Udruženje „Ilmijje" opštine Bosanski Novi i ured glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Bosanski Novi izdali su zajedničko saopštenje u kojem osuđuju napade na Bošnjake i Islamsku zajednicu:
„Najoštrije osuđujemo vulgarno-nacionalistički napad na džamiju, imama i džematlije džemata Urije koji se desio 29.03. u poslijepodnevnim časovima, ispred džamije na Urijama, kao i vandalski napad i paljenje bošnjačke imovine u džematu Suhača u noći sa 30.03. na 31.03 ove godine.
Napominjemo da je ovim zadnjim incidentima prethodilo i nekoliko pljački bošnjačke imovine, a od ranije je bilo i raznih drugih, većih ili manjih, incidenata.
Sve ovo je unijelo strah i nemir među bošnjačko stanovništvo naselja Urija i Suhače, ali i sve druge bošnjake naše opštine.
Zahtijevamo od nadležnih institucija da ovim događajima posvete maksimalnu pažnju, jer se, u ovim slučajevima, nije radilo o običnom narušavanju javnog reda i mira, nego o krivičnim djelima sa konotacijama nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti u cilju nanošenja štete i zastrašivanja Bošnjaka.
Islamska zajednica i imami bili su i biće uvijek u službi svom narodu u borbi za njihova prava i opstanak", stoji u saopštenju za javnost koje su potpisali glavni imama Elvir ef. Vakufac i Nedžad ef. Kauković, predsjednik Opštinskog odbora Udruženja ilmijje Bosanski Novi.
Na izbornoj skupštini Islamskog savjeta Norveške, održanoj krajem marta dosadašnji predsjednik Senaida ef. Kobilica je ponovno izbaran na tu funkciju. Senaid ef. Kobilica je istovremeno i glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. On je na ovu funkciju izabran po treći put.
Prije ovogodišnjih izbora, provedene su vrlo široke konsultacije među svim članicama ove jedinstvene institucije, koja okuplja skoro sve islamske zajednice i organizacije u Norveškoj. Nakon toga, izborna komisija je napravila listu od 18 kandidata za rukovodstvo ove organizacije, koje ima 9 članova. Svi članovi rukovodstva su izabrani aklamacijom. Izborna komisija je jedino imala svoga kandidata za rukovodioca Komiteta imama, ali je on tokom sjednice povukao svoju kandidaturu. Tako je za rukovodioca ovoga Komiteta ponovno izbaran Faruk ef. Terzić, inače imam Oslo džemata pri Islamskoj zajednici Bošnjaka.
Zanimljivo je, da je ponovnim izborom za predsjednika ove važne institucije koja okuplja muslimane u Norveškoj, Senaid ef. Kobilica obilježava desetogodišnjicu svoga angažmana na rukovodećim mjestima. Dvije godine je obavljao funkciju potpredsjednika, a sada po treći put uzastopce, biva biran na mjesto predsjednika.
- To je, za mene zaista veliko priznanje, kaže on. To samo govori da sam ovaj posao dobro obavljao, ali moram naglasiti i nesebičnu pomoć mojih suradnika u Savjetu. Također moj angažman bi bio znatno otežan da nije bilo i razumijevanja za moj angažman u Savjetu i u okviru naše Islamske zajednice Bošnjaka. Naravno da ću i dalje nastojati da opravdam ukazano mi povjerenje. Također smatram da je ovo svakako priznanje i našoj zajednici Bošnjaka, koja živi u Norveškoj. Veoma bi me obradovalo da ovaj moj rad postane neka vrsta inspiracije i drugima, da se više angažuju u radu u odgovarajućim organizacijama, kao i inače u javnom životu Norveške. Trenutno je takav angažman minimalan.
Ovom prilikom valja spomenuti da Islamski Savjet Norveške okuplja sve značajnije organizacije muslimana u Norveškoj, koji dolaze iz različitih krajeva svijeta, sa različitim načinom razmišljanja i kultura.
Skandal na Sajmu knjiga u Lajpcigu, kada su i gradski i sajamski prostori osvanuli oblijepljeni plakatima koji negiraju genocid u Srebrenici, dokazuje da se velikosrpski fašizam neće okanuti rata protiv uspomene na bošnjačke žrtve. Oni bolje od Bošnjaka znaju da uspomena na bošnjačku žrtvu može biti obavezujuća za politička rješenja u BiH, jer opstanak Republike Srpske i posrbljavanje bh. stvarnosti direktno ovisi od zaborava pobijenih Bošnjaka. Taj rat za ubijanje uspomene vodi se na raznim frontovima, od kupovine bošnjačkih političara koji će obznaniti kako "Bošnjaci napuštaju poziciju žrtve" (Sulejman Tihić) i preferirati izvinjavanje srpskim žrtvama (Bakir Izetbegović), preko uspostave kontrole nad dejtonskim medijima u kojima se govor o bošnjačkim žrtvama proglašava seljačkim i radikalnim, pa do ovako drskih nasrtaja na međunarodne i kulturne prostore, kakav je jedan sajam knjiga izvan balkanskih prostora. Rat protiv bošnjačke žrtve je složeni organizirani velikosrpski projekt u kome učestvuju i mnoge sarajevske medijske i političke adrese, kojima se komanduje iz Beograda. Dokaze nije potrebno tražiti dalje od obrazovnog sistema u kome nema pomena jedinom genocidu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, što je izvedivo jedino u političkom i društvenom ambijentu koji nosi zločinačke gene. ...A dejtonski ustroj je proizišao iz velikosrpskog genocidnog projekta, ubijanja i raseljavanja Bošnjaka, otimanja bosanske zemlje i imovine. Taj projekt se danas ne zadovoljava samo pokoravanjem bh. prostora, gdje uspomena na žrtve ima privatni, a ne općedruštveni karakter, već kidiše da i na međunarodnom planu potisne istinu o genocidu u Srebrenici i nametne laž u navodnom stradanju Srba u tom regionu.
