Na četvrtoj redovnoj sjednici održanoj u subotu, 16.04.2011. godine, Skupština Muftijstva sandžačkog proglasila je tekuću godinu godinom unapređenja vjerske pouke u mektebima.
Skupština muftijstva zatražila je od nadležnih državnih organa hitno vraćanje 39 nezakonito isključenih vjeroučitelja islamske vjeronauke.
Od nadležnih državnih organa zatraženo je poduzimanje potrebnih mjera kako bi se zaustavilo permanentno i organizovano krivotvorenje slike islama i muslimana u medijima.
Na sjednici su usvojeni izvještaji o radu medžlisa i glavnih imama sa područja Muftijstva sandžačkog u 2010. godini.
U prepunom kabinetu u OŠ "Gornji Vakuf", srijedu,13.04. 2011. godine, učenici VI1 sa svojim razrednikom i nastavnikom Islamske vjeronauke, Saudinom Cokoja, upriličili su zajedničko druženje: roditelja, prosvjetnih radnika i uprave škole.
Tokom ovog druženja, učenici ovog razreda su izveli prigodan program, koji je bio posvećen njihovim roditeljima, odnosno sve programske cjeline su se odnosile na pokornost i poslušnost roditeljima, a dio programa je bio posvećen i učiteljima koji su ove učenike učili od I do IV razreda.
Prije početka programa, učenici su uradili pozivnice te ih uručili svojim roditeljima (i babi i mami), učiteljima (od kojih je većina u penziji), direktoru, zamjeniku direktora i školskom pedagogu.
Da bi doček i druženje bilo što ugodnije, učenici su uredili učionicu zajedno sa redarima koji su bili zaduženi za to i pripremili malu zakusku za njihove roditelje i goste.
Program su uredno i profesionalno vodila dva učenika (voditelji), a programski sadržaji su se satojali od: recitacija, poučnih priča, emotivnih primjera, odnos roditelja spram djeteta nakon rođenja, u djetinjstvu i kad odraste, primjeri djece koja zaborave dobrotu svojih roditelja, psihološki i pedagoški status roditelja, kur'anski ajeti i hadisi Muhameda, s.a.v.s., o poslušnosti, ali i nepokornosti prema roditeljima, izvodili sevdalinke, recitacije o učiteljicama i drugi sadržaji.
Školski pedagog, mr. Sinan Emir, se u sklopu ovog druženja, također, obratio roditeljima i gostima, gdje je istakao važnost pohvaljivanja djeteta u različitim segmentima života i da to ne bude samo kad dijete nešto uspije, nego da bude to svakodnevnica za njegovo podsticanje na zdrav odgoj.
Tokom nastupa učenika, na licima roditelja i gostiju mogle su se vidjeti suze, jer su ih njihove riječi i poruke podsjetili i na njihove roditelje.
Na kraju programa, učenici su dodijelili zahvalnice svojim učiteljima i učiteljicama koji su ih uveli u osnove odgoja i obrazovanja.
Svim roditeljima i gostima se od srca zahvaljujemo što su se odazvali na naš poziv i uveličali ovo druženje i nadamo se da će Vam ostati u lijepom sjećanju.
Povodom verbalnog i fizičkog napada na predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Foča Salema ef. Ćemu, koji se dogodio u samom centru grada 02.04. 2011. godine, a kome su tom prilikom nanešene i tjelesne povrede, pismo podrške Salemu ef. Ćemi uputio je Medžlis Islamske zajednice Maglaj najoštrije osudivši uz istinsku zabrinutost ovaj nemili i sramni događaj.
„Napad na Salem ef. Ćemu, istinskog heroja, odvažnog branitelja i ponosnoga imama Foče i Podrinja, napad je i na Medžlis Maglaj, na sve naše imame i cijelu Islamsku zajednicu, koji duboko vrijeđa i uznemirava svakog iskrenog, čestitog i dobronamjernog čovjeka. Ovakvi kukavički napadi i fizički nasrtaji na imama, moraju se energično osuditi, radi čega zahtijevamo istragu nadležnih policijskih i pravosudnih organa.
