara, gdje su u ime depolitizacije namještene marionete dejtonske ideologije. Jednako tako, može se dogoditi da gnjev Egipćana i Libijaca bude razvodnjen, ispražnjen, razobličen, kako bi se u međuprostoru instalirao neki novi Mubarak i neki novi Gadafi.
U vremenu u kome javni medijski servisi ne kriju svoju ideološku pristrasnost, poput Federalne tv, šta se tek može očekivati od naoko neovisnih socijalnih komunikacijskih mreža, poput facebooka, na kome je već uspostavljena gradacija kvalitetnih ideja, pa zašto onda ne bi i političko tržište?! Neko ko može napraviti jednu, pet ili deset masovnih grupa, kao što je ova "Izađimo na ulice", taj zavređuje da bude plaćen od neke stranke kojoj je stalo da izvede Sarajlije na ulice, da porazbijaju Sarajevo, a da šef stranke poentira kod svojih pretpostavljenih, najvjerovatnije u Beogradu. Sjećamo se kako je to izgledalo prigodom "spontanih" boračkih protesta uoči izbora, kada se lahko mogla dekonstruirati pozadina huškanja i manipulacije, u kojoj su borci bili samo jeftino sredstvo da se pokaže ko je gazda političke ulice.
Kome trebaju nemiri u Sarajevu
Otkad je politike ima i manipulacije, pa je za očekivati da protivnici jedan drugog nastoje kompromitirati. U zrelih i sretnih naroda protivnici se ruše do jedne granice, a na toj granici razumijevaju da su jedan drugom preči od svakog trećeg, jer bi udaranje iza te granice nacionalog interesa, ugrozilo obojicu. U Bošnjaka, pak, takva granica ne postoji, i ne iskazuje je ama baš ni jedan politički subjekt. Svaki bi da svoga konkurenta sljušti i unizi do dna, a najčešće uz pomoć velikosrpskih i velikohrvatskih pomagača, koji se raduju bošnjačkom samosagorijevanju. Svojevremena zloupotreba tragedije Denisa Mrnjavca, a potom boračkih socijalnih problema, ukazuje da stranački manipulanti nemaju moralnih kočnica u onome što može biti predmetom političke utakmice. Šta je njega briga što borac na ulicu izlazi gladan i ponižen, što iza tog njegovog izlaska na ulicu stoje žena i djeca, i gledaju hoće li babo sa tog protesta donijeti veću penziju ili invalidninu, pa da dijete ima za užinu, za autobusnu kartu, za ono što je normalno... Njega, tog stranačkog šefa, beogradskog podanika, ne zanima ta priča zbog koje borac plače pred kamerama. ...Njemu je važno da borac baci kamen na zgradu u kojoj sjede izborni konkurenti. Borac je došao zbog hljeba, a manipulanti su ga doveli zbog kamena. Borac je pomislio da njegove socijalne nevolje neko želi saslušati, ali, ispostavilo se, samo do granice do koje su upotrebljive u međustranačkoj utakmici. Tako je bilo i sa Denisom Mrnjavcem i opravdanim strahom građana Sarajeva.
Tragedija i strah bili su tek sredstvo da se pokaže gradonačelnici iz SDA i premijeru iz SBiH ko gazduje ulicom, i ko gazduje uličarskim državnim medijima, koji su se tada stavili na stranu kriminalnih manipulatora.