Velikosrbi i neonacisti
U cilju negiranja bošnjačkog i izmišljanja srpskog stradanja u Srebrenici plasirano je više monografskih i medijskih proizvoda, a jedan od njih je i knjiga srbofila Alexandera Dorina pod naslovom "Srebrenica - skrivene činjenice o masakru počinjenom nad Srbima od 1992. do 1995.", koja je pisana u maniru negacionista holokausta. Ova knjiga je bila povod da gradske ulice u Lajpcigu i sam Sajam knjige budu oblijepljene plakatima koji negiraju genocid u Srebrenici, a zbog čega je njemački Die Tageszeitung napisao da je "Sajam knjiga obilježilo vrijeđanje žrtava Srebrenice". Ovaj njemački list piše da je Dorinova knjiga o negiranju genocida u Srebrenici bila najviše reklamirana na cijelom sajmu, te se čudi kako srpska delegacija nije reagirala na manifestaciju koja podsjeća na negatore holokausta. Čak se sluti da su Srbima u ovom projektu lijepljenja enormnog broja plakata u Lajpcigu pomogli njemački neonacisti, jer i jedni i drugi imaju zajednički zadatak: negiranje genocida. Njemački list tematizira i činjenicu da delegacija iz Republike Srpske nije htjela biti predstavljana u okviru bh. štanda, što je u kontekstu Dorinovog negiranja genocida u Srebrenici stavlja na stranu zla i zločina. Time sadržaj knjige Alexandera Dorina postaje općesrpski sadržaj, budući da se ni zvanični ni nezvanični Srbi nisu ogradili od Dorinovih konstrukcija, poput one u kojoj tvrdi da - "Vojska bosanskih Srba nije ubila nijednog civila koji je ostao u Srebrenici i Potočarima", ili one u kojoj kaže da "ne postoji način na koji bi Vojska bosanskih Srba zarobila sedam ili osam hiljada muslimanskih boraca i civila te ih onda poubijala jer je to tehnički nemoguće". U ovom "tehničkom pogledu" Dorin podsjeća na one njemačke negacioniste holokausta koji pišu da bi "od šest miliona ubijenih Jevreja ostalo makar jedno brdo šljake", pa je i to momenat koji povezuje neonacističke i velikosrpske negacioniste genocida. No, u cijeloj ovoj priči najvažnija je šutnja a time i odobravanje od strane zvaničnih delegacija iz Srbije i Karadžićevog entiteta. I po tome se vidi da je negiranje genocida u Srebrenici svesrpski projekt. Baš bi bilo lijepo ako bi "čika Jovo" (Divjak), kao istaknuti član Kruga 99, inicirao jednu akademsku raspravu o oblicima velikosrpskog negiranja genocida u Srebrenici.
Potiranje genocida u Srebrenici dešava se na više frontova. Dejtonska javnost jedva da uočava i ovako velike incidente kao u Lajpcigu. Niko se ne bavi stotinama velikosrpskih tekstova koji se prevode i šalju na hiljade svjetskih adresa. Neće biti čudo ako sutra i iz inostranstva počnu stizati signali negacionizma. Jer, istina se ne podrazumijeva, ona se čuva i brani, kreira i hrani, pa ako mi nećemo braniti Srebrenicu, onda će je velikosrpski revizionisti za nekoliko decenija posve pretvoriti o tzv. zločin nad Srbima. Tada će i ono mezarje u Potočarima moći biti nešto drugo, kao što su mnoga naša mezarja postala građevinska zemljišta na kojima su beogradske firme gradile zgrade i fabrike.
Kako bismo ilustrirali ovu pojavu masovne proizvodnje tekstova kojima se negira Srebrenica, analizirat ćemo jedan od takvih projekata. Tekst pod naslovom "Srebrenički muslimani se povlače", autora Milivoja Ivaniševića, objavljen je u Glasu javnosti, a nalazi se i u okviru publicističkog projekta pod naslovom "Lična karta Srebrenice", te se može odvojeno, ili u nizu tekstova o Srebrenici, pronaći na mnogim web sajtovima. U okviru jednog foruma, web administrator ovaj tekst označava kao - "prilog protiv moguće deklaracije o Srebrenici u Skupštini Srbije", što znači da sam tekst ima svoju konkrektnu ideološku i propagandnu zadaću, koja mu u startu odriče objektivnost i nepristrasnost. Analiza konteksta u kojem se tekst pojavio ukazuje nam na idejni cilj teksta - da srpsku političku javnost odvrati od mogućnosti izglasavanja Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici, kojom je Skupština Srbije 30. marta 2010. konačno, nakon višemjesečnih polemika u Skupštini i u medijima, osudila "zločin u Srebrenici". ...Ali ne i "genocid u Srebrenici", što je formulacija koja je definirana u presudama Haškog tribunala (Krstić, Popović, Beara) i u Presudi Svjetskog suda pravde.
Dekonstrukcija značenja i poruka Ivaniševićevog teksta nam otkriva ne samo apsolutni ideološki kontekst teksta, već i odsustvo elementarne logike i pismenosti kod autora koji pledira da svojim tekstom rješava pitanja od regionalnog značaja. Posebno je indikativno da jedan takav tekst preuzimaju, tumače i drže za ozbiljno mnogobrojni web sajtovi, čiji se ideologizirani web administratori pozivaju ili oslanjaju na krhke i neodržive Ivaniševićeve postavke.
