U povodu Ramazanskog bajrama u Centru za obrazovanje i kulturu u Gornjem Vakufu, u četvrtak, 01. septembra 2011. godine, održana je svečana Bajramska akademija na kojoj je gost predavač bio hafiz Kenan Musić. Organizator akademije bio je Medžlis IZ Gornji Vakuf.
Prije poučnog govora uvaženog hafiza Musića, prisutne goste su ilahijama i gornjevakufskim pjesmama zabavili lokalni izvođači.
Glavni imam Medžlisa IZ Gornji Vakuf, prof. Enes ef. Omerović obratio se skupu, te podsjetio koje je sve aktivnosti Medžlis preduzeo u obilježavanju Dana šehida i još jednom pozvao da se nikad ne zaboravi žrtva branioca Bosne i Hercegovine u odbrani kućnog topraka. S tim u vezi, prof. Omerović je hafizu Musiću, inače magistru islamskih nauka u oblasti hadisa, poklonio knjigu „Vrata Bosne" u kojoj su pobrojana imena svih šehida Gornjeg Vakufa.
Magistar Musić je svojim lijepim kazivanjem ostavio bez daha prisutne gornjovakufljane, a prije svega ih je potakao na razmišljanje. Na kraju je proučio i hajr dovu.
Na veliku radost džematlija Sibovca, džamija u povratničkom naselju Sibovac, koja pripada MIZ-u Gradačac, svečano će biti otvorena 3. septembra 2011. godine.
Džamija je bila sagrađena pred početak agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali je po okupaciji Sibovca bila minirana.
Iako je selo bilo spaljeno, minirano i porušeno, Sibovčani su po povratku u selo uporedo sa gradnjom svojih kuća započeli i gradnju srušene džamije. Dugo su čekali dan otvorenja, i konačno dočekali da se ovih dana rade pripreme na svečanom otvorenju džamije.
Uoči otvorenja džamije, 2.9.2011. godine, poslije akšam namaza proučiti će se Mevludi - Šerif. Na dan otvorenja džamije biti će priređen bogat vjerski program te obraćanje visokih dužnosnika Islamske zajednice BiH.
S obzirom da se u Gradačcu od 1. do 4. septembra održava najstarija privredna manifestacija u BiH - Međnarodni sajam poljoprivrede i prehrambene industrije - „Sajam šljive", Gradačac bi 3. septembra mogao biti prepun posjetiteljima iz cijele BiH.
Tradicionalni bajramski prijem kod glavnog muftije Muamer ef. Zukorlića, koji se održava prvog dana Bajrama, upriličen je 30. 8. 2011. godine u Velikoj sali Mešihata, nakon akšam-namaza. Sala je bila prepuna vjernika koji su željeli da dio bajramskih trenutaka provedu u društvu Glavnog muftije i njegovih saradnika - predstavnika ustanova i službi Islamske zajednice.
Kako adet nalaže, prijem je otpočet učenjem ajeta Kur'ana časnog koje je proučio hfz. dr. Almir ef. Pramenković.
Potom je uslijedilo obraćanje Glavnog muftije. Nakon selama i zahvale prisutnima za dolazak i trud koji su uložili Muftija je govorio o proteklom ramazanu koji je nakon 15 godina po prvi put prošao bez napada na Islamsku zajednicu i vakufsku imovinu.
Nakon 15 godina provedosmo ramazan bez ataka na IZ
Iako je predviđeno da bajram provodimo u krugu svoje porodice, očito je, da mi pored svoje uže porodice imamo svoju širu porodicu koja se zove Islamska zajednica.
U bajramskoj poruci koju sam uputio naglasio sam da je ovo prvi Ramazan poslije 15 godina koji nije obilježen nekim neposrednim atakom na Islamsku zajednicu. Ovo sam primijetio putujući po Sandžaku, učestvujući na manifestaciji „Festival islama", na nezaboravnim zajedničkim iftarima na otvorenom, gdje su mi ljudi u posljednjoj trećini ramazana prilazili i govorili „da li je moguće da će ovaj ramazan proći bez problema". Ja sam uzvraćao „sačekajte do bajrama", u nevjerici da nam se to može desiti. Evo desilo se i to smo razumjeli kao predznake ili znake konačne pobjede.