Evo nas danas pred jednom sličnom podvalom i jednakim izazovom. Niko ne govori o organizaciji protesta u Banjoj Luci ili Zapadnom Mostaru, na talasu događanja naroda u Egiptu i Libiji, već se samo govori o mogućim protestima u Sarajevu. To je prva osnova na kojoj je moguće kao glupavu, zlobnu i sračunatu oboriti pretpostavku nekoliko sarajevskih medija da bi se egipatski i libijski scenario realno mogao dogoditi i kod nas. Prvo se valja zapitati - da li mi te proteste u arapskom svijetu razumijevamo kao isključivo muslimansko pitanje, ili kao univerzalno pitanje borbe demokratije protiv tiranije? Ako bi se u Sarajevu trebali dogoditi protesti, zato što tu žive većinski muslimani, a ne i drugdje, onda se bestidno iskazuje zluradost zbog mogućnosti da se neredi prave tamo gdje su muslimani u većini. A kada bismo ušli u razloge za tražene sarajevske proteste, vidjeli bi ogromnu šupljinu, bez argumenata. Jednom su razlog socijalni problemi, drugi put nezadovoljni borci, treći put je ogorčenje zbog neformiranja vlasti, svaki put je nešto, ali nikad to nešto nije objašnjeno do kraja, kao ozbiljan motiv da hiljade ljudi u Sarajevu naprave Kairo i Tripoli. Šta nam to govori? Taj neko ko bi htio da se u Sarajevu dogode neredi nije dovoljno pametan da objasni i uveže razloge za te nerede koje priželjkuje, ali je dovoljno pohlepan da nas putem medija obasipa sa neutemeljenim najavama ponavljanja arapskog scenarija u Sarajevu. Ako bi razlog bili socijalni problemi najvećeg broja građana, onda nema nikakvog razloga da u Bosni i Hercegovini protestvuju muslimani, a ne i pravoslavci i katolici, iako su Bošnjaci najsiromašniji, pa se eventualni protesti ne trebaju vezati samo za Sarajevo. Ako bi, pak, razlog za proteste bio status boračke populacije, onda bi prije trebalo proteste očekivati u Banjoj Luci, nego u Sarajevu, jer tamo postoji adekvatna adresa, a u Sarajevu je ta adresa razvodnjena, prvo zbog decentraliziranog karaktera vlasti, a drugo zbog osjećaja da demonstracijama protiv državne vlasti doprinosimo jačanju s&h separatizama. Tim domaćinskim, patriotskim osjećajem - da kritikovanjem vlasti u Sarajevu doprinosimo destabilizaciji države i njenih atributa - na najružniji način su se koristile, i iza toga se sklanjale, sve dosadašnje vlasti nad Bošnjacima. U Republici Srpskoj nema takvih barijera, pa bi i eventualni borački protesti, po uzoru na arapske revolucije, trebali prvo tamo izniknuti, No, govori se samo o Sarajevu, kao da boraca i boračkih problema nema u drugim dijelovima BiH. Na kraju, kao argument za arapski scenarij u Sarajevu izvučeno je i neformiranje vlasti, koje bi kao trebalo da potakne hiljade ljudi da nešto traže. A šta? Uistinu, šta bi tražili demonstranti koji bi na ulicama Sarajeva iskazali nezadovoljstvo zbog polugodišnjeg razvlačenja pobjedničkih stranaka po pregovračkim stolovima? Onaj ko poziva na proteste po Sarajevu to ne objašnjava. Kako mogu glasači SDP-a tražiti povlačenje sa vlasti SDP-a, kad SDP nije na vlasti, i kako mogu glasači SDA tražiti povlačenje sa vlasti SDA kad SDA treba da kao drugorazredna stranka tek participira u novoj vlasti. Nema logike. To znači da propagandistima sarajevskog "Kaira" i "Tripolija" uopće nije važno da uspostave logiku kojom mogu opravdati zazivanje protesta, već im je važno da nahuškaju narod na ulice, a ulicama će se već naći desetak plaćenika koji će "u ime naroda" napraviti nered. A zašto je važan taj nered? Odgovorit ćemo pitanjem: Zašto je važno da SDP i Zlatko Lagumdžija pola godine drže u blokadi formiranje vlasti, ako od te SDP-ovske blokade koristi imaju samo Republika Srpska koja se ispostavlja kao jedina ozbiljna državna struktura, kao i tzv. Herceg-Bosna čiji etnonacionalni koncept biva legitimiran SDP-ovskim nasiljem nad demokratskom voljom hrvatskog naroda?
