A+ A A-

Aktuelno (arhiva)

Hadžije iz BiH stigle u Amman

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Tokom jučerašnjeg dana hadžije su prošle kroz Siriju, te su sinoć stigli u jordansku prijestolnicu Amman...

Opširnije

Evropske integracije trebaju „novog čovjeka"

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Sa velikom zabrinutošću sam pročitao saopćenje u kome je Amnesty international, čin otkazivanja Parade ponosa u glavnom gradu Srbije, okvalificirao kao „mračan dan za ljudska prava".

Opširnije

Travnik pod Pressom i presijom

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Travnik-grad

Piše: Edin Memić

„I u Tužilaštvu BiH radi jedna zabrađena službenica, koja tako odevena dolazi i na suđenja za ratne zločine izazivajući sablazan sudija i advokata."(Citat iz Pressa). Predsjednik Suda Goran Dujić pokrenuo istragu tražeći mišljenje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o ovom "slučaju".

Ah što mi  se Travnik zamaglio, kaže stara narodna pjesma, sevdalinka. Ali, kada se magla razišla i kada je slika postala jasnija Travnik se ukazao malo kao vezirski, pa konzulski, ali i vjekovni hrvatski grad sa svojih šesnaest minareta i dvije sahat kule. Onda, niotkuda, osvanula vijest da je Travnik zapravo Teheran. Ovaj epitet ponio je nakon Sarajeva, što je nekako i logičan slijed, jer se kroz osmansku historiju zna da je nakon Sarajeva Travnik bio glavnim gradom BiH. Za neupućene svojevremeno je Milorad Dodik kao premijer (naj)manjeg entiteta u BiH govorio kako ga Sarajevo zbog džamija podsjeća na Teheran. Da dokažu da u BiH postoji još jedan Teheran, po čemu je ona postala poznatija i od Irana, jer Iran ima jedan, a BiH evo dva, pobrinuli su se novinari iz istog onog entiteta kojeg spomenusmo u kontekstu Milorada Dodika. No, teheranski epitet Travnik nije zadobio zbog nuklearnog programa, niti zbog stare tvrđave iz osmanskog vakta, niti zbog svojih starih i novih džamija koje ga svojim vitkim minaretima krase, niti zbog ezana koji se uz Lašvu i niz Lašvu sve od i do Plave Vode, tačnije do Medrese prolamaju svakog dana po pet puta. Ne, nego zbog jedne žene, jedne muslimanke, tačnije zbog njene mahrame na glavi. Ta žena svakako nije jedina koja tu mahramu u Travniku nosi, ima ih na svakom koraku, posebno onda kada njime šetaju učenice odgojno-obrazovne institucije po imenu Elči Ibrahim-pašina medresa, a koje će sutra, ako Bog da, kada završe svoje školovanje i u medresi i nakon nje s mahramom na glavi hodati prvo kao majke, zatim kao doktorice, nastavnice, profesorice, fizičarke i ko zna kako ne. Ima u Travniku još pokrivenih žena. Starijih i mlađih raznih profila. Ali sve one nisu bile povodom da Travnik bude preimenovan u Teheran. Povod je bila samo jedna. Nermina Delimustafić koja u Općinskom sudu u Travniku radi kao daktilografkinja.  Zbog svoje mahrame i zbog svoje sposobnosti u poslu koji radi i od koga pošteno živi, a na koji od poslodavaca nema nikakvih primjedbi, to moramo naglasiti, postala je trn u oku šovinističkim umovima s onu stranu Federacije  koji su se drznuli da u listu  Press RS (koji inače i ne dolazi u Travnik, jer kakva potražnja, takva ponuda) a zatim i na istoimenom portalu  napišu skandolazan tekst o pokrivenoj ženi koja radi u Sudu.