Bošnjaci su dostojni nosioci civilizacijskih vrijednosti
Vrijeme je da Bošnjaci ovog prostora otvore novu stranicu u svojim životima i počnu živjeti kao ostali narodi i nacije. Mislim da je prošlo vrijeme u kojem smo morali trošiti ogromnu energiju na odbrani. To nisu normalne okolnosti. Očito naiđe vrijeme kad to mora tako. Nije ono slučajno naišlo, već je posljedica dekadence i propadanja cijelog stoljeća. A ovo što se dešavalo proteklih 15 godina je neka vrsta provjere naše nacije da li zaslužujemo da ponovo glavu podignemo i budemo ono što je naša vjerska i nacionalna uloga - nosioci civilizacijskih vrijednosti od kojih imaju koristi svi, i oni koji pripadaju i ne pripadaju nama, i oni koji jesu i nisu naše vjere i nacije. Očito smo morali proći ta iskušenja, i ja sada mogu posvjedočiti da mi Bošnjaci zaslužujemo biti lučonoše civilizacijskih vrijednosti. Zato jedva čekam kada ćemo našu energiju koju smo trošili na odbrani Islamske zajednice, vakufske imovine, Internacionalnog univerziteta, Bošnjačkog nacionalnog vijeća, vjeronauke i drugih linija gdje su naša pojedinačna i kolektivna prava bila ugrožena, a mnogo je energije potrošeno na tom polju, afirmativno trošili u razvoj ovih institucija a ne u njihovu odbranu. Zamislite kako bi tek tada izgledala Islamska zajednica, Univerzitet i druge ustanove koje sam spomenuo.
Naša tradicija je dobročinstvo - poštovanje sebe i drugoga
Naša prednost je to što smo toliko bili napadani da smo mnogo ojačali. Islam nas uči optimizmu. Zato sam ja veliki optimista. Moram naglasiti, poslije pohoda, od Priboja, Nove Varoši, Prijepolja, Sjenice, Tutina, Novog Pazara, Rožaja, Petnjice, Delimeđa i Pljevalja, gdje smo imali manifestaciju „Festival islama", naš narod nikada nije bio svjesniji i odlučniji. To mi je mnogo drago. Jer ponekad upitam sebe da nisam previše stavio crtu za preskakanje. Znači mi što sam dobio ovjeru od naroda da hoće ovaj kurs. Desilo se ono što je tradicija našeg sandžačkog naroda, a to je ponos, viteštvo, obraz, gostoprimstvo, dobročinstvo jednom riječju dobro djelo i poštovanje sebe i drugoga. Gdje su one bile proteklih decenija? Bile su potisnute pod pritiskom nasilja koje nam je činjeno. Potisnuli smo ih dole da bi ih zaštitili, kao neko blago koje je ugroženo pa se zakopa u zemlju i čeka se pogodan trenutak da se otkopa. I kada smo ih raskopali, onda kada su nas pritisnuli pa smo morali posegnuti za tim ćupom. Nismo mogli opstati a da ne posegnemo za svim rezervoarima naših kapaciteta. U svijetu ne postoji primjer naroda koji je tako bio ugrožen a da je toliko očuvao svoje dostojanstvo i identitet kao što su Bošnjaci. Budite ponosni na tu činjenicu.
Naš uspjeh je u našem kvalitetu a ne u njihovom propadanju
Neko će reći zašto toliko optimizma kad ništa od naših zahtjeva koje smo isturili prema vlastima nije prihvaćeno. Dajte mi za pravo da osjećam kada ono što treba propasti je toliko nagriženo da samo što nije propalo. Još važnije od toga je to što mi naš uspjeh ne očekujemo kroz njihovu propast, već kroz naš kvalitet. Ne želimo da naš uspjeh bude posljedica njihove propasti, već kao rezultat našeg kvaliteta. To je ogromna razlika. Ako svoju slobodu i prava vezujete za propast drugoga, onda vaša sudbina se ne tiče mnogo vaših ruku već tih drugih, a to je pozicija slabosti. Ali ako vezujete sve te vrijednosti i prava za sopstveni kvalitet, onda bili oni potpuno, manje ili više slabi, nama je sve jedno.