S tim u vezi, upućujemo pismo podrške Bošnjacima-muslimanima Foče i Podrinja i izražavamo svoju spremnost za svaki oblik pomoći, istinski suosjećajući bol i patnju kolege Salem ef. Ćeme. Ovim putem želimo također, ohrabriti plemenite Bošnjake povratnike i sve kolege imame da odgovorno i dostojanstveno nastave sa radom i djelovanjem, jasno ukazujući da nisu sami, ostavljeni i zaboravljeni.", stoji u pismo podrške MIZ Maglaj koje je potpisao glavni imam Izuddin ef. Kruško.
Muftijstvo sandžačko najoštrije osuđuje antimuslimanske poruke izrečene u emisiji „Re-akcija" pod naslovom „Ko vlada Kosovom" Televizije B92 od ponedjeljka 11.04.2011. god. u 21 sat. Emisiju je obilježilo permanentno i tendenciozno nastojanje da se nasilje i terorizam dovedu u vezu sa islamom i muslimanima.
Gradilište ferhadije džamije u Banjaluci jučer (14.04) je obišao bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović. Tom prilikom susreo se sa banjalučkim muftijom Edhemom ef. Čamdžićem i stručnjacima angažovanim na obnovi ove u ratu porušene banjalučke džamije.
Iskazujući svoju podršku obnovi Ferhadije Bakir Izetbegović je rekao:
- Izgradnja ide sporo, jer je skupo graditi ovakav objekat. Danas sam tu da uzmem predračun troškova, kako bismo makar osnovne stvari mogli da uradimo. - kazao je Izetbegović.
Prema dosadašnjem tijeku radova, predračun koji bi pokrio troškove izgradnje osnovnih dijelova Ferhadije iznosi 1,5 miliona KM.
Ukazujući na značaj obnove Ferhadije, banjalučkki muftija je izjavio:
- Njenu izgradnju treba pomoći čitava Evropa, jer je ona pet vijekova bila simbol suživota, tolerancije, dijaloga, čak i 1941. godine, kada je Evropa drhtala pod čizmom fašizma, naši imami stvarali su na ovom mjestu Rezoluciju za spašavanje Srba i Jevreja - naglasio je muftija, dodavši da su potom inicijatori Rezolucije stradavali u zloglasnom jasenovačkom logoru.
U okviru ove posjete umjetničku sliku Ferhadije džamije Bakiru Izetbegovići donirao je Medžlis Islamske zajednice u Banjaluci.
U sklopu tradicionalne manifestacije Dani Karađoz-begove medrese sinoć (14.04) je u Karađoz-begovoj džamiji održano Večer Kur'ana. Medresa će nizom sličnih kulturno-vjerskih programa ove godine ispratiti 366 generaciju maturanata.
Odabrane kur'anske cjeline sinoć su proučili softe iz sarajevske "Gazi Husrev-begove", visočke "Osman ef. Redžović", cazinske "Džemaludin ef. Čaušević" i mostarske "Karađoz-begove" medrese.
Ovim programom nastojimo dostojanstvno reprezentirati znanja koja naši učenici stiču tokom školovanja ali i odmoriti svoje duše od svakodnevnih nedaća i tegoba.", na početku programa kazao je direktor Medrese Šefko ef. Tinjak. Prigodnim vazi-nasihatom prisutnima se obratio hafiz Harun ef. Efendić, glavni imam Medžlisa IZ Konjic.
"Večeras nas je ovdje okupila ljubav prema Kur'ani-kerimu. Ta naša ljubav je pokazatelj ljubavi prema Allahu i Poslaniku.", ovim riječima je hafiz Efendić počeo svoj govor o utjecaju Kur'ana na ljudske duše i živote. Analizirajući događaje o Omeru r.a., Fudajl ibn Ijadu i Ebu Zera r.a. hafiz Efendić je pozvao prisutne da se što više druže sa Kur'anom, kur'anskim porukama kako bi izgradili islamske osobine u vlastite živote i tako zadobili sreću i ovog i onog svijeta.