Talas islamizacije protiv Federacije

U predmetnom tekstu koji nije ništa drugo nego širenje netrpeljivosti navodi se niz kvalifikacija na račun Nermine Delimustafić, ali i svih pokrivenih žena koje rade u državnim institucijama, jer, kako i sami rekoše, dotična nije „izolovan slučaj", zato što, „i u Tužilaštvu BiH radi jedna zabrađena službenica, koja tako odevena dolazi i na suđenja za ratne zločine izazivajući sablazan sudija i advokata." Eh, možda će zbog te sablazni koju izaziva „zabrađena" službenica advokati osumnjičenih ratnih zločinaca moći tražiti alibi za sve učestalije izgubljene pravne bitke za svoje klijente. Sa ova dva primjera autor teksta (Dragan Risojević) zaključit će  da se Federacijom širi „talas islamizacije" koji hvata sve dublje korijene u pojedinim institucijama Federacije BiH, pa evo sad i u pravosuđu, pa čak i u Oružanim snagama BiH, koje su opet od posebnog intzeresovanja autora, jer mu nije poznato šta je vojska učinila da ubuduće „spreči" takve „pojave", kad se zna da je pokrenut disciplinski postupak protiv pokrivene žene u Vojsci zbog „neprimerenog odevanja". Samo još da se ne nađe kakav novi dr. Dabić koji bi branio Evropu od talasa islamizacije kao prije dvadesetak godina što je bilo.

Hidžab vs Ustavni poredak

Međutim, autor ne staje samo na tome da pokrivenu ženu naziva „zabrađenom", on ide to mjere da istu zbog njenog odijevanja okrivljuje za unošenje nemira u ovu ustanovu što kod stranke, kako kaže, koja ulazi u Sud može izazvati pomisao da je „pre došla u Teheran, nego u Travnik". Iako se za ovaj posljednji navod autor poziva na svoje „izvore" iz Suda, sasvim se jasno da zaključiti da je to prije njegova insinuacija, negoli nečija pomisao, jer svaku stranku na sudu prevashodno zanima razlog zbog kojeg dolazi, a najmanje način odijevanja jedne daktilografkinje.

U nastojanju da vijest iz Travnika bude što ekskluzivnija i utemeljenija autor je konsultirao i „struku", tačnije Zorana Miloševića, sociologa religije, koji će, malo vruće, malo hladno pokušati objasniti da je mahrama „versko obeležje" koje ima pravo isticati svaki vjernik, ali da je isticanjem tih obilježja u javnim institucijama, pazi sad, „ustavni karakter zemlje ugrožen"!!! Posebno je interesantan nastavak Miloševićeve izjave kojeg navodimo u cijelosti: „Takvi, sve učestaliji primeri mogu samo da navedu na zaključak da BiH polako gubi svoju sekularnost i da tu ovi „drugi" nemaju šta da traže. Možete zamisliti kakvu poruku dobija pripadnik neke druge vere kad ušeta u sud i vidi službenicu suda sa hidžabom. Da li on posle toga može da veruje u tvrdnju da pripada takvom društvu"?  Iskreno se nadamo da je Zoranu Miloševiću stalo do ustavnog poretka zemlje u kojoj živi, pa da će se jednog dana obrušiti i na Milorada Dodika koji svako malo, više nego sva vjerska obilježja zajedno, krši njen ustavni poredak i njenu opstojnost dovodi u pitanje. Isto tako se nadamo da je pod isticanjem vjerskih obilježja Zoran Milošević mislio i na sve križeve i sve ikone na zidovima osnovnih škola  kao i u drugim javnim ustanovama RS-a koje pohađaju i u koje ulaze i Bošnjaci. To bi ujedno bio dobar putokaz zalutalom autoru zalutalog teksta, ako mu je stalo do sekularne BiH, a samim tim i sekularne RS, da se prvo obračuna sa pravoslavnim obilježjima u javnim institucijama tog etniteta pa da tek onda, bez prethodne narudžbe, siđe na najniže nivoe javnih institucija u Federaciji i dijeli lekcije svome ionako malobrojnom čitateljstvu o islamizaciji, ili pak, katolizaciji Federacije BiH.