Predstavit ćemo nekoliko primjera iz teksta "Srebrenički muslimani se povlače", na kojima ćemo se uvjeriti da se radi o višestruko neozbiljnom tekstu. Pored čitavog niza falsificiranja i izokretanja historijskih činjenica, kao što je ona o zaštićenoj zoni UN-a u Srebrenici, koja je formirana kada je - "zaprijetila opasnost od sloma i konačnog uništenja muslimanskih oružanih formacija" - autor donosi mnoštvo neodrživih konstrukcija. Sljedeća rečenica zahtijeva širu repliku: "Sigurno da je i muslimanima i njihovim zaštitnicima teško pao poraz i izgon koji su doživeli sa najvećeg dela prostora koji su osvojili tokom prethodne godine." Autor nesmotreno koristi riječ "izgon", čija semantika nema šta drugo značiti do etničko čišćenje i ratni zločin. Dakle, kako neko može biti izgonjen, dakle, progonjen i protjeran sa prostora koji je, navodno, osvojio, kad se izgonstvo podrazumijeva samo za prostore na kojima su ognjišta nesretnih ljudi. Po autorovoj logici ispada da su "muslimani" (sa malim "m", kako on, kao vjersku skupinu, označava Bošnjake) odnekle naselili prostore koje su navodno osvojili, iako je općepoznato da u Bosni i Hercegovini ne postoji ni jedan prostor koji su osvojile tzv. muslimanske jedinice, već da postoje samo prostori koje je od genocida i etničkog čišćenja odbranila Armija RBiH. Potom, apostrofiranje "muslimana i njihovih zaštitnika" ima za cilj ukazivanje da su Ujedinjene nacije bile protiv Srba, što je teza koja je kao mantra o ugroženosti opetovana od strane velikosrpske propagande, ne samo u slučaju rata u BiH, već i rata na Kosovu.
Autor u plićaku
Iz samog teksta je, dakle, potpuno jasna usmjerenost na minimiziranje efekata Presude Svjetskog suda pravde, koji je 26. februara 2007. presudio da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu, time što - "nije učinila sve što je u njenoj moći da spriječi genocid, a uz to nije kaznila i predala Sudu počinioce genocida". Ovo vrijedi navesti kako bismo razumjeli svu plitkost argumenata autora koji umjesto da Srbiju udaljava od odgovornosti za Srebrenicu, zapravo nudi dokaze da je Srbija sve vrijeme rata, odnosno agresije, bila dirkektno umiješana u događanja oko Srebrenice. To se vidi iz sljedećeg pasusa:
"O tome je Jugoslovenska vlada posebnim Memorandumom, koji je 2. juna 1993. predao ambasador Dragomir Đokić, obavestila Generalnu skupštinu i Savet bezbednosti UN. Međutim, Memorandum se odnosio samo na dve opštine (Bratunac i Srebrenica i na srebreničko selo Skelani sa okolinom)..."
Ako je Vlada u Beogradu nalazila za shodno da Generalnu skupštinu UN obavještava o situaciji u susjednoj državi, time je jasno kako je teritoriju susjedne države smatrala svojim suverenitetom, a što potvrđuje tezu o agresiji Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Za razradu ovog detalja o agresiji zaslužan je autor Milivoj Ivanišević, koji je, valjda, trebao nastupati u suprotnoj ulozi, ali je sam sebe zaboravio.
U nastavku autor govori da se došlo do "dramatično potresnih saznanja" - nebitno gdje i kad - već je bitno da nešto što je dramatično, svakako je potresno, i obratno. A riječ je o masovnim grobnicama... "Tu su muslimani na veoma svirep način, u stilu islamskih ‘svetih ratnika' ritualno, džihadski, uglavnom hladnim oružjem..." Da li prilogu "svirep" treba epitet "veoma", ili je "svirep" svakako "svirep", pa ga je nemoguće pojačati, čime svako jezičko pojačavanje postaje apsurdno?! Svi nabrojani epiteti u cijelosti proizilaze iz vokabulara koji je korišten od strane velikosrpske ratne propagande, koja je kao gebelsovska doktrina obrađena i u mnogim svjetskim studijama, kao što je publicistički bestseler Petera Maasa "Ljubi bližnjega svoga", o ulozi medija u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
Autor nastoji argumentirati tezu o masovnim zločinima nad srpskim civilima, a kao izvor navodi "Knjigu mrtvih srba" (pri čemu vlastitu imenicu "Srbi" piše malim početnim slovom), koja je objavljena u 400.000 primjeraka, u srbijanskim dnevnim novinama - "povodom deset godina od oslobođenja Srebrenice". Uprkos činjenici da su oba haška suda, Haški tribunal i Svjetski sud pravde, zločin u Srebrenici definirali kao genocid, te da je Srbija označena odgovornom za taj genocid, autor se veže za publikaciju izdatu "povodom oslobođenja Srebrenice". Autor teksta se sapleo o vlastite konstrukcije, budući da biva neodrživo njegovo insistiranje na 3.262 srpske žrtve u kontekstu navodnog oslobađanja Srebrenice, kad se zna da je to oslobađanje imalo stvarnosnu, a evo i dobilo pravnu dimenziju genocida.
Tekst Milivoja Ivaniševića "Srebrenički muslimani se povlače" može biti izvrstan primjer za analizu kontinuiteta velikosrpske propagande kojom su inspirirani a potom i negirani zločini genocida nad Bošnjacima. Važno je razumjeti kako se ne radi o incidentima, već o jedinstvenom sistemu, podržanom od državnih struktura Srbije. S druge strane, odbrana istine o genocidu u Srebrenici nema državni karakter u dejtonskoj državi, jer se ovom državom i njenim društvenim ambijentom komanduje iz Beograda.
Muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović jučer (31. marta 2011. godine) je u svom Uredu primio predstavnike Jedinstvene organizacije boraca ZE-DO kantona ''Unija veterana'' gosp. Nermina Sarvana i gosp. Faruka Kadrića.
Na sastanku je prezentiran program planiranih aktivnosti u okviru obilježavanja 15. aprila, Dana Armije BiH.
Muftija zenički izrazio je spremnost Islamske zajednice za učešće u navedenim aktivnostima, kao i zadovoljstvo saradnjom sa boračkim udruženjima na području Zeničko-dobojskog kantona.
Nakon preksinoćnjeg napada na džamiju, žene, djecu i imama na Urijama, sinoć se u Suhači desio još gnusniji događaj. Naime, više nepoznatih lica od kojih je jedan uhapšen zapalilo je kuću, garažu i kamp kućicu u vlasništvu Izeta i Derviša Vranića. Da je ovaj čin bio dobro osmišljen dokazuje i činjenica da su svi šahtovi bili vezani čeličnim armaturnim žicama kako bi se usporilo gašenje objekata.
"Bogatstvo različitosti" u reagiranjima pogotovo tumačenjima društvenih zbivanja u Bosni i Hercegovini uistinu predstavlja jedan od najznačajnijih problema kojim bi se trebalo ozbiljnije pozabaviti. Javni prostor je kao nigdje drugo skoro u potpunosti "očišćen" od aksioma bilo kakve vrste. Baš nikakva vrijednost, koja bi bila neupitna, nepodložna za problematiziranje, čini se ne postoji. Upravo zato, nastojanja da se baš sve relativizira i da je baš sve podložno drugačijem viđenjima, I ne treba shvatiti kao nekakvu demokratizaciju javnog dijaloga, kako se to javnosti nastoji predstaviti, nego je poziv u potpuni haos.
Slučaj hapšenja generala Jovana Divjaka bio je više nego dobra prilika za utvrđivanje "talasnih dužina", ne samo političara, sudija, tužilaca, diplomata itd., koji su u pravilu u žiži zanimanja javnosti, nego i drugih lica, čije bi ponašanje, također, moralo podrazumijevati određen stepen društvene odgovornosti. Ovdje, prvenstveno, mislim na ponašanje medija odnosno novinara, ali i osoba koji su više zahvaljujući medijskim promocijama nego li doprinosu društvenoj misli zadobili nekakav status eksperata za društvena pitanja.
Za profesiju bez odgovornosti?!
Posebno ne treba više bilo kome, ko hoće misliti, ne treba dokazivati da smo, kako vrijeme odmiče, sve dalje od objektivnog informiranja javnosti. Preciznije rečeno da smo u tom smislu isključivo na udaru klasičnog agitpropa, zbog čega se ne treba čuditi što se medijima sve manje vjeruje i što se sve glasnije govori o tome koji mediji su u čijim rukama. Da bi tragedija bila još veća Udruženja koja predstavljaju novinare i zastupaju njihove interese, postaju najveća prepreka oživljavanju profesionalizma, objektivnosti i drugih atributa koji bi po logici stvari imali krasiti ovo zanimanje.
Prvi problem sa kojim se objektivno govoreći tiče se gotovo patološke afirmacije nedodirljivosti novinara, koji se nastoji instalirati kao temeljni princip odnosa spram novinarske profesije. Afirmirajući takva "pravila igre" svaka opservacija na račun novinara u pravilu se ima tretirati atakom na "novinarske slobode", "objektivno informiranje" itd. Naravno, bez obzira da li je novinarski stav smislen ili besmislen, utemeljen ili neutemeljen, pronađen ili izmišljen...
Čini se da unutar novinarskog esnafa više ne postoji ni minimum "samokritike", koja bi, ako ništa drugo, barem prešutila ispade vlastitih pripadnika nego se, bez obzira na eventualnu krivicu, apriori staje na stranu novinara. Slučaj ratnog člana državnog Predsjedništva Ejupa Ganića je u tom pogledu posebno ilustrativan. Udruženje BH novinara je u njegovom slučaju više nego očito podleglo filozofiji RTRS-ovih pojašnjenja događaja koji se zbio prilikom sesije Kruga 99. Nevjerovatno je kakvom brzinom je sazvano postrojavanje nekolicine novinara, dakako i nezaobilaznih "nezavisnih intelektualaca", koji su osuli paljbu po Ejupu Ganiću, mada se čovjek, ako ćemo pravo, samo usudio reći istinu, bolje rečeno suprotstaviti se bezočnim lažima, čija ponavljanja slušamo godinama.
Zvuči nevjerovatnim, ali mi uistinu, u to nema nikakve sumnje, živimo u vremenu gdje se deliktom definira suprotstavljanje lažima, a njihovo javno opetovanje činom novinarske hrabrosti. Kako drugačije razumjeti navode iz saopćenja Udruženja BH novinara, u kome stoji: "Na redovnoj sesiji Kruga 99 iz Sarajeva, na kojoj je bilo riječi o hapšenju generala Jovana Divjaka, dr. Ejup Ganić je grubo izvrijeđao Branku Kusmuk, novinarku RTRS-a, koja ga je pitala o zločinu počinjenom u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. maja 1992. i pritom joj poručio da se "oslobodi četništva"", kaže se u ovom saopćenju, što je zapravo samo prepisana konstatacija sa RTRS-a.