Genocid kao evropski projekt
Koalicija Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića djeluje po zamislima beogradskih i zagrebačkih šefova i blokadom vlasti jača Republiku Srpsku, a režiranjem hrvatske ugroženosti gradi tzv. Herceg-Bosnu. Računica im je da će vladati na frtalju bh. teritorije. Tanka nafaka. Zamisao velikosrba i velikohrvata je da u ovom bošnjačkom getu instaliraju haos, koji će držati pod kontrolom, i odakle će za deceniju-dvije ishlapiti muslimani. Mi nikako da razumijemo kako je genocid nad Bošnjacima evropski projekt!
Koncept podjele BiH posljednjih sedmica potvrđuju i neki evropski zvaničnici, poput Angele Merkel, za koju prekompozicija BiH više nije tabu tema. Odveć se ne bi imao ko pobuniti protiv podjele BiH, pogotovo ne bošnjački političari, od čijeg su bošnjaštva ostala samo imena, kao etikete na praznim bocama. Dosad smo mislili da Evropa Bošnjake trpa pod patronat Hrvatima, u koncept Federacije, kako bi slomila mogućnost ma kakve muslimanske državice. A šta ako je ta "muslimanska državica" obesmišljena svojim antiislamskim konceptom, jer je bjelodano da je Sarajevo danas metropola islamofobije u Evropi? Zar je bitno što na frtalju bh. teritorije žive neki muslimani koji to i nisu, a u koje je ubrizgan virus samosagorijevanja? Instaliranjem terora, haosa, siromaštva, korupcije, najjeftinije droge i svake vrste zla, Evropa će nastojati pokazati kako je islam razlog nevolja i kako su muslimani drugorazredni ljudi. Evropsko krstaštvo sa velikom strašću prikazuje svoju superiornost i instaliranjem haosa režira muslimansku nižu vrijednost. Zato je važno da se Republika Srpska, kao oličenje pravoslavlja, i tzv. Herceg-Bosna, kao oličenje katoličanstva, izdvoje kao uredni i stabilni (para)državni aparati, a da ovaj frtalj bh. teritorije zaglibi u haosu nemira, kao najcrnja tačka na evropskoj karti.
Nije nepoznato da evropska politika boluje od barbarizma, koji u multietničkoj Bosni ne vidi ništa vrijedno čuvanja i afirmacije. Taj evropski seljakluk ne može prihvatiti jednakost i slobodu muslimana, jer onda prepoznaje svoju slabost. Ono što u ovom scenariju može nervirati jeste glupost sa kojom se nastoji u Sarajevu instalirati haos. Dio te tupavosti su i fotografije dr. Harisa Silajdžića i reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića sa libijskim liderom Gadafijem, koje se vrte po medijima, bezbeli kao poruka da bismo trebali demonstracije prirediti pred Rijasetom, jer su Gadafi i reisu-l-ulema jedno te isto, čim su se slikavali zajedno. Taj švercerski amaterizam kojim se bezvezne činjenice trpaju u argumente za proteste u Sarajevu najdirektnije govori o strasnoj, nekritičnoj želji da se po svaku cijenu napravi haos u bošnjačkom getu. Ne treba im dozvoliti tu slast
(Saff, br. 288, 04. mart 2011. godine)
Novi ministar unutarnjih poslova Njemačke, Hans-Peter Friedrich, zastupa stajalište da islam ne pripada Njemačkoj. Ova izjava ponovo je rasplamsala debatu o poziciji islama u Njemačkoj.
„Ministru koji nešto tako ozbiljno tvrdi zapravo nije mjesto u njemačkoj vladi. Ministar u Saveznoj vladi mora biti integrator, a ne polarizator. On treba organizirati Konferenciju o islamu (koja se jednom godišnje održava u Njemačkoj i spada u nadležnost ministra unutarnjih poslova - op. a.), a ne podrivati podjele. Okušava li se novi CSU-ov ministar, vođen od strane svog partijskog šefa, u crnoj magiji? No magija sa demokratijom uopće nije spojiva", komentira Süddeutsche Zeitung.