Ne pada snijeg da pokrije brijeg

Teško je iz ove pozicije zaključiti šta je pobudilo pomenutog autora da na pomenutim mjestima govori o Travniku na ovaj pomenuti način. Ljubav prema sekularnoj BiH sasvim sigurno nije, kao što nije ni njegova briga za njen ustavni poredak.  To je sada i nevažno. Važno je da u Travniku niko ne osjeća nesigurnost zbog hiljadu drugih mahrama, a kamoli zbog ove jedne. Svaki turist koji dođe u Travnik (a dolaze u ogromnom broju iz čitavog svijeta) neće sa sobom nositi teheransku uspomenu na ovaj grad. Jedino što može sa sobom ponijeti jeste šum Plave Vode, ukus njegove hrane i srdačnost njegovih stanovnika, kao i sve slike koje se urezuju u pamćenje kada se oko sretne sa ovim gradom. Travnik je bio i ostao gradom tolerancije i poštivanja različitosti, svejedno bio on u magli ili ne. To njegovo bogatstvo nisu mogle uništiti ni sve one granate koje su na njega padale iz pravca odakle padaju ove teške riječi Dragan Risojevića, pa neće ni one. Inače Travnik ne bi bio Travnik. A ni Teheran. Ostaju mu samo one opcije gdje je smisao za poštovanjem drugih i drugačijih potopljena rijekama krvi, njih, koji bijahu drugi i drugačiji.

Pokrenuta istraga

Predsjednik Općinskog suda u Travniku Goran Dujić pokrenuo je istragu o ovom "slučaju" tvrdeći da se radi o kršenju kodeksa kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim institucijama. On je od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH zatražio mišljenje o ovom pitanju ističući kako je kao Hrvat već uklonio iz ovog suda križeve na lančićima.

- Bez prethodnog razgovora, odnosno pristanka nadređenog službenika ili mog osobnog dolazi na posao "pokrivena" mimo kodeksa ponašanja i pravila o odijevanju, sadržanih Članom 13. Zakona o sudovima FBiH i u odredbama Poslovnika o unutarnjem sudskom poslovanju - stoji u dopisu koji je Dujić poslao u VSTV.

- Ovo je jedan od rijetkih primjera gdje postoji pisani dokument da se atakuje na vjersku slobodu jedne osobe. U aktu stoji da njihovi radnici ne smiju ispovijedati vjersku ili bilo kakvu drugi pripadnost za vrijeme obavljanja službene dužnosti, što ona nije ni radila. Očito je da predsjednik Suda ne razumije šta je sloboda vjeroispovijesti, navodi za jedan dnevni list njen zastupnik Adil Lozo. Po toj logici, iz Općinskog suda Travnik odbio da jede svinjsko meso ili da pije alkohol, mogli bismo reći da time izražava svoje vjerske obilježje - kaže Lozo.

(www.preporod.com)

Čovjek poganog jezika i bolesne duše

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

kader-abdullahPiše: Amir Durmić

Poznajete li ovog brkatog gospodina sa slike? Teško. Rijetki su oni koji su upoznati sa životom i (ne)djelom ovog čovjeka koji će možda nekome na prvi pogled izgledati i simpatično, ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da pomalo podsjeća na Super Maria, poznatog fiktivnog lika iz videoigrica. On je perzijsko-nizozemski pisac, pjesnik i kolumnista. Rođen je 12. novembra 1954. u Araku, u Iranu. Pravo ime mu je Hossein Sadjadi Ghaemmaghami Farahani, ali je u književnom svijetu daleko poznatiji kao Kadir Abdullah, što je pseudonim kojim potpisuje svoje knjige. U domovini (koju energično odbija zvati bilo kako drugo osim Perzija) se usprotivio prvo šahovom, a nakon revolucije i Homeinijevom režimu, što je i bio razlog da 1988. godine pobjegne u Holandiju gdje živi i radi sve do danas. Kako sam kaže, pseudonim Kadir Abdullah uzeo je nakon što su mu dvojica bliskih prijatelja likvidirana od strane iranskog režima, a koji su se zvali Kadir i Abdullah. U ovom osvrtu na smutnje i laži ovog čovjeka neću ga oslovljavati kao Kadir Abdullah jer on to nikako ne zaslužuje. Puno bi mu bolje odgovaralo ime 'Adžiz Abduššejtan, što je sušta suprotnost značenja bukvalnog prijevoda njegovog pseudonima.[1] Ipak, nakon dugog razmišljanja kako da ovdje oslovljavam čovjeka koji toliko blati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ipak ne pređem granice kulture i dobrog ukusa, odlučio sam da ga zovem jednostavno Gospodin Zlo, jer on uistinu jeste utjelovljenje zla, drskosti i pakosti.