Naši problemi nisu unutarbošnjački i vjerski
Jedan veliki put jeste prošao. Ali moram istaći da problemi jedinstva Islamske zajednice, vjeronauke koja je ovih dana ponovo na testu i vidjet ćemo kako će se okončati, vakufska imovina koja je i dalje ugrožena, Internacionalni univerzitet koji se i dalje ugrožava, Bošnjačko nacionalno vijeće koje se kao ne priznaje, nisu naši vjerski i unutar bošnjački problemi. Sve su ovo posljedice negativnog odnosa režima iz Beograda. Njihova vizija je bila da nametnu probleme a onda da nam kažu nemojte se svađat. Pa mi onda međuse oči da vadimo, a da zaboravimo ko nam je požar zapalio. Naš problem su oni, jer su nam zapalili požar, a ovo u Sandžaku je posljedica tog požara koji nestaje onoga trenutka kada prestaje podrška iz Beograda.
Politički problemi su samo politički rješivi
Sve ovo nisu naši unutar bošnjački i vjerski problemi. To su politički problemi. Oni su politički instruisani. Evo to polako sada izlazi u javnost. Šta se desilo kada je Vikiliks objavio sve te tajne dokumente. U našem slučaju se potvrdilo samo ono što smo govorili pune četiri godine. Zato problemi koji su politički ne mogu se riješiti nepolitički. Oni se samo politički mogu riješiti. Prvo poluvrijeme su bili izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće, drugo poluvrijeme su izbori na proljeće. Oni će biti jedinstveni za bošnjački narod. Oni neće biti obični izbori. To će zasigurno biti referendum gdje će se Bošnjaci izjasniti šta hoće, izabrati između dva kursa: jedan oličen u čekanju pred beogradskim šalterima i prevaspitavanjem da je zadovoljan što može da stoji pre njima i ako nikad ništa ne dobije jer ga ne biju kad stoji na tim šalterima, i drugi sandžački, bošnjački, dostojanstveni kurs, pravac i put gdje želimo podizati ovaj narod, prostor i državu, jednako kao i drugi građani, gdje nećemo stajati pred šalterima gdje će nam neko preko veze kod nekog ministra dogovoriti još 10 km asfalta. Jer je sve to naše pravo. I ono što danas asfaltiraju i grade u panici jeste naše pravo još iz '60. godina. U civiliziranom svijetu je to napravljeno '60. godina. Gdje se to danas u civiliziranom svijetu neko hvali što je popločao uži centar grada i to pločama koje se skidaju svugdje u svijetu. Naša vlast se time fali a to je sramota. To je isto kao da se čovjek od 40 godina hvali da ide u školu i da je završio drugi razred osnovne škole. U redu je stari što završavaš, al' nemoj se hvalit, jer si to trebao davno završit. A oni kontali da neće nikad završit, pa uzeli to jedno svjedočanstvo, naučili tablicu množenja do pola pa mašu cijelom svijetu. To je na žalost mentalni sklop ljudi koji trenutno vlada opštinama i organima uprave u Sandžaku.
Naravno da podržavamo to što rade. I za to se ne govori hvala, jer nam oni samo vraćaju dugove. Ako vam neko vraća dug sa zakašnjenjem od 40 godina, taman posla da ćemo mu reći hvala. Treba oni vama da kažu hvala što ste ih čekali. A nema sumnje da nije bilo ovog našeg pokreta, ne bi bilo ni metar asfalta. Sada svi moraju da rade kako treba. Jer mi smo nametnuli standarde. Zato jedva čekam izbore, ne zbog izbora, već zbog onog vremena pred izbore jer će narod dahnut malo nešto će mu se dat. I da je Bog dao da imamo izbore svake godine jer bi oni stalno nešto ulagali u nadi da prevare ovaj narod.