Apologija apsurda
Da navedena rečenica ne izostavlja jedan važan detalj, nema osobe koja se jednoj takvoj osudi ne bi pridružila. Taj važan detalj jeste činjenica, koju je svako, ko je želio čuti, jasno čuo. Naime, novinarka RTRS-a nije pitala o zločinu u Dobrovoljačkoj ulici nego o 42 poginula vojnika JNA, što je bitna, više nego drastična razlika. Zašto? Sve što je uslijedilo je čista konstrukcija, naslonjena na normalno reagiranje čovjeka koji, kao ni cijela javnost obdarena razumom, više ne može da podnosi gebelsovska ponavljanja bezočnih laži.
Nevjerovatno je da se čovjeka, koji je nedvosmisleno u svom odgovoru rekao da je u Dobrovoljačkoj ulici poginulo pet vojnika i jedan civil, identificira kao osobu koja nastoji prikriti zločin, kako su to požurili pojasniti u Republici Srpskoj. Da mu se kojim slučajem omaklo da kaže kako tamo niko nije poginuo, ili je tamo neko pometnuo lutke, kako i dan danas oni koji su umislili da treba vjerovati u sve što fabrikuju njihove bolesne glave, u takve kvalifikacije bi se moglo povjerovati i uzeti ih za istinite. Ovako, Ganićeva reakcija bila je potpuno logična! Više nego logična, jer, dokle ćemo javna iznošenja i ponavljanja laži nazivati još i novinarskom hrabrosti, profesionalnim pravom da se traga za odgovorima i slično. Zbog toga se opravdano treba upitati, dokle će se pod novinarskim slobodama i profesionalnim stavom smatrati sve što novinaru padne na pamet, i to da stvar bude još paradoksalnija, uz "teorijska obrazloženja".
Ono što je, analizirajući cijeli slučaj, zapisala Sanja Vlaisavljević, koja je, također, apostrofirala zanimanje Kusmukove za zločin, prešućujući, naravno, 42 poginula vojnika, jer bi to, dakako, moglo ugroziti njena nesuvisla pojašnjenja, jeste samo već viđena apologija lišena svakog smisla. "Pa šta ako je pitala ko je ubio vojnike? I general Divjak je izjavio, ne jednom, da se u Dobrovoljačkoj desio zločin. Je li odmah i on četnik, samo onako potajno, ne javno, jer se preko njega brani multikultura, ne zaboravimo? Novinarka Kusmuk treba da se oslobodi četništva zato što je pitala", čudi se Vlaisavljevićka u Glasu Srpske, napadajući Ganića.
Zaobilazeći, naravno, da ako ništa drugo, iz učitivosti, da ne govorimo odanosti načelu objektivnosti, podsjetiti na "42 vojnika", što je zapravo Ganića iritiralo, Vlaisavljevićka zaključuje: "Nema pogrešnog, lošeg ili glupog pitanja u politici opterećenoj najtežim konfliktima. Pa i u logici je poznato da pitanje ne može biti niti istinito niti lažno. Pitanje sa kojim se ne slažemo može upitanome upravo pružiti dobru priliku da se javno pokaže: prednost, nadmoć, utemeljenost njegovih stavova. Nema po sebi loših novinarskih pitanja. Navodna loša i pogrešna pitanja upravo mogu biti najbolja, jer pomažu da se odagnaju predrasude, da se obrazuje javnost, da se otkrije nepoznat podatak, da se argumentima ukaže na neosnovanost pretpostavki sadržanih u postavljenom pitanju. A nipošto da se diskvalificira osoba koja pita", zaključuje Vlaisavljevićka.
Kome je Kukanjac pokvario posao?
Dakako, ne treba sporiti da je novinar taj koji istražuje, ali samo, valjda, ako je nešto uistinu sporno. No, kad se općepoznate činjenice počnu problematizirati, onda loša novinarska pitanja vise nisu "loša", nego imaju sasvim drugačiju odrednicu. Drugim riječima, svako pitanje koje za cilj ima povećavanje broja žrtava iz Dobrovoljačke ulice, vrhunac je licemjerstva i bezobrazne prezentacije klasične propagande a ne profesionalizma, kako se to javnosti nastoji predočiti. Nakon što je komandant jedinice čiji su vojnici ubijeni javno objelodanio podatke i javnosti jasno rekao da je u Dobrovoljačkoj ubijeno šest, kakvog smisla ima, i to osam godina nakon govoriti o 42 ili stotinu, kako to bahato ponavlja Milorad Dodik, kojeg zbog takve izjave baš niko nije našao za shodno kritizirati.
Ako je Milutin Kukanjac, sudionik događaja takve priče nazvao najcrnjim vidom beogradske propagande i sramotom, navodeći precizno imena i prezimena šest osoba koje su stradale u Dobrovoljačkoj ulici, zbog čega bi sad vrhunac novinarske etike i novinarska hrabrost bilo iznošenje laži, i treba li onaj kome su upućena takva nebulozna pitanja ostati miran i dokle, jeste pravo pitanje, koje uistinu traži razložan odgovor. Ako baš niko precizno navedenim imenima poginulih,vojniku Tomović Zdravku, trojici pukovnika Sokić Miri, Radulović dr. Budimiru i Mihajlović Bošku, potpukovniku Jovanić Bošku, i Šuko Nurmeli za punih osam godina nije dodao niti jedno ime, otkud novinarki Kusmuk sada 42 vojnika?! Na kraju krajeva, zbog čega se na Ganića digla tolika galama, ako je komandant jedinice čiji su vojnici poginuli general Milutin Kukanjac, za takve priče jasno rekao: "Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. «Novosti» nisu smjele, «Politika» - ma ni govora. «Televizija Srbije» - ma ni govora. «Radio Beograd» - ma kakvi.»