Gospodin Zlo je odmah po dolasku u Holandiju vrlo brzo počeo pisati na službenom jeziku  ove države i svojim je štivima ostvario nevjerovatan uspjeh. Njegova knjiga ''Kuća imama'' proglašena je jednim od najboljih bestselera u Holandiji. Navodno je prodan u više od 300 hiljada primjeraka. Ovaj roman je 2009. godine preveden i na naš jezik, a izdala ga je sarajevska izdavačka kuća ''Buybook''. Na promociji knjige gostovao je i autor lično. Samo godinu dana kasnije, tj. 2010, ova ista izdavačka kuća (vjerovatno zbog dobre prodaje svih splačina koje napiše ovaj smutljivac) objavljuje još jedan njegov roman koji je u islamofobičnoj Holandiji doživio ogroman uspjeh, što s obzirom na tematiku i sadržaj knjige, uopće nije čudno. Roman se zove ''Poslanik'' i definitivno spada u nešto najodvratnije što je ikada ruka jednog čovjeka napisala o životu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Knjiga je navodna ispovijest i hronika Zejda b. Harisa, prvotnog posinka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kroz koju on ''govori'' o životu i djelu posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedan dio ovog romana može se naći na internetu (prvih osam poglavlja) i u samom uvodu obiluje nevjerovatnim lažima i iskrivljivanjem općepoznatih i općeprihvaćenih činjenica oko čije neupitnosti ne raspravljaju čak ni objektivni nemuslimani. Kroz ovaj roman, Gospodin Zlo je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, predstavio kao lažova, ženskaroša, tiranina...

Evo šta je u intervju za zurnal.info, Gospodin Zlo rekao o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:

''Za vrijeme čitanja Kur'ana prepoznao sam Muhammeda kao čovjeka, kao pjesnika, kao trgovca, kao ljubavnika, kao oca, kao ženskaroša, ljubitelja mladih žena, ali i Muhammeda kao vođu, tiranina, koji je mnogo loših stvari učinio, koji je mnogo lijepih stvari učinio, koji je postao djeda, koji je bio svjetski vođa, Muhammeda koji je umro. Muhammeda kao čovjeka...''

Ova izjava, iako je više nego grozna i odvratna, ona je ipak gotovo zanemarljiva u odnosu na sve ono što će Gospodin Zlo o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, napisati u romanu ''Poslanik''. Naime, u njemu se može pročitati toliko toga nevjerovatno podlog i neistinitog a što je izrečeno u kontekstu ličnosti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je jednostavno nemoguće naći riječi kojima bi se opisala osoba koja je to sve smislila i vješto upakovala u celofan navodne kvalitetne i kreativne književnosti. Gospodin Zlo, o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj supruzi Aiši, radijallahu anha, između ostalog kaže i sljedeće:

- Lagao je, puno je lagao. I vjerovao je sopstvenim lažima. Možda laganje nije prava riječ. Izmišljao je. Govorio je da su tekstovi iz Kur'ana objave. A sve ih je sam izmišljao. Sam samcat. Iz glave, a ja sam uživao u vještini njegovih nastupa...

- Uvijek je ostao vjeran Hatidži, ali je sad bio sasvim očaran mladim ženama. Toliko je u tome išao daleko da ga je sam Allah ščepao za kragnu i povikao: ''Muhammede! Dosta je!..."