Ne mogu zamisliti Bošnjaka koji će glasati „dva ministra" i njihovog šefa Tadića
Stalno podvlačim da ovaj narod jeste siromašan, jeste potlačen, jeste ugrožen, jeste preplašen, ali ovaj narod nije glup i zato ga nemojte podcjenjivati. Oni misle za malo asfalta i fudbala sa nulama neko će ih glasati. Evo sada neovisno o pozciji i ahmediji da sjednem u četiri zida i probam zamisliti našeg čovjeka koji će glasati za ova dva „naša" ministra i njihovog šefa Tadića, ja ne mogu zammisliti takvog Bošnjaka i ne znam kako on izgleda. Ne mogu zamisliti moralni sklop koji će reći „ja glasam za Borisa Tadića" koji je dva puta pobijedio zahvaljujući glasovima Bošnjaka i ništa nije uradio od javno datih obećanja, naprotiv u posljednjem mandatu se udružio sa svima koji nisu razbijali Islamsku zajednicu. I ne znam šta to on može sada da kaže da nas ubijedi da on nije ono što jeste. A za ovu dvojicu ne šta ni da se priča. Želim da podvučem da oni nakon 20 godina vladavine nemaju više pravo da pričaju šta će da rade, već šta su uradili. A to šta će da rade ću ja da vam kažem. Do proljeća sve što bude moguće, a od proljeća ništa jer neće biti u prilici.
Nemam grč jer vjerujem u pobjedu
Kažu mi prijatelji da kako se približavaju izbori imaju grč. Ja nemam nikakav grč. Prvo: Vjerujem da će sandžačko-bošnjačka opcija pobijediti, uz Božiju pomoć. Drugo: Želim da narod kaže svoju riječ. Ako narod na poštenim izborima kaže da je ovo naše prejako i da neće, već hoće da stoje u redu beogradskih šaltera, rekao bih izvolite narode. Sa mene, mojih saradnika i svih vas bi se skinuo teret. Tako to treba narodu pojasniti. Ne radi se ko će kome šta uzeti, već o referendumskom izjašnjavanju kojim putem ćemo ići, u čemu je i vjersko pitanje i nacionalno pitanje i status Sandžaka.
U Sandžaku ćemo napraviti čudo
List „Ekonomist" objavio je moju izjavu da kada preuzmemo vlast ćemo obezbijediti život kao u Monaku, i dali ozbiljan prostor toj tezi koju su razradili i potkrijepili argumentima. Ovi ovdje to nisu razumjeli, ali to je veoma moguće. To njima izgleda kao čudo. Možda i nama izgleda kao čudo. Ali mi smo po svemu čudo. Čudo smo po svom opstanku. Po svim pravilima hemije i fizike nas je trebalo da nema. Svaki Bošnjak koji živi na Pešteri, od Priboja do Piloreta, od Gusinja do Kladnice, je čudo za sebe. Jer živi u okolnostima gdje niko drugi ne bi mogao da pretekne. E pošto smo mi sklop svih tih čuda, napravit ćemo i to čudo. I neće biti dajte nam Autonomiju nego ćemo uzeti Autonomiju.
Autonomija Sandžak je stub stabilnosti Srbije i Crne Gore
Oni ne znaju šta mi hoćemo Autonomijom. Oni su pravili neke autonomije koje su imale cilj razbijanje država. I sad oni misle da ćemo i mi ko oni. E mi nećemo ko oni, pa i da vala, a kamo li što ne valja. Jer kad bi mi radili ko oni onda bi mi bili oni. A mi nećemo da smo oni. I sav problem je u tome što oni hoće da mi budemo oni, a mi nećemo da budemo oni. Nemaju razloga da brinu. Ja im se neću pravdat. Autonomija Sandžak je jedan od stubova stabilnosti, razvoja i prosperiteta Srbije i Crne Gore i ovog prostora. Kako? Vrlo jednostavno. Našem čovjeku ne treba pomoć. On je navikao da sve mora sam, i treba mu samo da se oslobodi tih lanaca koji ga sputavaju.
Što se ekonomije tiče, imam prilike boraviti na tim forumima i kongresima, ljudi hoće da ulažu, ali traže poštene političare. Pitaju me ima li ih. Ja im kažem da u ovoj kompoziciji je nemoguća misija da nađete poštenog političara na vlasti. Zato pričekajte jer će doći poštene političare. Ovaj narod će iznjedriti poštene predstavnike, jer ih ima.
Pohod na Hadžet
U nedjelju se ako Bog da vidimo na našem slavnom Hažetu. 4. septembar se približio. Brzo prošla godina kao što nam život brzo prolazi.