Stoljećima se u Evropi vodila borba oko određivanja kriterija istine. Uz velike žrtve, naučna misao stremila je u pravcu oduzimanja legitimiteta vladajućim i crkvenim krugovima, koji su na osnovu povlaštene pozicije odnosno "ekskluzivnog prava na mišljenje" određivali šta je istina a šta nije. Preciznije rečeno filozofska i naučna misao je monopol na krajnji ishod umovanja nastojala depersonalizirati i snagu argumenta odnosno dokaza ustoličiti kao najveće mjerilo istinitosti. Koliko je taj proces išao teško najilustrativnije svjedoči primjer koji navodi čuveni engleski mislilac Francis Bacon.
"Ljeta gospodnjega 1432.", piše Bacon, "razvila se među braćom redovnicima diskusija oko pitanja o broju zuba u ustima konja. Punih trinaest dana bjesnila je diskusija bez prestanka. Sve stare knjige i hronike bile su izvučene i pri tom se ispoljila jedna takva divna dubokoumna erudicija kao nikada na tom području. Na početku četrnaestog dana jedan mladi redovnik uglednoga porijekla zamoli svoje ugledne starješine da i on rekne koju riječ i na veliko zaprepaštenje diskutanata, čija duboka mudrost bijaše veoma uznemirena, on ih zamoli da riješe stvar na jedan vulgaran i nečuven način: naime, da otvore usta jednog konja, prebroje zube i nađu rješenje svog problema. Na to ostali osjećajući se duboko povrijeđeni u svom dostojanstvu, uz veliku galamu navališe na njega, izudaraju ga i izbace: ‘Jer,' rekli su oni, ‘sigurno je sam sotona ponukao onog žutokljunca da spomene taj nečuveni, bezbožni put za pronalaženje istine, koji je u suprotnosti sa čitavim učenjem crkvenih otaca.'
Poslije još mnogo dana divlje svađe i diskusije, golub mira se spustio na naš skup i oni, svi kao jedan, proglase da će taj problem ostati vječita tajna zbog nedostatka historijskih i teoloških podataka o tome, te narede da se isto zabilježi."
S argumentima "pod noge"
Sveopći procesi globalizacije pogotovo era masovnih komunikacija nas izgleda, po svim naznakama vraća u afirmaciju srednjovjekovnih obrazaca, s jednom "malom razlikom" što "pravo na mišljenje" prividno, kako to priliči demokratskim obrascima, postaje svojina svih, i obrazovanih i neobrazovanih i pismenih i polupismenih i pametnih i blesavih, kako bi u sveopćem haosu različite interesne grupe, mogli ostvarivati vlastite ciljeve. Dakako, sve to uz podršku masa, oduševljenih zbog podarenih im sloboda i prava. Snaga argumenta na račun "sloboda i prava" ponovo je bačena pod noge. Znanje je naprosto prestalo biti pretpostavka za umovanje.
Uvjerenju da svako, bez obzira na upućenost, znanje ili informiranost o određenoj temi, po osnovu „prava na mišljenje", može da iznosi sudove i zaključke, postalo je dio savremene svakodnevnice, što se najilustrativnije očituje u općoj skribomaniji. Ta hronična bolest ne mimoilazi ni naučne krugove, pogotovo u domenu društvenih disciplina, ali je, ipak, najizrazitije prisutna u medijima, posebno u tzv. internet novinarstvu, gdje praktički svako, bez obzira na znanje, stepen stručnosti i druge reference, može da na bazi tog famoznog "prava" piše i govori šta hoće, i gdje sve jednostavno prolazi, jer se sve odvija u ambijentu potpunog odsustva bilo kakvih kriterija, koji bi imali ako ništa drugo ono barem odrediti neke razumne limite, donju granicu ljudske gluposti.
Ono što posebno karakterizira navedeno stanje jeste činjenica da se odsustvo argumenta u komunikaciji uzima kao najnormalnija stvar. To se najbolje može primijetiti u činjenici da "uljezi" u komunikacijskom procesu u pravilu preskaču sve moguće forme novinarskog izraza hvatajući se odmah za onu najvišu - komentar. Vijest, informacija, reportažni zapis itd. za takve predstavljaju mizerije, koje ne zaslužuju ni minimum pažnje.