- Jednom mi je Aiša pokazala Muhammedovu suru u kojoj je za sebe u Kur'anu napravio posebno pravilo. Muslimanke se, ako to izričito žele, smiju podavati Poslaniku... Što je dobar taj Allah, fino ti pomaže u tjelesnim željama...

- Aiša bijaše lukava lija, niko nije mogao ni zamisliti da bi mogla imati ljubavnika. Kako li to jednoj Poslanikovoj ženi i može pasti na pamet? Ali ga je ona ipak imala i Muhammed ju je, nažalost, branio.''

(Ovi citati preuzeti su iz posljednjeg broja ''Preporoda'' od 15. oktobra 2011., str. 36, u kojem se Šahsena Đulović, inače svršenik FIN-a, kritički osvrnula na ovaj roman. Ona je ujedno, shodno mojim saznanjima, i prva osoba koja je kritički reagirala na objavu ovog romana, na čemu joj se svakako može čestitati uz dovu Uzvišenom Allahu da je nagradi obilatom nagradom)

Patološki lažov

Gospodin Zlo ne samo da je profesionalac u vještom blaćenju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i islamskih svetinja općenito, nego je uz sve to patološki lažac. U gotovo svim intervjuima koje je dao u vezi romana ''Poslanik'', a koji su dostupni na internetu, izjavio je kako je pri pripremi pisanja ovog (ne)djela pročitao sve što je o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, napisano u posljednjih 1.000 godina! Oni koji iole poznaju obim onoga što je o životopisu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, napisano, vrlo dobro znaju da bi danas bilo teško ili gotovo nemoguće u svijetu pronaći nekog eminentnog islamskog učenjaka koji bi se mogao pohvaliti onim čime se hvali Gospodin Zlo. Pored svoje smiješne izjave, Gospodin Zlo u ovoj knjizi ne navodi niti jedan jedini izvor iz kojeg je navodno uzimao podatke i informacije! Toliko o gospodinu zvanom Zlo. O njemu i sličnima, Uzvišeni Allah je u prijevodu značenja Kur'ana rekao: ''Onaj koji tebe (o Muhammede) mrzi, sigurno će on bez spomena ostati.'' (El-Kevser, 3)

Pitanje za ''Buybook-ovce''

Istinski nas čudi to što je ova knjiga tako lahko ''prošla'' kod izdavača i što se uopće nisu zabrinuli da bi ona svojim šovinističkim sadržajem mogla uvrijediti i naljutiti muslimane naših prostora i šire. Pored gore citiranih, nevjerovatno uvredljivih riječi koje je Gospodin Zlo izrekao na račun Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove porodice, jedan od suosnivača izdavačke kuće ''Buybook'', književnik Damir Uzunović, ipak je nonšalantno zaključio: ''Poslanik je književno djelo, može tu biti različitih čitanja, književnih ali i radikalnih. Ipak, ne vjerujem da se u ovoj knjizi mogu pronaći razlozi za bilo kakve radikalne reakcije. Sve činjenice u knjizi su rezultat istraživanja.'' (www.zurnal.info)

E moj Damire, o kakvima ti istraživanjima govoriš?! Onaj ko je objektivno i nepristrasno istraživao život Poslanika, s.a.v.s., mogao je vidjeti samo milost, iskrenost i uzvišeni i neponovljivi moral, a ne laži, tiraniju, nekontrolirane strasti i pohotu, koje Gospodin Zlo pripisuje našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve selem.

Šta mi možemo učiniti?