4. septembra prošle godine desio se sudar vjernika i Žandarmerije. Slika koju ćemo teško zaboraviti i ne treba da je zaboravimo, koju nismo željeli ali se je ne stidimo. Tada je Mešihat dobio odluku da 4. septembar proglasi „Danom šehida".
Hadžet je svojevrsna sandžačka Srebrenica. Zato je on obaveza svih nas.
Ako Bog da u nedjelju u 11h skupit ćemo se na Trgu „Gazi Isa-bega" i zajedno, pješice u jednom pohodu otići na Hadžet gdje ćemo proučiti dovu šehidima.
Vjerujem da su Žandarmerija i druge specijalne snage Srbije shvatili da su pogriješili i da im nije mjesto tu, a to znači da ih ako Bog da tamo nikad više nećemo vidjet.
Hadžet je obaveza svakog muslimana. Zato nedjelju rezervišite za to. Dođite da proučimo dovu žrtvama i šehidima Hadžeta.
Jedini način da se ti zločini ne ponove jeste da ih nikada ne zaboravimo.
Centralna bajramska svečanost povodom Ramazanskog bajrama hidžretske 1432. godine na području Mešihata Islamske zajednice u Srbiji održana je u utorak 30. avgusta 2011. godine u Altun alem džamiji u Novom Pazaru. Ova Sandžačka ljepotica, i simbol odbrane Islamske zajednice primila je u na bajram namazu veliki broj vjernika koji su klanjali i u džamijskom haremu.
Bajram namaz je predvodio i bajramsku hutbu klanjao Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlić, a na bajram namazu je bio veliki broj uleme i čelnika Islamske zajednice. Nakon sabah namaza koji je predvodio imam Altun Alem džamije hafiz Irfan ef. Malić priređen je prigodan vjerski program u kojem su Kur'an učili hafizi Almir ef. Pramenković I Irfan ef. Malić, a hor "Sandžak" je učio ilahije. Srca vjernika su također razgalili najmlađi polaznici dječijih ustanova Vildan I Reuda učenjem sura iz Kur'ana i ilahija.
Kada je nastupilo vrijeme bajram namaza Glavni muftija je stao u mihrab i predvodio namaz, a potom je uz tekbire sa minbera održao bajramsku hutbu.
Na početku hutbe Glavni muftija je zahvalio Uzvišenom allahu dž.š. na blagodatima ramazana kojima je počastio muslimane i na svim ibadetima koje su muslimani obavili u toku mjeseca ramazana.
"Allah dž. Š. je za svojeg zastupnika na zemlji odredio čovjeka. Suština tog poretka je da čovjek bude čovjek. Da zemljom uspravno hoda kao počašćeno Allahovo biće, bićem kojem je Zemlja podređena I sve što zemljom hoda. Čovjek je dužan da o Zemlji na kojoj živi vodi računa, da njene blagodati korist, ali samo onoliko koliko mu je neophodno, jer je Zemlja dio čovjekove odgovornosti. Suština tog poretka je da čovjek poštuje sebe kao uspravno biće. Da ne dozvoli da bude ponižen. Da se ne spušta na Zemlji nikome osim Stvoritelju. Da hoda Zemljom dostojanstveno I da svoju čast čuva. Dio te uloge je da poštuje drugog čovjeka. Da mu zlo nikada ne čini. Da ga uvažava. Da zna da mu je brat ili po vjeri ili po ljudskoj vrsti. Da ne smije da mrzi niti jednog čovjeka. Ne smije da mrzi pripadnika svoje vjerske zajednice, ali ne smije da mrzi ni pripadnika druge vjerske zajednice. Niti pripadnika svoje nacije, niti pripadnike druge nacije. Niti ljude za koje misli da su u pravoj vjeri, niti ljude za koje misli da su u krivoj vjeri. Niti ljude za koje misli da nikako nisu u vjeri. Čovjek se ne smije mrziti. Prezir se može osjećati samo prema ružnom djelu, a onaj ko ih čini predmet je našeg interesovanja da mu ukažemo na pravi put. Da ga nastojimo ubijediti da prestane činiti zlo. To je dio emaneta, to nas Stvoritelj duži time što nam je dao ulogu namjesnika na Zemlji. Dio tog emaneta je odgovornost prema svojoj porodici osnovnom temelju