„Jedva da je novi ministar i stupio na dužnost, a već se ponovo rasplamsala debata o islamu u Njemačkoj. Angela Merkel je ovom personalnom promjenom zbog nekih prednosti odobrila da ubuduće CSU ima glavnu riječ na osjetljivom polju unutarnje politike. Kancelarka se vjerovatno nada da će se tako povezati sa desnim krilom za koje je, zbog debate o Sarrazinovim tezama, postojala opasnost da bude izgubljeno", piše Berliner Tageszeitung.
Gledanje u sadašnjost
Frankfurter Allgemeine Zeitung smatra da Friedrich svojim "historijskim promatranjem" ima potpuno pravo:
„Ipak ministar unutarnjih poslova u prvoj liniji mora promatrati sadašnjost. Istina, u ovoj vladi nije omiljeno da se država ili građani i njihova ubjeđenja određuju pod motom: 'Zato što nešto nije postojalo u prošlosti, ne bi smjelo postojati ni danas'. Ali egzekutivna vlast je u suglasnosti sa legislativnom i uz odobrenje pravosuđa ovlaštena postaviti zahtjeve pred sve građane i provesti te zahtjeve. Kao što je nekoć primorala Katoličku crkvu da se povinuje slovu zakona, tako isto bi smjela i morala primorati muslimanske zajednice da bez iznimke prihvate odredbe njemačkog Ustava", smatra komentator Frankfurter Allgemeine Zeitunga.
„U kojoj mjeri je islamski utjecaj u Europi i samim time i u Njemačkoj posljednjih stoljeća direktno ili indirektno ostavio kulturološkog traga, je sporno akademsko pitanje koje ne može doprinijeti prevazilaženju društvenih izazova u sadašnjosti. Još manje tome doprinosi pitanje ko ili šta pripada Njemačkoj, odnosno pokušaj razlikovanja između muslimana kao pojedinaca i islama. Tamo gdje žive muslimani vjernici, egzistira i njihova religija, postoje imami, džamije, vjerska nastava i savezi koji iz ugla svojih religioznih gledanja pokušavaju ostvariti utjecaj na društvena kretanja.
U tom smislu islam već odavno pripada njemačkoj stvarnosti i njegov značaj će i dalje rasti - već i s obzirom na veliki udio građana turskog porijekla u ovoj zemlji među kojima nije zanemariv broj onih koji se orijentiraju prema 'islamskim vrijednostima'. Pitanje nije da li mi to želimo prihvatiti, već je pitanje da li će islam dugoročno biti samo jedna od brojnih religija koje jedna pored druge postoje u jednom sekularnom demokratskom uređenju ili će jačati postojeća tendencija stavljanja religijskih dogmi i pravnih normi, kao što je šerijat, iznad osnovnih vrijednosti demokratskog društva", piše list Welt.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, povodom hapšenja generala Divjaka, objavio je analizu o posljedicama hapšenja na situaciju u regiji zapadnog Balkana i odnose između Austrije i BiH. Iz analize koja nosi naslov „General Divjak uhapšen umjesto generala Mladića", izdvajamo
U posljednjih nekoliko godina na prostorima Amerike, a i šire, vodi se velika debata o međureligijskim odnosima, a posebno odnosima muslimana i nemuslimana. Ova tema je podjednako diskutovana kako među muslimanima tako i nemuslimanima. Pitanje međuvjerskih odnosa i kako se ponašati...
Bosansko-kanadsko humanitarno društvo iz Toronta pokrenulo je pilot program "UZOR", samoodrživog povratka bošnjačkih prognanika u Bosni i Hercegovini. Kako smo saznali u kratici imena "UZOR" početna slova imaju značenja: Ustrajnost, Znanje, Održivost, Radinost; što su glavni elementi na kojima se temelji...