Na kraju, pitanje koje se samo po sebi nameće jeste, šta mi muslimani Bošnjaci možemo učiniti da se spriječi širenje potvora i laži na našeg voljenog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a koje su obilato prisutne u romanu ''Poslanik''? Ovdje predlažem nekoliko konkretnih poteza:

- prije svega, dužnost je svih nas da prijatelje i poznanike upozorimo na opasnost kupovanja i neopreznog čitanja ovog đavoljeg štiva. Ono je pokvareno i otrovno, te vrijeđa ubjeđenja i osjećaje svih onih koji se osjećaju sljedbenicima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

- predlažem da uputimo stotine i hiljade mailova izdavačkoj kući ''Buybook'' u kojima ćemo ih na kulturan, civiliziran i dostojanstven način zamoliti da ODMAH prestanu sa prodajom i distribucijom ove knjige, te da preostali tiraž povuku i unište. Šaljimo kolektivne mailove svim poznanicima i sve ih zamolimo da dostojanstveno reagiraju na objavu i distribuciju ovog romana.

Svoje poruke i komentare  ovoj izdavačkoj kući možete proslijediti kroz rubriku ''kontakt'' klikom na OVAJ LINK

- neka se svi printani i elektronski mediji kojima je stalo do časti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, uključe u akciju demistificiranja i raskrinkavanja ovog čovjeka i njegovih gnusnih laži i potvora na način što će proširiti istinu o njemu i onome što je pisao o Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem. Također, neka ti mediji izdavačkoj kući ''Buybook'' pošalju zvanične apele da obustave prodaju romana ''Poslanik'' te da se javno ispričaju za ovaj krajnje nesmotren, neinteligentan i naivan potez. Dobar profit ne bi prioritetno smio biti glavni motiv za štampanje i distribuciju nekog štiva, pogotovo kada ono svojim sadržajem vrijeđa osjećaje svih muslimana svijeta kojih danas ima više od milijardu.

Na kraju, zamolio bih sve one koji se odluče da napišu poruku ili komentar i proslijede ih na mail ove izdavačke kuće, da se klone uvreda i svakog vida neprimjerene retorike. Pokažimo im da smo dostojanstveni i da ne želimo ništa osim ono na što imamo potpuno pravo: spriječiti širenje neistina o Poslaniku milosti i ujedno najboljem čovjeku koji je hodio zemljom.

Napomena: Da ne bi došlo do zabune, bitno je napomenuti sljedeće: Gospodin Zlo ne poriče da je islam dio njegovog identiteta, ali u isto vrijeme na neki način priznaje da se islama odrekao davno. U intervjuu koji je dao za zurnal.info, rekao je sljedeće:

''Islam je jedan dio mog identiteta. Moj otac je bio vjernik, kao i moja majka. Odrastao sam u kući imama. Džamija je bila dio naše kuće. Od svoje četrnaeste godine nisam više imao dodira sa islamom, okrenuo sam se ljevičarskoj ideji. Volio sam Tita, bio je moj simbol i još uvijek je.''

 

[1] Naime, Kadir u arapskom jeziku znači Moćan ili sposoban, a Abdullah znači Allahov rob. On niti je moćan (pa mu bolje pristaje ime 'Adžiz, što u arapskom znači nemoćan ili nesposoban) niti robuje Allahu, već nažalost robuje prokletom šejtanu, što će svakome  biti jasno nakon analiziranja nekih rečenica koje je napisao u romanu ''Poslanik''.

--

Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prasta i milostiv je. (Al Imran, 31)

"Onoga ko Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslusan sigurno vatra dzehenemska ceka, i u njoj ce vjecno ostati."(El-Dzin, 23)

"On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se obznanjuje" (En-Nedzm, 3-4)

Tuzla: dr. Ismet Smajlović dobitnik povelje „Muhamed Hevai Uskufi"

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

„Povelja Muhamed Hevai Uskufi za doprinos u razvoju bosanskohercegovačke lingvistike i filologije" prvi put dodjeljena je ove godine, a dobio ju je prof. dr. Ismet Smailović.