ljudske sreće. Čovjek ima pravo na sreću, I na ovome I na budućem svijetu. Vjera sadrži trasu kretanja prema sreći ovoga I budućeg svijeta. Ali sreća se ne može ostvariti pojedinačno. Sreću čovjek ne može osjetiti kad je sam jer sreća je vrijednost koja se osjeća samo ako si u zajednici sa drugim ljudima. U porodičnoj zajednici najprije, zato je porodica naš emanet. Djeca su ukras ovoga svijeta, jedan od izvora sreće na ovome svijetu. Ali djeca su I jedan veći dio našeg emaneta i naše odgovornosti. Imati djecu znači obezbijediti im ono što im je potrebno za život. Ali to nije dovoljno. To su samo njihove spoljašnje potrebe. Suštinska potreba djeteta je da ga odgojimo u vjeri. Da ga naučimo da bude dobar čovjek. Da ga naučimo njegovoj odgovornosti na ovome svijetu. Da ga naučimo njegovom odnosu prema Stvoritelju I odnosu prema roditelju. Da ga naučimo njegovom odnosu prema porodici I prema užoj I široj ljudskoj zajednici. Ako to uradimo, pa ih još prema pozivu prvog Kur'anskog ajeta školujemo, onda smo ispunili naše emanete prema djeci. Onda će nam zaista djeca biti ukras ovoga svijeta." - rekao je glavni muftija.
Glavni muftija je istakao da je dio emaneta muslimana i prema široj zajednici i prema komšijama, i da je musliman dužan da bude faktor koji će doprinositi razvoju zajednice.
"Sve ono što smo se napajali u džamiji i svi naši ibadeti i ono što smo činili u toku ramazana polaže svoj ispit kvaliteta izvan džamije u našem svakodnevnom životu I svim oblicima društvenog ponašanja. Pravi vjernik ne može biti srećan ukoliko su ljudi oko njega nesrećni. Pravni vjernik na to nema pravo čak I kada nije izazvao da drugima bude loše. Ni pasivno nema pravo posmatrati loše stvari oko sebe. U djelu jednog čovjeka se ne mogu susresti namaz I loša djela. Namaz I loše ponašanje. Namaz I ružni govor. Namaz I neistina. Namaz I potvora. To su nespojive stvari. Tokom cijele godine, a posebno tokom mjeseca ramazana muslimani se moraju natopiti energijom koja će zračiti I nakon ramazana. Ako želite da znate kakav vam je bio post i ibadeti, i dali su primljeni kod Gospodara ne morate nikoga pitati za to. Posmatrajte sebe poslije ramazana I ukoliko vam snaga vjere traje I sprečava vas da činite neko ružno djelo, ili imate snage da prekinete sa nekom ružnom navikom, onda budite zadovoljni I znajte da su vaši ibadeti bili dobri. Onaj ko se nakon ramazana, na prvom danu vrati nekim lošim navikama, ili ne daj Bože pođe da Bajram slavi alkoholom, ili na mjestima gdje se toči alkohol. Ili u programima koji su po svojoj sadržini haram, na način kako muslimani ne slave ništa, onda je njegov ramazan upitan. Sve mu je upitno jer islam I ramazan nisu ukrasne biljke već plodna drveća koja voće daju I njihov kvalitet se mjeri po količini I kvalitetu plodova koje rađaju. Zato vjernik osjeća blagu tugu zbog odlaska takve prilike koja ne postoji izvan ramazana. Zato braćo moja draga skupimo snage. Ne dozvolimo da nam se ofleka post. Da nam se oflekaju ramazanski ibadeti, a posebno oni divni noćni namazi po kojima su ovaj grad I Sandžak postali prepoznatljivi. Ne dozvolimo da sva oprost kadarske noći, da sva oprost posljednje trećine ramazana, sva oprost I sve divne dove ovoga ramazana propadnu zbog slabosti našega bića. " - rekao je Muftija.
Muftija je dalje govorio o tome da je jedini način da se muslimani sačuvaju od harama da ne idu na mjesta gdje ima harama i da oni koji pozivaju na slavlja bajramskih večeri nisu prijatelji muslimana, bošnjačkog naroda i svojih porodica.
