Reisu-l-ulema Kavazović: Husejnija je živi, kameni svjedok bošnjačke državotvorne svijesti

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović obratio se danas na svečanom otvorenju obnovljene Husejnije džamije u Gradačcu, istakavši njenu vjersku, historijsku i identitetsku važnost, kao i značaj džamije kao mjesta okupljanja, odgoja i čuvanja zajedništva.

Govoreći pred okupljenim vjernicima i gostima, poručio je da obnova Husejnije nije samo vraćanje historijskog duga precima nego i zalog za budućnost, te pozvao da ona ostane živa kuća vjere i zajednice.

Obraćanje reisul-uleme prenosimo u cijelosti:

Poštovani muftija Vahid-ef. Fazloviću, poštovani Nusret-ef. Kujrakoviću, uvaženi predsjedniče Medžlisa Islamske zajednice Gradačac, uvažena naša ulemo, poštovani predstavnici državnih organa vlasti, draga braćo i sestre, dragi prijatelji.

Prije svega, iskrena i duboka zahvala pripada Uzvišenom Bogu na Njegovim neizmjernim darovima i blagodatima kojima nas, iz Svoje beskrajne milosti, obasipa iz dana u dan. Naše salevate i selame upućujemo plemenitom Pejgamberu, Muhammadu, alejhissalam, njegovoj časnoj porodici i vrlim ashabima.

Naše misli i naše dove upućujemo našim šehidima, našim roditeljima i svima onima koji su preselili na bolji, vječni svijet.

Draga braćo i sestre, poštovani skupe!

Danas smo se okupili ovdje, na Trgu rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, podno drevnih zidina koje šapuću o burnoj i ponosnoj historiji naše domovine, a pred vratima ljepotice Husejnije džamije, koja, hvala dragom Allahu, Dželle-šanuhu, ponovo sija svojim punim, veličanstvenim sjajem. Okupio nas je ovaj izuzetno sretan i mubarek povod – dan kada Husejnija džamija iznova otvara svoja vrata i kapije vjernicima i svim dragim gostima.

Za radost koju danas nosimo u našim srcima, ovo nije običan dan i ovo nije samo još jedno u nizu otvaranja hajrata. Ovo je dan u kojem smo, iskreno se nadam, svi mi obnovili dio vlastite duše i iznova osnažili naš duhovni bitak. Ovo je dan u kojem, Božijom voljom i Njegovom svesrdnom providnošću, svjedočimo trijumfu ljudskog dobra nad prolaznošću materijalnog svijeta. Na ovome se mjestu danas veličanstveno susreću naša prošlost i sadašnjost, a duboko se nadamo i bolja budućnost našeg naroda u namazu, pod jednim kubetom, s jednim nijetom i šehadetom u srcu.

Da bismo u potpunosti razumjeli važnost ovog historijskog trenutka, valja nam se iznova prisjetiti šta džamija istinski znači i šta ona predstavlja u životu svakog muslimana. Ona je u našoj svijesti ponajmanje građevina podignuta od kamena, cigle i drveta. Džamija je kucajuće srce zajednice, duhovno sidro koje nas drži čvrsto vezanim za našu bit i onda kada toga možda nismo u potpunosti svjesni. Kada je Resulullah, alejhissalam, učinio hidžret iz Meke u Medinu, kako nam to vjerodostojni predaji kazuju, izgradio je džamiju u naselju Kuba prije nego što je uopće zakoračio u Medinu.

Ovim činom Božiji Poslanik nam je ostavio trajnu i neprolaznu poruku: nema zdrave, stabilne i organizirane zajednice vjernika bez njihovog duhovnog centra.