Oni hoće da komentiraju, tumače, otkrivajući javnosti ono što samo oni tobože znaju, što se samo njima otkriva. A upravo to odsustvo hoda, ta postepenost koja se u novinarskoj praksi naprosto mora proći, rađa umišljenost, uvjerenje da nepoznanica za njih ne postoji, a to je, naravno, najbolja pretpostavka da se argument, kao bespotreban detalj, naprosto protjera iz sfere javne riječi.
"Ko drukčije kaže kleveće i laže"
Naravno, "velike tumače" društvenih, posebno povijesno-političkih zbivanja, ne zanimaju bilo kakvi događaji koji bi se odnosili na mikro plan. Njih isključivo zanimaju globalna zbivanja, jer oni javnosti hoće tumačiti kako se kreće točak historije, ko ga sve pokreće, ubrzava ili usporava njegovo okretanje. Zbivanja u Bosni, posebno ona ratna, dođu im kao nezamjenjiva poslastica, a to je nemoguće bez skeniranja likova i djela bošnjačkih političara predvođenih Alijom Izetbegovićem.
Sve bi to, na neki način, moglo biti i zanimljivo ili barem zabavno, ako ništa drugo, kako sam jedno vrijeme doživljavao informacije koje na masu adresa distribuira Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine. No, arogancija uz krajnje morbidna obrazloženja i šikaniranje svakog drugačijeg mišljenja, uz obavezno omalovažavanje i diskreditaciju svake osobe koja se usudila iznijeti drugačiji pogled, kakav se mogao pročitati u jednom od posljednjih pakovanja ove asocijacije, neodoljivo podsjećaju na onu gromoglasnu partijsku himnu "ko drukčije kaže kleveće i laže...".
Sedin Omerbašić, koji je, zbog neslaganja sa kvalifikacijama koje iznose glavni
pisci Nacionalnog kongresa, učtivo zatražio da ga poštede daljih slanja odnosno distribucije tekstova, tražeći da njegovo ime, također, poštede objavljivanja, dobio odgovor sa dobro poznatim obrazloženjima o kolektivnom izdajničkom poduhvatu bošnjačkih političara, začinjen na kraju riječima da mu ime objavljuju jer će kao režimski čovjek od istog dobiti plus. Jašta će! Taman će mu neko ponudit mjesto ministra?! Ali, šta se tu može, ljudi navikli da se tako gradi karijera, pa sa prekookeanske distance i sad misle da se u tom pogledu baš ništa nije izmijenilo.
Kad u pola stranice teksta pročitate da se nema šta raspravljati o činjenicama da je Alija Izetbegović izdajnik borbe za cjelovitu BiH, da je zajedno sa Radovanom Karadžićem, kreator Dejtonskog sporazuma, da su Haris Silajdžić, Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija implementatori velikosrpskih projekata, da je Ejup Ganić srpski agent, kojeg sada traže jer izmakao kontroli, da je reis-ulema Mustafa Cerić prvorazredni i dokazani četnički agent, da je akademik Muhamed Filipović u Dodikovoj i Čovićevoj službi, onda čuđenje jeste tek blaga i neodgovorna reakcija.
Lakonska objašnjenja koja sam slušao na račun pisaca iz famoznog kongresa, da je riječ o ljudima koji su praktički iz zemlje pobjegli pa sad u ovakvim opservacijama nalaze razloge za pravdanje vlastitih dezerterskih postupaka su iz više razloga neprihvatljiva. Dakako, da u svemu ima takvih natruha. No, to bi bila najbezbolnija varijanta. U ovom slučaju bojati se da nije riječ samo o tome. Pažljivija analiza jezičke strukture ili "analize sadržaja", kako se to kaže u metodologiji naučnog istraživanja, upućuju na puno kompleksniji problem. Dr. Muhamed Borogovac, najagilniji član ove asocijacije, koji se prema vlastitim pojašnjenjima u Sjedinjenim državama našao, zbog neslaganja sa politikom Alije Izetbegovića, što je naprosto smiješno, na indikativan način komentira Omerbašićevo neslaganje sa njegovim kvalifikacijama na račun bošnjačkih političkih lidera. "Samo se profesionalni čuvari režima, a režim se bazira na kultu Alije Izetbegovića, usuđuju ovako nešto kazati", zaključuje Borogovac u svom odgovoru, smatrajući bilo kakvo branjenje Izetbegovića odnosno bilo koga od bošnjačkih autoriteta, heretičkim činom za koji nema oprosta.