Od objelodanjivanja podataka iz usta najmjerodavnijeg čovjeka u tom smislu, komandanta te vojske koja se povlačila iz Sarajeva, prošla je gotovo decenija, i svi za to znaju, samo je novinarka RTRS-a nedovoljno informirana?! E u takve priče se uistinu ne može povjerovati, a pošto ne može onda njene riječi jesu upravo ono što je Ganić konstatirao - klasična četnička propaganda. I sad bi je zbog takve propagande još trebalo braniti ili jednu takvu propagandu, koja se uzgred poigrava sa ljudskim životima, treba tretirati činom profesionalnog stava i lične hrabrosti, kako je ponašanje Branke Kusmuk okarakterizirao prvi čovjek RTRS-a Goran Davidović. Što se Ganića tiče, on je spomenutoj novinarki dao samo dobar, gotovo roditeljski savjet.
Ko kormilari ovim brodom
Asocijacije koje predstavljaju novinare bi zato trebale biti puno opreznije, kad je u pitanju zaštita novinara. Tako nešto se ne može činiti po svaku cijenu, jer će takva "logika zaštite" odnosno promoviranja stava da nema loših novinarskih pitanja, sutra kakvom "novinaru" dati za pravo da dokazanog antifašistu priupita da mu štošta kaže o humanizmu Adolfa Hitlera, ili će može biti kakav historičar, uz obavezno zadržavanje prisebnosti, da čije slobode kojim slučajem ne bi ugrozio, morati da pojašnjava da falange Gaja Julija Cezara nisu sudjelovale u operacijama iskrcavanja Saveznika u Normandiji, da Matija Gubec nije surfao po internetu, i sl. Možda djeluje smiješno, no što se znanja mnogih koji su se infiltrirali unutar novinarskih krugova, na ovakva pitanja nećemo dugo čekati. Samo treba uistinu biti skeptičan prema činjenici da bi neko njihovo ponašanje mogao tretirati kao profesionalnu znatiželju.
No, ovakav odnos mogao bi imati manje komičnu. Nastavi li se ovako, postoji opravdana bojazan da će na takvim pretpostavkama uslijediti i zvanična rehabilitacija jednog broja ratnih izvještača, poput Gojka Đoge, Smiljka Šagolja i njima sličnih, koji su bezočno pogazili sva moguća pravila jedne odgovorne profesije. Upravo zato pravo pitanje je gdje ovo, na kraju, vodi, ili još konkretnije, ko ovaj brod po svaku cijenu nastoji nasukati, svakodnevnim zbunjivanjem javnosti.
U organizaciji Medžlisa islamske zajednice Kakanj u petak 25. Marta 2011.god. u maloj sali doma kulture Kakanj održana je promocija interaktivne sufare u elektronskoj formi "Sufara.ba" mladog autora i imama Ermin ef. Zahirovića, imama u džematu Obre. Naime Ermin ef. je skoro dvije godine koristeći vlastito znanje iz oblasti informatike radio na projektu izrade elektronske sufare. Ona ima za cilj da učenje arapskog pisma učini lakšim, jednostavnijim i zanimljivijim kroz vizuelne efekte i zvuk koji su njena osnovna odlika, te je kao takva posebno pogodna za djecu a isto tako i za odrasle. Uz interaktivne lekcije autor je pokrenuo i istoimeni websajt Sufara.ba sa dodatnim objašnjenjima i korisnim sadržajem. Kreirana je prema priručniku za mektebsku nastavu "Sufara" autora prof. Asim ef. Hasanspahića kojeg imami skoro deset godina veoma uspješno koriste u mektebima na području Medžlisa IZ-e Kakanj. Ovaj naporan rad krunisan je promocijom na kojoj je prisustvovao veliki broj posjetioca.
Glavni imam Medžlisa IZ-e Kakanj Mr. Sulejman ef. Čeliković kao moderator u uvodnom djelu između ostalog istakao je nastojanje Medžlisa IZ-e Kakanj da osavremeni i unaprijedi mektebe i mektebske učionice kako bi se mektebska nastava mogla izvoditi uz pomoć savremenih nastavnih sredstava i pomagala. Tako su svi mektebi ne području Medžlisa Kakanj opremljeni računarima a za naredni period planirana je i nabavka plazmi i LCD televizora za sve mektebe.
Svojim nadahnutim vazovima prisutne su oduševili uvaženi profesori, hafizi i gosti iz Sarajeva i Zenice. Uvaženi profesor, dr. hfz. Fadil ef. Fazlić koji je inače i recenzent ukazao je na vrijednost elektronske sufare upravo u ovo vrijeme kada je i komunikacija među ljudima elektronska i kada je sve više onih koji se koriste računarima i internetom te je posebno interesantna što je putem websajta dostupna svim ljudima svijeta. Također je govorio o učenju sufare i podučavanju arapskom pismu u prošlosti na našim prostorima.
Jedan od promotora bio je i autor štampane verzije sufare prof. Asim ef. Hasanspahić koji je u svom izlaganju govorio o nastanku ovog djela koje je rezultat dugogodišnjeg iskustva i rada sa raznim sufarama i udžbenicima te je tako kombinujući najbolje osobine raznih izdanja napisao ovu kratku i jednostavnu sufaru po kojoj je kreirana interaktivna elektronska verzija.