و ان المساجد لله فلا تدع مع الله احدا

Za muslimane je džamija sveto mjesto u kojem pronalaze svoj istinski mir, sigurnost i spokoj. Ona je mjesto sedžde – te najviše bliskosti s Dragim Bogom – na kojem iskazujemo svoju potpunu poniznost pred Božijom veličinom i Njegovim stvaranjem. Tek u džamiji, stojeći postojano u safu, rame uz rame sa svojim bratom i sestrom, učvršćujemo spoznaju da nismo sami.

انما الؤمنون اخوة

Tada iščezavaju sve naše dunjalučke razlike. Bogat i siromašan, učen i neuk, star i mlad – svi smo potpuno jednaki pred Uzvišenim Stvoriteljem u našoj ljudskosti, dostojanstvu i prolaznosti.

لا فضل لعربي علي عجمي الا بتقوي

Džamija nas uči onome što na drugom mjestu ne možemo tako zorno i duboko osjetiti: istinskom zajedništvu, solidarnosti i međusobnoj samilosti. Ona je nepresušni izvor s kojeg napajamo dušu, učeći je šta je dobro a šta zlo, šta je ljubav a šta mržnja, šta je plemenitost a šta pokvarenost, šta je istinska hrabrost a šta kukavičluk.

Braćo i sestre!

U našem narodu svaka džamija ima svoj posebni hurmet i svoju svetost. Svaka od njih za nas ima opću važnost, a neke posjeduju i onu sasvim osobenu, historijsku težinu, jer nas neumoljivo podsjećaju na ključne prekretnice iz povijesti našeg naroda. Husejnija je upravo takva džamija. Ona je duboko i neraskidivo utkana u identitet našeg bića. Izgrađena 1826. godine, tačno prije dva stoljeća, ona je plemenita zadužbina Husejn-kapetana Gradaščevića, u narodu pamćenog kao Zmaj od Bosne. Zato ona nadilazi okvire običnog vjerskog objekta; ona je živi, kameni svjedok bošnjačke državotvorne svijesti, hrabrosti, dostojanstva i ponosa.

Danas, dok s divljenjem gledamo u njenu vitku munaru i njeno veličanstveno kube, mi u njoj ne prepoznajemo samo skladne obrise osmanske arhitekture. U njoj jasno vidimo epohu u kojoj se rađala i kalila ideja o autonomiji i slobodi Bosne. Husejn-kapetan nije gradio ovu džamiju samo da bi ostavio puki materijalni trag u vremenu, već da našem narodu povrati poljuljano samopouzdanje, svijest o bošnjačkom identitetu i nacionalno dostojanstvo. Kroz ova dva stoljeća, Husejnija je u potpunosti dijelila sudbinu ovog herojskog grada i naše domovine Bosne i Hercegovine. Svjedočila je ratovima, teškim razaranjima, paležima i dugogodišnjem zanemarivanju. Pa ipak, njen opstanak i ova ovovremena obnova najsvjetliji su dokaz žilavosti, nesalomljivosti i nepokorenosti našeg bošnjačkog i muslimanskog bića. Mi smo narod koji se, poput ove džamije, uvijek iznova uspravlja i podiže – ponosniji, prkosniji i snažniji nego što je bio.

Braćo i sestre!

Obnova Husejnije džamije nije samo vraćanje historijskog duga prema našim slavnim precima, gradačačkim kapetanima. Ona je, iznad svega, naš zalog i polog za budućnost. Ona je otvorena knjiga, čitanka iz koje će generacije koje dolaze učiti ko smo, odakle smo i kamo idemo. U njoj odgajamo sebe, ali i našu djecu i unučad u uzvišenoj vjeri islamu i u duhu naše plemenite bosanske tradicije. Živimo u izazovnom vremenu u kojem se nerijetko rastaču istinske vrijednosti vjere i morala, a kao alternativa nudi najgori oblik hedonizma i populizma. Husejnija stoji ponosno među nama kao trajni, nepomični kažiprst i podsjetnik kojim putem nam valja ići. Ona nam govori o ljudima i vremenima u kojima je čast bila visoko iznad ličnog interesa, a hrabrost vrlina koja nema cijenu. Ona nam svjedoči koliko su naši korijeni duboki, a naše stablo zdravo i jako, sposobno da odolijeva olujama stoljećima.