"Oni su obični profiteri koji računaju da zarade da na emocijama muslimana. A muslimani imaju pravo biti radosni na bajram, imaju pravo izaći sa svojim porodicama bajramske večeri, ali na mjestima koja su lišena harama. Pozivamo i njih da otvore oči svoje, da otvore srca svoja, ne znam dali su postili ili nisu. Ako jesu onda nešto nije u redu sa njihovim postom. Ako nisu neka barem na ovaj današnji dan teobu učine i neka svoje hotele i svoje lokale pretvore u čista mjesta gdje će se ljudi lijepo osjećati bez rizika da neka pijana osoba nasrne na njihovo dostojanstvo i čast. Ne smijemo reći da se to nas ne tiče. Možda naše dijete neće noćas otići, ali će dijete nekoga drugoga otići, pa će možda nekog narednog bajrama nečije dijete povesti I naše dijete. U proteklim godinama je Novi Pazar bio pred velikom kušnjom gdje je narkomanija uzimala veliki komad naše mladosti. Ali ovo zlo smo skoro pobijedili I s ponosom vas obavještavam da je glavno oružje protiv narkomanije vjera. Ta djeca idu krivim putem zato što su njihove grudi prazne. Zato što je njihovo biće ne napojeno pravom snagom i pravom energijom. Ponuda vjere, ponuda džamije, ponuda ezana toj djeci je bila izlaz. Ali ćemo vjerom pobijediti i narko dilere, i narko bosove i kriminal i kriminalce jer ne može se jedna bolest pobijediti dok postoji izvor te bolesti, mora se presjeći dotok bolesti. I to ne može biti samo pojava koja se tiče nekih struktura našega društva. Obavezna je vlast, obavezna je policija, obavezno je pravosuđe, ali smo obavezni I mi. mi ovdje u džamiji, mi na ulici, mi na svakome mjestu moramo raditi i svojim djelovanjem im učiniti ambijent neodrživim. Oni se moraju loše osjećati u našem društvu. Mi ih moramo prozivati i u njih prstom ukazivati i učiniti sve da oni na kraju kažu ovo je neplodna zemlja za mene. Samo takvim odnosom možemo zaštititi svoju djecu I naše porodice mogu biti bezbijedne.
Bez toga ne možeš reći ja sam musliman. Onaj koga se ne tiču pitanja muslimana ne pripada muslimanima. Onaj ko okrene glavu od čovjeka koji je u nevolji ne pripada muslimanima kaže Resulullah a.s. Vjernik ne smije ćutati. Sa pravim safom u džamiji. Sa pravim safom na ulici, sa dobrom organizacijom na poslu. Sa pozitivnim odnosima i inicijativama u svojoj zajednici, u komšiluku, možemo kazati da smo dobro razumjeli I prihvatili emanet. Kruna našeg ibadeta jeste ovaj bajram. I onda naše srce I cijelo naše biće imaju pravo na punu radost, ali znajte da je radost nepotpuna osim zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru. U tom svjetlu sa dovom Svevišnjem Gospodaru da ukabuli naše ibadete. Naš post, namaz, naše farz namaze, naše nafile namaze, I dnevne I noćne, naše učenje I slušanje Kur'ana I sve što smo činili, a da manjkavosti ramazana oprosti, jer On je Svemoguć, molimo Ga da nam da snage da ovim bajramom upotpuni naš ramazan. U tom svjetlu Bajram mubarek olsun svima vama i da bajramske zijarete iskoristimo za naše zbližavanje i da onaj ko ima loše odnose sa prijateljem, rođakom i komšijom ne dopusti da ovaj bajram prođe a da te odnose ne popravi. I nemoj da čeka da ih neko miri, nego sam neka mu prvi ode od bajrama. Onaj ko ode prvi od bajrama taj je bolji. Iskoristite tu priliku i ne moj da mislite da ćete se poniziti. Molim Allaha dž.š. da vaš dolazak na ovaj bajram, kao i sve pripadnike islama u Sandžaku, Balkanu I cijelom svijetu ukabuli i u sevap upiše. " - rekao je Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić.
U najboljim trenucima se dešavaju najplemenitije i najljepše stvari. Noć bolja od hiljadu mjeseci se traži, iščekuje i obilježava na najljepši i najbolji način.