Posebnu pažnju prisutnih privuklo je predstavljanje interaktivnih lekcija putem video topa uz koje je autor još prikazao i interesantne statističke podatke prema kojima svakoga dana websajt Sufara.ba posjeti u prosjeku 150 osoba tražeći sufaru putem pretraživača a za nekoliko posljednjih mjeseci, koliko je websajt online, zabilježio je više od 16.000 posjeta iz 73 zemlje svijeta i preko 790 različitih gradova što ukazuje na to da veliki broj ljudi kod nas a i u dijaspori putem interneta traži informacije o sufari i arapskom pismu uopšte. Također, kreirana je i stranica na Facebooku, koju prati preko hiljadu osoba. Autor je napomenuo da prava na štampanje i prodaju interaktivnih lekcija, poklanja Medžlisu IZ-e Kakanj kao njegov doprinos na polju učenja i podučavanja Kur'anu.
Ovu iznimno lijepu večer u domu kulture Kakanj na kraju je ukrasio gost predavač dr. hfz. Halil ef. Mehtić predavanjem o vrijednostima učenja Kur'ana i podučavanja kur'anskom pismu, navodeći spisak autora koji su u prošlosti dali svoj doprinos na ovom polju.
Dana 23.04.2011. godine u osnovnoj školi „Berta Kučera" u Jajcu održano je takmičenje iz predmeta islamska vjeronauka i to:
- Četvrto takmičenje za sedme razrede
- Treće takmičenje za šeste i osme razrede
Prije samog takmičenja prisutnim učenicima i nastavnicima obratili su se direktor OŠ „Berta Kučera" gospodin Osman Žilić i glavni imam Ramiz ef. Bećirović. Gospodin Osman Žilić je izrazio dobrodošlicu svim prisutnim ističući zadovoljstvo što se održava takmičenje iz vjeronauke, takmičarima zaželio uspjeh, a nastavnicima da takmičenje provedu na najbolji način. Glavni imam je zahvalio direktoru na lijepom dočeku i toplim riječima istakavši da su svi prisutni takmičari pobjednici, a između njih treba iznjedriti one zaista najbolje koji će Jajce predstavljati na takmičenju SBK odnosno Muftiluka travničkog.
Komisija za provođenje takmičenja u sastavu:
1. Enijal Žužo, predsjednik
2. Almira Hadžić, član
3. Sadžida Meštrovac
Komisija za ocjenjivanje i zbrajanje rezutata:
1. Enijal Žužo, predsjednik
2. Mejrema Agić, član
3. Almira Hadžić, član
4. Amel Aganović, član
5. Senad Hadžić, član
Nakon zbrajanja rezultata sačinjen je spisak takmičara kako slijedi:
Takmičari VI-ih razreda
R.br.
prezime i ime
škola
nastavnik
poeni
MJESTO
1.
Halilović Ajla
Jajce
Almira Hadžić
68,5
I
2.
Duranović Harisa
Divičani
Mejrema Agić
64,5
II
3.
Kasumović Ata
Jajce
Almira Hadžić
64,5
III
4.
Kasum Azra
Vinac
Amir Bajrić
63,5
IV
5.
Duranović Selma
Divičani
Mejrema Agić
61,5
V
6.
Tatarević Đenisa
Jajce
Almira Hadžić
61
V
7.
Hadžić Aldina
Kruščica
Sadžida Meštrovac
48,5
VI
8.
Škiljan Amina
Jajce
Almira Hadžić
47,5
VII
9.
Nešust Meris
Kruščica
Sadžida Meštrovac
43
VIII
10.
Joldić Rezija
Kruščica
Sadžida Meštrovac
41
VIII
11.
Delić Sajra
Vinac
Amir Bajrić
40
IX
12.
Drek Nizama
Kruščica
Sadžida Meštrovac
38
X
Takmičari VII-ih razreda
R.br.
prezime i ime
škola
nastavnik
poeni
MJESTO
1.
Turanović Selma
Divičani
Mejrema Agić
91
I
2.
Dervišić Izudin
Vinac
Amir Bajrić
90
II
3.
Poško Velid
Divičani
Mejrema Agić
87,5
III
4.
Lupčević Almedina
Jajce
Almira Hadžić
81
IV
5.
Duranović Emina
Divičani
Mejrema Agić
80,5
V
6.
Čančar Lejla
Jajce
Almira Hadžić
79,5
VI
7.
Škiljan Meliha
Jajce
Almira Hadžić
72,5
VII
8.
Imamović Malika
Vinac
Amir Bajrić
67,5
VIII
9.
Nešust Edina
Kruščica
Sadžida Meštrovac
66,5
IX
10.
Nešust Amila
Kruščica
Sadžida Meštrovac
66
X
11.
Delić Džana
Vinac
Amir Bajrić
65,5
XI
12.
Nešust Semina
Kruščica
Sadžida Meštrovac
52
XII
Takmičari VIII-ih razreda
R.br.
prezime i ime
škola
nastavnik
poeni
MJESTO
1.
Dogan Lejla
Jajce
Almira Hadžić
90
I
2.
Nešust Amela
Kruščica
Sadžida Meštrovac
87
II
3.
Šahman Dženita
Jajce
Almira Hadžić
85
III
4.
Begić Lejla
Divičani
Mejrema Agić
84,5
IV
5.
Crnac Almedina
Jajce
Almira Hadžić
84,5
IV
6.
Hadžić Aldin
Divičani
Mejrema Agić
84
V
7.
Ćehić Samir
Vinac
Amir Bajrić
77
V
8.
Dervišić Belma
Vinac
Amir Bajrić
76
VI
9.
Kasum Dženita
Vinac
Amir Bajrić
76
VI
10.
Duranović Seida
Divičani
Mejrema Agić
69,5
VII
11.
Nešust Amila
Kruščica
Sadžida Meštrovac
64
VIII
12.