Dok gledamo u nju, postajemo svjesni da sloboda i dostojanstvo našeg naroda nisu došli sami od sebe, već su skupo plaćeni snagom volje, neizmjernim trudom i krvlju generacija prije nas.

Ova džamija treba i mora biti mjesto okupljanja svih generacija, prostor u kojem ćemo sticati mudrost i znanje, učiti o toleranciji i suživotu, ali i o tome kako se beskompromisno čuva i voli rodna gruda. Želimo da naša omladina iz Husejnije izlazi kao svjesni, obrazovani i visokomoralni ljudi koji će graditi svoju zemlju, a širom svijeta sklapati iskrena poznanstva i prijateljstva.

Draga braćo i sestre, članovi našeg plemenitog džemata!

Ovaj mubarek dan ne bismo dočekali bez jasne vizije, velikog truda i nesebičnog zalaganja mnogih naših vakifa i prijatelja. Želim iskazati najdublju i najiskreniju zahvalnost džematu Husejnije džamije, predsjedniku Medžlisa Islamske zajednice Gradačac Hasi Omeroviću, glavnom imamu Nusret-efendiji Kujrakoviću, kao i našem uvaženom muftiji Vahid-efendiji Fazloviću. Svaki kamen i svaka cigla koji su ponovo očišćeni i ugrađeni, svaka ornamenat i šara koja je pažljivo obnovljena i iscrtana, svjedočit će na Sudnjem danu o vašem dobročinstvu.

Posebnu zahvalnost dugujemo građanima ovog ponosnog grada, koji su istinski, živući čuvari duha ove džamije. Vaša ljubav prema njoj jeste onaj najvrijedniji materijal iz kojeg se ona kroz vjekove obnavljala. Budite ponosni, hrabri i prkosni pred nepravdom i zulumom, ma od koga oni dolazili, baš onako kako je prkosan bio i njen plemeniti graditelj. I neka vaša srca uvijek ostanu širom otvorena za sve dobre ljude koji vam dolaze u miru i s poštovanjem.

Draga braćo i sestre!

Svjedoci smo da je Husejnija džamija ponovo bljesnula u svom punom, očaravajućem sjaju. Ali, svi smo duboko svjesni da njena istinska ljepota ne leži samo u ukrašenim zidovima, kaligrafiji i kupoli. Njena stvarna, neprolazna ljepota jesu njeni safovi – a to ste vi u njima, jer je radi vas i radi sedžde ona i podignuta. Džamije se grade kamenom, ciglom i drvetom, ali se održavaju, oživljavaju i čuvaju namazom, zikrom i ibadetom. Zato, nemojmo dozvoliti da ova velika zadužbina bude samo nijemi spomenik prošlosti. Učinimo je živom kućom naše sadašnjosti i svetionikom naše budućnosti.

Upućujem iskrenu dovu Uzvišenom Allahu, Dželle-šanuhu, da obilno nagradi sve one koji su na bilo koji način pomogli obnovu Husejnije džamije. Molimo Te, Gospodaru, da s njene munare do Sudnjeg dana odzvanja ezan, i da ona bude nepresušni izvor mira, jedinstva i berićeta za Gradačac i našu prelijepu domovinu. Neka ostane trajni i nepokolebljivi svjedok naše vjere, identiteta i opstanka na ovim prostorima.

U to ime, neka je mubarek olsun ponovno otvaranje vrata ove džamije za sve vjernike i goste!

Gospodaru naš, primi ovo djelo od svih nas, Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima i muslimankama, i podari nam od Svoje neizmjerne milosti.

Neka naša posljednja dova uvijek bude: Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Zdravi, živi i u vjeri postojani bili!

Gradačac, 6. septembar 2026. godine