Više od "frustracije"
Ne treba se posebno dokazivati da je ta riječ "usuđuje" klasičan udbaški termin, neprimjeren demokratskom komuniciranju. Dodamo li navedenom da su skoro svi tekstovi bazirani na fenomenu nekakvog otkrivanja spletki, intriga i zavjera, teško se možemo oteti utisku o bezazlenosti posade ove asocijacije, kao i razlozima njenog utemeljenja, ali i mogućim pokroviteljima. S druge strane, poznavajući, dakako, samu prirodu života u Americi, teško je shvatiti da neko ima toliko vremena za dangalačenje i besposličarenje. Koliko znamo tamo se radi a u slobodno vrijeme tvrdo spava. Otkud baš njima toliko vremena napretek, jeste razložno pitanje koje traži adekvatan odgovor.
Istina, Izetbegovićev slučaj, koji je u tom smislu uistinu najindikativniji, ne samo iz perspektive autora tekstova Kongresa, nego uopće novinarskog pristupa i u samoj zemlji. Svako od nas, ko je iole, imao priliku da prati medije imao je masu prilika da čuje ili pročita da je Izetbegović podijelio BiH sa Tuđmanom, Karadžićem, i s kim još da ne nabrajamo. O tome se, bez nekih posebnih ograda, govori i piše gotovo dvije decenije, a da baš niko nikad niti jedan jedini dokument, koji bi tako nešto potvrdio, nije predočio javnosti?! I niko se posebno na očigledno odsustvo argumentacije nije osvrtao. Ipak, ove prekookeanske nebuloze nadilaze čak i taj nivo.
Čitajući tekstove autora nacionalnog kongresa o političko-ratnim i poratnim događanjima u BiH, čovjek stiče utisak da je Izetbegović bio toliko moćan da je gotovo upravljao svim događanjima na prostorima bivše Jugoslavije, bio alfa i omega svih zbivanja, od planiranja i organizacije srpske agresije pa sve do samog Dejtona. "Otkriveno je", piše Borogovac, "da je Alija dobrovoljno sa Karadžićem dogovorio podjelu BiH i osnivanje Republike Srpske još prije Daytona, a da je Holbrookovo navodno "zavrtanje ruku" samo predstava za naivne". Holbruk je, prema ovako sročenim formulacijama, najobičniji politički patuljak koji je samo ponizno slušao i izvršavao Alijine naume, kao i svi drugi.
Umobolne "analize"
Podvrgavati kritici političko djelovanje Alije Izetbegovića samo po sebi ne predstavlja problem, nego prije svega, budućnosti radi, poželjnu djelatnost. Ali iznositi tvrdnje da je on osmislio srpsku opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici, ubijedio UN da uspostavi embargo na oružje za bosansku armiju, i sl. prelazi u paranoično-umobolne opservacije, koje graniče s najtežim oblikom ludila. To naprosto nadilazi standarde i najgore propagande. Ko iole upućen u bosanska zbivanja može vjerovati da je Izetbegović osmislio i kreirao Dejtonski sporazum, a potom preko svog podanika Richarda Holbrooka, eksperta za "zavrtanje ruka", i drugih američko-evropskih pijuna, prisilio Miloševića i Tuđmana, da potpišu njegovu rukotvorinu.