Hadžić Amila
Kruščica
Sadžida Meštrovac
50,5
IX
Mnogo puta smo se uvjerili u važnost i značaj predmeta Islamska vjeronauka što je potvrđeno i ovom prilikom. Dobri rezultati su produkt aktivnog rada učenika i njihovih muallima-nastavnika. Takmičenju je pristupilo 36 učenika a svečano proglašenje pobjednika i uručenje prigodnih nagrada obilježeno je u Hadadan džamiji u Jajcu.
Nagrade su primili:
VI razred
1. Halilović Ajla
2. Duranović Harisa
3. Kasumović Ata
VII razred
1. Turanović Selma
2. Dervišić Izudin
3. Poško Velid
VIII razred
1. Dogan Lejla
2. Nešust Amela
3. Šahman Dženita
Nagrade je obezbijedio Medžlis IZ Jajce a pobjednicima ih je uručio gl. Imam Ramiz ef. Bećirović. Na kraju svečanosti glavni imam je čestitao svim takmičarima a posebne čestitike je uputio pobjednicima i svim vjeroučiteljima koji su i ovom prilikom pokazali ozbiljnost, profesionalnost i odgovornost u obavljanju ovog plemenitog poziva.
Organizacioni odbor manifestacije „Dani Hasana Kaimije" je raspisao konkurs za pojedinačne i kolektivne prijave za dodjelu nagrade „Hasan Kaimija 2011". Nagrada "Hasan Kaimija" dodjeljuje se za najbolje objavljeno djelo u 2010. godini iz oblasti književnosti i znanosti, a koje prvenstveno, uz najviše književnoestetske, odnosno znanstvene standarde...
Vijećnici Općinskog vijeća sarajevskog Starog Grada u utorak (29. marta 2011. godine) su, više od dvotrećinske većine, izglasali prodaju sedam poslovnih prostora koje je Općina stekla na osnovu nacionalizacije. Zbog te odluke, Gazi Husrev-begov vakuf će, najvjerovatnije, tvrdi v.d. direktor Vakufske direkcije IZ-a hfz. mr. Senaid Zajimović, podnijeti tužbu protiv Općine a, sve su prilike, i protiv pravobraniteljice Općine koja je, obrazlaže Zajimović, pogrešnim tumačenjem zakona navela vijećnike na takvo glasanje.
„Toliko sam razočaran da ja više ne znam šta da mislim", kazao nam je juče prof. dr. Rizah Avdić, predsjedavajući Općinskog vijeća, napominjući da su 23, ili 24 vijećnika glasala za prodaju, a šestero, pa i on, bilo je suzdržano. (!!!)
Razočarani Avdić
„Zašto nisam glasao protiv? Opet bi se svelo na isto... Kažem vam, to što se desilo sve mi je neshvatljivo", ističe Avdić.
„Na nekoliko prostora ima mukata i IZ, odnosno Vakufska direkcija polaže pravo na tim nekretninama i sada", tvrdi mr. Zajimović, objašnjavajući šta je mukata:
„To je trajni zakup zemljišta dok postoji objekat nad njime, i mukata je evidentirana u C listu ZK-a izvatka, pa se tretira kao teret. Mukata se uvodila najviše nakon požara koji su se dešavali na Čaršiji. Nije bilo dovoljno finansijskih sredstava da se obnove vakufski prostori, pa se određenim ljudima davalo zemljište da na njemu naprave dućan, a oni su plaćali zakupninu tog zemljišta. Zakupnina se plaća sve dok postoji poslovni objekat, a, kada ga više ne bude, zemljište pripada izvornom vlasniku... U ovom slučaju to je Gazi Husrev-begov vakuf, ističe mr. Zajimović, a Huso Salihović, pravnik Vakufske direkcije, koji je prisustvovao sjednici, naglašava: "S obzirom na to da je Općina Stari Grad vlasništvo stekla na osnovu nacionalizacije, prodaja ovih poslovnih prostora je suprotna odredbama iz člana 16. Zakona o prometu nekretnina... To su svi zanemarili..."
Zajimović podsjeća na to da će svaki od tih prostora biti predmet restitucije. No, direktora ipak najviše interesuje koji može biti interes Općine da proda ove poslovne prostore kada su kupci plaćali za njih zakupninu.
Čiji su to interesi?
„Ja nemam drugog odgovora do tog da su u pitanju interesi pojedinaca, i vrlo konkretnih porodičnih veza, ali o tome će sud odlučivati", ogorčen je Zajimović.
Iako nam je predsjedavajući OV-a ispričao šta se dešavalo na sjednici, istakavši da je, upravo zbog sukoba interesa i sam intervenisao, mi smo objašnjenje htjeli dobiti izravno od pravobraniteljice Općine Suade Hadžić. No, Hadžić je bila spremna samo za neformalni razgovor, naglasivši: "Bez dozvole načelnika Općine, ne mogu komunicirati s javnošću."
Poslali smo pisani upit nadležnoj općinskoj službi, ali nam je rečeno da se načelnik Ibrahim Hadžibajrić sa odmora vraća u ponedjeljak.
Udruženje „Ilmijje" opštine Bosanski Novi i ured glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Bosanski Novi izdali su zajedničko saopštenje u kojem osuđuju napade na Bošnjake i Islamsku zajednicu:
Na izbornoj skupštini Islamskog savjeta Norveške, održanoj krajem marta dosadašnji predsjednik Senaida ef. Kobilica je ponovno izbaran na tu funkciju. Senaid ef. Kobilica je istovremeno i glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. On je na ovu funkciju izabran po treći put. 
Piše: Fatmir Alispahić 
Piše: Enes Ratkušić
Piše: Edina Kamenica