Okrugli sto o temi "Život i naučno stvaralaštvo prof. dr. Ismeta Smailovića" održan je u ponedjeljak, 17.10.2011. godine u 11,00 sati, a svečani kulturno-umjetnički program na kojem je dodjeljena nagrada održan je navečer u 19,00 sati u Narodnom pozorištu Tuzla.

hevai-uskufi-2011-1

„Povelju Muhamed Hevai Uskufi" ustanovio je Medžlis Islamske zajednice Tuzla u čast Tuzlaka Muhameda Hevai Uskufija, autora prvog stihovanog Bosansko-turskog rječnika u svijetu, koji je objavljen prije 380 godina. Namjera je da se Povelja dodjeljuje svake druge godine najboljem lingvisti i filologu u Bosni i Hercegovini. Komisija sastavljena od univerzitetskih profesora, odlučila je da prva Povelja "Muhamed Hevai Uskufi" bude dodijeljena prof. dr. Ismetu Smailoviću, kazao je Hasan ef. Spahić, predsjednik Medžlisa IZ Tuzla.

O profesoru Smailoviću i njegovom doprinosu u razvoju bosanskogercegovačke lingvistike i filologije govorili su doc. dr. Amira Turbić Hadžagić, prof. dr. Adib Đozić, prof. dr. Marica Petrović i prof. dr. Ahmet Kasumović, a program je vodio dr. Sead Nazibegović.

Svi govornici istakli su da je prof. dr. Smailović jedan od najznačajnijih bh lingvista i neumorni istraživač, a da su njegova djela kapitalna djela u oblasti bosanskohercegovačke filologije i lingvistike.

U svom obraćanju prof. Smailović istakao je da je Bosanski jezik najljepši jezik štokavskog narječja, ali da se nažalost taj isti jezik užurbano kvari i govori s veoma ružnim primjesama. U mnogobrojnim primjerima skrenuo je pažnju na pogrešnu i nelogičnu upotrebu određenih riječi u našem jeziku, a kojih je nažalost sve više.

hevai-uskufi-2011-2U prvim godinama svoje profesorske karijere prof. Smailović predavao je književnost i jezik u nekoliko tuzlanskih srednjih škola (Gimnazija, Srednja tehnička škola, Učiteljska škola). Kada j osnovana Pedagoška akademija u Tuzli (1969) postao je univerzitetski profesor. Prof. Ismet Smailović s porodicom 1972. godine je preselio u Banja Luku u kojoj je na Pedagoškoj akademiji radio kao profesor sve do odlaska u penziju 1985. godine. Napisao je mnoge radove, te objavio knjige "Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini", "Jezik Hasana Kikića", "Muhamed Hevai Uskufi", "Bosansko-turski rječnik", "Tursko-bosanski rječnik" i druge. Profesor Smailović u ratu nad Bosnom nije napuštao banja Luku, gdje i danas živi.

Na svečanoj dodjeli nagrade prof. Smailović se nekoliko puta zahvalio na svemu organiziranom u njegovu čast, presretan što je njegov naučni rad prepoznat i vrednovan.

„Povelju Muhamed Hevai Uskufi za doprinos u razvoju bosanskohercegovačke lingvistike filologije" prof. Smailoviću dodijelio je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, dr. Amir ef. Karić, zahvalivši se profesoru na svemu što je uradio za naš Bosasnki jezik.

Emina Muratović

Pismo Bakira Izetbegovića predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

izetbegovic-dodikČlan Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović uputio je otvoreno pismo Miloradu Dodiku, predsjedniku entiteta RS povodom njegovih posljednjih medijskih istupa. U ovom pismu se kaže:

- Gospodine Dodik,

U nedavnom intervjuu ruskom servisu Radija Slobodna Evropa ponovo ste na neprihvatljiv i uvredljiv način govorili o Bošnjacima i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Vaši stavovi, na kojima uporno insistirate, bazirani su na neutemeljenim i proizvoljnim tvrdnjama i ne doprinose atmosferi pomirenja, međusobnog uvažavanja i razvoja demokratskih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Priče o referendumima, o neodrživosti BiH, nemogućnosti suživota, državi kao neuspjelom eksperimentu međunarodne zajednice kontinuirano truju javni prostor i unose zebnju među ljude u cijeloj zemlji.