Letimičan pogled na te pisanije, kojima Borogovac i njegovi "istomišljenici" usiljeno zatrpavaju mail-adrese velikog broja korisnika interneta, dovoljne su da čitalac naprosto stiče utisak da je Alija Izetbegović barem deceniju bio najmoćnija politička figura na tlu Evrope, čovjek bez čije saglasnosti se ništa nije niti moglo zbivati. No, čak i za one koji bi u jednom trenutku mogli prihvatiti ovako morbidne konstrukcije, ostaje jedna "mala" nedoumica. Kako se moglo dogoditi da je pored toliko "kadrova" odanih velikosrpskim idejama, raspoređenih na sve važne funkcije u jednoj zemlji, velikosrpski projekat doživio neuspjeh, ili bolje rečeno kako to da granice Velike Srbije danas ne dosežu, na Zapadu barem do Francuske i Njemačke, na Istoku do Rusije i Turske.
Sve navedeno, očito ukazuje na bitno drugačiji smisao cijelog projekta, a on se iscrpljuje u planiranoj diskreditaciji svakog Bošnjaka, koji je vlastitim angažmanom nadišao žabokrečinu jedne ružne stvarnosti, bez obzira na vrijeme i mjesto. Drugačijeg objašnjenja nema, jer u navedenim opservacijama ne postoji ličnost kod Bošnjaka koja nije oblaćena, koja bi figurirala kao nekakav autoritet do čijeg se mišljenja odnosno ponašanja može držati. Jasno je zašto i u tom pogledu ne može biti bilo kakve dileme. Interesni lobiji, obavještajne službe, plaćenički mentalitet posebno, naprosto preziru argumente. Oni uvažavaju insinuacije, zaključke na bazi pretpostavki a ne činjenice, jer fakti i dokazi izgledaju previše suhoparno za njihov senzibilitet, a i ne uklapaju im se baš ni u opasne planove spram ove zemlje koji su više nego očito još uvijek živi.
Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike već su prešli u tradiciju, a ovogodišnji su šesnaesti po redu.
Domaćin ovogodišnjih susreta je Islamska zajednica Bošnjaka u američkom gradu Phoenixu u Arizoni, a održat će se od 27. do 29. maja 2011. godine.
Interesantno je napomenuti da od početka ovih tradicionalnih susreta ovo je tek drugi puta da se organiziraju na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država.
U sklopu ovogodišnjih susreta svečano će biti otvorena i džamija bošnjačkog džemata u Phoenixu, tako da se pripreme za ovaj značajan događaj uveliko počele.
Organizatori ovogodišnjih Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike pozvali su sve bošjnačke džemate, političke organizacije, sportske klubove te kulturno-umjetnička društva kao i sve medije na području Amerike i Kanade da im se pridruže i na taj način uveličaju ovaj značajan događaj.
U organizaciji Ureda za zekat i Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH u periodu od 9. do 15. aprila, 2011. godine u gostima Ministarstva vakufa Države Kuvajt boravi petnaestočlana delegacija sastavljena od imama, glavnih imama iz svih muftijstava IZ u BiH, te profesora na obrazovnim ustanovama Islamske zajednice.
U okviru učešća u radu 6. Svjetskog Halal foruma i World Halal Research Summit-a, 07. aprila 2011. godine upriličen je zvanični susret predstavnika Agencije za certificiranje halal kvalitete i Međunarodnog islamskog univerziteta u Maleziji (IIUM). Delegacija predvođena Ambasadorom BiH u Maleziji Ensarom Eminovićem i direktorom Agencije, Amirom Sakićem...
Povodom verbalnog i fizičkog napada na predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Foča Salema ef. Ćemu, koji se dogodio u samom centru grada 02.04. 2011. godine, a kome su tom prilikom nanešene i tjelesne povrede, pismo podrške Salemu ef. Ćemi uputio je Medžlis Islamske zajednice Maglaj najoštrije osudivši uz istinsku zabrinutost ovaj nemili i sramni događaj. 
Gradilište ferhadije džamije u Banjaluci jučer (14.04) je obišao bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović. Tom prilikom susreo se sa banjalučkim muftijom Edhemom ef. Čamdžićem i stručnjacima angažovanim na obnovi ove u ratu porušene banjalučke džamije.
Piše: Enes Ratkušić 