Posljednje uvredljive izjave u kojima proizvoljno tvrdite da su se „Bošnjaci proglasili narodom 1993. godine" i da „ne mogu izgraditi vlastiti identitet ako ne unište identitet drugih konstitutivnih naroda" vrhunac su Vašeg neodgovornog javnog istupanja.  

Bošnjaci imaju svoju višestoljetnu povijest, imaju svoj jezik bosanski, i svoju državu Bosnu i Hercegovinu koju baštine sa Srbima i Hrvatima, kao konstitutivnim i ravnopravnim narodima i građanima.

Bošnjaci, kao i Srbi i Hrvati, imaju pravo na svaku stopu Bosne i Hercegovine, a naročito u onim mjestima i dijelovima gdje su bili žrtve progona, nasilja i genocida. To pravo daje im njihova historijska ukorijenjenost i garantuje Ustav BiH, a ne volja i hirovi prolaznih političkih lidera.  

Vaša retorika nije štetna samo za Bošnjake.

Umjesto da pomognete proces povratka prognanih Hrvata u RS, Vi ih svojim dnevnopolitički motiviranim dvosmislenim paternalizmom gurate u nepotrebnu i neostvarivu avanturu stvaranja trećeg entiteta.

Na koncu, pokušaj okretanja cijelog naroda protiv svojih sugrađana i zemlje u kojoj su rođeni, nanijet će najviše štete upravo bosanskohercegovačkim Srbima u čije ime istupate.

Rezultat istraživanja, na koje se pozivate, prema kojemu navodno 88 posto Srba ne želi da RS ostane u BiH na jednostran način može biti doveden i do 99 posto. Ali, to svima mora biti jasno, bilo kakav pokušaj ugrožavanja cjelovitosti zemlje naići će na otpor 100 posto patriota koji su u svakom trenutku spremni braniti Bosnu i Hercegovinu.

Nijedan narod, pa ni Srbi, nema pravo odlučivati o vlastitoj sudbini ignorišući prava drugih naroda. Nikada Srebrenica, Bratunac, Kozarac, Brčko, Višegrad, Foča, Trebinje i sva ostala mjesta stradanja Bošnjaka neće biti van teritorije Bosne i Hercegovine.

Vaša isključiva politika dovela je Bosnu i Hercegovinu u jednu od najdubljih kriza od Dejtona do danas.

Reformski procesi su blokirani, zemlja zaostaje na evropskom putu za cijelim regionom, dizanjem međunacionalnih tenzija zaustavlja se proces pomirenja.

Ekonomsko-socijalne posljedice su također vidljive: obeshrabruju se i odbijaju strani investitori, gube se poslovi, nema novih radnih mjesta, siromaštvo je sve veće. Rezultat je rastuća apatija i osjećaj besperspektivnosti.

Zbog svega navedenog pozivam Vas da prestanete sa retorikom koja produžava agoniju cijele zemlje i koja može dovesti do novih sukoba sa nesagledivim posljedicama.

Upravo Vi gospodine Dodik snosit ćete historijsku i svaku drugu odgovornost ukoliko dođe do konflikata koje svojim javnim istupima provocirate.

Pozivam Vas da svoju energiju na vrijeme usmjerite u konstruktivnom pravcu.

Narodi koji stotinama godina žive zajedno u Bosni i Hercegovini sigurno mogu izgraditi uspješno društvo i državu.

BiH je bogata zemlja sa dovoljnim resursima za dostojanstven život i blagostanje četiri miliona njenih stanovnika.

U postdejtonskom vremenu napravljen je ogroman napredak u procesu pomirenja, obnove i izgradnje zemlje i institucija.

Uz mali napor političkih lidera Bosna i Hercegovina može ići naprijed, sustići susjede i uskoro postati ravnopravna, prosperitetna i kredibilna članica Evropske unije. Budite motor, a ne kočničar procesa koji nemaju alternativu, kaže se u pismu koje je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović uputio predsjedniku manjeg bh. entiteta Miloradu Dodiku.